{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Banjalučki sveštenici u glavi čuvaju tajnu pravljenja sira trapista

A
23.3.2014. u 13:37
81
61
Banjalučki sveštenici u glavi čuvaju tajnu pravljenja sira trapista
81
Kada su 1869. godine prvi redovnici trapističkog reda došli u Banju Luku niko nije mogao ni slutiti da će svojim djelovanjem uveliko promijeniti život jedne zapuštene bosanske kasabe na samim zapadnim granicama Osmanskog carstva, piše Anadolu Agency (AA).
Riječ je o reformiranom redu citercista nastalom polovinom 17. stoljeća u regiji La Trape, odakle i dolazi naziv trapisti. Oni su jedan od najstrožijih redova u katoličkoj crkvi, koji živi po pravilu svetog oca Bedenikta, "ora et labora“ (moli i radi).

S trapistima došao i industrijski razvoj



Nakon kupovine zemljišta u Banjoj Luci, za koje su morali dobiti dozvolu osmanskih vlasti, izgrađeno je nekoliko drvenih koliba u kojima su redovnici na čelu s Fracom Fanerom počeli živjeti i korak po korak, u narednim godinama izgradili prvo crkvu, potom samostansku zgradu, a paralelno s tim počinje i izgradnja  brojnih industrijskih pogona koji su do tada bili nezamislivi za Bosnu i Hercegovinu.

U narednim desetljećima izgrađena je pilana, suknara, tvornice ljepila, bezalkoholnih pića, pivara, most koji je spojio obale Vrbasa, a 1899. godine nedaleko od samostana izgrađena je na rijeci Vrbas prva hidrocentrala. Zahvaljujući tome u samostanskoj crkvi Zvijezde Marije zazvučale su prve električne orgulje na Balkanu. No zanimljivo je i to da je zahvaljujući tome, osam godina prije Londona, samostan dobio i električnu rasvjetu.

Paralelno s izgradnjom prvih industrijskih postrojenja, u kojima je uz redovnike radilo i lokalno stanovništvo, trapisti su uz intenzivno radili i na prosvjećivanju stanovništva. Sve do okončanja Drugog svjetskog rata u okviru samostana postojala je osnovna škola. U srednjoj obrtničkoj školi izučavalo se 27 zanata, a djelovali su gimnazija i visoko teološko učilište.

Uz to trapisti će ostati trajno upamćeni i po činjenici da su se tokom niza godina brinuli za više hiljada djece svih nacionalnosti koja su u prihvatilište dovođena iz siromašnih porodica.

"Tako su ovdje opismenjeni, dobili zanate. U Trapistima se nikada nije gledalo na nacionalnost, vjeroispovjest, jer ovdje su bili i katolici i muslimani i pravoslavci", ističe pater Franjo.

Problemi su došli s komunizmom



Kraj Drugog svjetskog rata i dolazak komunističkih vlasti rezultirao je nizom radikalno negativnih posljedica po ovoj crkveni red.

"Dolaskom komunističke vlasti 1946. godine srušena je prva crkva i samostan, a preostali trapisti nastavili su živjeti u samostanu u okviru kojeg je i crkva sagrađena 1925. godine", rekao je pater Franjo za AA.

Ogroman trud i rad trapista, na najbrutalniji način  je uništen isključivo iz ideoloških razloga.

"Ovdje je komunistička mladež spalila 20.000 rukom pisanih knjiga. Uz to trapistima je sva imovina oduzeta, a radi se o preko četiri miliona kvadratnih metra obradivog zemljišta i šume. Oduzeto je sve osim crkve, dijela samostana i vrta“, dodaje pater Franjo.

Navodi da je 1913. godine sa 265 monaha u Banjoj Luci djelovala najveća trapistička zajednica. No zbog činjenice da su većinu redovnika vodila porijeklo iz Njemačke, Austrije i Slovenije  1945. godine, kako ističe,  na politički montiranim procesima  donijeta je odluka o njihovom progonstvu.

"Sada nas je samo trojica. Ali uz Božiju pomoć, nadamo se da će Marija Zvijezda nastaviti sjati svojim sjajem i da će nam se pridružiti mladi ljudi koji žele živjeti monaškim životom", ističe pater Franjo.

Zbog izuzetno strogih pravila po kojima žive tapisti, oni su zatvoren monaški red i u pravilu je samo nastojnik samostana komunicirao sa vanjskim svijetom. I banjalučki trapisti su po tom pravilu živjeli sve do 1973. godine, kada su, kako bi mogli preživjeti, na sebe preuzeli brigu o trapističkoj župi banjalučke biskupije. Tada su po prvi put za javnost  otvorene samostanske kapije i vrata crkve Zvijezde Marije, jedne od najvećih i najljepših crkava u BiH.

Kip djevice Marije preživio veliki zemljotres



Pater Franjo objašnjava da je crkva znatno stradala u zemljotresu koji je Banju Luku pogodio 1969. godine. Tom prilikom srušen je kameni oltar, a kip djevice Marije, zaštitnice ovog reda, iako ničim nije bio pričvršćen, ostao je na svom mjestu u samom vrh crkve iznad oltara.

U tom prelijepom zdanju samostanskog kompleksa i danas su, nakon silnih pljački i devastacija, ostali sačuvani  dijelovi koji svjedoče o snazi tog reda. Jedna od njih je i sva u duborezu rađena prostorija u kojoj se čuva odjeća koju su redovnici oblačili za bogosluženje  i koja i danas izgleda kao da je netom napravljena.

Trapisti su, kada se govori o njihovom radu, posebno prepoznatljivi po svojoj pivari i proizvodnji sira trapista. Na temeljima pivare koju su sagradili prije više od jednog stoljeća danas egzistira Banjalučka pivara, a prije nekoliko godina obnovljena je i proizvodnja sira trapista.

Sir se danas ne proizvodi unutar samostana, već na farmi Livač banjalučkog Caritasa, u selu Aleksandrovac.

"Prozvodnja sira je počela je 1882. godine. To je jedinstveni sir i njegova proizvodnja  je tajna, a receptura se u pravilu čuva u glavi i nikada nije napisana na papir. Tajnu recepta zna u pravilu samo jedan ili dva redovnika. Danas tajnu sira ima pater Tomo, koji svakodnevno nadgleda njegovu proizvodnju. Za tajnu nije dovoljno samo je preuzeti, za nju treba imati i volju i ljubav", zaključuje priču o pater Franjo.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: