VOZUCA 1995

(H)istorija/povijest Bosne i Hercegovine, regiona, itd...

Moderatori/ce: Chmoljo, NIN

VOZUCA 1995

PostPostao/la darkpitar dana 18/02/2009 17:05

da li je iko upoznat kako je akcija izvedena?
Koliko je trajala i koje su sve jedinice ucestovale ???
darkpitar
 
Postovi: 89
Pridružen/a: 14/02/2009 11:38

Re: VOZUCA 1995

PostPostao/la trimi68 dana 19/02/2009 00:55

11. septembra 1995. godine, pripadnici Armije BiH oslobodili su naselje Vozuca u centralnoj Bosni; haski istrazitelji vec nekoliko godina istrazuju zlocine koje su pripadnici jedinice “El Mudzahid” pocinili nad zarobljenim srpskim vojnicima a nasa novinarka prva otvara ovu do sada neproblematiziranu krvavu epizodu iz rata u BiH.

Desetine zarobljenih srpskih vojnika mudzahedini su pogubili odsijecajuci im glave;

Video-kasete ovog pokolja su prodavane a odsjecene glave slane u Sarajevo i Iran!?

Vec tri godine istrazitelji iz Haaga bave se pokoljem srpskih zarobljenika koji se desio u selu Kesten u opcini Zavidovici. Prvi cilj Armije BiH zbog kojih je napadnuta Vozuca bilo je naseljavanje 10-15 hiljada bošnjackih izbjeglica iz Srebrenice i Zepe. Od nekoliko desetina tijela eksuhimiranih Srba vecina je bila bez glave. Srbi tvrde da su odrubljene glave srpskih zarobljenika ali i video-kaseta na kojoj je snimljeno pogubljenje poslana je Aliji Izetbegovicu u Sarajevo “na peškeš“. Negdje pocetkom 1999. godine Šemsudin Mehmedovic, u to vrijeme mocni ministar policije Zenicko-dobojskog kantona, zabrinuto je medu saradnicima komentarisao boravak istrazitelja Haškog tribunala na podrucju njegovog kantona. “Najgore tek dolazi”, rekao je, “kada Haag završi svoju istragu oko dogadaja u Vozuci”. Mehmedovic je imao informaciju da se istrazitelji Tribunala bave dogadajima iz septembra 1995., kada je u vojnoj operaciji Armije BiH na Vozucoj, koja je nosila naziv Uragan 95, nestao veliki broj srpskih vojnika. Komisija za trazenje nestalih Republike Srpske koja je nakon rata potrazivala oko šest hiljada lica, tragala je za hiljadu vojnika, od kojih je skoro polovina, 463 lica, nestalo u jesen 1995. u rejonu Vozuce. Nakon što su sve tri strane pocetkom 1996. morale osloboditi ratne zarobljenike, 157 srpskih vojnika se vratilo kucama. Narednih godina, pronaden je i ekshumiran odredeni broj tijela ali još uvijek nije pronadeno oko 240 lica.


“URAGAN 95” I MUDZAHEDINI

Porodice nestalih kao i Udruzenje ratnih vojnih zarobljenika Vijenac i Vozuca su u više navrata problematizirali sudbinu nestalih vojnika. U pismu koje su pocetkom 1999. uputili tadašnjem visokom predstavniku u BiH Carlosu Westendorpu i glavnoj tuziteljici Haškog tribunala Louise Arbour zahtijevali su istragu oko zlocina pocinjenih na Vozuci, optuzujuci za to vojnike Drugog i Treceg korpusa ABiH, odnosno komandante Drugog i Treceg korpusa Seada Delica i Sakiba Mahmuljina. “Molimo vas da posebno rasvijetlite sudbinu više od 50 zarobljenih Srba koji su 11. septembra 1995. bili zatoceni u jednom od sabirnih centara u bivšoj omladinskoj sali u selu Kesten”. U pismu Arbourovoj navodi se da o ovim dogadajima mogu posvjedociti prezivjeli zarobljenici. “Pukim sticajem okolnosti, osam zarobljenika iz sale u Kestenu su danas zivi. Ostale su likvidirali mudzahedini iz paravojne jedinice El Mudzahid, koja je u to vrijeme imala bazu u naselju Podbrezje kod Zenice i djelovala u sastavu Treceg korpusa pod komandom Sakiba Mahmuljina, ucestvujuci, izmedu ostalih u akciji Uragan 95.” Prema informacijama kojima raspolaze Slobodna Bosna, istraga Tribunala o zlocinima nad srpskim vojnicima na prostoru Vozuce u završnoj je fazi, obuhvata odgovornost jedinice El mudzahid za pocinjene zlocine, ali se bavi i širim djelovanjem ove formacije sastavljene od dobrovoljaca iz islamskih zemalja u sklopu Treceg korpusa ABiH.

Jedinica El mudzahid je formirana u Zenici augusta 1993. Ovlašteni oficir Armije BiH za vezu sa El mudzahidom bio je Sakib Mahmuljin, pod cijim je budnim okom provodena islamizacija vojske, najocitije ispoljena u srednjoj Bosni. Po dolasku u Zenicu Mahmuljin je u prvo vrijeme bez konkretnog ratnog rasporeda u kabinetu komandanta Treceg korpusa Envera Hadzihasanovica, ali uziva naklonost ljudi koji su radili u zenickom Islamskom centru i Halila Brzine koji je bio motorna snaga Sedme muslimanske brigade. U proljece 1994. Mahmuljin na celu Treceg korpusa nasljeduje Muhameda Alagica ostajuci na toj funkciji do kraja rata. O Arapima koji su kao dobrovoljci preko Hrvatske pristizali u Bosnu ispredale su se price. “Pricalo se da nece da idu u napad dok se na nebu ne pojavi stranica iz Kur’ana. Kada sam ih pitao je li to moguce, uz smijeh su mi odgovorili: To nije tacno. Mi idemo u napad kada se steknu vojni uslovi, kada naredi emir i kada naredi Alija”, ispricao je Vladimir Populovski Makedonac iz Zavidovica koji je vršio popravke oruzja za mudzahedine.

Vojne pripreme za uzimanje Vozuce pocinju u maju 1995. a završne su operacijom Uragan koja pocinje 10. septembra 1995. i koju potpisuje pukovnik Refik Lendo, komandant Operativne grupe Bosna koja djeluje na podrucju Zepca i Zavidovica. Uz jedinice Drugog i Treceg korpusa pojacane jedinicom Crnih labudova, ucestvuje i odred El mudzahid ciji je zadatak uzimanje kota Pocjelovo i Paljenik.


