Vjerovjesnici i njihovi narodi

Rasprave o vjerskim temama.

Moderatori/ce: nasa, NIN

Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi

PostPostao/la Prozor dana 31/10/2009 03:26

JAKUB, alejhisselam


Kada je Ishak, alejhisselam, dosegao muževno doba njegov otac Ibrahim, alejhisselam, je počeo razmišljati o ženidbi svoga mlađega sina. Vjerovatno zbog toga što među njegovim sljedbenicima, što su bili uz njih, nije pronašao adekvatnu djevojku i što sina svoga nije želio ženiti iz nekog od susjednih plemena, on se odlučio da svoga sina oženi iz mjesta Haran. Allah najbolje zna kako je bilo ali mi osnovano možemo pretpostaviti da je Ibrahim, alejhisselam, opunomoćio jednoga od svojih drugova da ode u Haran i među tamošnjim djevojkama isprosi nevjestu za Ishaka, alejhisselam. Kada je izaslanik stigao u dotično mjesto on se, kao istinski vjernik, na dragoga Allaha oslonio po pitanju odabira nevjeste, tako da je, došavši do bunareva iz kojih su se stanovnici Harana opskrbljivali vodom i zatekavši tamo određeni broj djevojaka koje su crpile vodu, Allahu dragom uputio dovu da u slučaju da je među njima buduća Ishakova, alejhisselam, nevjesta istu prepozna tako što će ona, kada je zamoli za vodu, pristati da ga napoji vodom i to ne samo njega već i njegove deve, iako će on vodu tražiti samo za sebe. Tako je on prišao bunaru i zamolio prisutne djevojke da mu dadnu vode. Sve su se, postiđene, brzo udaljile, osim jedne koja je stidljivo, ali ipak odlučno, pristala i dala mu da se napije vode iz njene posude. Nije joj bilo teško da nakon toga, sama od sebe, napoji i njegove deve. To je bio više nego očevidan znak, još više pojačan i time što je djevojka bila veoma čestita i lijepa. Zvala se Rebeka i bila je kćerka Batuela. Ibrahimov, alejhisselam, izaslanik je otišao njezinom ocu i objasnio mu svrhu svoje posjete. Batuel je bio izuzetno počašćen time što je njegova kći zaprošena za Ishaka, alejhisselam, jer je Ibrahim, alejhisselam, važio za najuglednijeg i najbogatijeg čovjeka u čitavoj regiji. Njegova radost je još više porasla kada je izaslanik rastovario svoje deve i pokazao im bogate darove namijenjene porodici Ishakove, alejhisselam, nevjeste. Dogovor je na obostrano zadovoljstvo brzo sklopljen i izaslanik se sa Rebekom i njihovom pratnjom uputio nazad ka Ibrahimu, alejhisselam.

Vjenčanje je obavljeno uz veliko veselje čitave zajednice. Ishak, alejhisselam, i njegova žena su se voljeli i bili veoma sretni jedno uz drugo, ali su ipak bili izvijesno vrijeme na kušnji jer nisu mogli imati djece. Ta kušnja je okončana kada je Ishak, alejhisselam, ili pak Ibrahim, alejhisselam, (nije nam poznato koji od njih dvojice, ali to ovdje doista nije bitno) Allahu dragom dovu uputio nakon čega je Rebeka rodila dva sina blizanca. Stariji je dobio ime El Ajs (Ezav) a mlađi Jakub.

Godine su prolazile u mnogobrojnim Allahovim blagodatima Ibrahimovim potomcima, dječaci su zdravo rasli i napredovali,... a onda dođe trenutak kada je Jakub, alejhisselam, morao na duže vrijeme napustiti svoj dom.

Izvori kitabija (judeo-kršćanski spisi) hoće nas uvjeriti da je Jakub, alejhisselam, na prevaru izvukao od svoga oca blagoslov za sebe, a koji je Ishak, alejhisselam, namjeravao dati svome starijem sinu El Ajsu. Tako je on, po ovim izvorima, prevarivši ostarjeloga oca uzeo bratovljevo pravo i to je razbjesnilo El Ajsa. Majka njihova, u strahu da El Ajs u bijesu ne ubije Jakuba, alejhisselam, svome mlađem sinu savjetuje da se skloni u Haran kod njezina brata Labana tako da je on krenuo tamo i napustio svoj dom.

Ovako govore Kitabije.

A mi ovakvo kazivanje nikako ne možemo prihvatiti zbog toga što je Jakub, alejhisselam, Allahov odabranik i vjerovjesnik, a nezamislivo je takve stvari pripisivati Allahovom vjerovjesniku. Njega je, dakle, odabrao dragi Allah, Gospodar svih svjetova i počastio ga time da bude nakon svoga oca Njegov poslanik i vjerovjesnik:

I pošto napusti njih i one kojima su se, mimo Allaha, klanjali, Mi mu (Ibrahimu) Ishaka i Jakuba darovasmo, i njih obojicu vjerovjesnicima učinismo (19:49);

I Lut mu jedini povjerova! A Ibrahim reče: "Ja se selim onamo kuda mi je Gospodar moj naredio, jer je On, uistinu, silan i mudar." I Mi smo mu Ishaka i Jakuba poklonili i potomcima njegovim vjerovjesništvo i Knjigu dali, a njemu na ovom svijetu lijep spomen sačuvali, a na onome će, doista, jedan od onih dobrih biti (29:26,27).

Navedeni ajeti sasvim jasno kazivaju da je Jakub, alejhisselam, kod dragoga Allaha odabran kao jedan od Njegovih vjerovjesnika, odnosno da je dragi Allah, Gospodar svih svjetova, Svemilosni, Samilosni prijatelju Svome, Ibrahimu, alejhisselam, darovao Ishaka, alejhisselam, kao mlađega sina i Jakuba, alejhisselam, kao unuka. Odavde je bez ikakve sumnje jasno da je Jakub, alejhisselam, svoj blagoslov dobio od Gospodara svoga, i nije mu bilo potrebno da ga traži od oca svoga. Isto tako, svakome je jasno kako je varanje staroga oca i uzurpiranje prava rođenoga brata jedan nemoralan čin i nezamislivo je da takvu stvar učini jedan Allahov odabranik i vjerovjesnik.

Prema tome, na ovome mjestu izražavamo našu duboku odlučnost u negiranju svih biblijskih iskaza koji mubarek ličnosti jednoga Allahovog vjerovjesnika pripisuju podli čin prevare vlastitoga oca i nemoralni čin uzurpacije prava rođenoga brata.

Koji je bio sevep koji je nagnao Jakuba, alejhisselam, da napusti svog oca i krene ka Haranu to nam nije poznato, ali je ovdje bitno samo to da se on našao na tome putu. Kad ga je zatekla noć Jakub, alejhisselam, se zaustavio i pripremio za konak. Uzeo je jedan obližnji kamen, stavio ga ispod glave i zaspao. Tada je usnio san u kome je vidio stepenice između neba i zemlje kojima je silazio i penjao se veliki broj meleka. Usnio je takođe i Gospodara svoga pa mu bi objavljeno: ''Ja sam Allah; nema drugoga boga osim Mene. Ovu Svetu zemlju Sam dao u naslijeđe tebi i tvome potomstvu. Ja sam uz tebe i čuvam te dok se ne vratiš na ovo mjesto, pa ću od njega učiniti kuću gdje ćeš Mi ibadet činiti''. Kad se probudio, još uvijek ustreptao od velike radosti, on se zavjetovao Allahu, Gospodaru svome da će na tome mjestu napraviti Njegov Hram i da će izdvajati desetinu od svega onoga što mu On podari. Kamen koji je bio pod njegovom glavom je obilježio uljem kako bi ga kasnije mogao prepoznati. To mjesto je nazvao ''Betel'' što znači ''Allahova kuća''.

Stigavši u Haran Jakub, alejhisselam, se smjestio u kući svoga daidže Labana. Laban je imao dvije kćeri Leu, koja je bila starija i Rahelu. Allahova Milost učinila je da se rodi iskrena ljubav između Jakuba, alejhisselam, i mlađe Labanove kćeri Rahele. Kad je Jakub, alejhisselam, zaprosio Rahelinu ruku, Laban je svoj pristanak uvjetovao time da mu mora sedam godina čuvati stoku. Tako se Jakub, alejhisselam, obavezao da ostane narednih sedam godina u kući svoga daidže čuvajući njegovu stoku. Nakon što je dogovor sklopljen Laban je organizirao vjenčanje i napravio veliku gozbu. No, on je bio čovjek koji je imao mudrosti ali ne i prave vjere koja bi tu mudrost usmjerila u pravcu čestitosti i dobronamjernosti, tako da ju je znao iskoristiti da prevari druge u svoju korist. To se desilo i ovog puta. Laban je iskoristio povjerenje koje je Jakub, alejhisselam, gajio prema njemu, pa mu je, iako su se bili dogovorili za Rahelu, po noći uveo stariju kćer Leu. Kitabije kažu da ga je prije toga i opio vinom, a dragi Allah najbolje zna kako je bilo. Uglavnom, Jakub, alejhisselam, se narednog jutra probudio sa Leom pored sebe. Kad je zatražio objašnjenje od Labana ovaj mu je odgovorio da je tako moralo biti radi lokalnog običaja da se mlađa kćerka ne može udati prije starije.

Ali, ova spletka nije mogla izmijeniti ono što je bilo zapisano u Allahovoj Knjizi po kojoj je upravo Raheli sudbinom bilo određeno da bude majka Jūsufu, alejhisselam, pa je tako Laban sklopio novi ugovor sa Jakubom, alejhisselam, i dao mu i svoju mlađu kćerku za ženu uz uslov da on po isteku prvih sedam godina ostane još narednih sedam čuvati njegovu stoku. Laban je bio radostan zbog ''dobro'' urađenog posla jer je dobio savjesnog i čestitog radnika na dugogodišnji rad, a bez velike plate, pa je svakoj od kćeri poklonio po jednu ropkinju. Lei je poklonio Zelfu a Raheli Belhu, ali ih one pokloniše svome mužu.

Tako se zbilo da je Jakub, alejhisselam, oženio i Leu i Rahelu i za to radio četrnaest godina u Labanovoj kući. Kasnije će Allahov Zakon zabraniti da čovjek istovremeno bude oženjen sa dvije rođene sestre, ali je tada, očigledno, takav brak bio dozvoljen. Nakon što je ispunio oba ugovorena roka, Jakub, alejhisselam, ostade još šest godina raditi za svoga daidžu tako da je on u Haranu ukupno proveo, kako nam predaje kažu, dvadeset godina. Za to vrijeme rodilo mu se dvanaest sinova i jedna kćerka. Lea mu je rodila sinove Rubila (Rubena), Šimuna, Levija, Judu, Izhara (Jisakara), Zebulona i kćerku Dinu. Rahela mu je rodila sinove Jūsufa i Benjamina. Belha, bivša Rahelina ropkinja, mu je rodila sinove Dana i Neftalija, a Zelfa, bivša Leina ropkinja, sinove Džada i Ešira.

Nakon dvadesetogodišnjega boravka u Haranu došlo je vrijeme da se Jakub, alejhisselam, vrati svome ocu Ishaku, alejhisselam. Tada je došlo na red pitanje podjele imetka između Labana i njegovih sinova sa jedne strane i njegovog zeta Jakuba, alejhisselam, i njegove čeljadi sa druge strane. Dogovoriše se da sačekaju još jednu godinu i da Jakub, alejhisselam, uzme sve šarene mladunce koji se ojanje i ojare u tom periodu, a svi ostali mladunci da ostanu Labanu i njegovim sinovima. Ali, ponovo dođe do spletke jer Labanovi sinovi tajno iz stada izdvojiše sve ovnove i jarce koji su bili šareni kako se ne bi ojanjilo niti ojarilo nijedno šareno mladunče. Međutim, dragi Allah, plemeniti i uzvišeni Gospodar svih svjetova iznad je svih spletki i On ne dozvoljava da se ostvare lukavstva podmuklih, tako da je Jakub, alejhisselam, dobio Objavu da nabere zelenih prutova badema i kestena i, možda, još nekih vrsta drveta, te da ih potom oguli i stavi u vodu gdje se stoka pojila. Bijaše to čudo koje je Allah dragi podario Svome vjerovjesniku jer je tim postupkom došlo do toga da su, ako ne svi mladunci onda najveći broj njih, te godine bili šareni.

Tako je Jakub, alejhisselam, dobio mnogo sitne stoke i uz to još dosta krupne stoke i drugoga imetka. Laban je sam sebi morao priznati da je ovoga puta nadmudren, pa se, mada mu je bilo krivo, ipak pomirio sa takvom raspodjelom.

Na putu povratka u svoj rodni kraj Jakub, alejhisselam, je doživio jedno tajnovito, ali i veoma interesantno iskustvo od velikoga značaja. Naime, jedne noći on se malo udaljio iz logora i susreo je, sasvim iznenada, jednog snažnog i lijepog mladića. Iz nekog razloga (ovdje nam zaista nije bitno kojeg) njih se dvojica započeše hrvati i baš u momentu kad Jakub, alejhisselam, pomisli da je savladao neznanca, ovaj ga je snažno zakačio po bedru i tako mu uganuo zglob u kuku radi čega je čitavoga života malo hramao na tu nogu. Ta povreda nije mogla umanjiti veliku snagu Jakuba, alejhisselam, pa se on hrabro nastavio hrvati sa isto tako snažnim neznancem i to je potrajalo sve dok zora nije zarudila. Tada je nepoznati mladić zatražio prekid ovog odmjeravanja snaga[1] tako da su prestali. Nepoznati mladić je rekao Jakubu, alejhisselam, da ubuduće treba koristiti ime Israil (Izrael). Kada je Jakub Israil, alejhisselam, začuđen svime što mu se te noći desilo, upitao neznanca ko je on i kako se zove, ovaj je iznenada nestao i on shvati da je to bio melek u ljudskom liku koji mu je prenio poruku od dragoga Allaha. Od tada je Jakub, alejhisselam, koristio i ime Israil. Od njegovih dvanaest sinova potiče dvanaest plemena, potomaka Ishakovih i Ibrahimovih, alejhimesselam, koji se svi jednim imenom zovu Benu Israil (Potomci Israilovi) ili kraće rečeno Israilćani (Izraelćani).

