Riječ je o reformiranom redu citercista nastalom polovinom 17. stoljeća u regiji La Trape, odakle i dolazi naziv trapisti. Oni su jedan od najstrožijih redova u katoličkoj crkvi, koji živi po pravilu svetog oca Bedenikta, "ora et labora“ (moli i radi).
S trapistima došao i industrijski razvoj
Nakon kupovine zemljišta u Banjoj Luci, za koje su morali dobiti dozvolu osmanskih vlasti, izgrađeno je nekoliko drvenih koliba u kojima su redovnici na čelu s Fracom Fanerom počeli živjeti i korak po korak, u narednim godinama izgradili prvo crkvu, potom samostansku zgradu, a paralelno s tim počinje i izgradnja brojnih industrijskih pogona koji su do tada bili nezamislivi za Bosnu i Hercegovinu.
U narednim desetljećima izgrađena je pilana, suknara, tvornice ljepila, bezalkoholnih pića, pivara, most koji je spojio obale Vrbasa, a 1899. godine nedaleko od samostana izgrađena je na rijeci Vrbas prva hidrocentrala. Zahvaljujući tome u samostanskoj crkvi Zvijezde Marije zazvučale su prve električne orgulje na Balkanu. No zanimljivo je i to da je zahvaljujući tome, osam godina prije Londona, samostan dobio i električnu rasvjetu.
Paralelno s izgradnjom prvih industrijskih postrojenja, u kojima je uz redovnike radilo i lokalno stanovništvo, trapisti su uz intenzivno radili i na prosvjećivanju stanovništva. Sve do okončanja Drugog svjetskog rata u okviru samostana postojala je osnovna škola. U srednjoj obrtničkoj školi izučavalo se 27 zanata, a djelovali su gimnazija i visoko teološko učilište.
Uz to trapisti će ostati trajno upamćeni i po činjenici da su se tokom niza godina brinuli za više hiljada djece svih nacionalnosti koja su u prihvatilište dovođena iz siromašnih porodica.
"Tako su ovdje opismenjeni, dobili zanate. U Trapistima se nikada nije gledalo na nacionalnost, vjeroispovjest, jer ovdje su bili i katolici i muslimani i pravoslavci", ističe pater Franjo.
Problemi su došli s komunizmom
Kraj Drugog svjetskog rata i dolazak komunističkih vlasti rezultirao je nizom radikalno negativnih posljedica po ovoj crkveni red.
"Dolaskom komunističke vlasti 1946. godine srušena je prva crkva i samostan, a preostali trapisti nastavili su živjeti u samostanu u okviru kojeg je i crkva sagrađena 1925. godine", rekao je pater Franjo za AA.
Ogroman trud i rad trapista, na najbrutalniji način je uništen isključivo iz ideoloških razloga.
"Ovdje je komunistička mladež spalila 20.000 rukom pisanih knjiga. Uz to trapistima je sva imovina oduzeta, a radi se o preko četiri miliona kvadratnih metra obradivog zemljišta i šume. Oduzeto je sve osim crkve, dijela samostana i vrta“, dodaje pater Franjo.
Navodi da je 1913. godine sa 265 monaha u Banjoj Luci djelovala najveća trapistička zajednica. No zbog činjenice da su većinu redovnika vodila porijeklo iz Njemačke, Austrije i Slovenije 1945. godine, kako ističe, na politički montiranim procesima donijeta je odluka o njihovom progonstvu.
"Sada nas je samo trojica. Ali uz Božiju pomoć, nadamo se da će Marija Zvijezda nastaviti sjati svojim sjajem i da će nam se pridružiti mladi ljudi koji žele živjeti monaškim životom", ističe pater Franjo.
Zbog izuzetno strogih pravila po kojima žive tapisti, oni su zatvoren monaški red i u pravilu je samo nastojnik samostana komunicirao sa vanjskim svijetom. I banjalučki trapisti su po tom pravilu živjeli sve do 1973. godine, kada su, kako bi mogli preživjeti, na sebe preuzeli brigu o trapističkoj župi banjalučke biskupije. Tada su po prvi put za javnost otvorene samostanske kapije i vrata crkve Zvijezde Marije, jedne od najvećih i najljepših crkava u BiH.
Kip djevice Marije preživio veliki zemljotres
Pater Franjo objašnjava da je crkva znatno stradala u zemljotresu koji je Banju Luku pogodio 1969. godine. Tom prilikom srušen je kameni oltar, a kip djevice Marije, zaštitnice ovog reda, iako ničim nije bio pričvršćen, ostao je na svom mjestu u samom vrh crkve iznad oltara.
U tom prelijepom zdanju samostanskog kompleksa i danas su, nakon silnih pljački i devastacija, ostali sačuvani dijelovi koji svjedoče o snazi tog reda. Jedna od njih je i sva u duborezu rađena prostorija u kojoj se čuva odjeća koju su redovnici oblačili za bogosluženje i koja i danas izgleda kao da je netom napravljena.
Trapisti su, kada se govori o njihovom radu, posebno prepoznatljivi po svojoj pivari i proizvodnji sira trapista. Na temeljima pivare koju su sagradili prije više od jednog stoljeća danas egzistira Banjalučka pivara, a prije nekoliko godina obnovljena je i proizvodnja sira trapista.
Sir se danas ne proizvodi unutar samostana, već na farmi Livač banjalučkog Caritasa, u selu Aleksandrovac.
"Prozvodnja sira je počela je 1882. godine. To je jedinstveni sir i njegova proizvodnja je tajna, a receptura se u pravilu čuva u glavi i nikada nije napisana na papir. Tajnu recepta zna u pravilu samo jedan ili dva redovnika. Danas tajnu sira ima pater Tomo, koji svakodnevno nadgleda njegovu proizvodnju. Za tajnu nije dovoljno samo je preuzeti, za nju treba imati i volju i ljubav", zaključuje priču o pater Franjo.
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