VOZUCA ZA SREBRENICU I ZEPU

Na sastanku odrzanom 3. septembra na IKM 2. korpusa prisutne starješine - ucesnike operacije i clanove komande korpusa sa vojnim ciljevima oprecije upoznaje nacelnik 2. korpusa Sulejman Budakovic. Objašnjava prisutnima da 2. i 3. korpus trebaju “u istovremenom sadejstvu osloboditi Vozucu” i izvršiti “fizicko presijecanje i stavljanje neprijatelja u okruzenje do uništenja”. Cišcenje terena izvršice jedinice MUP-a i vojne policije, a krajnji cilj operacije je “naseljavanje muhadzira iz Srebrenice i Zepe”. Cak je preciziran broj izbjeglica koje ce biti naseljene - od 10 do 15 hiljada iz cega je bilo jasno da se o njihovom povratku u Srebrenicu i Zepu uopšte ne razmišlja. Tek pod drugom stavkom navedeno je da ce uspješnim okoncanjem akcije biti obezbijedena komunikacija Tuzla – Zenica. Jedan od ucesnika sastanka pedantno je zabiljezio u svoj vojnicki dnevnik da za akciju postoji licna naredba i zainteresovanost predsjednika Alije Izetbegovica. Takoder, da su odredene stimulativne mjere od 300 hiljada maraka, osvojeni tenk nagradice se sa 10 do 20 hiljada maraka, a svaka oduzeta puška platice se 200 maraka. Novcane nagrade je predsjednik Izetbegovic cesto prakticirao, ali samo za odabrane jedinice u koje je spadao i El mudzahid.
Na drugoj strani, medu srpskim vojnicima na Ozrenu vladalo je uvjerenje da ne mogu biti vojnicki porazeni. Kada je poceo napad, mnogi od njih nisu znali šta se uistinu dešava. “Vladao je potpuni haos. Dok zovem megafonom vojnike ABiH na predaju, primijetim dim i saznam da na dva kilometra iza mojih leda gori srpsko selo. Tada mi tek postaje jasno da su nam ušli iza leda”, sjeca se jedan od oficira Cetvrte ozrenske brigade. “Pokušavam saznati šta se dešava sa Drugom ozrenskom brigadom. Krecem u obilazak i upadam u prazan rov gdje su prije sat vremena bili naši vojnici. Našli smo se u potpunom okruzenju iz kojeg sam izašao tek cetvrti dan, više srecom nego svojom pamecu”.
Price o predaji Vozuce i zamjeni za Srebrenicu i danas su aktuelne na srpskoj strani. Potkrijepljuju ih trvdnjama da su linije na spoju Srbacke brigade koja je drzala kotu Paljenik i Policijske cete prepuštene. Na spoju ovih jedinica ostao je prazan rov iz kojeg su se vojnici povukli. Dan prije napada sa Vozuce je pobjegao komandant Policijske cete Jefto Blagojevic, koji je bio rodom iz Zavidovica. Pobjegao je u Doboj zajedno sa bratom Stojkom, ratnim predsjednikom srpske opštine Zavidovici kojeg optuzuju za predaju teritorije. Vozuca je stavljena u potpuno okruzenje. Istovremeno, o tome šta se dešava na Vozuci moglo se procitati na internet stranici American Islamic Group (islamQpowergrid.electriciti.com) koja kao “besplatan servis muslimanima” nudi informacije o uspješnim vojnim operacijama koje vodi mudzahedinski bataljon Armije BiH. Tako u izvještaju od 13. septembra 1995. piše da je u toku operacija Muslimanska Bosna, odnosno bitka za Vozucu - Badr al-Bosna u kojoj ucetvuje bataljom El Mudzahidin kao priznati bataljon bosanske armije, sastavljen od nebosanskih dobrovoljaca, zvanih Ansar, zajedno sa bosanskim mudzahedinima stacioniran u centralnoj Bosni. “Operacija je pocela u maju operacijom Crni Lav, zatim je uslijedila ’Bitka ponosa’ u julu mjesecu, a onda posljednja faza ove svete operacije”, kaze se u izvještaju. “Poslije dugog planiranja i izvidanja, poslije molitvi i preduzimanja svih predostroznosti, ruke mudzahedina su dignute prema nebu moleci Allaha za pobjedu”. Zatim se navodi da su mudzahedini preuzeli strategijsku kotu Paljenik (1943 metra). “Mudzahedini su uzeli brda za cetiri minuta napada u kojem su ucestvovale i jedinice Drugog i Treceg korpusa bosanske armije. Ovi mladi mudzahedini su isplanirali i komandovali operacijom”, kaze se i dodaje da je zarobljenog plijena bilo previše za brojanje, izmedu ostalog, jedan tenk, 30- milimetarski minobacac, cetiri velika kamiona i mnogo lakog oruzja i municije. “Kao i u prethodne dvije operacije kada su mudzahedini dali svoje emire – komandante i u ovoj operaciji je poginuo komandant brat Abu Thabit Al-Masry”, piše novi emir mudzahedinskog bataljona Abu Al Ma’ali i navodi imena “poginule brace” iz Jemena, Alzira, Saudijske Arabije, Tunisa, ali i Bosne.


SNIMANJE RITUALNOG KLANJA

“Dzihad operacije oko Vozuce sa velikim pobjedama još traju. Mudzahedini su zauzeli mnogo planina i novih strateških tacaka, dobili mnogo oruzja, hrane i zivotinja”, izvještava emir, kao i da je nekoliko srpskih sela spaljeno. “Mnogo neprijateljskih vojnika je ubijeno, a 60 je zarobljeno”.
Veliki broj srpskih vojnika bio je zarobljen. Sabirni centar je u selu Kesten, izmedu Zavidovica i Banovica, odakle su zarobljenici transportovani u vojne zatvore u Tuzli i Zenici. Emir El mudzahida u svom izvještaju pominje grupu koja je povedena u zenicki zatvor ali ih odvodi njegova jedinica. Oni su, kao i ostali zarobljenici iz sela Kesten, prebaceni u zavidovicki Dom penzionera. Potom su utrpani u kamione i povezeni za Zenicu, ali su nedaleko od Zavidovica predati mudzahedinima koji ih odvode u svoj kamp, udaljen 12 kilometara od Zavidovica u selu Gostovici.
O onome što se dešavalo u mudzahedinskom kampu kasnije su svjedocili prezivjeli. Njihova svjedocenja potvrdile su fotografije koje su snimili sami dzelati, pozirajuci pored svojih zrtava. Na fotografijama, uz datum kada su snimljene, vide se svezani i još uvijek zivi zarobljenici polegnuti na tlo. Na jednom od tih snimaka iza svezanih vojnika tamnoputi mudzahedin oštri sataru kojom ce oni kasnije biti ubijeni. Pored fotografija, napravljeni su i video-snimci egzekucija od kojih je kasnije napravljen propagandni materijal namijenjen inostranim donatorima. Primjerak kasete na kojoj su zabiljezena ritualna pogubljenja, kao poklon, poslali su i predsjedniku Aliji Izetbegovicu. Zarobljenici su drzani u toru za stoku i ubijani “na tenane”. Danima ostavljeni bez hrane i vode, bili su iscrpljeni, neki su halucinirali. Podijelili su im nozeve trazeci da se ubijaju medusobno. “Ako ti neceš njega ubiti, ja cu tebe”, govorili su unezvjernim ljudima koji su potom izbadali jedni druge. Izranjavanima su mudzahedini odsijecali glave, satarama ili motornim pilama, a oni koji su još uvijek bili zivi morali su ljubiti glave koje su kasnije zakucavane na drvece. Zarobljenici su visili okaceni na uzadima, zakivani ili su im polni organi vezani ciglama a oni potapani u burad sa vodom gdje su se pod tezinom cigli postepeno utapali.
“Mi posjedujemo originalnu dokumentaciju o tim smaknucima. To su snimci od kojih vam se ledi krv u zilama”, izjavio je jednom prilikom bivši ministar policije Republike Srpske Tomo Kovac misleci na kasete snimljene u ovom kampu. Do ovih kaseta nije bilo teško doci, mogle su se nabaviti i u videoteci u Domu kulture u Zavidovicima.
Za nestalim srpskim vojnicima tragala je Komisija za trazenje nestalih iz Republike Srpske. Krajem 1996. predstavnici ove komisije Milan Ivancevic i Goran Krcmar, zajedno sa šeficom ureda OHR-a u Banjoj Luci, dolaze u Zenicu na sastanak sa komandantom Treceg korpusa Sakibom Mahmuljinom. Imali su saznanja da se nekoliko srpskih zarobljenika još uvijek nalaze u KPD Zenica mada su svi ratni zarobljenici morali biti oslobodeni. Mahmuljin je negirao takvu mogucnost, ali su ova saznanja nekoliko mjeseci kasnije potvrdena. Na kraju razgovora, u momentu kada je na hodniku ostao sam sa Mahmuljinom, Ivancevic je upitao za sudbinu srpskih vojnika iz kampa u Gostovicima pominjuci izjave svjedoka da su ih pogubili mudzahedini odsijecanjem glava. “General Mahmuljin mi je rekao da su mudzahedini koji su ubili vojnike u Gostovicima poklonili 28 glava Aliji Izetbegovicu, a ostalih 28 poslali u Iran”, prepricao je kasnije Ivancevic razgovor sa Mahmuljinom.
Na osnovu saznanja do kojih je došla srpska strana, IFOR je 3. augusta 1997. u vojnom dijelu KP Doma u Zenici pronašao sakrivene srpske oficire Nenada Škrbica iz Banje Luke i Dušana Škrebica iz Teslica. Zarobljeni su 23. septembra 1995. u selu Donja Bukovica na Ozrenu, prebaceni u Zavidovice, a potom u Zenicu. “Imali smo saznanja da su još petorica naših vojnika videni u KP domu, uz izjave svjedoka sa njihovim imenima i opisom ali ih nikada nismo našli”, kaze Goran Krcmar. Škrbicu i Škrebicu koji su sakrivani dvije godine receno je da su drzani na osnovu Mahmuljinovog naredenja. Mahmuljin je za njih trazio tijela svoja dva brata koji su ubijena pocetkom rata u Kozarcu. “Dali bi ih u zamjenu ali nismo mogli da ih nademo”, tvrde iz Komisije Republike Srpske. Prije nekoliko mjeseci Škrebicu je došao oficir bezbjednosti iz Zenice koji je bio njegov isljednik i ponudio novac trazeci od njega da ne svjedoci o svom boravku u zenickom zatvoru.
Tijela vojnika ubijenih u mudzahedinskom kampu nikada nisu pronadena i pored izjava svjedoka koji su locirali grobnicu nedaleko od kampa, u mjestu Kucice. Grobnica je pronadena ali bez tijela, tek nešto kostiju, fragmenti lobanje i šaka. Okolo su bili primjetni tragovi mašine za iskopavanje. U blizini su pronadena tri tijela, ustanovljeno je da se radi o vojnicima Prnjavorske brigade koji su nestali u maju 1995. i koji su takode videni zivi ali su kasnije ubijeni kao ratni zarobljenici. Njihova tijela pronadena su cetrdesetak kilometara udaljena od mjesta nestanka.
U ekshumacijama koje je proteklih godina obavila Komisija za trazenje nestalih iz RS-a na prostoru Vozuce veliki broj pronadenih tijela bio je bez glave. Tako je 1997. na lokaciji Stog pronadeno 21 tijelo, od toga 17 bez glava, vojnici Srbacke i 14. brigade cija su tijela bila utrpana u vrece, a glave nikada nisu pronadene. Zatim, na drugoj lokaciji još 17 tijela od kojih je 14 takoder bilo bez glava. Na koti Paljenik je u ljeto 1997. pronadeno 12 tijela vojnika iz Srbacke brigade. U toku obrade tijela IFOR je obavijestio srpsku ekipu da su prilaze blokirale zene iz Srebrenice naseljene u tim krajevima. “Istina, bile su to zene Srebrenice ali bilo je ocito da ih je alarmirao Jasmin Odobašic, zamjenik Amora Mašovica”, kaze jedan od sudionika tih dogadaja. Komisija se na preporuku IFOR-a povukla ostavivši opremu i pronadena tijela. Kada su se vratili nakon nekoliko dana, ekshumirana tijela su bila skupljena na gomilu i zapaljena, a jedno ostavljeno na nosilima. “Bilo nam je cudno da je to tijelo odvojeno pa smo oprezno prilazili. Pokazalo se da su nosila minirana i malom eksplozivnom napravom povezana sa protivtenkovskom minom"”. Odobašic, koji je stalno nadgledao rad srpske ekipe, prokomentarisao je komplikovani eksplozivni mehanizam rijecima: “To su vam pripremile zene Srebrenice”.
Srpska komisija je na prostoru Vozuce locirala 11 lokacija sa izmještenim grobnicama. ”Po informacijama koje imamo, u njima je bilo oko 137 tijela koja su kasnije izmještena, što je dodatni zlocin”, kaze Goran Krcmar. Nalazi komisije upuceni su u Dokumentacioni centar za ratne zlocine u Banjoj Luci, kao i nadlezni sud.


HAAG SVE ZNA

Haški istrazitelji su prostor Vozuce obilazili tokom 1998. i 1999. godine i saslušali brojne svjedoke na srpskoj i bošnjackoj strani. Locirali su mjesta gdje su mudzahedini napravili fotografije i video-snimke, utvrdujuci njihovu originalnost. “Istrazivao sam zlocine u Vozuci pokušavajuci istovremeno saznati šta se desilo sa mojim bratom koji je nestao. Mislio sam da znam mnogo, ali kada su me istrazitelji poceli ispitivati, vidio sam da oni znaju puno više”, kaze jedan od naših sagovornika. Jedno od ubistava kojim su se bavili istrazitelji bilo je ubistvo Jelenka Pejica, predratnog vozaca autobusa iz Zavidovica koji je zarobljen na Vozuci i ubijen u Zavidovicima, o cemu postoji tonski zapis na kojem su zabiljezeni njegovi vapaji za pomoc prije nego je isjecen sabljom. Mnoga pogubljenja su bila javna. Tako su pred brojnim svjedocima na autobuskoj stanici u Zavidovicima ubijeni Milenko Petrovic i Mitar Jovic iz Vozuce. Milenko je svezan za kamion i vucen po cesti, a potom su obojica isjeceni sabljama i baceni u rijeku Bosnu.
Neozbiljno bi bilo prejudicirati rezultati istrage haškog Tuzilaštva, ali sasvim je izvjesno da ce za zlocine mudzahedina, kojima se nije moglo ustanoviti ni ime ni porijeklo, morati odgovarati njihovi pretpostavljeni iz Treceg korpusa ABiH. Otvaranje ovog slucaja moglo bi pomoci u razotkrivanju stvarne uloge islamskih dobrovoljaca u BiH i pojasniti nacine njihovog dolaska u našu zemlju o cemu su saznanja u javnosti još uvijek maglovita i prikrivena. O tome bi mnogo toga mogao kazati Jusuf Halilagic, sadašnji zamjenik ministra Svetozara Mihajlovica u Ministarstvu za civilne poslove i komunikacije, u ratu pomocnik Sakiba Mahmuljina za pravne poslove u Trecem korpusu ABiH, koji je kao pomocnik federalnog ministra pravde tokom 1996. bio zaduzen za sredivanje drzavljanstva bivšim pripadnicima El mudzahida cime je legalizovan njihov ostanak u Bosni. Halilagic je jedan od mnogih koji je izbjegao razgovor na ovu temu. Slucajno ili ne, tek, on je 1992. je iz Rijeke proveo u Zenicu u humanitarnom konvoju prvog Abu Hamzu.

Ош још ??
Avatar
trimi68
 
Postovi: 1250
Pridružen/a: 11/03/2004 01:00
Lokacija: čekam subotu i vožnju na Trebević

Re: VOZUCA 1995

PostPostao/la Jazz_Junkie dana 19/02/2009 01:35

Fuj, koje zivotinje. Jesi li ovo prenio iz Slobodne Bosne?
Avatar
Jazz_Junkie
 
Postovi: 3054
Pridružen/a: 16/03/2008 23:35
Lokacija: Wien

Re: VOZUCA 1995

PostPostao/la jeza u ledja dana 19/02/2009 01:57

Mogu samo konstatovati - sva sreca da je rat tada prestao... :x
Avatar
jeza u ledja
 
Postovi: 17562
Pridružen/a: 29/12/2005 02:20
Lokacija: Američki Sandžak

Re: VOZUCA 1995

PostPostao/la Bosanac sa dna kace dana 19/02/2009 08:37

jesu to oni srpski vojnici sto su nam pokazivali nozeve 1992 kojim ce na sklat?
jesu to oni koji su rekli da nam ne trebaju grobovi jer vec imamo iskopane jame u Banovicima?
jesu to srpski vojnici koji su u skoli u Vozucoj klali djecu?...............................
................pitam se...pitam se....pitam se.......
Avatar
Bosanac sa dna kace
 
Postovi: 8027
Pridružen/a: 27/06/2005 20:21
Lokacija: ponutrače

Re: VOZUCA 1995

PostPostao/la VERNESA dana 19/02/2009 09:30

Veči dio rata sam provela u Zavidovićima, i odlično se sječam granata koje su dolazile sa kota Blizne , koje su razarale moj grad , Armija BIH organizovala je najmanje oko 20 bezuspješnih akcija da bi se Blizna oslobodila , ali bez uspjeha.Ranjenih , poginulih i nestali boraca zaista je bio veliki broj. Normalno da ne odobravam iživljavnje prema ratnim zarobljenicima, ali mora se priznati da su mudžahedini pomogli Armiji BIH u oslobađanju Zavidovića.
VERNESA
 
Postovi: 39
Pridružen/a: 01/03/2007 20:52

Re: VOZUCA 1995

PostPostao/la karanana dana 19/02/2009 09:48

velika pobjeda armije bih. iako je vozuca prdimahovina sto se tice velicine, ona je simbolicna jer je to leglo najvecih cetnika na svijetu, onih ozrenskih.
naravno da osudjujem sve te zlocine koji su pocinjeni ali sta ocekujete da se desi 2 mjeseca poslije srebrenickog pokolja? osveta nije stvar koja se lako moze zaobici i izbjeci. pa mnogi bi i dan danas cetnicima sjekli glave nakon onog sto su uradili u srebrenici a mozda su neki od njih bili i ti iz vozuce.
Avatar
karanana
 
Postovi: 26362
Pridružen/a: 26/02/2004 01:00

Re: VOZUCA 1995

PostPostao/la thron dana 19/02/2009 09:53

Ma beljezgate bezveze i ko fol branite događaje, oni koji su gledali video znaju da je se radilo o čistom izživljavanju duboko poremečenih osoba. Ono što je trebalo da bude trijumf arbih pretvorilo se na kraju u zloćin. Pa i nekako da su uhavtili neke četnike ili arkanovce koji su tu znali biti nego neke jade od vojnika.

To izživljavanje i masakriranje ubijenih nije bio i nije trebao da bude način kako je se bosna trebala braniti.
Pored ovoga je duboko u vjeri zabranjeno raditi.
thron
 
Postovi: 81
Pridružen/a: 13/10/2006 14:09

Re: VOZUCA 1995

PostPostao/la primus-1 dana 19/02/2009 09:59

ozren je jedno od onih mjesta koje ni nakon 2 ww,nije "oslobodjeno".
sa ozrena je stigla granata 25.05.1995 na kapiju.
sa ozrena je granatiran veci dio opcina sa podrucja tk i zedok.
da je bilo zlocina bilo je,da ih opravdavam ne opravdavam.
ali brate zadnji u ovoj zemlji koji Se trebaju na nesto zaliti su ozrenci.prava rijec za njih je LEGLO cetnistva.
Avatar
primus-1
 
Postovi: 439
Pridružen/a: 13/08/2008 13:38

Re: VOZUCA 1995

PostPostao/la Ponekad s'proljeca dana 19/02/2009 10:41

Mora da su ih lavovi pojeli. Ovi su gori nego Risto Dzogo.
Ponekad s'proljeca
 
Postovi: 590
Pridružen/a: 28/02/2008 13:50

Re: VOZUCA 1995

PostPostao/la mahalas505 dana 19/02/2009 10:47

Mislim da je tema vec negdje "prozvakana" na forumu. Da su se desila izivljavanja na zarobljenicima nakon te akcije, jesu, da li je jedna granata sa Ozrena na tuzlansku kapiju ubila vise ljudi, nego sto je ubijeno cetnika nakon zarobljavanja, jeste.
mahalas505
 
Postovi: 1381
Pridružen/a: 08/10/2005 09:13

Re: VOZUCA 1995

PostPostao/la stranac2 dana 19/02/2009 18:31

Jedan zlocin ne opravdava drugi.

Sve da su se i ti vojnici pobili (sto je razumljivo iz nekih razloga).

Postoji tu razlika , ubiti nekoga iz puske cisto ono kao kazneni cin za ucinjena djela i kao pouku da pravda stize svakoga je jedna stvar a praviti orgije u krvi to je drugo.
Sve govori da ti vojnici nisu ni pobijeni od osvetoljubivih Bosnjaka nego on ubacenih elemenata koje boli uho za Bosnu, oni imaju svoju agendu jucer su bili tu a danas vec negdje drugo.

Sva nasa djela nas definisu i kao pojedince i kao narod , zna se da umno normalna osoba ne moze raditi ono sto se radilo na Vozuci.

Zato akciju treba slaviti kao uspjesnu al ne kriti i pravdati ovo izivljavanje koje se desilo.
stranac2
 
Postovi: 481
Pridružen/a: 21/07/2006 14:45

Re: VOZUCA 1995

PostPostao/la Advanced dana 19/02/2009 18:58

VERNESA je napisao/la:Veči dio rata sam provela u Zavidovićima, i odlično se sječam granata koje su dolazile sa kota Blizne , koje su razarale moj grad , Armija BIH organizovala je najmanje oko 20 bezuspješnih akcija da bi se Blizna oslobodila , ali bez uspjeha.Ranjenih , poginulih i nestali boraca zaista je bio veliki broj. Normalno da ne odobravam iživljavnje prema ratnim zarobljenicima, ali mora se priznati da su mudžahedini pomogli Armiji BIH u oslobađanju Zavidovića.

Teško je biti objektivan u ovoj situaciji, pogotovo kada imamo nekog ko je ispaštao torture koje su u vidu haubičkih i minobacačkih granata padale po njegovom gradu, a da ne govorimo o ukupnoj situaciji u BiH od 92 do 95. Veliki su zločini se desili od strane srpskih vojnika, tako da se reakcija koja je uslijedila 95 godine od strane armije BiH, i paravojnih formacijama afro-azijskog porijekla, za neke ljude opravdana. Sve konvencije o ljudskim pravima, kao i vjerska pravila nalažu da se prema zarobljenicima ne postupa kao što je to ovdje bio slučaj. Upravo za to imaju sudovi za ratne zločine, i sankcije za učinjeno. Mislim da je bespredmetno raspravljati o ovome, nakon 13 godina, kada je sud za ratne zločine u Hagu rekao svoje mišljenje o ovom slučaju, kada se zemlja nlazi u velikoj krizi, i kada je još uvijek prisutan nacionalistički naboj! Bojim se da izmišljanje ratnih tema za forumske diskusije, doprinosi nezdravom razmišljanju i komunikaciji. Ako uzmemo u obzir faktor da nerijetko o tome raspravljaju mladi ljudi koji nisu bili sudionici tih dešavanja, onda se nameće logičan zaključak!
Avatar
Advanced
 
Postovi: 49
Pridružen/a: 18/02/2009 21:31

Re: VOZUCA 1995

PostPostao/la jeza u ledja dana 19/02/2009 19:36

Jeste, tako isto Srbi govore kad im spominjes rat i zlocine. 'Ma sta je bilo, bilo je, pusti to...'

Ja samo jos jednom kazem, sreca za nasu cast da rat nije potrajao duze, jer se bojim da bi ovakvih 'Vozuca 95' bilo jos mnogo vise. I zato se nadam da nikakvog skorog rata nece biti, jer su mnogi ljudi zeljni osvete.
Avatar
jeza u ledja
 
Postovi: 17562
Pridružen/a: 29/12/2005 02:20
Lokacija: Američki Sandžak

Re: VOZUCA 1995

PostPostao/la darkpitar dana 19/02/2009 22:43

jeza u ledja je napisao/la:Jeste, tako isto Srbi govore kad im spominjes rat i zlocine. 'Ma sta je bilo, bilo je, pusti to...'

Ja samo jos jednom kazem, sreca za nasu cast da rat nije potrajao duze, jer se bojim da bi ovakvih 'Vozuca 95' bilo jos mnogo vise. I zato se nadam da nikakvog skorog rata nece biti, jer su mnogi ljudi zeljni osvete.

slazem se u potpunosti :thumbup: :thumbup: :thumbup:
darkpitar
 
Postovi: 89
Pridružen/a: 14/02/2009 11:38

Re: VOZUCA 1995

PostPostao/la fixer dana 19/02/2009 22:53

Cjelokupna povijest nacionalističke retorike, uostalom, svodi se na golemi niz pokušaja da se ološ predstavi kao ološ iz nužde.
VIktor Ivancic
fixer
 
Postovi: 8095
Pridružen/a: 20/05/2006 15:05
Lokacija: פיקסר אתה קינג

Re: VOZUCA 1995

PostPostao/la chudna dana 20/02/2009 09:46

Krv mi se zaledi u zilama na samu pomisao na to sto se desilo. Ali prije nego bilo ko pokusa da te zlocine svrsta u isti kos sa zlocinima npr. u Srebrenici - samo cu skrenuti paznju da su ovo zlocini nad VOJNICIMA. Ljudima koji su bili vec spremni da daju zivot u ime necega. Svi mi znamo u ime cega i kako
chudna
 
Postovi: 98
Pridružen/a: 27/05/2005 13:14
Lokacija: sarajevo-sada sam daleko

Re: VOZUCA 1995

PostPostao/la The 51st State dana 20/02/2009 10:58

chudna je napisao/la:Krv mi se zaledi u zilama na samu pomisao na to sto se desilo. Ali prije nego bilo ko pokusa da te zlocine svrsta u isti kos sa zlocinima npr. u Srebrenici - samo cu skrenuti paznju da su ovo zlocini nad VOJNICIMA. Ljudima koji su bili vec spremni da daju zivot u ime necega. Svi mi znamo u ime cega i kako


ne lupaj, zlocin je nad ZAROBLJENIM vojnicima sto je skoro isto kao da si i civila ubio, plus nevidjena bestijalnost nagoni covjeka na povracanje, a postavi sebi pitanje koliko je moglo nasih vojnika se razmjeniti za tu cetniciju i kakva je odmazda nad njima bila? sto II korpus nije pobio zarobljenike sa stolica (kota na majevici). jebo nas je alija sa mundjosima samo tako...
The 51st State
 
Postovi: 4222
Pridružen/a: 12/01/2008 13:06

Re: VOZUCA 1995

PostPostao/la Alfons Kauders dana 20/02/2009 11:26

The 51st State je napisao/la:
chudna je napisao/la:Krv mi se zaledi u zilama na samu pomisao na to sto se desilo. Ali prije nego bilo ko pokusa da te zlocine svrsta u isti kos sa zlocinima npr. u Srebrenici - samo cu skrenuti paznju da su ovo zlocini nad VOJNICIMA. Ljudima koji su bili vec spremni da daju zivot u ime necega. Svi mi znamo u ime cega i kako


ne lupaj, zlocin je nad ZAROBLJENIM vojnicima sto je skoro isto kao da si i civila ubio, plus nevidjena bestijalnost nagoni covjeka na povracanje, a postavi sebi pitanje koliko je moglo nasih vojnika se razmjeniti za tu cetniciju i kakva je odmazda nad njima bila? sto II korpus nije pobio zarobljenike sa stolica (kota na majevici). jebo nas je alija sa mundjosima samo tako...


13 godina nakon rata niko od ozrenskih artiljeraca jos uvijek nije osudjen za ubistvo 71 civila u tuzli... neki od tih ljudi bili su u zarobljenistvu 2k i razmijenjeni su...

na ozrenu je bilo zlocina, ali nema ni govora o planskom zlocinu, jer da se islo sa namjerom da se pobije sto vise ljudi, bilo bi par hiljada poginulih na srpskoj strani...

uzmi u obzir da su u sastavu 2k bili tuzlaci ciju su djecu zivotinje pobile na kapiji... i podrinjci, ukljucujuci i srebrenicane... pa opet nije bilo masovnih zlocina...

za te zlocine nad nekolicinom zarobljenih neka odgovaraju pocinitelji zlocina i njihovi sponzori, a ne cestiti ljudi cije su ime ukaljali svojim djelima....

btw... dobar dio cetnika na ozrenu se nije predao zato sto su znali da imaju krv nase djece na rukama, vec su se raznosili bombama i prosipali sebi mozak tetejcima... i neka su...
Avatar
Alfons Kauders
 
Postovi: 25814
Pridružen/a: 24/09/2004 13:39
Lokacija: Hotel Tuzla, drugi sprat

Re: VOZUCA 1995

PostPostao/la lopta dana 22/02/2009 13:28

Vozuca jedna od najvelicanstvenijih akcija Armije RBiH i veliki poraz cetnika, naravno ovaj gore tekst je presmijesan i politicki motivisan, dakle evo prave istine:


"Vi ste na Vozucoj slomili kicmu cetnickog neprijatelja, vi ste pokazali put kojim cemo nastaviti i dali ste urnek, model borbe kako se ta kicma moze i dalje lomiti da bi se oslobodila Bosna i Hercegovina. Hvala vam, vojnici, za to u ime naseg naroda koji nece zaboraviti sta ste ucinili"- ovako je oslobodiocima Vozuce prije ravno deset godina govorio rahmetli Alija Izetbegovic.


Dosije “Vozuća” bi, ukratko, izgledao ovako:

Vozućki četnici, na čelu sa starosjediocima Stojkom Blagojevićem, Slobodanom Stjepanovićem, Mladenom Božićem, Miladinom Ilićem, Mladenom Savićem, Zoranom Smiljićem (Trkuljom) i drugim, 25. juna 1992. godine, otvaraju artiljerijsku vatru po Bošnjačkim kućama u Vozući. I ako slabo naoružana i tek nastala Teritorijalna Odbrana Vozuće energično se suprostavljaja daleko spremnijem i naoružanijem neprijatelju i uspijevaju spriječiti četnike da urade još veći genocid. Uplašeni narod u zbjegovima kreće prema Zavidovićima, ali četnici pucaju u masu civila i ubijaju dvadeset i jednog. Zahvaljujući pomoći jedinica Teritorijalne odbrane, ostali se izvlače na slobodnu teritoriju. Četnici nastavljaju svoj pir te iznemogle starce, Hamdiju i Zlatku Softić, spaljuju žive u njihovoj kući,starac Salko Softić (Žuna) iz sela Brdo iste je sudbine. Zibu Mehanović polivaju benzinom i živu spaljuju pokraj spomenika žrtvama fašizma u centru Vozuće. Džebraila (Džebu) Demirovića, Fikreta Turbića (Zrnu) i Senada Čamdžića (Džinu) su goloruke i nenaoružane skupa na istom mjestu pobili četnici iznad sela Delići, njihovi ostaci su onako nepokopani pored puta ( mjesto pogibije) pronađeni nakon oslobađanja (tri godine nakon ubistva) i zajedno sahranjeni u jedan mezar na Teferiču jer 100 % - na identifikacija nije bila moguća. Smrtni ostaci Hakije Muharemovića su pronađeni tek 2001 godine (zahvaljujući neumornom traganju njegove porodice i Muhameda Čamdžića Čamulje ) u selu Miljevići (četnicko selo sa provizornim logorima za Bošnjake odakle su dalje slati u zloglasne logore na Ozrenu kao sto su Rosulje i Tumare) iznad Vozuće. Bošnjacima koji su ostali nehtjevši da napuste svoje domove ili su pak uhvaćeni prilikom bijega ni danas dan nema traga.

Ozrenski četnici nastavljaju zločinački pir svakodnevnim granatiranjem okolnih sela te Zavidovića, Maglaja, Lukavca, Banovića, Tuzle. Posebno su Bosnjaci Zavidovića i Maglaja po zlu zapamtili brdo Blizna, odakle su četnici iz Bočinje snajperima i artiljerijom svakodnevno tukli po ovim gradovima ubijajući žene, starce, djecu...

Napadom jedinica HVO-a na Armiju BiH 1993. godine, Maglaj i Tešanj ostaju u okruženju, a napadi na civile ovih gradova se nastavljaju združenim snagama četnika i pripadnika HVO-a. Glavni nosioci ovog zločina ponovo su Vozućki četnici.


Odbrana Moskve

Dobro je poznato da su Ozren i Vozuća stari bastion četništva, pa se pripovijeda da su i poslije Drugog svjetskog rata četnici u ovom kraju sasvim normalno živjeli. Koliko je strateški ovaj region bio bitan pokazuju činjenice da se ozrenskim džepom odvajala tuzlanska i zenička regija te su se potpuno blokirali Maglaj i Tešanj, gdje su četnici svaki dan bili u iščekivanju završnoga pokolja nad Bosnjacima, onakvoga kakav su izveli u Srebrenici ili Žepi.

Karadžić je, posjetivši Vozuću 19. maja 1994., izjavio okupljenim Srbima: ”Mi ovdje branimo Banju Luku, Beograd, a bogami branimo i Moskvu, mada to oni ne znaju...”

Razlog njegove posjete nije bio nimalo slučajan. Naime, odavno se bilo pročulo da su “mudžahedini” stigli i da se očekuje silovit napad na Vozuću, pa je trebalo “osokoliti” četnike, među kojima se već bilo pojavilo dezerterstvo.

Svi se sjećamo tužnog 25. maja 1995. kad je granata koja je došla sa ovih kota usmrtila više od 70 mladića i djevojaka na tuzlanskom korzu. Osim toga, niko ne spominje da u tako opsežnoj akciji - u kojoj su sudjelovala dva korpusa - nije poginuo ni jedan jedini srpski civil, žena, ili dijete.

Borce Armije BiH posebno je iritrala morbidnost četnika, koji su, poslije masakra nedužnih civila u Tuzli, stalno dovikivali borcima Armije: ”Trebaju li vam vreće za Tuzlu?”

Kota Podsijelovo

Podsjelovo je greda koju čine četiri dominantne kote, 715, 726, 702 i 706, što neupućenima u topografiju ovih prostora ne znači mnogo, ali ova greda je kapija Ozrena i onaj ko je kontrolira, lahko može zauzeti cijeli Ozren.

Četnici su bili svjesni toga, pa su ovaj dio ratišta izuzetno utvrdili držeći jake snage na njemu. Prema izjavama mnogih visokih oficira Armije BiH, ovi se položaji nisu mogli zauzeti bez pomoći avijacije. Mnoge jedinice Armije BiH su se izredale na ovoj koti, ali bez ikakvog uspjeha, a onda je taj zadatak pripao odredu El- Mudžahid.

Mudžahidi dolaze

Na Spasovdan, 27. maja, četnici su izvršili masakr u ulici Vase Miskina. Na taj isti dan, sličan zločin su izveli i u Zavidovićima, a tog 27. maja 1995. godine, u samo svitanje, na četnike su udarili borci odreda El-Mudžahid. Podijeljeni u dvanaest grupa, uskačući u rovove i u borbi prsa u prsa, za samo desetak minuta ovladali su ovom kotom. Iznenađenje i pobjeda su bili potpuni, a u rovovima je ostalo 170 četnika koji više nikome nisu mogli postavljati pitanja u stilu:” Treba li vam vreća za Tuzle?”