Vrativši se u svoj kraj[2] u svetoj zemlji Ken'an on se, Allahovom milošću, ponovo susreo sa ocem Ishakom, alejhisselam, i bratom El Ajsom. To je bio veoma dirljiv susret pun najlepših osjećaja i emocija, sličan onome koji će Israil, Jakub, alejhisselam, doživjeti nekoliko desetina godina kasnije kad se bude ponovo susreo sa sinom Jūsufom, alejhisselam.

Čim je formirao svoje domaćinstvo na zemlji svojih predaka, Jakub Israil, alejhisselam, je, moguće dobivši i Objavom uputu od dragoga Allaha, ponovo otišao na ono mjesto koje je prije dvadesetak godina nazvao Betel i pronašao onaj uljem obilježeni kamen. Riječ je o brdu Moria u Jerusalemu, jednome od svetih Allahovih mjesta na Zemlji gdje se nalazi i Časna stijena (Sahra). Tu je Jakub, alejhisselam, sagradio mesdžid Bejtul-makdis ili Mesdžidul-aksa, kako je ovo mubarek zdanje u Kur'anu imenovano. Ta Israilova, alejhisselam, građevina bit će kasnije srušena, ali će Bejtul-makdis, sveti Allahov Hram na istome mjestu biti ponovo sagrađen od strane njegova potomka Sulejmana, alejhisselam, koji će tu smjestiti Zavjetni kovčeg Benu Israila, a takođe će, mnogo stoljeća kasnije, sa istoga mjesta Resulullah, Muhammed, alejhisselam, krenuti na svoje nebesko putovanje, Mir'adž.

Zaista je onaj, ranije pomenuti, san jedan veliki Allahov dar Jakubu Israilu, alejhisselam, ali i velika pouka svima nama jer je moguće da je baš na tom mjestu postavljena, voljom dragoga Allaha, najkraća veza između Zemlje i nebesa, put kojim meleki silaze na Zemlju radi obavljanja zadataka kojima su zaduženi. Naše su pretpostavke, a samo dragi Allah, Sveznajući istinu zna.

Kad je Ishak, alejhisselam, dočekao trenutak svoga preseljenja na ahiret, oba sina su ga ukopala u špilji Makpela pored oca Ibrahima, alejhisselam, i majke hazreti Sare. U vjerovjesništvu ga je naslijedio Jakub Israil, alejhisselam, koji je, prirodno, postao novim vođom zajednice. Njegovi sinovi su živjeli pored njega, zasnivali svoje porodice i dobivali brojno potomstvo. Tako se počeo razvijati Allahov odabrani narod Benu Israil, narod kojega je uzvišeni Gospodar uzdigao nad sve ostale narode[3] i Svojom mudrošću, kao što smo ovdje već naveli, podijelio ih na dvanaest plemena prema Israilovim sinovima koji su njihovi rodočelnici.

Benu Israilu je, dragi Allah zna zašto, sudbinom bilo određeno da više stotina godina žive izvan svoje domovine, u Misiru (Egiptu)

Njihov prelazak iz Ken'ana(Palestine) u Misir vezan je za Jakubova, alejhisselam, sina, Jūsufa, alejhisselam.
Avatar
Prozor
 
Postovi: 4200
Pridružen/a: 23/05/2007 00:54

Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi

PostPostao/la Prozor dana 31/10/2009 04:07

JUSUF, alejhisselam

Priča o Jūsufu, alejhisselam, ispričana je u dvanaestoj suri časnoga Kur'ana i nazvana je najljepšom pričom (ahsenil-qasas), koja je sastavni dio Kur'ana koji je i sam najljepše kazivanje (ahsenil-qasas). Iz prethodnoga jasno se vidi naša sklonost da kur'anski izraz ahsenil-qasas, koji se sa arapskog prevodi kao najljepša priča, ili najljepše kazivanje, ili najljepša pripovijest, razumijevamo u smislu da se, dakako, odnosi na čitav časni Kur'an, ali ujedno i posebno na konkretnu suru, a dragi Allah najbolje zna. Prema tome, mišljenja smo da je dragi Allah pripovijest o životu Jūsufa, alejhisselam, imenovao najljepšom pripoviješću o veličanstvenim događajima iz zemaljske etape života jednoga od Njegovih miljenika i vjerovjesnika, događajima koji su puni svakojake ljepote i pouke, a, ponavljamo, On najbolje punu istinu o svemu zna. Njega, vječno hvaljen i slavljen neka je, molimo za oprost, nadahnuće i uputu.

Kako Allahov Govor uvijek u svemu mora imati prednost, a u imajući u vidu da je u ovoj suri ispričana najljepšim pripovijedanjem i u hronološkom redoslijedu haman čitava[4] životna priča Jūsufa, alejhisselam, mi i ne možemo imati drugoga izbora negoli da prvo priredimo dvanaestu suru Kur'ana u prevodu Besima Korkuta, da bi nakon toga pokušali da iznesemo neke naše impresije ove veličanstvene pripovijesti dragoga Allaha:

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Elif Lam Ra. Ovo su ajeti Knjige jasne!

2. Objavljujemo je kao Kur'an na arapskom jeziku da biste razumjeli.

3. Objavljujući ti ovaj Kur'an, Mi tebi o najljepšim događajima kazujemo iako prije njega nisi doista ništa znao:

4. Kada Jūsuf reče ocu svome: "O oče moj, sanjao sam jedanaest zvijezda, i Sunce i Mjesec, i u snu sam ih vidio kako mi se pokloniše",

5. on reče: "O sinko moj, ne kazuj svoga sna braći svojoj, da ti ne učine kakvu pakost, šejtan je doista čovjeku otvoreni neprijatelj.

6. I eto tako, Gospodar tvoj će tebe odabrati, i tumačenju snova te naučiti, i milošću Svojom tebe i Jakubovu porodicu obasuti, kao što je prije tebe obasuo pretke tvoje, Ibrahima i Ishaka. Gospodar tvoj, zaista, sve zna i mudar je."

7. U Jūsufu i braći njegovoj nalaze se pouke za sve koji se raspituju.

8. Kada oni rekoše: "Jūsuf i brat njegov draži su našem ocu od nas, a nas je čitava skupina. Naš otac, zaista, očito griješi.

9. Ubijte Jūsufa ili ga u kakav predio ostavite, otac vaš će se vama okrenuti, i poslije toga ćete dobri ljudi biti";

10. jedan od njih reče: "Ako baš hoćete nešto učiniti, onda Jūsufa ne ubijte, već ga na dno nekog bunara bacite, uzeće ga kakva karavana."

11. "O oče nas," rekoše oni, "zašto sumnjaš u naša osjećanja prema Jūsufu. Mi mu zaista želimo dobro.

12. Pošalji ga sutra s nama da se zabavi i razonodi, mi ćemo ga, sigurno, čuvati."

13. "Biće mi doista žao ako ga odvedete, a plašim se da ga vuk ne pojede kad vi na njega ne budete pazili"; reče Jakub.

14. "Kako će ga vuk pojesti, a nas ovoliko!" rekoše oni, "mi bismo tada zaista bili izgubljeni."

15. I kada ga odvedoše i odlučiše da ga bace na dno bunara, Mi mu objavismo: "Ti ćeš ih o ovome postupku njihovom obavijestiti, a oni te neće prepoznati."

16. I uveče dođoše ocu svome plačući.

17. "O oče naš," rekoše, "bili smo otišli da se trkamo, a Jūsufa smo ostavili kod naših stvari, pa ga je vuk pojeo. A ti nam nećeš vjerovati, iako istinu govorimo."

18. I donesoše košulju njegovu lažnom krvlju okrvavljenu. "U vašim dušama je ponikla zla misao" reče on, ''i ja se neću jadati, od Allaha ja tražim pomoć protiv ovoga što vi iznosite."

19. I dođe jedna karavana, te poslaše vodonošu svoga i on spusti vedro svoje. "Muštuluk!" viknu on, "evo jednoga dječaka!" I oni su ga kao trgovačku robu sakrili, a Allah dobro zna ono što su uradili.

20. I prodadoše ga za jeftine pare, za nekoliko groša; jedva su čekali da ga se oslobode.

21. I onda onaj iz Misira, koji ga je kupio, reče ženi svojoj: "Učini mu boravak prijatnim! Može nam koristan biti, a možemo ga i posiniti!" I eto tako Mi Jūsufu dadosmo lijepo mjesto na Zemlji i naučismo ga tumačenju snova, a Allah čini šta hoće, ali većina ljudi ne zna.

22. I kad on stasa, Mi ga mudrošću i znanjem obdarismo; tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine.

23. I poče ga na grijeh navoditi ona u čijoj je kući bio, pa pozaključa sva vrata i reče: "Hodi!" "Sačuvaj Bože!" uzviknu on, "vlasnik me moj lijepo pazi; a oni koji dobro uzvrate zlim neće nikad uspjeti."

24. I ona je bila poželjela njega, a i on bi nju poželio da od Gospodara svoga nije opomenu ugledao; tako bi, da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on uistinu bio Naš iskreni rob.

25. I njih dvoje prema vratima potrčaše, a ona razdera straga košulju njegovu, i muža njezina kraj vrata zatekoše. "Kakvu kaznu zaslužuje onaj koji je htio ženi tvojoj zlo učiniti" reče ona, "ako ne tamnicu ili kaznu bolnu?"

26. "Ona je pokušala mene na grijeh navesti" reče Jūsuf. I poče svjedočiti iz porodice njezine jedan svjedok: "Ako je košulja njegova sprijeda razderana onda ona istinu govori, a on neistinu,

27. "a ako je košulja njegova straga razderana, onda ona laže, a on govori istinu."

28. I kada on vidje da je košulja njegova straga razderana, reče: "To je jedno od vaših lukavstava, vaša su lukavstva zaista velika!

29. Ti, Jūsufe, ostavi se toga, a ti traži oproštaj za grijeh svoj, jer si zaista htjela zgriješiti!"

30. I žene u gradu počeše govorkati: "Upravnikova žena navraćala momka svoga na grijeh, u njega se ludo zagledala! Mi mislimo da jako griješi."

31. I kad ona ču za ogovaranja njihova, posla po njih, te im priredi divane, dade svakoj od njih po nož i reče: "Izađi pred njih!" A kada ga one ugledaše, zadiviše se ljepoti njegovoj i po rukama svojim se porezaše: "Bože, Bože!" uskliknuše, "ovo nije čovjek, ovo je melek plemeniti!"

32. "E to vam je onaj zbog koga ste me korile" reče ona. "Istina je da sam ga htjela na grijeh navratiti, ali se on odupro. Ako ne učini ono što od njega tražim, biće, sigurno, u tamnicu bačen i ponižen."

33. "Gospodaru moj," zavapi on, "draža mi je tamnica od ovoga na što me one navraćaju. I ako Ti ne odvratiš od mene lukavstva njihova, ja mogu prema njima naklonost osjetiti i lahkomislen postati."

34. I Gospodar njegov usliša molbu njegovu i spasi ga lukavstva njihova; On, uistinu, sve čuje i zna.

35. Poslije im na pamet pade, iako su se bili uvjerili da je nedužan, da ga za neko vrijeme bace u tamnicu.

36. S njime su u tamnicu ušla još dva momka. "Ja sam sanjao da cijedim grožđe" reče jedan od njih. "A ja, opet'', reče drugi, "kako na glavi nosim hljeb koji ptice kljuju. Protumači nam to, jer vidimo da si zaista dobar čovjek."

37. "Nijedan obrok hrane neće vam donesen biti, a da vam ja prije ne kažem šta ćete dobiti" reče Jūsuf. "To je smo dio onoga čemu me naučio Gospodar moj, ja se klonim vjere naroda koji u Allaha ne vjeruje i koji onaj svijet ne priznaje,

38. i ispovijedam vjeru predaka svojih, Ibrahima i Ishaka i Jakuba; nama ne priliči da ikoga Allahu smatramo ravnim. To je Allahova milost prema nama i ostalim ljudima, ali većina ljudi nije zahvalna.

39. O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, Jedini i Svemoćni?

40. Oni kojima se, mimo Njega, klanjate, samo su imena koja ste im nadjenuli vi i preci vaši, Allah o njima nikakva dokaza nije objavio. Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedino prava vjera, ali većina ljudi ne zna.

41. O drugovi moji u tamnici, jedan od vas će gospodara svoga vinom pojiti, a drugi će raspet biti, pa će mu ptice glavu kljuvati. Stvar je već odlučena o onom što ste pitali vas dvojica[5]."

42. A onome od njih dvojice za koga je znao da će spašen biti reče: "Spomeni me gospodaru svome!"; ali šejtan učini te on zaboravi da ga spomene gospodaru svome, i Jūsuf ostade u tamnici nekolike godine.

43. I vladar reče: "Sanjao sam kako sedam mršavih krava pojede sedam debelih, i sanjao sam sedam klasova zelenih i sedam drugih sasušenih. O velikaši, protumačite mi san moj ako snove znate tumačiti?"

44. "Zbrkanih li snova!" rekoše oni, "mi snove ne znamo tumačiti."

45. I tada, poslije toliko vremena, sjeti se jedan od one dvojice, onaj koji se spasio, i reče: "Ja ću vam protumačiti san, samo me pošaljite!"

46. "Jūsufe, o prijatelju, protumači nam šta znači: sedam mršavih krava pojede sedam debelih; i sedam klasova zelenih i sedam drugih sasušenih, pa da se vratim ljudima, da bi oni saznali."

47. "Sijaćete sedam godina uzastopno", reče, "pa ono što požanjete u klasu ostavite, osim ono malo što ćete jesti,

48. jer će poslije toga doći sedam teških koje će pojesti ono što ste za njih pripremili, ostaće jedino ono malo što ćete za sjetvu sačuvati.

49. Zatim će, poslije toga, doći godina u kojoj će ljudima kiše u obilju biti i u kojoj će cijediti."

50. I vladar reče: "Dovedite mi ga!" I kada Jūsufu izaslanik dođe, on reče: "Vrati se gospodaru svome i upitaj ga: 'Šta je s onim ženama koje su svoje ruke porezale, vlasnik moj dobro zna spletke njihove!'"

51. "Šta se dogodilo kada ste Jūsufa na grijeh navraćale?" upita vladar. "Bože sačuvaj!" rekoše one, "mi o njemu ništa ružno ne znamo!" "Sad će istina na vidjelo izaći" reče upravnikova žena, "ja sam njega na grijeh navraćala, on je istinu rekao.

52. Isto tako on neka zna da ga ja nisam, dok je bio odsutan, iznevjerila jer Allah ne dâ da se ostvare lukavstva podmuklih.

53. Ja ne pravdam sebe, ta duša je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje. Gospodar moj zaista prašta i samilostan je."

54. I vladar reče: "Dovedite mi ga, uzeću ga u svoju svitu"; i pošto porazgovara s njim, reče mu: "Ti ćeš od danas kod nas utjecajan i pouzdan biti."

55. "Postavi me", reče, "da vodim brigu o stovarištima u zemlji, ja sam zaista čuvaran i znan."

56. I tako Mi Jūsufu dadosmo vlast u zemlji, boravio je ondje gdje je htio: milost svoju Mi dajemo onome kome hoćemo i ne dopuštamo da propadne nagrada onima koji dobra djela čine.

57. A nagrada na onome svijetu je bolja za one koji vjeruju i koji se grijeha čuvaju.

58. I dođose braća Jūsufova i uđoše k njemu, pa ih on poznade, a oni njega ne poznadoše.

59. I kad ih namiri hranom potrebnom, reče: "Dovedite mi svoga brata koji je ostao s ocem vašim (Benjamina, primjedba autora), zar ne vidite da punu mjeru dajem i da goste ne može biti bolje primam.

60. Ako mi ga ne dovedete, nećete više od mene hrane dobiti i ne dolazite mi!"

61. "Pobrinućemo se da ga nekako od oca njegova izmamimo, zaista ćemo tako postupiti"; rekoše oni.

62. A Jūsuf reče momcima svojim: "Stavite njihove stvari u tovare njihove, oni će ih, kad se vrate svojima, prepoznati i opet će se vratiti."

63. I pošto se vratiše ocu svome, rekoše: "O oče naš, više nam neće hranu davati. Zato pošalji s nama brata našega da bismo dobili hranu, a mi ćemo ga zaista čuvati."

64. "Zar da vam ga povjerim kao što sam prije povjerio brata njegova?"; reče on. "Ali, Allah je najbolji čuvar i On je najmilostiviji!"

65. A kada otvoriše tovare svoje i nađoše da su im vraćene stvari njihove, oni rekoše: "O oče naš, šta možemo više poželjeti? Evo, vraćene su nam stvari naše, i hranom ćemo čeljad našu namiriti, i brata našeg ćemo čuvati, a i jedan kamilin tovar hrane ćemo više dobiti; to je neznatan tovar."

66. "Ja ga s vama neću poslati", reče, "dok mi se tvrdo Allahom ne zakunete da ćete mi ga doista vratiti, osim ako ne nastradate." I pošto mu se oni zakleše, on reče: "Allah je jamac za ono što smo utanačili!

67. "O sinovi moji," reče onda, "ne ulazite na jednu kapiju, već na razne kapije, a ja vas ne mogu spasiti od onoga što vam Allah odredi; moć pripada jedino Njemu, ja se u Njega uzdam, i neka se samo u Njega uzdaju oni koji se uzdaju!"

68. I kad uđoše onako kako im je otac njihov naredio, to im nimalo nije pomoglo da budu pošteđeni onoga što im je Allah bio odredio, jedino se ostvarila želja Jakubova, koju je izvršio, a on je, uistinu, veliki znalac bio, zato što smo ga Mi naučili, ali većina ljudi ne zna.

69. I kad iziđoše pred Jūsufa, on privi na grudi brata svoga i reče; "Ja sam, doista, brat tvoj i ne žalosti se zbog onoga što su oni uradili."

70. I pošto ih namiri potrebnom hranom, stavi jednu čašu u tovar brata svoga, a poslije jedan glasnik stade vikati: "O karavano, vi ste, doista, kradljivci!"

71. Oni im pristupiše i upitaše: "šta tražite?"

72. "Tražimo vladarevu času", odgovoriše. "Ko je donese, dobiće kamilin tovar hrane. Ja za to jamčim!"

73. Allaha nam", rekoše oni, "vi znate da mi nismo dosli činiti nered na Zemlji, i mi nismo kradljivci."

74. "A kakva mu je kazna ako ne govorite istinu?" upitaše.

75. "Kazna je onome u čijem se tovaru nađe, sam on", odgovoriše. "Eto tako mi kažnjavamo kradljivce."

76. I on poče s vrećama njihovim, prije vreće brata svoga, a onda izvadi čašu iz vreće brata svoga. Mi poučismo Jūsufa da tako varku izvede. On po vladarevu zakonu nije mogao uzeti kao roba brata svoga, ali je mogao Allahovim dopuštenjem. Mi uzvisujemo onoga koga Mi hoćemo, a nad svakim znalcem ima još znaniji.

77. "Ako je on ukrao", rekoše oni, "pa i prije je brat njegov krao!" I Jūsuf im ne reče ništa. "Vi ste u gorem položaju" pomisli u sebi, Allah dobro zna kako je bilo to o čemu govorite.

78. "O upravniče," rekoše oni, "on ima vrlo stara oca, pa uzmi jednoga od nas umjesto njega! Mi vidimo da si ti dobar čovjek."

79. "Sačuvaj Bože," reče, "da uzmem nekoga drugog do onoga u koga smo naš predmet našli! Tada bismo zaista bili nepravedni!"

80. I kad izgubiše svaku nadu, odvojiše se u stranu da se posavjetuju. "Zar ne znate", reče najstariji među njima, "da ste se ocu svom Allahom zakleli, a i prije Jūsufa upropastili. Neću napustiti ovu zemlju dok mi to otac moj ne dozvoli ili dok Allah u moju korist ne presudi, a On je Sudija najbolji.

81. Vratite se ocu svome pa recite: O oče naš, sin tvoj je ukrao; mi tvrdimo samo ono što smo vidjeli, a mi se nismo mogli onoga što je bilo suđeno sačuvati.

82. Pitaj grad u kome smo boravili i karavanu s kojom smo došli. Mi zaista govorimo istinu!''

83. "Nije tako", reče Jakub, "u dušama vašim je ponikla zla misao, i ja se neću jadati, nadam se da će mi ih Allah sve vratiti; uistinu On sve zna i mudar je."

84. I okrenu se od njih i reče: "O Jūsufe, tugo moja!", a oči su mu bile pobijeljele od jada, bio je vrlo potišten.

85. "Allaha nam," rekoše oni, "ti toliko spominješ Jūsufa da ćeš teško oboljeti ili umrijeti!"

86. "Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, a od Allaha znam ono što vi ne znate", reče on.

87. "O sinovi moji, idite i raspitajte se za Jūsufa i brata njegova, i ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost."

88. I kad oni iziđoše pred Jūsufa, rekoše: "O upravniče, i nas i čeljad našu pritisla je nevolja; donijeli smo malo vrijedne stvari, ali ti nam podaj punu mjeru i udijeli nam milostinju, jer Allah doista nagrađuje one koji milostinju udjeljuju."

89. "A znate li", upita ih on, "šta ste s Jūsufom i bratom njegovim nepromišljeno uradili?"

90. "A da ti nisi, uistinu, Jūsuf?" povikaše oni. "Da ja sam Jūsuf, a ovo je brat moj, Allah nam je milost darovao; ko se bude Allaha bojao i ko strpljiv bude bio, pa, Allah, uistinu, neće dopustiti da propadne nagrada onima koji dobra djela čine."

91. "Allaha nam," rekoše oni, "Allah te je nad nama uzvisio, mi smo doista zgriješili."

92. "Ja vas sada neću koriti", reče, "Allah će vam oprostiti, od milostivih On je najmilostiviji!"

93. Ovu košulju moju odnesite i na lice moga oca je stavite, on će progledati, i svu čeljad svoju mi dovedite!"

94. I kada karavana napusti Misir, otac njihov reče: "Ja zbilja osjećam miris Jūsufov, samo ne recite da sam pomatuhio."

95. "Allaha nam," rekoše oni, "ti i sada kao i prije griješiš."

96. A kad glasonoša radosne vijesti dođe, on stavi košulju na lice njegovo i on progleda. "Zar vam ne rekoh,'' reče, "da ja znam od Allaha ono što vi ne znate."

97. "O oče naš," rekoše oni, "zamoli da nam se grijesi oproste, mi smo, zaista zgriješili."

98. "Zamoliću Gospodara svoga da vam oprosti", odgovori on, "jer On prašta i On je milostiv."

99. I kad iziđoše pred Jūsufa, on privi roditelje svoje na grudi i reče: "Nastanite se u Misiru, svakog straha, ako Bog da, oslobođeni!"

100. I on roditelje svoje postavi na prijesto i oni mu se svi pokloniše, pa on reče: "O oče moj, ovo je tumačenje moga sna nekadašnjeg. Gospodar moj ga je ispunio. Allah je bio dobar prema meni kad me je iz tamnice izbavio i vas iz pustinje doveo, nakon što je šejtan između mene i braće moje bio razdor posijao. Gospodar moj je zaista milostiv onome kome On hoće, i On, zaista, sve zna i mudar je!

101. Gospodaru moj, Ti si mi dao dio vlasti i naučio me tumačenju nekih snova! O Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti si Zaštitnik moj i na ovome i na onome svijetu; daj da umrem kao musliman i pridruži me onima koji su dobri!"

102. Eto, to su neke nepoznate vijesti koje Mi tebi objavljujemo, a ti nisi bio s njima kada su se oni odlučili, i kada su onako lukavi bili.

103. A većina ljudi, ma koliko ti želio, neće biti vjernici.

104. Ti od ovih ne tražiš nagradu za Kur'an, on je samo opomena svim svjetovima.

105. A koliko ima znamenja na nebesima i na Zemlji pored kojih prolaze, od kojih oni glave okreću!

106. Većina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim.

107. Zar mogu biti sigurni da ih nevolja, kao Allahova kazna, neće stići ili da ih čas suđeni neće iznenaditi, a da oni to neće ni primijetiti?

108. Reci: "Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim."

109. A Mi smo i prije tebe samo ljude slali, građane kojima smo objave objavljivali. Zar ovi ne putuju po svijetu, pa ne vide kako su skončali oni prije njih, a onaj svijet je doista bolji za one koji se budu Allaha bojali, zar se nećete opametiti!

110. I kada bi poslanici gotovo nadu izgubili i pomišljali da će ih lašcima proglasiti, pomoć Naša bi im došla; Mi bismo spasili one koje smo Mi htjeli, a kazna Naša ne bi mimoišla narod nevjernički!

111. U kazivanju o njima je pouka za one koji su razumom obdareni. Kur'an nije izmišljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i putokaz je i milost narodu koji vjeruje.
Avatar
Prozor
 
Postovi: 4200
Pridružen/a: 23/05/2007 00:54

Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi

PostPostao/la Prozor dana 31/10/2009 04:38

JUSUF A.S. - drugi dio

Kazivanje o Jusufu a.s. jedno je od najljepsih kur'anskih kazivanja o Allahovim poslanicima, kazivanje kome je posvecena citava jedna sura u Kur'anu. To je sura Yusuf. Ova sura govori o dvojici velikih poslanika: ]akubu a.s. sinu Ishaka a.s. sinu Ibrahima a.s. i o Jakubovom sinu Jusufu a.s. i dogadajima vezanim za njega, njegovu bracu i iskusenja kroz koja je prosao. Govoreci o Jusufovoj zivotnoj misiji, govorit cemo i o zivotu Jakuba a.s.
Sura Yusuf je je jedna od sura mekkanskog perioda Objave. Ona govori o iskusenjima kroz koja je prosao Jusuf a.s. Mekkanske sure u sebi sadrze opomenu, prijetnju i zastrasivanje. To nije slucaj sa surornYusuf. Citalac ce, uprkos kusnji i Jusufovim patnjama kojima je bio izlozen, jednostavno uzivati u citanju dok ga obuzima osjecaj blagosti, prijateljstva i Allahovog rahmeta. Ako pomno pratirno kazivanja o poslanicima, gotovo redovno cemo uociti pojavu pozivanja naroda nevjernickog koji u laz ugoni poslanog im vjerovjesnika nakon cega uslijedi opomena, pa kusnja i kazna naroda tih poslanika. Jusufova prica je potpuno suprotna takvim kazivanjima, u njoj nalazimo belaj za belajem, ispit za ispitom, nakon kojeg dolazi olaksanjei izlaz.
Zasto je to tako?
O suri Yusuf jedan od tabiina po imenu Ata' veli:: "Ne saslusa neko ko je zalostan ovu suru, a da mu poslije slusanja srcu ne bude lakse." Ovdje vidimo da poslije teskoce dolazi olaksanje, smiraj i velika blagodat.
Ova sura je objavljena poslije sure Hud. U suri Hud se spominju poslanici i njihovi narodi, govori kako je unisten Nuhov, Hudov i Salihov narod. Nakon takve sure objavljena je sura Yusuf. Njezina objava je bila u Godini tuge (Amul-buzn), godina smrti odgajatelja i amidze naseg Poslanika s.a.v.s Ebu Taliba koji je pomagao i stitio Poslanika s.a.v.s.od Kurejsa.

Samo tri dana nakon Ebu Talibove smrti umre i Hatidza a.s. supruga Allahova Poslanika s.a.v.s. i njegova miljenica, njegova najdraza supruga na dunjaluku i ahiretu, najodabranija medu stanovnicama Dzenneta, jedna od najboljih zena koja je ikada zivjela na zemlji, ona o kojoj je Poslanik s.a.v.s. rekao:

Mnogo muskaraca je upotpunilo iman, a od zena, njih cetiri:faraonova Asija, lmranova kci Merjem, Huvejlidova kcerka Hatidza i Muhammedova kcerkaFatima.(Medzmeuz-zevaid, 9/218.)
Zbog smrti te dvije, tako drage osobe u zivotu naseg Poslanika, tuga mu obuze srce, Allah mu objavi ovu suru da ga njome podsjeti, razgali, da se ne zalosti jer poslije teskoce dolazi spas:

Ta, zaista, s mukom je i last,zaista, s mukom je i last! (Al-Insirah, 5.-6.)
Dosao muje konvoj prepun pouka, lekcijai ibreta.
Odlika kur'anskih kazivanja jeste da su ta kazivanja razudzena, nacicemo kazivanje o jednom poslaniku u vise sura, iznova se pocinje govoriti o istom poslaniku o drugom ili istom dogadaju. Stvarno je velika poteskoca onima koji pripremaju kazivanja o poslanicima napraviti ispravan historijski hronoloski redoslijed tih desavanja. Cak i klasicna djela, koja samo govore o poslanicima, su nekako ispreturana, dogadaj poslije dogadaja, pa se spomene nakon toga dogadaj koji je prethodio vec spomenutom i tako redom. Jedino je prica o]usufu a.s. spomenuta u jednoj cjelini i usamo jednoj suri. Usporedi ovo kazivanje sa kazivanjem o Musau a.s. koje je spomenuto na preko sedamdeset razlicitih mjesta, ne ajeta nego mjesta sa desecima ajeta u Kur'anu.
Zasto je to tako sa suromYusuf? Zasto je samo ta sura u komadu, na jednom mjestu za razliku od svih drugih kur'anskih kazivanja?

Imam El-Kurtubi veli: "Spomenuo je Allah dz.s. u Kur'anu kazivanja o poslanicima, i ponovio ih sa istim znacenjem na razlicitim mjestima i drugacijim rijecima, u razlicitom stepenu rjecitosti. (belage) i jasnosti. Tako, naprimjer, u kazivanju o Ibrahimu a.s. Allah dz.s. kaze:
I ubrzo im donese pečeno tele. (Hud, 69.) U drugom ajetu kaze:
I on neprimijetno ode ukućanima svojim i donese debelo tele.
(Ad-Darijat, 26.)
Dakle, kad sakupimo ova dva iskaza znamo da je donio peceno i dobro, debelo tele. Potreban je odredzen napor da bi se ta kazivanja sakupila i da ljudi uzmu pouku, prisjete se, razmisle itd., da ulema ulozi napor u razumijevanju i pojasnjavanju tih Allahovih rijeci".
Potom El-Kurtubi nastavlja pa kaze: "Pa je Allah dz.s. spomenuo pricu oJusufu i nije je vise nigdje ponovio kako ne bi mogli, oni koji se opiru ili zele oponasati Kur'an u njegovoj snazi i stilu, prigovoriti Kur'anu i napisati govor slican ponovljenom ili neponovljenom kur'anskom nadnaravnom stilu."
Allah dz.s. htjede iskazati kur'ansku superiornost u kazivanjima koja se ponavljaju i u kazivanjima o poslanicima koja se ne ponavljaju. I na ovaj nacin su usutkani svi oni koji su zeljeli ili jos uvijek zele narav i porijeklo Kur'ana dovesti pod sumnju. Sve to je dio kur'anske nadnaravnosti (i'dzaza).
Pocnimo sa ovim kazivanjem onako kako ga je zapoceo Allah dz.s. u Svojoj Knjizi Mudroj, Kur'ani-Kerimu:

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Elif Lam Ra. Ovo su ajeti Knjige jasne!
Objavljujemo je kao Kur'an na arapskom jeziku da biste razumjeli.
Objavljujući ti ovaj Kur'an, Mi tebi o najljepšim događajima kazujemo.
Yusuf, l.-3.)
Rijec El-Kasas znaci: Redoslijed vijesti, ili spominjanje jedne vijesti nakon druge. Rijec -" kassa" znaci " tabe'a" - slijediti, .ici za nekim. Tako u Kur'anu stoji:
#
I ona reče sestri njegovoj: "Idi za njim!" (Al-Qasas, 11.)

Objavljujući ti ovaj Kur'an, Mi tebi o najljepšim događajima kazujemo, iako prije njega nisi, doista, ništa znao. (Yusuf, 3.)
Iako si bio nemaran (gafil) i nista o tome nisi znao. Nisi znao za ova kazivanja prije objave Kur'ana.

Kada Jusuf reče ocu svome: "O oče moj, sanjao sam jedanaest zvijezda, i Sunce i Mjesec, i u snu sam ih vidio kako mi se pokloniše."
On reče: "O sinko moj, ne kazuj svoga sna braći svojoj, da ti ne učine kakvu pakost, šejtan je doista čovjeku otvoreni neprijatelj
.(Yusuf,4.-5.)

Er-ru'ja je usnuli san, a er-ru'je je ono sto covjek vidi na javi. Jusuf je vidio san i ispricao ga je svom ocu. Usnio je jedanaest zvijezda sa Suncem i Mjesecom kako mu sedzdu ucinise. Jakub a.s. nije znao sta znaci taj san, Allah mu nije dao blagodat znanja tumacenja snova, ali je znao da je u tom snu velika, ogromna pocast premaJusufu a.s. Znao je babo i za zavidnost Jusufove brace prema Jusufu, zato mu rece da ne kazuje taj san svojoj braci.
Jusuf je imao jedanaest brace. Deset polubrace i Benjamina, koji je bio brat od iste majke. Sest polubrace od druge Jakubove zene i cetiri brata od dviju Jakubovih robinja. Jedino je Benjamin bio mladzi od njega i jedino mu on nije bio zavidan. Sva ostala braca su mu zavidila na ocevoj ljubavi koji je Jusufa volio neizmjernom ljubavlju. Skoro toliko je volio i Benjamina.
Nema smetnje da covjek voli raznim stepenima ljubavi, manje ili vise, ali nas Poslanik s.a.v.s. upozorava da to javno ne ispoljavamo. Znaci, da volis razlicito svoju djecu ne smeta, ali budi pravedan prema njima i ne pokazuj tu ljubav, plaseci se zavisti medu njima.
Ali,Jakubovo srce se sveza za Jusufa i Benjamina toliko da bez njih nije mogao izdrzati ni sahata. Kada bi Jusuf izasao da se sa djecom poigra,Jakub bi nestrpljivo zapovjedio: "Vratite mi ga"! Nastojao je da uvijek bude pored njega. Allah dz.s. je od Jakubovih sinova izabrao Jusufa a.s. Sebi za poslanika:
I eto tako, Gospodar tvoj će tebe odabrati.(Yusuf, 6.)
Medzu svom Jakubovorn djecom, Allah dz.s. odabra za poslanika Jusufa a.s. ne samo medu Jakubovim sinovima, nego i medu svim ljudirna toga vremena.

I tumacenju snova te nauciti, i miloscu Svojom tebe i Jakubovu porodicu obasuti, kao sto je prije tebe obasuo pretke tvoje, Ibrahima i Ishaka. ' Gospodar tvoj, zaista, sve zna i Mudar je.
(Yusuf, 6.)
Allah ga poduci znanju tumacenja snova i podari mu blagodat poslanstva.
Ovo kazivanje Allah spominje kao opomenu i pouku onima koji pitaju. Spominje se kako su zidovi pitali Poslanika s.a.v.s. o Jusufu a.s. pa je nakon toga objavljena suta Yusuf u kojoj im je objasnjeno sve o Jusufu a.s. Zidovi su imali samo neke dijelove kazivanja o Jusufu. U toj zidovskoj verziji je bilo mnogo netacnosti pa im u Kur'anu dodze ispravka onog sto su oni izmijenili i cijela prica o Jusufu a.s.

U Jusufu i braci njegovoj nalaze se pouke za sve koji se raspituju. (Yusuf, 7.)
Zidovi i svi ljudi koji pitaju o Jusufu a.s. ce u ovoj suri naci istinu i ninostvo pouka i savjeta.

Kada oni rekose: "Jusuf i brat njegov drazi su nasem ocu od nas, a nas je citava skupina. Nas otac, zaista, ocito grijesi." (Yusuf, 8.)

Kako moze voljeti Jusufa i brata mu vise od el-usbe, skupine od deset i vise osoba. Osudili su postupke svoga oca i neodgojeno se ponijeli prema njemu rijecima: "Zaista, nas babo ocito grijesi." Mrznja, zavist i netrpeljivost prema Jusufu ih dovede do ozbiljnog razmisljanja da ga se rijese ubistvom!

Ubijte Jusufa ili ga u kakav predio ostavite - otac vas ce se vama okrenuti, i poslije toga cete dobri ljudi biti. (Yusuf, 9.)

Ovdje se umijesa najstatiji medu njima, Jehoda, koji im rece: "Niposto, ubistvo je nesto strasno, nego ga protjerajte sa vase zemlje, otac ce vam se vratiti i nece vise biti opsjednut Jusufom." Pogledajmo sta su naumili uciniti. Pocinit ce grijeh pa ce se nakon njega pokajati. Da li ce osobi koja svjesno ucini grijeh sa namjerom da se odmah nakon tog grijeha pokaje ti grijesi biti oprosteni i da li se od takve osobe prima tevba - pokajanje? Ulema kaze:
Vrata pokajanja su otvorena.

Allah Subhanebu nocu pruza Svoju ruku oprosta grijesnicima dana i pruza Svoju ruku danju da oprosti grijesnidma noci. (Muslim, hadis 4954.)
Vrata pokajanja ne moze niko zatvoriti. Zato im je Allah i oprostio na kraju kazivanja, iako su svjseno pocinili grijeh namjeravajuci da se odmah nakon njega pokaju Allahu dz.s. Strah postoji od grijeha koje covjek pocini pa ga smrt pretekne u tevbi. To je belaj, da ucini grijeh od kojeg se nece imati kad pokajati.

Jedan od njih rece: "Ako bas hocete nesto uciniti, onda Jusufa ne ubijte, vec ga na dno nekog bunara bacite, uzece ga kakva karavana." Qfusuf, 10.)

Ovo je bilo misljenje Jahode, bacite ga u bunar na putu karavana, mozda ga neka od njih nade i uzme sebi. Ako vec hocete da ga se rijesite. Oni cvrsto odlucise da tako i postupe. Ali, kako ubijediti oca, spomenuli smo da on nije nimalo ostavljao Jusufa daleko od sebe. Rekose mu:

"O oce nas" ' rekose oni ' "zasto sumnjas u nasa osjecanja prema Jusufu. Mi mu zaista zelimo dobro.
Posalji ga sutra s nama da se zabavi i razonodi, mi cemo ga, sigurno, cuvati
." (Yusuf,ll.-12.)
Posalji ga sa nama da se najede, znate ljudi na izIetirna mnogo jedu, i da se igra. Ne boj se za njega, mi cemo ga cuvati.

"Bit ce mi doista zao ako ga odvedete, a plasim se da ga vuk ne pojede kad vi na njega ne budete pazili" ' rece Jakub. (Yusuf, 13.)

Vi znate, govorio im je, da ja ne mogu bez njega. Spomenuo im je dva razloga: Ne mogu podnijeti rastavljenost od Jusufa, zao mi, i drugi razlog je strah od vuka. dok vi budete zaokupljeni igrom i zabavom.

"Kako ce ga vuk pojest, a nas ovoliko" - rekose oni * "mi bismo tada zaista bili izgubljeni." (Yusuf, 14.)
Molili su i dosadivali, dosadivali sve dok im Yakub a.s. ne udovolji njihovoj zelji. Posla sa njima Jusufa.
Predaje spominjju kako su ga udarali iduci putem tuzno mu govoreci, toliko su ga mrzili da su ga htjeli ubiti, tako da je udarac bio laksi od onoga sto su mu bili spremni uciniti. Dosli su do bunara i svi, bez izuzet:ka, se slozili da ga u njega bace.

I kada ga odvedose i odlucise ga baciti na dno bunara. (Yusuf, 1 5.)
Dno bunara je nazvano Gayabetul-Dzubb zato sto onaj ko se nadze u njemu nestane od ljudskih pogleda, niko ga ne moze vidjeti.

Jusuf, leteci prema dnu, zasta na kamenu i ne dospije u vodu bunara. Bespomocno je sjedio u toj tami, dodze mu nadahnuce (ilham) od Allaha:

Mi mu objavismo: "Ti ces ih o ovom postupku njihovu obavijestiti, a oni te nece prepoznati."(Yusuf, 1 5.)

Doci ce vrijeme kada ces im ti spomenuti ovo sto su ti ucinili, a da oni nece ni biti svjesni da si to ti! Kao da je dosao smiraj od Allaha Jusufu, da se ne plasi i da ce se spasiti iz tame bunara.
I uvece dodzose ocu svome placuci. (Yusuf, 16.)
Plakali su i plakali. Spominje se kako je ucenjak E'ames prisustvovao presudi jednog od najpravednijih kadija islama Surejha kada je uplakanoj zeni sudio. E'ames mu rece:.
-Ma zar je ne vidis kako jadno place, pa u pravu je.
Surejh mu rece:
-I Jusufova braca su dosla ocu nocu placuci, ne sudi osim pravedno!
Nije uvijek onaj ko dreci i place u pravu! Nisu samo suze dovoljne za pravdu!
"O oce nas" - rekose "bili smo otisli da se trkamo, a Jusufa smo ostavili kod nasih stvari, pa ga je vuk pojeo. A ti nam neces vjerovati, iako istinu govorimo." (Jusuf, 17.)
Takmicili smo se daleko od Jusufa koji je ostao pored nasih stvari pa ga je vuk pojeo. Mi znamo da nam ti ne bi povjerovao cak i kad bi ti istinu kazali. Subhanallah, njihova laz je bila ocita iz njihovog iskaza o zlocinu. Nisu rekli: Mi ti, zaista,istinu kazujemo,ne! Rekose: "Cak i da je istina to sto kazujemo, ti nam ne bi vjerovao". To znaci sta? Znaci:Milazemo!

I donesose kosulju njegovu laznom krvlju okrvavljenu. (Yusuf, 18.)
Ibnu Abbas kaze: "Zaklali su ovcu i njome namazali Jusufovu kosulju." Jakub gledajuci kosulju krvavu, rece:
-Ja milostivog vuka, pojeo mi je sina Jusufa, a da mu ni kosulju nije poderao!
Kosulja nepoderana, kako ga je mogao pojesti!
"U vasim dusama je ponikla zla misao"' rece on "i ja se necu jadati, od Allaha ja trazim pomoc protiv ovoga sto vi iznosite."
(Yusuf,18.)
Vas nefs vam je uljepsao vasu nakanu. Sa vama mi ne ostaje nista osim sabura. Dovoljan mi je moj Allah. Cesto kad prijatelji, komsije ili djeca razocaraju insana, on tada nema druge utjehe i pravde osim kod Allaha. Tezak li je sabur, i mi Bosnjaci to dobro znamo. Ali blago saburljivim, oni imaju divan uzor u poslaniku Jakubu, a.s..
Potom nam Kur'an kazuje ]usufovu sudbinu nakon ove nimalo bratske rabote njegove brace:
I dode jedna karavana, te poslase vodonosu svoga i on spusti vedro svoje. (Yfusuf, 19.)
Vodonosa spusti kofu za koju se uhvati Jusuf,a.s.. Kad vodonosa povuce kofu, vidje da je preteska. Tada je Jusufu bilo dvanaest godina. Kada izvadi kofu, ugleda prelijepog djecaka, rece:
"Mustuluk" ' viknu on ' "evo jednog djecaka!" (Yusuf, 19.)
Od silnog veselja je dozivao radost, vikao je : "O radosti!" I ovo je jedna od jezickih ljepota. Nije rekao: "O moja radosti", nego: "O radosti,dodzi I cuj!"
Naravno, robovi i trgovina njima je bila jako unosan posao toga vtemena.
I oni su ga kao trgovacku robu sakrili, a Allah dobro zna ono sto su uradili. (Yusuf, 19.)
Zasto ga sakrise? Rekli su: "Mozda je necije izgubljeno dijete, ili odbjegli rob, bojati se da ce ga uzeti ako ga otkriju kod nas!" Sakcise ga plaseci se da im ga ne uzniu ili da ih otktiju kako krijumcare necijeg djecaka.
Konvoj je isao iz Medjena prema Egiptu ( Misiru). Kad stigose u Egipat, prodase ga:

I prodadose ga za jeftine pare, za nekoliko grosa; jedva su cekali da ga se oslobode. (Yusuf, 20.)
Zasto su ga prodali za jeftine pare? Zurili su da se ne otktije njihova rabota. Ibnu Abbas veli da su ga prodali za bezvrijednih dvadeset dirhema.

I onda onaj iz Misira, koji ga je kupio, rece zeni svojoj: "Ucini mu boravak prijatnim! Moze nam koristan biti, a mozemo ga i
posiniti!
(Yusuf,21.)
Ko je osoba koja ga je kupila? On je El-Aziz naziv za egipatskog ministra finansija. U ajetima o Jusufu se spominju dva polozaja: E/-Melik vladar,i El-Aziz ministar finansija.
Aziz rece: "Ucini mu boravak prijatnim" i to je od Allahove milosti prema Jusufu. Aziz ne samo da je bio neplodan nego uopce nije ni .imao potrebu za zenama. Nije imao djecu, nadao se da ce taj nedostatak nadoknaditi kupovina ovog djeteta.
Tako je Jusuf rastao na ministrovom dvoru, odgajan kao djete ministra! Kako je stasavao, poceo je upravljati dvorcem ministra. Pogledajte Allahovu milost prema Njegovim robovima. Nakon sto je bio rob, Allah mu dade divan polozaj na zemlji.

I eto tako Mi Jusufu dadosmo lijepo mjesto na Zemlji i naucismo ga tumacenju snova - a Allah cini sta hoce, ali vecina ljudi ne zna.
I kad on stasa, Mi ga mudroscu i znanjem obdarismo; tako Mi nagradujemo one koji dobra djela cine.
(Yusuf, 21 .-22.)
Rastao je Jusuf bez ikakvih zastranjivanja, grijeha i neposlusnosti prema Allahu, Jro, koji mu podari znanje i mudrost Bio je od najucenijih ljudi togavremena.
Sve ovo se dogodilo prije nego ga je Azizova zena na grijeh pocela navoditi. Allah je Jusufa nazvao Gulam AHm - Znan mladic, Gu)am HaUm - Blag mladic, Ucen i onaj koji dobra djela cini. Moze li osoba koja ima takva svojstva posegnuti za bludom?! Ali, to je jedan od belaja mufessira, kao sto cemo vidjeti.
I poce ga na grijeh navoditi ona u cijoj je kuci bio. (Yusuf, 23.)
Kada Jusuf stasa u mladica od sedamnaest ljeta, pokaza se njegova golema ljepota za koju pojedini mufessiri kazu: "Kada bi prosao….pored zida njegov nur bi se na njemu oslikao." Jedno je sigumo, bila je to savrsena ljepota. Resulullah,s.a.v.s., kaze da je sreo Jusufa, a.s. kome je:
Allah dao pola ljepote. (TefskIbnulKesira, 2/477.)
Mufessiri kazu da je Satrul-usmi ljepota, koju je Allah podijelio na dva dijela: Pola ljudima, stvorenjima, a drugi dio ljepote je dao samom Jusufu. Allahu Dragi, kakva je to ljepota! Ako je takva bila ljepota Yusufova, kolika li je tek ljepota Jusufovog Stvotitelja!? Subhaneh.
Kada je zena vidjela tu ljepotu, nije mogla odoljeti. Srce joj se ispuni ljubavlju premaJusufu. Htjede da se ophodi prema njemu kao sto se zene ophode prema svojim muzevima. Poce mu se njezno obracati. Poce ga zavoditi koristeci sva svoja lukavstva i nacine. Zena Azizova, u cijoj kuci je stasavao.
Pa pozakljuca sva vrata i rece: "Hodi!" "Sacuvaj Boze!"' uzviknu on "vlasnik me moj lijepo pazi; a oni koji dobro uzvrate zlim nece nikad uspjeti." (Yusuf, 23.)
Pozvala ga je na blud.
-Pripremila sam se tebi, govorila mu je.
-Ne daj Boze, rece on, da to ucinim. Blud, i to s kim! Sa zenom onoga koji me tako lijepo primio sebi! Aziz me prelijepo primio, kako takav zulum da mu ucinim!?
Blud i zinaluk je zulum, i nikada Allah ne da onima koji ga cine da budu uspjesni ljudi, nikada!
Od samog pocetka je Jusuf odbio taj cin. Uopce kod njeg nije bilo spremnosti za takvo djelo.Jusuf je bio ucen, zrian, mudar, plemenit, cijenio je Azizovu plemenitost i znao je da bludnici nikada nece uspjeti.
Nakon svega toga, neki su biH skloni reci kako je i on bio nju pozelio! Kako se to moze i reci, kad ajeti i ajeti potvrduju njegovu cistocu i cednost.

I ona je bila pozeljela njega, a i on bi nju pozelio da od Gospodara svoga nije opomenu ugledao. (Yusuf, 24.)

El-bemm znaci cvrsta odluka. Ona je bila cvrsto odlucila da pocini grijeh. I Jusuf bi nju pozelio da nije Allahovu opomenu ugledao. Kad bih vam rekao: "Iduci ulicom bih pao da me Ahmed ne pridrza!" Da li sam ja pao na ulici? Nisam! To je iz govora jasno. Tako je i iz arapskog jezika stvar jasna. Allah kaze: "Pozelio bi je, da nije ugledao Gospodarevu opomenu." Je li je pozelio? Nije! Ajet je jasan. Pao bih da'me Ahmed nije pridrzao. Pozelio bi je da nije ugledao opomenu. Nije je ni pozelio za sebe.
Zasto mu to cak nije ni na um palo, sto je drugo moguce znacenje za El-hemm?
Ulema veli: "Zato sto je vidio opomenu svoga Gospodara."
Dakle, ono sto kazu pojedini mufesiri o tome da je i on, navodno, nju bio pozelio i da je legao sa njom, tako stoji u pojedinim tefskima, pa da je onda ugledao opomenu i tek tada ustao... To uopce ne stoji, nije tako ni slucajno. Mi to ne bismo prihvatili da se o nekome od nas tako govori, pa kako da to prihvatimo za jednog Allahovog poslanika, plemenitog kome je Allah dao znanje i mudrost. Ucinio ga od dobrocinitelja i koji je znao i cijenio Aziza i uz to mu jos bilo poznato da je zinaluk zulum i da je propao svaki onaj ko ga ucini.
Dakle, njemu ni na kraj pameti nije bilo da sa Azizovom zenom pocini zinaluk. Moguce je samo da bi mu to i na um palo da nije ugledao Allahovu opomenu.
Kakva je bila ta opomena koju je Jusuf ugledao? Vidio je ono zbog cega mu nije ni na um palo da pomisli na Azizovu zenu. Jedni mufessiri kazu da je vidio Dzibrila, drugi da je vidio Jakuba,a.s. sa podignutim kaziprstom.
Jedni vele da je vidio njezinog muza na vratima, ili da je ugledao na zidu napisano:
Jer to je razvrat, kako je to ruzan put! (Al-Isra', 32.)
Allah najbolje zna kakva je bila ta opomena, nemamo sahih hadisa o tome, ali znamo sigurno da je vidio nesto od Allaha sto ga je ucinilo da mu cak ni na um ne padne da blud pocini.

Tako bi, da odvratimo od njega izdajstvo i blud. (Yusuf, 24.)

Ei'-su' je zlo, ruzno i nevaljalo djelo, i jos uz to i blud. Sve to je Allah otklonio od Jusufa, a.s.Jos jedan dokaz da je nije bio pozelio.

Jer je on uistinu bio Nas iskreni rob. (Yusuf, 24.)

I jos jedna pohvala Jusufu a.s. Ihlas- iskrenost. Ne daj Boze da bi Allahovom robu sa takvim svojstvima priUcilo razmisljanje o bludu! Poslanici su toga jednostavno bili sacuvani.
Ona je bila uporna i navaljivala je. Pocela ga je ganfati po sobi. Pobjegao je od nje. Poce trcati za njim, a on jos brze bjezati. Kao da su na trkama, Allah ih opisuje u Kur'anu rijecima:

I njih dvoje prema vratima potrcase a ona razdera straga kosulju njegovu i muza njezina kraj vrata zatekose. (Yusuf, 25.)

Pokusavao je otvoriti vrata, ali ga je ona povlacila sebi. On je bio uporan a ona mu od povlacenja kosulju na ledzima podera.U tim trenucima Aziz otkljucava vrata i ulazi u prostoriju i vidi prizor svoje zene dotjerane, nasminkane pored Jusufa.
Zena brze-bolje htjede od sebe otklonuti optuzbu, rece:
"Kakvu kaznu zasluzuje onaj koji je htio zeni tvojoj zlo uciniti" ' rece ona. (Yusuf, 25.)

Sta zasluzuje onaj ko ti zeli napastvovati zenu i sa njom blud pociniti? Potom zastade, poboja se da ce mu kazna biti pogubljenje, a jos ga je zeljeIa za sebe, stoga rece:

Ako ne tamnicu ili kaznu bolnu? (Yusuf, 25.)

Kako ga ne bi ubili i kako bi ga mozda pridobila za zinaluk, predlozi mu kaznu zatvora ili neku bolnu kaznu.
I Jusuf se poce braniti, govorio je:

"Ona je pokusala mene na grijeh navesti" * rece Jusuf. ' "Ako je kosulja njegova sprijeda razderana onda ona istinu govori, a on neistinu" ' primijeti jedan rodak njezin, "a ako je kosulja njegova straga raderana, onda ona laze, a on govori istinu." (Yusuf, 26.-27.)

Nisam ja grijesnik i zlocinac, ona je! Ona je mene na grijeh navodila!
Ko je bio njezin rodak koji je presudio u ovom sporu? Postoje dvije predaje, po jednoj je to bilo novorodence koje je progovorilo u besici, rekavsi: "Ona je njega navodila na sebe!" Druga predaja spominje da je sa Azizom bio njezin amidzic i da je on presudio shodno strani sa koje je poderana Jusufova kosuija.

I kada on vidje da je kosulja njegova straga razderana, rece: "To je jedno od vasih lukavstava, vasa su lukavstva, zaista, velika!"(Yusuf-28)

Kad su vidjeli da je kosulja poderana sa zada, shvatise kako je rijec o njezinoj spletci, navodila ga je na grijeh. Kad joj to nije uspjelo njega je osudila za sopstveni zlocin.
Sejjid Kutub, govoreci o ovom dogadaju, spominje aristokraciju kao sloj drustva u kome cast nema nikakve vrijednosti. U tom svjetlu je i Azizov postupak. Da je cast imala neki. znacaj u njegovom zivotu. obuzela bi ga ljubomora i bijes. Sta je nakon svega videnog rekao? Hladno je presudio:

Ti, Jusufe, ostavi se toga, a. ti trazi oprosta za grijeh svoj, jer si, zaista, htjela zgrijesiti! (Yusuf,29.)

Gotov problem. Nista nije ni poduzeo, cak ni Jusufa nije udaljio iz kuce, kao da se nista nije ni dogodilo. Plemickog li ponasanja! Mada su potomci plemica gotovo redovno spremni hvalisati se svojim, cesto bajnim, plemstvom! Sejjid Kutub veli: "I rako to obicno biva u aristokratskim krugovima koji su izbacili norme casti i stida, u kojima je insan postao dejjus ~ bezosjecajan na blud koji mu se cini sa porodicom"! A zna se da je Resulullah s.a.w. takve prokleo. Kako drugacije objasniti poimanje covjeka koji ostavlja samog mladica pored svoje zene koja se zaljubila u tog mladica! Kako je mogao tako postupiti, bez kazne, bez cak i prijekora, jednostavno: Ti Jusufe, prodzi se toga, a ti zeno, pokaj se?!
Vijest se prosiri, pocese zene ptepricavati ovaj dogadaj:

I zene u gradu pocese govorkati: "Upravnikova zena navracala momka svoga na grijeh, u njega se ludo zagledala! Mi mislimo da jako grijesi." (Yusuf, 30.)

Ova vijest je bila posebno aktuelna u bogatini slojevima drustva. Pocese se .rugati Azizovoj zeni. Ona zeli ljubavnu vazu sa svojim robom! Znaci, da je to htjela sa nekim slobodnim muskarcem, to bi bilo kao i uredu, ali sa robom, hej! Zaljubila se u roba! Drustvo toga zemana je dostiglo vrhunac izopacenosti. Nije sam blud po sebi njima bio ruzan, grozili su se toga da jedna bogata zena zeli roba!Ova sramota se prosiri sve dok Azizova zena ne cu za te carsijske objede.
I kad ona cu za ogovaranja njihova, posla po njih, te im priredi divane, dade svakoj od njih po noz i rece: "Izadi pred njih!"
(Yusuf,31.)

Priredi Azizova zena gala gozbu za te zene koje je ogovaraju, smjesti ih na udobne jastuke, nakon vecere podijeli im jabuke i svakoj od zena dade po noz. Kad su pocele guliti jabuke, ona naredi Jusufu: "Sad udzi medu njih!" I udze Jusuf u prijemnu salu, zene se u cudu izgubise kad ga ugledase,rekose:

A kad ga one ugledase, zadivise se ljepoti njegovoj i po rukama svojim se porezase: "Boze, Boze!" * uskliknuse "ovo nije covjek, ovoje melek plemeniti!" (Yusuf, 31.)

Od zadivljenosti Jusufovom ljepotom u cudu se izgubise, i ruke svoje posijekose. Pogledajmo ajet, nije receno kata'ne, bez tesdida, nego katta'ne - vise puta se posjekose po rukama. Pritiskale su i pritiskale noz ne osjecajuci da sijeku svoje ruke! Kolika je samo bila Jusufova ljepota zbog koje su one to ucinile! Mislile su da to nije insan, da je melek u svoj svojoj ljepoti usao medzu njih.

"E to vam je onaj zbog koga ste me korile"' rece ona. "Istinaje da sam ga htjela na grijeh navratiti, ali se on odupro. Ako ne ucini ono sto od njega trazim, bice, sigurno, u tamnicu bacen i ponizen.(Yusuf,32.)

Eto, to je taj zbog kojeg me korite! Nije ona krila svoj zlocin, prizna im svoje namjere, ali je on odbi zestoko i bez i najmanje pomisli da to i ucini. Ovo je jos jedan dokaz Jusufove nevinosti. Jedan od mufessira spominje deset dokaza da Jusufu nije bilo ni na um palo da sa njom blud pocini, i ovo je jedan od tih dokaza, odupro se njezinim namjetama. Ona mu jos i zaptijeti zatvorom i ponizenjem ako je ponovo, u buducim pokusajima, isto tako odbije. I nije sramota zavrsila samo na tome, sve zene nasrnuse na njega, svaka ga je za sebe prizeljkivala. Ovdje je porazena cast i stid, strasti izbrisase te vrline, bile su opijene Jusufovom ljepotom. Dokaz da su sve zene pozeljele isto sto i Azizova zena su rijeci kralja kasnije koji
m rece:
"Sta se dogodilo kad ste Jusufa na grijeh navracale"? ' upita
vladar
.(Yusuf,51.)
Dakle, koja ga je navodila na blud sa sobom? Sve zene koje su bile na gozbi kod Azizove zene. Sve se ponudilo Jusufu: zene, ljepota, ugled, polozaj, sve su bile u njega zaljubljene. Vecina mufesira govori o Jusufu kada komentari su hadis:
** f f "
Sedmericu ce prekriti Allahov hlad na Dan kada ne bude drugog hlada, osim Njegovog... l covjek koga ugledna I lijepa Zena pozove na zinaluk a on joj kaze: "Ja se, zaista, bojim Allaha. " (Buhari, hadis 620.)
Kazu: "To je Jusuf a.s. i oni koji slijede Jusufa u odbijanju cinjenja bluda."

,'
"Gospodaru moj" ' zavapi on ' "draza mi je tamnica od ovoga na sto me one navracaju. I ako Ti ne odvratis od mene lukavstva njihova, ja mogu prema njima naklonost osjetiti i lahkomislen postati." (Yusuf,33.)
Od onoga na sta me sve one nagovaraju, od bluda. Allah mu ukabuli dovu i otkloni od njega njihove spletke.

I Gospodar njegov uslisa molbu njegovu i spasi ga lukavstva njihova; On, uistinu, sve cuje i zna, (Yusuf, 34.)

Pokusavale su zene na sve nacine, ali on ne udovolji zeljama ni jedne od njih, Allah ga sacuva bezgrijesnim.
Prosiri se ova vijest medzu ljudima, nije vise bilo rijeci o samo jednoj zeni nego o svim zenama uglednika toga naroda, jezici zlobnika pocese ocrnjavati Azizovu zenu, ona zatrazi zastitu od supruga. Sve je ukazivalo na njezinu gresku jer je i vecina ljudi postala svjesna kako je ona njega navodila na grijeh, a ne on nju.
Rece:
-Osramoti me posve ovaj slucaj,zastiti me!
-Sta da ucinim, rece joj muz.
Dogovorise se da ucine jako cudnu stvar, Ibnu Abbas kaze: Naredise Jusufu da uzjase magarca, a talambasima da idu ispred njega i vicu ulicama Egipta: "Jusuf Ibranac je zelio blud pociniti sa svojom gospodaricom pa je kaznjen tamnicom". Zeljeli su da kaznu prenesu na nevinog, umjesto nje kriv je on. To je znacenje Allahovih rijeci:

*
Poslije im na pamet pade, iako su se biIi uvjerili da je neduzan, da ga za neko vrijeme bace u tamnicu. (Yusuf, 35.)


Kako bi oslobodili Azizovu zenu optuzbi i nekoga za taj grijeh osudili. Nije bila bitna istina, vazno je bilo svjetini pokazati da je pravda zadovoljena, I tako, svjetinom se lahko manipulise,pogotovo kad su zrtve nevini ijernici. Zanimljivo je koliko je ta potlacena svjetina spremna prihvatiti takve stimaljke.
I tako Yusuf dospije robije! Sa njim u zatvor dodose dvojica mladica. Nakon nekoliko dana zajednickog zatvorenickog boravka, oni primjetise cistocu Jusufove duse, njegov odgoj, vrijednost i obozavanje Allaha,dz.s. Jedne noci svaki od mladica usni san, kad se probudise odose Jusufu i rekose mu:

S njima su u tamnicu usla jos dva momka. "Ja sam sanjao da cijedim grozde" ' rece jedan od njih. ' "A ja, opet", ' rece drugi -"kako na glavi nosim hljeb koji ptice kljuju. Protumaci nam to, jer vidimo da si zaista dobar covjek." (Yusuf, 36.)

Kazu to jednom zatvoreniku, ti si dobar. Pogledajte, cak i u zatvoru se poznaju oni koji su stvarno dobri. Dobri ljudi se moraju svojim ahlakom - ponasanjem razlikovati od losih. Prije nego im rece znacenjje njihovih snova Jusuf ih poce u islam pozivati:

"Nijedan obrok hrane nece vam donesen biti, a da vam ja prije ne kazem sta cete dobiti" ' rece Jusuf. (Yusuf, 37.)

Nece nam donijeti hranu a da vam ja detaljno ne kazem sta ce nam donijeti prije nego nam u celije udzu. Kako bi oni cvrsto znali da Jusuf ima nadahnuce od AlIaha, dz.s. "To je ono sto me je poducio moj Gospodar",govorio im je. "Ko je tvoj Gospodar", pitali su.
To je samo dio onoga cemu me naucio Gospodar moj, ja se kIonim vjere naroda koji u Allaha ne vjeruje i koji onaj svijet ne priznaje,
i ispovijedam vjeru predaka svojih, Ibrahima i Ishaka i Jakuba.

(Yusuf,37.-38.)
Predstavio im se, ljudi toga vremena su svi bili vec culi za Ibrahima,a.s.. I zato kad su Allahovog Poslanika pitali ko je El- Kerim -plemeniti, rekao je:
To je plemeniti sin plemenitog sin plemenitog sin plemenitog.Yusuf sin Yakubov sin Ishakov sin Ibrahimov, neka je Allahov mir na njih. (Buhari,hadis3139.)
Takvu pocast nije imao niko, osimYusufa. Velika pocast za jednu kucu i za jedu familiju.
Potorn ih Jusuf poce upoznavati sa svojom vjerom u koju i njih poziva:

Nama ne prilici da ikoga Allahu smatramo ravnim, To je Allahova milost prema nama i ostalim ljudima, ali vecina ljudi nije zahvalna.
O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, Jedini i Svemocni?
Oni kojima se, mimo Njega, klanjate, samo su imena koja ste im nadjenuli vi i preci vasi ' Allah o njima nikakva dokaza nije objavio. Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedino prava vjera, ali vecina ljudi
nezna.
(Yusuf,38.-40.)

Te kipove ste vi izmislili i imena im dali. Vlast pripada Allahu! Ibadet moze biti samo Allahu! Bez tog dvoga ne moze biti vjera. Ta dva elementa su nerazdvojiva, ne iskljucuju jedan drugog niti, na samo jednom od njih moze postojati din. Mnogo je vladara na zemlji koji ne zele da vlast bude Allahova. Ne brane oni da ibadet bude Allahu, ali da i vlast bude Allahova, e to oni ne daju! Ali Allah, dz.s. je jos u Ezelu rekao: "Sud i vlast pripadaju samo Allahu. I bez toga nema vjere, bez vlasti i ibadeta robovanja iskljucivo onako kako je Allah naredio. Nema vjere postojne bez ibadeta i serijata, a u slucaju samo ibadeta bez serijata,tu vjere nema".
Potom im Jusuf protumaci njihove snove:

O drugovi moji u tamnici, jedan od vas ce gospodara svoga vinom pojiti, a drugi ce raspet biti, pa ce mu ptice glavu kljuvati. Ono sto ste pitali samo to znaci! (Yusuf, 41 .)

Drugi ce biti na krizu razapet i ostat ce visiti na torn krizu dok mu ptice ne pocnu kozu sa glave jesti. Oni rekose:
-Cekaj, nije tako bio taj san, bilo je to drugacije, zaboravili smo ti nesto od sna kazati.
-Gotovo je to, tako je odredeno, rece im Jusuf a.s.

A onome od njih dvojice za koga je znao da ce spasen biti rece: "Spomeni me gospodaru svome!" (Yusuf, 42.)

Jedan od njih ce se spasiti. znajuci to njemu Jusuf rece: "Spomeni me gospodaru i ispricaj mu moj slucaj, ja sam zbog tog i tog u zatvoru."
I dogodi se onako kako je Jusuf rekao da ce biti, jedan bi razapet - a drugi posta posluga kraljeva, ali ga taj drugi zaboravi.
Allah htjede Jusufa nauciti vaznu lekciju, u predaji se spominje da je Jusufu dosao Dzibril i rekao mu:
-Ko te spasio od brace kad su htjeli da te ubiju?
-Ti Gospodaru.
-Ko te izbavio iz tame bunara kad te u njega bacise?
-Ti Gospodaru.
-Zasto si spomenuo covjeka, a Mene zaboravio?
-To su bile samo rijeci koje je izgovorio moj jezik.
-Tako Mi Moje moci, zbog toga ces ostati u zatvoru nekoliko godina. (Kitabuz-zuhd, od Ibn EbiAsima,l/81.)

Ali sejtan ucini te on zaboravi da ga spomene gospodaru svome, i Jusuf ostade u tamnici nekolike godine. (Yusuf, 42.)

Zbog te "molbice" Jusuf osta u zatvoru jos dugih sedam godina. Bacen u zatvorske taninice, niko ne zna za njega.Jos jedna Jusufova kusnja.
Prolazili su dani tako zatvorski sve dok kralj ne usni san:


I vladar rece: "Sanjao sam kako sedam mrsavih krava pojede sedam debelih, i sanjao sam sedam klasova zelenih i sedam drugih sasusenih. O velikasi, protumacite mi san moj ako snove znate tumaciti?" (Yusuf, 43.)

Usni kraij kako se nalazi na obali rijeke, a pored njega sedam uhranjemh krava pa dodze sedam mrsavih krava i pojede tih sedam uhranjenih. Usni jos sedam zelenih i isto toliko suhih klasova zita pa se suhi klasovi omotase oko zelenih i unistise ih.
Kralj se uznemiri, trazio je od velikana tih znanosti da mu rastumace to sto ga muci. Ako je istina da znaju, kao sto tvrde, tumacenje snova.
"Zbrkanih li snova! " ' rekose oni ' "mi snove ne znamo tumaciti."
(Yusuf,44.)

Rekose mu kako je to zbir pomijesanih snova, bez znacenja i kako oni takve snove ne znaju tumaciti.
Zatvorenik, koji se spasio, se pribra, sjeti se i rece:
"Jusufe, o prijatelju, protumaci nam sta znaci: sedam mrsavih krava pojede sedam debelih; i sedam klasova zelenih i sedam drugih sasusenih ' pa da se vratim ljudima, da bi oni saznali."
"Sijat cete sedam godina uzastopno" ' rece ' "pa ono sto pozanjete u klasu ostavite, osim ono maio sto cete jesti,
jer ce poslije toga doci sedam teskih koje ce pojesti ono sto ste za njih pripremili, ostat ce jedino ono malo sto cete za sjetvu
sacuvati."
(Yusuf,46.-48.)

Zatvor je bio izvan grada, poslase ga Jusufu. Rece:
-Jusufe, Siddiku - a siddik je onaj koji kaze uvijek samo istinu, -protumaci nam san, kako bi se ljudima vratio i prenio im tvoje tumacenje.
Jusuf mu protumaci san:
-Sijat cete sedam plodnih godina sa velikirn uspjehoin.
Nije im Jusuf samo protumacio san, nego im je i plan osmislio kako ce najbolje postupiti. Nije im rekao samo sedam plodnih i sedam susnih godina. Urod sa polja ne stavljajte u hambare, nego ga ostavite onako kako je da ga insekti i baja ne pojede, osim ono malo sto vam je potrebno za hranu. Ne pretjerujte i ne poigravajte se sa dobrim urodom, trebat ce vam. Zatim ce vam doci sedam dugih I susnih godina, bez kise i zemljoradnje. Tih sedam teskih godina ce pojesti sve ono sto uberete u ovih sedam plodnih. Ostat ce vam samo toliko da cete imati sta posijati nakon tih teskih godina. Zatim im rece i vise od onoga sto je doslo u snu, rece im: "Doci ce nakon toga ponovo blagostanje i bogata nafaka."
Bivsi Jusufov ahbab iz zatvora ode i obavijesti kralja o snu, on se jako obradova tumacenjem i sugestijama. Shvati kako se ne radi o obicnom covjeku te naredi da mu dovedu Jusufa. Kraljev izaslanik ode do zatvora i naredi Jusufu da sa njim pode kralju. Ali Jusuf odbi da izade iz zatvora. Muhammed,s.a.w. je rekao:
Da sam ja proveo u zatvoru kolikojeYusuf u njemu proveo, odazvao bih se pozivu onoga ko bi me pozvao. ^Buhari, hadis 337.)
Jednom robijasu nakon sedam godina neko dode i kaze: Hajde,slobodan si, a on to odbije! Ali Yusuf nije htioizaci iz zatvora osim kao nevin.
Rece:

I vladar rece: "Dovedite mi ga!" I kad Jusufu izaslanik dode, on
rece: "Vrati se gospodaru svome i upitaj ga: 'Sta je s onim zenama koje su svoje ruke porezale ' Vlasnik moj dobro zna spletke njihove!"
' (Yusuf, 50.)

Izaslanik prenese Jusufovu poruku, kralj se poce interesovati za Jusufov slucaj, kako i zasto je taj covjek u zatvoru, sve je upucivalo kako iza cijelog tog slucaja stoje one zene, sakupivsi ih na jednom mjestu, kralj ih upita: "Sta se dogodilo kad ste Jusufa na grijeh navracale?" - upita vladar. ' "Boze sacuvaj! " ' rekose one - "mi o njemu nista ruzno ne znamo"! ' "Sad ce isitina na vidjelo izaci" ' rece upravnikova zena ' "ja sam njega na grijeh navracala, on je istinu rekao.
Isto tako on neka zna da ga ja nisam, dok je bio odsutan, iznevjerila jer Allah ne da da se ostvare lukavstva podmuklih.
Ja ne pravdam sebe, ta dusa je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje. Gospodar moj, zaista, prasta i Samilostan je."
(Yusuf, 50.-53.)

Zena Azizova odluci obznaniti istinu. I neka zna moj muz da ga nisam prevarila ,ja jesam nagovarala ga na grijeh,ali to je nefs dusa ljudska.
Neki mufesski smatraju kako su posljednje rijeci: "Gospodar moj zaista prasta i Samilostan je", rijeci Jusufove, ali je tacno da su to rijeci Azizove supruge. Jusuf je nije nagovarao na grijeh, niti ga je njegov nefs - dusa nagovarala na blud. Iz konteksta je jasno da su to zenine rijeci, gdje je Jusuf - u zatvoru, kako ce onda to biti Jusufove rijeci.
Kada kralj shvati kako se radi o nevinom, ucenom i mudrom covjeku,rece:
I vladar rece: "Dovedite mi ga, uzecu ga u svoju svitu" * i posto porazgovara s njim, rece mu: "Ti ces od danas kod nas utjecajan i pouzdan biti." (Yusuf, 54.)
Onaj ko odbije da izade iz zatvora dok se ijaga ne sapere sa njegovog imena i onaj kome je pod mojom vlascu zulum ucinjen i ko je toHko mudar, zasluzuje da bude u mojoj bUzini. Dovedose Jusufa pred njeg i kralj se uvjeri kako je rijec o jos ucenijem i mudrijem covjeku nego su mu drugi o njemu rekli. Od danas ces imati sta god pozelis. Jusuf zatrazi:
"Postavi me" -- rece "da vodim brigu o stovaristima u zemlji, ja sam zaista cuvaran i znan." (Yusuf, 55.)

Daj mi ministarstvo finansija, ja sam za to odgajan. Jusuf je vidio kako se poigravaju sa imecima ljudi, koje je to bilo rasipnistvo na dvorima ministra finansija kod kojeg je rastao Jusuf. Necu bIti kao oni, cuvat cu imetak drugih. Allah dz.s. kaze:

I tako Mi Jusufu dadosmo vlast u zemlji, boravio je ondje gdje je htio: milost svoju Mi dajemo onome kome hocemo i ne dopustamo da propadne nagrada onima koji dobra djela cine.A nagrada na onome svijetu je bolja za one koji vjeruju i koji se grijeha cuvaju. (Yusuf, 56.-57.)

Jusuf posta ministar, dokaz su rijeci njegove brace kada su rekli: "O Azizu,ministre"!
Jusuf zapoce ustrojstvo drzave, a kralj mu dade sve ovlasti i rece:
"Jusufe, meni od vlasti pripada samo prijesto."
Sve ostale brige su bile u rukarna Jusufa. Divno li se brinuo o upravljanju zemljom.
I nastupise plodne godine.Jusuf ih je potpuno iskoristio, drzava se popravila, blagostanje zavlada, poce postupati kako je i protumacio san.
Potom nastupise teske godine. Susa i glad koja nije zahvatila samo Egipat, nego sve do Palestine. Ljudi ostase bez hrane. Glad zavlada! Jakub, a.s sa sinovima je jos uvijek bio ziv. Nastanjivali su pustinjski dio kao beduini, a beduine glad pogodi vise od stanovnika gradova. Jako su tesko nalazili hranu, osim po jako skupoj cijeni. Stize vijest u Palestinu kako egipatski Aziz prodaje hranu po istoj cijeni po kojoj je prodavao i prije suse. Svugdje, osim u Egiptu je cijena hrane strahovito porasla. Konvoji iz Palestine su stizali u Egipat da kupe hranu od Jusufa, a.s., koji uvede samo jedan uvjet prodaje: "Svaka osoba moze kupiti i ponijeti samo jedan tovar hrane na svojoj devi, kako se ne bi desilo da dodu trgovci nakupci i kupe velike kolicine koje bi kasnije mnogo skuplje preprodavali ljudima". Onaj ko je zelio kupiti hranu morao je doci sa svojom celjadi. Svako je mogao kupiti samo po jedan tovar. Nista preko toga!
I dodjose braca Jusufova i udose k njemu, pa ih on poznade, a oni njega ne poznadose. (Yusuf, 58.)
Braca kupise hranu od Jusufa. Prije kupovine Jusuf ih poce ispitivati:
-Ko ste vi, odakle dolazite, imate li roditelje, bracu, koga imate? Iako ih je vec prepoznao.
-Vi ste spijuni.
Pocese se zaklinjat da nisu.
-Je 1' vam koji brat ili sestra umrla, ispitivao ih je.
Oni su bili jako uplaseni. Potom ih pocasti, dade svakom po tovar hrane I rece:

rece: "Dovedite mi svoga brata koji je ostao s ocem vasim, zar ne vidite da punu mjeru dajem i da goste ne moze biti bolje primam.
Ako mi ga ne dovedete, necete vise od mene hrane dobiti i ne dolazite mi!"
(Yusuf, 59.-60.)

Jusuf je bio darezljiv, svakome bi dao i vise nego je platio. To je odlika muslimana trgovca - na vagi ne zakida. Jusuf je imao lijep obicaj da te izgladnjele ljude, koji su kod njega dolazili po hranu, lijepo ugosti.
Ako ne dovedete sljedeci puta brata o kojem ste mi pricali, za vas nema vise hrane. Bit cete za mene spijuni i lazljivci. Test vase iskrenosti je vas brat koga cete dovesti sljedeci puta. Zbog toga su oni nagovarali svoga oca za Benjamina.

"Pobrinucemo se da ga nekako od oca njegova izmamimo, zaista cemo tako postupiti" rekose oni. (Yusuf, 61.)

Zatim Jusuf naredi sebi potcinjenima: "Stavite njihove stvari, kojima su kupili hranu, u njihove tovare"! Zelio je da mu se opet vrate. Jusuf se plasio da ako se braca vrate bez svojih stvari kojima su ovaj puta platili hranu, nece imati cime drugi puta platiti. Vratio im je njihove stvari kako bi se oni mogli njemu vratiti po hranu drugi puta.

A Jusuf rece momcima svojim: "Stavite njihove stvari u tovare njihove, oni ce ih, kad se vrate svojima, prepoznati i opet ce se vratiti." (Yusuf, 62.)

Prije nego otvorise svoje tovare pred ocem, rekose:
I posto se vratise ocu svome, rekose: "O oce nas, vise nam nece hranu davati. Zato posalji s nama brata naseg da bismo dobili hranu, a mi cemo ga zaista cuvati."
"Zar da vam ga povjerim kao sto sam prije povjerio brata njegova?" ' rece on. "Ali, Allah je najbolji cuvar i On je Najmilostiviji!"
(Yusuf, 63.-64.)

Sljedeci puta nam je zabranjeno da odemo bez brata, posalji ga sa nama, dobit cemo tovar vise i cuvat cemo ga. Jakub odbi njihov zahtjev znajuci kako su postupiH sa Jusufom. Oni su uporno navaljivali, ali je Jakub ovaj puta bio nepokolebljiv. Braca odustase od zahtjeva shvativsi kako je otac ovaj puta zauzeo cvrst stav.

A kad otvorise tovare svoje i nadose da su im vracene stvari njihove, oni rekose: "O oce nas, sta mozemo vise pozeljeti? Evo, vracene su nam stvari nase, i hranom cemo celjad nasu namiriti, i brata naseg cemo cuvati, a i jedan kamilin tovar hrane cemo vise dobiti; to je neznatan tovar." (Yusuf, 65.)

Oce, sta hocemo vise od ovoga, nasa roba nam je vracena i njome mozemo ponovo kupiti! Ako Benjamin ode sa nama, imat cemo jos i tovar hrane vise. Ovdje Jakub poce razmisljati: Sta je ovo, ima nesto nesvakidasnje u tom dogadaju, sta bi to moglo biti? Taj Aziz nije neko obican, Allah nadahnu Jakuba i on posla sa sinovima Benjamina,rece:

"Ja ga s vama necu poslati" - rece - "dok mi se tvrdo Allahom ne zakunete da cete mi ga doista vratiti, osim ako ne nastradate." I posto mu se oni zaklese, on rece: "Allah je jamac za ono sto smo utanacili!" (Yusuf, 66.)

Zakunite se mnogo puta da cete vratiti Benjamina osim ako vas ubiju ili zarobe. Zaklese se i cvrsto obecase da ce ispuniti preuzeto. Jakub ih nasavjetova:
"O sinovi moji" * rece onda ' "ne ulazite na jednu kapiju, vec na razne kapije, a ja vas ne mogu spasiti od onoga sto vam Allah odredi; moc pripada jedino Njemu, ja se u Njega uzdam, i neka se samo u Njega uzdaju oni koji se uzdaju!" (Yusuf, 67.)

Zasto? Pa jedanaest mladica u zenitu snage, plasio se zavisti ljudi, urok je istina, u hadisu se kaze:
Od uroka covjek moze umrijeti.
To vam je bolje, ali ako vam je belaj odreden niko vas, osimAllaha, od toga ne moze sacuvati.
Sinovi Jakubovi odose u Egipat i postupise kako im je otac naredio:

I kad udose onako kako im je otac njihov naredio, to im nimalo nije pomoglo da budu postedeni onoga sto im je Allah bio odredio, jedino se ostvarila zelja Jakubova, koju je izvrsio, a on je, uistinu, veliki znalac bio, zato sto smo ga Mi naucili, ali vecina ljudi ne zna. (Yusuf, 68.)

Ako Allah zeli nekome iskusenje, oprez mu u tome ni od kakve koristi nece biti. Ali je u Jakubu bila bojazan od zavidnosti drugih ljudi.Jakub je bio ucen onom cernu ga je Allah poducio.

A on je, uistinu, veliki znalac bio, zato sto smo ga Mi naucili.
(Yusuf,68.)

Zbog cega nalazimo ovakav opis Jakuba, a.s kada Allah na drugom mjestu u Kur'anu kaze:
A nad svakim znalcem ima jos znaniji. (Yusuf, 76.)
O tome ulema veli: "Pogledajte pazljivo Jakubov govor, nije izgovorio ni jednu recenicu, a da u njoj nije bila rijec Allah! Cak i kada govoti obicnim jezikom zavrsi ga rijecima: Allah je garant onog sto govorimo. To je od znanja koje je imao Jakub, a.s.