Komadant "Lake" pješadijske brigade iz Prnjavora Vlade Živković ovako je, u svom izvještaju, opisao tu bitku: ”Bilo je to tako munjevito da borci nisu stigli puniti svoje okvire municijom”.

Naravno, priključile su se i ostale jedinice Armije BiH, a uspjeh nije prošao bez gubitaka.

Bitka za Vozuću

Vrata Ozrena su bila otvorena, a teški gubici četnika na Podsjelovu i u kasnijim akcijama te stalna dezertersva domicilnih čelnika, natjerali su ih da dovlače snage sa drugih ratišta.

Četnički komadant Vlado Živković pokušava povratiti poljuljani ugled dopisom svim jedinicama: ”Ovdje Turci mogu samo preko nas mrtvih dalje. Spremni smo da se pokoljemo sa njima, pa kom obojci kom opanci!”

Vozuću je štitila kota Paljenik koja se nalazi uz samu cestu i koja je bila potpuno “gola” sa strane odakle su borci Armije trebali udariti, a njenim padom bi se postigla potpuna dominacija okolnim kotama i samom Vozućom. Naravno, ovaj zadatak je ponovo dopao - sada već legendarnim - mudžahidima.

Operacija je - kako bi se ostvarila što sigurnija pobjeda - trebala biti izvedena u zajedničkim djelovanjem Drugog i Trećeg korpusa. Ponovo, u samo svitanje 10. septembra 1995. godine, izveden je silovit udar združenih snaga, a liniju prvi probijaju ponovo Mudžahidi, i to na Paljeniku. I ovaj put za akciju probijanja četničkih linija nije trebalo više od dvadeset minuta. Nakon preuzimanja najdominantnije kote, jedinice Armije kreću prema centru Vozuće, koju su civili već napustili, a četnici se dali u paničan bijeg put Doboja.

Trebamo podsjetiti da se nekoliko dana prije ove akcije dogodio strašni masakr nad civilima Srebrenice i da su naši borci bili izuzetno motivirani i pripremljeni za ovu akciju. Istina, bilo je i neobičnih situacija, gdje su četnici, doslovno, ulijetali među pripadnike Drugog i Trećeg korpusa i predavali se.Nakon ove pobjede fizički, putom Zenica - Tuzla su se spojile dvije velike regije.

Ne treba napominjati za koliko je kilometara smanjena borbena linija i koliko su rasterećene mnoge jedinice ovih dvaju korpusa.U ovoj operaciji poginulo je oko dvije stotine boraca Armije BiH, a većina su bili Arapi. Ova akcija bila je dobar preduvjet za dalje napredovanje prema Doboju i Brčkom, ali malo nakon nje je potpisan Dejtonski sporazum. Bošnjacima je od ove slavne pobjede ostalo samo nametanje srama radi navodnih "ratnih zločina" koji su počinjeni u ovoj operaciji.


Detaljniji opis oslobadjanja Vozuće

"Vi ste na Vozucoj slomili kicmu cetnickog neprijatelja, vi ste pokazali put kojim cemo nastaviti i dali ste urnek, model borbe kako se ta kicma moze i dalje lomiti da bi se oslobodila Bosna i Hercegovina. Hvala vam, vojnici, za to u ime naseg naroda koji nece zaboraviti sta ste ucinili"- ovako je oslobodiocima Vozuce prije ravno deset godina govorio rahmetli Alija Izetbegović. Danas se o oslobadanju Vozuce gotovo ne smije ni pricati. Umjesto pohvala na adrese vozuckih oslobodilaca ovih dana stizu haske optuznice, umjesto sjecanja na dane pobjede i hrabre oslobodioce, kako je to prije deset godina obecao rahmetli Alija Izetbegovic, kod Bosnjaka je u modi totalni zaborav i odricanje. Pa ipak, oslobadanje Vozuce je ogromna korist za Bosnu i Hercegovinu i Bosnjake, to je korist koju ne moze umanjiti nikakva spletka neprijatelja Bosne, niti bilo koja slabost bosnjackog naroda. Armija RBiH je 10. septembra na Vozucoj na najuvjerljiviji nacin sprijecila cetnicke zlocince da na mezarima nasih predaka izgrade zlocinacku tvorevinu. Izgradnja cetnicke zlocinacke tvorevine u Vozucoj je pocela vec prvih mjeseci 1992. godine, kada bivsa JNA pocinje sa intenzivnim naoruzavanjem SDS-ovih paravojnih formacija po vozuckim i ozrenskim selima. Istovremeno sa naoruzavanjem vozucki Srbi se ukopavaju po okolnim brdima i padinama Ozrena, a na Paljeniku i Podsijelovu uspostavljaju najjace bedeme svoga uporista. 25. juna vozucki cetnici napadaju svoje komsije Bosnjake i tom prilikom monstruozno likvidiraju 20 civila, a dvoje nepokretnih ljudi zive spaljuju zajedno s kucom. Ostatak bosnjackog stanovnistva napusta Vozucu i odlazi put Zavidovica.

Fethul-mubin" - "Jasna pobjeda"

Od tog dana, pa sve do 10. septembra 1995. godine, cetnicki polozaji na Vozucoj bivaju neprobojna prepreka koja je razdvajala zenicku i tuzlansku regiju. Iako se potpuno oslobadan Vozuce dogodilo tek 10. septembra 1995. godine fazno oslobadanje Vozuce je otpocelo 27. maja iste godine kada oslobodena greda Podsijelovo. Samo dva dana prije akcije "Fethul-mubin" - "Jasna pobjeda" ("Fethul-mubin" interni naziv Odreda "El-Mudzahidin" za operaciju oslobadanja grede Podsijelovo), 25. maja cetnici su sa Ozrena granatom pogodili tuzlansku Kapiju usljed cega je ugaseno 70*** mladih zivota. Radovan Karadzic je Vozucu rekao da je ona bedem odbrane Banje Luke, Beograda i Moskve, sto je motiviralo cetnike da se tako i osjecaju, sve do sabaha, 27. maja, kad mudzahidi iz Odreda "El Mudzahidin" krecu u napad. "Već nakon nekoliko minuta zestokih borbi iz "El-Mudzahidina" su javili da nalaze na svim planiranim kotama. Nevjerovatno, jer cisto fizicki potrebno je vise vremena u po bijela dana da se savlada taj prostor, a tek ovakvu pucnjavu, granate, mine, i ovakva utvrdenja... Uz Allahovu pomoc, mudzahidi Odreda "El Mudzahidin" rastjerali su polupijanu bandu sa četiri izuzetne kote i likvidirali 70-ak četnika", napisao je Adnan Džonlić, novinar Patriotskog lista i Ljiljana. Oslobađanje grede Podsijelovo prokomentirao je tadašnji zenički muftija Halil ef. Mehtić. "Razgovarao sam sa našim visokim oficirima o ovoj akciji. Oni su mi rekli da su četnička uporišta na Podsjelovu bila tako utvrđena da su se mogla zauzeti jedino uz pomoć avijacije. Mudžahidi su te položaje uz Allahovu pomoć osvojili za nekoliko minuta." Podsijelovo je greda koju čine četiri kote: 715, 726, 702 i 706. Ova greda je kapija Vozuće i Ozrena. Mnoge jedinice Armije RBiH su se izredale na ovoj koti, ali bez ikakvog uspjeha. Odred "El-Mudžahidin" je svoj zadatak izvršio odgovorno i efikasno. Prema riječima Ebul-Mealija, bivšeg komandanta Odreda "El-Mudžahidin", akcija "Fethul-mubin" je, prije svega, dobro pripremljena. "Mudžahidi su podijeljeni u dvanaest probojnih grupa, dok je svaka od tih grupa imala svoje pojačanje, a pored tog pojačanja postojalo je i zajedničko pojačanje. Snage mudžahida su brojale oko 500 vojnika, 230 Bosanaca i 270 ensarija (stranih dobrovoljaca)." Komandant Lake pješadijske brigade iz Prnjavora, koja je najviše stradala, Vlado Živković u svom izvještaju ovako opisuje akciju "Fethul-mubin": "Bilo je tako munjevito da borci nisu stigli puniti svoje okvire municijom". Svjestan poljuljanosti ugleda svoje vojske prnjavorski komandant Vlado Živković šalje dopis ostalim srpskim jedinicama: "Ovdje Turci mogu samo preko nas mrtvih dalje. Spremni smo da se pokoljemo sa njima, pa kom obojci, kom opanci." Komanda Armije RBiH je odlično reagirala na mudžahidsku "Jasnu pobjedu". Pod komandu Odreda potčinjeni su dijelovi 328. brigade iz Zavidovića, 329. brigade iz Kaknja, 3., 4. i 5. manevarski bataljoni. Vojnici spomenutih jedinica su izmiješani sa mudžahidima i podijeljeni u probojne, drugoešalonske, radne i druge grupe kojima su komandovali mudžahidi iz Odreda (komandanti potčinjenih jedinica Odredu nisu imali nikakvih ingerencija nad vojnicima koji su privremeno ušli u sastav Odreda).


"El-Kerama"

Nakon opsežnih priprema i uštimavanja koordinacije sa drugim jedinicama Odred "El-Mudžahidin" 22. jula pokreće drugu operaciju oslobađanja Vozuće nazvanu "El-Kerama". Na mudžahidskom udaru su se našli četnički položaji na kotama 551, Kvrge i 571. "El-Kerama", kao i "Fethul-mubin", otpočinje u ranim jutarnjim satima. Živkovićevi četnici su spremno čekali mudžahide na svojim položajima. Četnicima budnost i Živkovićevo sokolenje nije nimalo pomoglo. Svi napadnuti ciljevi su osvojeni za samo nekoliko minuta. Nakon osvajanja četničkih utvrda mudžahidi vrše napredovanje po dubini, preko dva kilometra. Četnici su u potpunom rasulu, ostavljaju svoje položaje. Četnici koji su se nalazili lijevo od kote Kvrge do kote Nikolino brdo (ovaj dio nije uopće napadan), to je razdaljina od oko šest kilometara, pobjegli su i ostavili svoje položaje, i nisu imali hrabrosti da dočekaju mudžahide, da se, kako reče njihov komandant Živković, pokolju sa Turcima, pa kom obojci, kom opanci. Operacija "El-Kerama" je imala višestrukih rezultata. Osim velikih neprijateljskih gubitaka i velikog ratnog plijena mudžahidi su došli do ključnih saznanja za dalje napredovanje do konačnog oslobođenja Vozuće, odnosno spajanja zeničko-tuzlanske regije. Naime, iza četnika, na njihovim linijama pronađeni su dokumenti, tj. naređenje Komande Vojske Republike šumske jedinicama vozućkog ratišta kojim se naređuje povlačenje ukoliko padne kota Paljenik. Četnici su bili ljuti, obezglavljeni, jednom riječju - nisu znali kako da sačuvaju prvu Uniju odbrane Banje Luke, Beograda i Moskve. Bili su potpuno slomljeni i to baš u trenutku kada su bili završili sve pripreme za kontraudar na gredu Podsijelovo (izviđači Odreda "El-Mudžahidin" su 20. jula, dva dana pred početak operacije "El-Kerama" u izviđanju ispod Skrađine kose "naletili" na četničke izviđače koje su uspjeli likvidirati. Uviđajem na licu mjesta mudžahidski izviđači su utvrdili da se radilo o komandnom izviđanju, među ubijenima je bio komandant bataljona, te da je kontraudar na gredu Podsijelovo trebao krenuti istih dana kada se izvodila operacija "El-Kerama"). Osvajanje Paljenika, glavnog bedema, i konačno oslobađanje Vozuće više nije bilo upitno.

"Farz 95"

Operacija oslobađanja Vozuće je nazvana "Farz 95". Za završni udar na četnička uporišta na Vozućoj uključeno je mnogo više vojnika iz 3. korpusa i 2. korpusa Armije RBiH. Sa strane 3. korpusa učestvovalo je između 12 i 14 hiljada vojnika (Odred "El-Mudžahidin", 375. tešanjska, 7. muslimanska, 328. zavidovićka, 329. kakanjska i specijalna diverzantska Četa IDČ), a sa strane 2. korpusa preko 5 hiljada vojnika. Osim vojnika, spomenuti korpusi su uključili i svu raspoloživu tehniku i druge potrebne stvari (samo za potrebe radnih vodova obezbijeđeno je hiljadu ljudi). I ovoga puta ključni zadatak oslobađanja Vozuće dat je Odredu "El-Mudžahidin" i vojnicima koji su potčinjeni Odredu, a koji su se u prethodnoj akciji "El-Kerama" dokazali kao pravi junaci. Ključni zadatak se zvao Paljenik. Kota Paljenik je veoma teška za osvajanje, a bila je prava utvrda. Ispred četničkih rovova bio je brisani prostor koji je bio sav izminiran. Ujutro, pet minuta do šest sati, mudžahidi su se podvukli pod četničke rovove na koti Paljenik. Nekoliko sekundi pred početak napada četnici su pozvali mudžahide da ne čekaju više, nego da krenu u napad. Naravno, mudžahidi su čekali znak svoga emira nakon čega je krenulo oslobađanje Vozuće. Paljenik je pao za sedam minuta, četnici nisu uspjeli pobjeći iz rovova, svi su tu završili. "Nakon što smo osvojili Paljenik mogli smo vidjeti četnike kako se povlače, baš u skladu naređenja koje su dobili od svoje komande", prisjeća se jedan od učesnika osvajanja Paljenika. Tako je prva faza "Farza 95" odrađena u potpunosti što je rezultiralo povlačenjem četnika iz Vozuće prema Ozrenu. Jedinice 3. i 2. korpusa Armije RBiH istog dana u ranim popodnevnim satima spojile su se u centru Vozuće. Ostatak jedinica je nastavio napredovanje prema Ozrenu. Za nekoliko dana je oslobođeno oko 400 kvadratnih kilometara nove teritorije. Osvojene su dvije trećine ukupnog masiva planine Ozren, Blizna, Bijela Ploča (sjedište tzv. šumske općine Maglaj), Jablanica i još petnaestak sela. Oslobođene su putne komunikacije Maglaj - Zavidovići, Banovići - Zavidovići, odnosno, u potpunosti su povezani teritoriji zeničkog i tuzlanskog regiona, te maglajske i zavidovićke općine. Cetnici su bježali glavom bez obzira. Jedinice Armije RBiH su za samo nekoliko dana došle nadomak Doboja kada počinju pripreme za oslobađanje ovog grada, koji bi bez ikakve sumnje bio osvojen da oslobodilački pohod Armije RBiH nije zaustavljen od strane međunarodne zajednice. 10. septembra u Vozućoj je ukresana varnica oslobađajuće buktinje koja će potaknuti nezadrživi pohod Armije RBiH i u potpunosti preokrenuti vojno-političku situaciju u korist oslobodilaca Bosne i Hercegovine. Odred "El-Mudžahidin" je, kao ključna jedinica oslobađanja Vozuće, u spomenutim operacijama pretrpio velike gubitke - poginulo je 98 mudžahida, a preko 150 mudžahida je teško ranjeno. Pa ipak, herojstvo koje su pokazali mudžahidi osvojilo je srca mnogih Bošnjaka koji su počeli u velikom broju pristupati Odredu. Za veoma kratko vrijeme Odred je postao mnogo brojniji i utjecajniji, prije svega u vojnom smislu, što je neprijateljima Bosne predstavljalo najveći problem, zbog čega se pohod na Doboj morao zaustaviti. Nakon potpunog oslobađanja Vozuće šejh Enver Saban je rekao mudžahidima: "Ovaj naš uspjeh je veliki. Neprijatelji islama i muslimana neće dozvoliti da nastavimo dalje, oni će nas sigurno zaustaviti i od danas počinje nas progon." Šejh Enver je bio potpuno u pravu. Nažalost, nije doživio potvrdu svoje tačne prognoze, mučki je ubijen nekoliko mjeseci kasnije. Sejhova prognoza se danas, deset godina nakon oslobađanja Vozuće, obistinjuje. U toku je završna priprema udarca na oslobodioce Vozuće. Međunarodne i bosanske sudske instance aktivno pripremaju suđenje za Vozuću, sve se sprovodi pod krinkom nekakvih ratnih zločina. Do izražaja su došli oni koji su za Vozuću godinama govorili da je bedem odbrane Moskve. Pritisnuti sa svih strana Bošnjaci već zaboravljaju svoje junake i veličanstvenu pobjedu na Vozućoj. Niko ne spominje zločin koji su četnici počinili nad vozućkim Bošnjacima, niko ne spominje šehide koji dadoše svoje mlade živote za naš rahatluk, niko nema snage da se odupre propagandnim namjerama osvete za oslobađanje Vozuće. Umjesto toga prebrojavaju se četnici koji svoje živote dadoše za odbranu Banje Luke, Beograda i Moskve.

Heroj koji je pokorio četnike

U završnom dijelu oslobađanja Vozuće na Ozrenu je od tenkovske granate poginuo Muatez Bilah, vojni komandant Odreda "El-Mudžahidina" i čovjek koji je najzaslužniji za vojne uspjehe Odreda, odnosno čovjek koji je osmislio i predvodio operacije oslobađanja Vozuće. Rahmetli Muatez je bio veoma cijenjen među svima koji su imali priliku upoznati ovog heroja. "Zadovoljstvo je bilo sarađivati sa Muatezom. To je bio pravi vjernik, pravi vojnik, čovjek koji je došao da pomogne našem narodu. Uvijek je bio u borbi, bio je prvi i uvijek među svojim mudžahidima", kaže general Sakib Mahmuljin. Muatez je poginuo dok je predvodio užurbane pripreme za napad na Doboj. Umjesto u Doboj Muatez je, ako Bog da, otišao put Dzenneta, u susret svome Gospodaru.

Sakib Mahmuljin o Muatezu Bilahu, vojnom komandantu Odreda

Krajem 1995. godine Press-služba Odreda "El-Mudžahidin" je uradila intervju sa generalom Sakibom Mahmuljinom. Tema razgovora je bila oslobađanje Vozuće i uloga mudžahida u tim operacijama. Ovom prilikom prenosimo najzanimljivije dijelove tog intervjua. "Operacija koja je urađena na ozrensko-vozućkom ratištu, kako je i sam predsjednik Izetbegović rekao, je početak slamanja neprijateljske kičme. Da bi se ta kičma počela slamati bilo je potrebno slomiti nekoliko pršljenova. Greda Podsijelovo, Paljenik, Podmalovan, te prŠljenove uradio je udarac po udarac Odred "El-Mudžahidin" i to je bio preduvjet za izvođenje ove operacije. Uz Božiju pomoć mi smo tu operaciju izveli, po mišljenju analitičara koji kažu da je ova operacija bila za udžbenike. Odred "El-Mudžahidin" je bio ključni momenat u psihološkom smislu za sve ostale jedinice, jer se uvijek računalo da će Odred svoj zadatak koji je dobio sigurno uraditi. Bitno je, također, reći da je priprema akcija, kako to rade mudžahidi, takva da ona omogućuje završetak operacija uspješno i efikasno. U ovoj zadnjoj operaciji jedan od ključnih objekata u oslobađanju Vozuće, objekat Paljenik urađen je za manje od 4 minute, a to je dokaz planiranja u sitne detalje. Mudžahidi su svjesni borci, za njih više nema prepreka da se uradi bilo koji zadatak. Mudžahidi su dali puni doprinos u dosadašnjoj odbrani BiH."

Sulejman Efendić, glavni imam u Zavidovićima

""Nikada Bosna i Hercegovina i ovo lijepo mjesto Gostovići nisu bili bogatiji, nikada nije bilo više mu'mi-na. Muslimani Zavidovića sa velikim simpatijama posmatraju mudžahide i prihvataju vas kao svoju rođenu braću, neka vas Allah nagradi."

Sead Delić, komandant 2. korpusa

"Želim čestitati pripadnicima 3. korpusa na briljantnoj operaciji oslobađanja Vozuće. Ovo je školski primjer kako se treba boriti i svim pripadnicima 3. korpusa mogu reći da su bili junaci nad junacima."



Izvor: vozuca-nasa-lijepa

Heroji i saborci. :thumbup:
Avatar
lopta
 
Postovi: 806
Pridružen/a: 24/08/2008 01:11
Lokacija: Sarajevo

Re: VOZUCA 1995

PostPostao/la trimi68 dana 23/02/2009 01:10

Lopta,

slika

tretman zarobljenika
Avatar
trimi68
 
Postovi: 1250
Pridružen/a: 11/03/2004 01:00
Lokacija: čekam subotu i vožnju na Trebević

Re: VOZUCA 1995

PostPostao/la kv99 dana 23/02/2009 01:38

The 51st State je napisao/la:
chudna je napisao/la:Krv mi se zaledi u zilama na samu pomisao na to sto se desilo. Ali prije nego bilo ko pokusa da te zlocine svrsta u isti kos sa zlocinima npr. u Srebrenici - samo cu skrenuti paznju da su ovo zlocini nad VOJNICIMA. Ljudima koji su bili vec spremni da daju zivot u ime necega. Svi mi znamo u ime cega i kako


ne lupaj, zlocin je nad ZAROBLJENIM vojnicima sto je skoro isto kao da si i civila ubio, plus nevidjena bestijalnost nagoni covjeka na povracanje, a postavi sebi pitanje koliko je moglo nasih vojnika se razmjeniti za tu cetniciju i kakva je odmazda nad njima bila? sto II korpus nije pobio zarobljenike sa stolica (kota na majevici). jebo nas je alija sa mundjosima samo tako...


U pravu si da je ZLOCIN ubiti zarobljnika ali nisi u pravu za ovo drugo. Poslije Dejtona je bila razmjena svi za sve tako da nije bilo razlike da li je bilo 10 ili 100 zarobljenika. Ovi sa Lisace ( kota na Majevici, na Stolici je bio repetitor koji nije bio zauzet) su razmijenjeni tek posilije dejtona a bili su zarobljeni krajem 94..razlog je bio sto cetnici nisu htjeli da oslobode nase vojnike vec su za njih davali samo civile. Ni jedan njihov zarobljeni vojnik nije tada bio mucen, ubijen vec su cak ranjenici bili prebaceni u Tuzlu na operaciju ali i pored toga mozes da danas procitas u knjizi cetnika koji je bio tamo zarobljen o " kako se borio sa krvozednim mudzahedinima koji su htjeli da se napiju nevine srpske krvi" . Opisuje sve kako su zrobljeni, kako nisu muceni, kako su ranjenici operisani, ni na jednom primjeru kaze da su bili maltretirani ali i pored svega iz njegovih opisa izbija nevidzena mrznja prema svemu sto nije srpsko. Vojnike ABiH koji su sa njim cigare djelili , koji su mu zivot spasili opisuje na najgori moguci nacin, ni zivotinje ne bi onako opisao. Bez ikakave trunke saosjecanja, empatije, nista ljudskog.
P.S Vojnik ABiH koji je bio u grupi koja je zarobila dio cetnika sa Vozuce i koji su predati VP i koji su poslije razmjenjeni mi je rekao da je tada znao ono sto danas zna da bi i on isto onako postupio kao i mudzahedini. Za vrijeme rata je nekoliko njegovih suboraca bilo zarobljeno i ni jedan nije ziv razmjenjen ali tada nije zelio da se sveti ali sada kaze da i pored svega cetnici se ponasaju kao da se nista nije dogodilo tako da kaze da bi mozda bolje bilo da su se i oni isto tako ponasali. Sad bi nas sigurno mrzili isto onako kao sto nas i sada mrze ali bi nas se barem bojali. Ovako malo -malo pa napad na povratnike, napad na dzamiju , ne samo negiranje masakara nad civilima vec i da je toliko svjedoka koji ne samo skrivaju ko je pobio te ljude vec da skrivaju i tijela i grobnice.
kv99
 
Postovi: 2637
Pridružen/a: 09/01/2008 22:08

Re: VOZUCA 1995

PostPostao/la The 51st State dana 23/02/2009 09:43

ne sumnjam u sve sto si ti naveo, moja poenta je bila da je jedan manje civil ili zarobljeni vojnik arbih ubijen od strane cetnika usljed toga sto su i oni imali zarobljenike kod nas vrijedilo je.
The 51st State
 
Postovi: 4222
Pridružen/a: 12/01/2008 13:06

Re: VOZUCA 1995

PostPostao/la Bosanac sa dna kace dana 23/02/2009 12:56

Alfons Kauders je napisao/la:btw... dobar dio cetnika na ozrenu se nije predao zato sto su znali da imaju krv nase djece na rukama, vec su se raznosili bombama i prosipali sebi mozak tetejcima... i neka su...

isto se desilo i u maju 1994 kad je oslobodjen Vijenac, pa kasnije kad su uzeta sela uz Turiju
Avatar
Bosanac sa dna kace
 
Postovi: 8027
Pridružen/a: 27/06/2005 20:21
Lokacija: ponutrače

Re: VOZUCA 1995

PostPostao/la bogumil-8 dana 23/02/2009 13:42

Pamet mi stala, duša plače, o jada golemog, beskrajnog!
bogumil-8
 
Postovi: 937
Pridružen/a: 04/02/2009 08:40

Sljedeća

Natrag na (H)istorija/povijest

Online

Trenutno korisnika/ca: Byskell i 5 gostiju.