Odose braca Jusufu koji ih, kao svoje goste, ugosti i smjestaj im dade do vremena povratka.
I kad izidjose pred Jusufa, on privi na grudi brata svoga.... (Yusuf, 69.)

Kako je postupio Jusuf? Stavio po dva brata u zasebne kuce. Ostao je jedan, Benjamin. On ce sa mnom, rece. Kada osta nasarno sa Benjaminom, zagrli ga i na svoje grudi privi. Ja sam tvoj brat, ne uznerniravaj se zbog onoga sto su ti cinili. I Benjamina su isto tako maltretirali. "Gotovo je", rece Jusuf, "vise ti ne mogu nauditi."

I kad izidose pred Jusufa, on privi na grudi brata svoga i rece: "Ja sam, doista, brat tvoj i ne zalosti se zbog onoga sto su oni uradili."
I posto ih namiri potrebnom hranom, stavi jednu casu u tovar brata svoga, a poslije jedan glasnik stade vikati: "O karavano, vi ste, doista, kradljivci!"
(Yusuf, 69.-70.)

Mjerna jedinica toga vremena je bila kraljev pehar kojim su mjerili kupljenu hranu. Taj pehar po Jusufovoj naredbi bi stavljen u Benjaminov tovar. Zatim jedan od Jusufovih radnika povika: "Karavano, vi ste kradljivci!" Pozurise mjestu sa kojeg su dozivani i
rekose:
Oni im pristupise i upitase: "Sta trazite?"
"Trazimo vladarevu casu" ' odgovorise. "Ko je donese, dobit ce kamilin tovar hrane. Ja za to jamcim!
" Yusuf, 71.-72.)

Nisu rekli: "Sta smo to ukrali", jer im mje ni na kraj pameti bilo da kradu, sta je to izgubljeno. Kraljev pehar koji je bio oblozen draguljima. Onaj ko nade taj pehar tovar hrane ce kao nagradu dobiti.

"Allaha nam"' rekose oni ' "vi znate da mi nismo dosli ciniti nered na Zemlji, i mi nismo kradljivci."
"A kakva mu je kazna ako ne govorite istinu"? ' upitase.
"Kazna je onome u cijem se tovaru nade - sam on" ' odgovorise. -"Eto tako mi kaznjavamo kradljivce."
(Yusuf, 73.-75.)

"Kod koga nadzete izgubljenu stvar taj postaje vas rob", rekose. Takva je kazna bila za kradljivce u Jakubovom serijatu. Po zakonu Egipta toga vremena kazna za kradu je bila ubistvo ili globa u dvostrukom iznosu ukradenog predmeta. Jusuf htjede da presuda njegovom bratu bude po Jakubovom serijatu, da uzme brata a da mu istovremeno ne naudi. I poce pretres:

I on poce s vrecama njihovim, prije vreca brata svoga, a onda izvadi casu iz vrece brata svoga. Mi poucismo Jusufa da tako varku izvede. ' On po vladarevu zakonu nije mogao uzeti kao roba brata svoga, ali je mogao Allahovim dopustenjem. Mi uzvisujemo onoga koga Mi hocemo, a nad svakim znalcem ima jos znaniji. (Yusuf, 76.)

Plan koji je Allah dao Jusufu, da je sudio po egipatskom pravu ne bi uzeo brata. Braca rekose:

"Ako je on ukrao"- rekose oni - "pa i prije je brat njegov krao!"
(Yusuf,77.)

I Jusuf je dok je mali bio jednom ukrao. Ukrao je kipa kojeg je obozavao djed s majcine strane.Jusuf je ukrao i razbio taj kip. Oni su aludirali na tu kradzu, ali nisu kazali kako je to bila dobra krada
.
I Jusuf im ne rece nista. "Vi ste u gorem polozaju" ' pomisli u sebi -"Allah dobro zna kako je bilo to o cemu govorite." (Yusuf, 77.)

Jusuf se naljuti na njih, ali im tu srdzbu ne pokaza. U sebi rece: "Vi ste gori, Allah zna kako je bilo".Pocese ga moljakati i nagovarati:

"O upravnice," ' rekose oni - "on ima vrlo stara oca, pa uzmi jednog od nas umjesto njega! Mi vidimo da si ti dobar covjek."
"Sacuvaj Boze", * rece ' "da uzmem nekog drugog do onoga u koga smo nas predmet nasli! Tada bismo zaista bili nepravedni!
" (Yusuf, 78.-79.)

Pokusavali su i pokusavali da Jusufa odvrate od njegove odluke sve dok nisu izgubili svaku nadu u uspjeh.

I kad izgubise svaku nadu, odvojise se u stranu da se posavjetuju. (Yusuf, 80.)
Odose u stranu da se dogovore sta im je dalje ciniti. Jedan beduin kad je cuo ovaj ajet rece:
"Allaha mi, ovaj govor nije rekao covjek, sve to u dvije rijeci: Odvojise se da se posavjetuju!" Ali to je nadnaravnost kur'anskog izraza.
Najstariji od njih rece:

"Zar ne znate" rece najstariji medu njima "da ste se ocu svom Allahom zakleli, a i prije Jusufa upropastili. Necu napustiti ovu zamlju dok mi to otac moj ne dozvoli ili dok Allah u moju korist ne presudi, a On je Sudija najbolji.
Vratite se ocu svome pa recite: 'O oce nas, sin tvoj je ukrao; mi tvrdimo samo ono sto smo vidjeli, a mi se nismo mogli onoga sto je bilo sudeno sacuvati.
Pitaj grad u kome smo boravili i karavanu s kojom smo dosli. Mi zaista govorimo istinu,'"
(Yusuf, 80.-82.)
To je ono sto se dogodilo. Ako ne vjerujes pitaj one koji su bili sa nama ili idi u Egipat pa ces vidjeti da istinu govorimo. Prvi puta kada su rekli da je vuk pojeo Jusufa, rekli su: "Ti nam ne bi povjerovao sve i kad bi istinu kazali." Ovaj puta su rekli: "Zaista, mi istinu govorimo." Jakub im ne povjerova, nego rece:
"Nije tako" ' rece Jakub - "u dusama vasim je ponikla zla misao, i ja se necu jadati, nadam se da ce mi ih Allah sve vratiti; uistinu On sve zna i Mudar je."
I okrenu se od njih i rece: "O Jusufe, tugo moja" ' a oci su mu biIe pobijeljele od jada, bio je vrlo potisten.
(Yusuf, 83.-84.)

Jakub se osami od njih, plakao je gorko i cemerno, rece: "O Jusufe, tugo moja"! Placuci za njim oci je svoje isplakao. Posta slijep od placa. Tugovao je za Jusufom ne pokazujuci svoju tugu drugima. Subhanallah, insan kada glasno i pred drugima place lakse podnese patnju, ali plac bez suza jace boli. Sinovi su mu prilazili govoreci rnu:

' t
"Allaha nam," ' rekose oni ' "ti toliko spominjes Jusufa da ces tesko oboljeti ili umrijeti!" (Yusuf, 85.)

Dokle ces spominjati Jusufa, on ce ti sebeb smrti biti. Nisam se ja zalio vama, rece:

"Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, a od Allaha znam ono sto vi ne znate" * rece on. (Yusuf, 86.)

Potom mu se ponovo pojavi nada da ce ipak naci svoga Jusufa, narediim:
O sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa i brata njegova, i ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost. (Yusuf, 87.)

Ne gubite nadu u Allaha. Poslusase oca, ali ovaj puta nisu imali cime platiti hranu. Uzese bilo sta, htjedose to prodati, ali im trgovci odbise te beskorisne stvari kupiti.
Odose do Jusufa jos jednom:

I kad oni izidose pred Jusufa, rekose: "O upravnice, i nas i celjad nasu pritisla je nevolja; donijeli smo malo vrijedne stvari, ali ti nam podaj punu mjeru i udijeli nam milostinju, jer Allah doista nagraduje one koji milostinju udjeljuju." (Yusuf, 88.)

Ostali su bili potpuno bez hrane. Izmedu svakog njihovog odlaska u Egipat bi prosla godina. Trecu godinu za redom su ostali bez hrane. Mi znamo da nasa roba ne vrijedi hrane, udijeli nam sadake radi! Stigli su na stepen ponizenosti pred Jusufom. Ovdje Jusuf stade, shvati u kakvom su halu, nije mogao da ih gleda kako prose od ljudi! Rece im,

"A znate li" ' upita on ' "sta ste s Jusufom i bratom njegovim nepromisljeno uradili?"
"A da ti nisi, uistinu, Jusuf?" - povikase oni.
(Yusuf, 89.-90.)

Jesi li ti stvarno Jusuf! Kako li ovaj Aziz zna za Jusufa, pitali su se. Izmedu bacanja u bunar i ovog dogadaja je proslo dvadeset dvije godine. Tada je imao dvanaest, a sada trideset cetiri godine. Dug period, nisu ga prepoznali niti su se nadali da bi on mogao biti njihov brat Jusuf.

"Da, ja sam Jusuf, a ovo je brat moj, Allah nam je milost darovao; ko se bude Allaha bojao i ko strpljiv bude bio ' pa, Allah, uistinu, nece dopustiti da propadne nagrada onima koji dobra djela cine.""Allaha nam," ' rekose oni "Allah te je nad nama uzvisio, Mi smo doista zgrijesili.""Ja vas sada necu koriti", rece. (Yusuf, 90.-92.)

Ovo je velika poruka i pouka ljudima, onaj ko se Allaha boji i ko je strpljiv! Ne moze se zbog stjesnjene nafake i opskrbe Allahu biti neposlusan! Bogobojaznost i sabur je uzrok uspjeba nad drugima koji nemaju tih svojstava. Tu je prava tajna dunjaluckog uspjeha. Zelis uspjeti, boj se Allaha i strpljiv budi! Necu vas danas koriti za ono sto ste cinili.

Allah ce vam oprostiti, od milostivih On je najmilostiviji! -
Ovu kosulju moju odnesite i na lice moga oca je stavite, on ce progledati, i svu celjad svoju mi dovedite!
(Yusuf, 92.-93.)

Jakub,a.s. je sa prvim koracima karavane iz Egipta osjetio miris Jusufove kosulje, na daljini od osam dana hoda:

I kada karavana napusti Misir, otac njihov rece: "Ja zbilja osjecam miris Jusufov, samo ne recite da sam pomatuhio."
"Allaha nam" ' rekose oni"ti i sada kao i prije grijesis."
(Yusuf, 94.-95.)

Bojim se da cete mi reci kako sam matuh insan, ali ja osjecam miris Jusufa. "Ti si u staroj zabludi", govorili su Jakubu.
^ X - -
A kad glasonosa radosne vijesti dode, on stavi kosulju na lice njegovo i on progleda. "Zar vam ne rekoh" - rece "da ja znam od Allaha ono sto vi ne znate."
"O oce nas", - rekose oni "zamoli da nam se grijesi oproste, mi smo, zaista zgrijesili."
(Yusuf, 96.-97.)

Allahovom mu'dzizom mu se povrati vid. Sinovi zamolise oca da za njih trazi od Allaha oprosta. On im rece:

"Zamolicu Gospodara svoga da vam oprosti" ' odgovori on.
(Yusuf, 98.)

Zasto im nije odmah zatrazio oprosta? Pa bio je bolno ljut na njih. Kada neko od nas zatrazi halala, mi mu kazemo: Sad sacekaj malo. Halalit cu, ali malo kasnije, dok se smirim.

Jer On prasta i On je Milostiv. (Yusuf, 98.)
Potom svi odose Jusufu.

I kad izidose pred Jusufa, on privi roditelje svoje na grudi i rece: "Nastanite se u Misiru, svakog straha, ako Bog da, oslobodeni!"
I on roditelje svoje postavi na prijesto i oni mu se svi poklonise.

(Yusuf,99.-100.)

Kada Jusuf postavi roditelje svoje na prijesto, pored sebe, svi mu sedzdu ucinise, braca, otac i majka koji sidose sa prijestolja padose pred Jusufom na sedzdu. U serijatu toga vakta je bila dozvoljena sedzda pocasti prema nekome, ali nije bila dozvoljena sedzda ibadeta nikoine osim Allahu, kao sto je to slucaj u nasem Serijatu.

Pa on rece: "O oce moj, ovo je tumacenje moga sna nekadasnjeg. Gospodar moj ga je ispunio." (Yusuf, 100.)
To je java sna kojeg sam ti jos kao djecak ispricao 0

Allah je bio dobar prema meni kad me je iz tamnice izbavio
i vas iz pustinje doveo, nakon sto je sejtan izmedu mene i brace moje bio razdor posijao. Gospodar moj je zaista milostiv onome kome On hoce, i On, zaista, sva zna i Mudar je!
(Yusuf, 100.)

Zatim Jusuf zamoli Allaha dovom:

Gospodaru moj, Ti si mi dao dio vlasti i naucio me tumacenju nekih snova! O Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti si Zastitnik moj i na ovome i na onome svijetu; daj da umrem kao musliman i pridruzi me onima koji su dobri! (Yusuf, 101.)

Uprkos pobjedi nad brojnim iskusenjima, sad Jusuf prizeljkuje da dunjalucki zivot okonca kao musliman. Nije se uzoholio svojim znanjem i bogobojaznoscu, stepenom kojeg je stekao kod Allaha Uzvisenog.Nije,ne daj Boze!
Kazivanje je to prepuno velikih znacenja i pouka, kazivanje o Jusufu,a.s., koju nam kaza Gospodar Jusufov, koji je i nas Gospodar.
Zadnja izmjena: Prozor; 17/11/2009 22:14; ukupno mijenjano 3 put/a.
Avatar
Prozor
 
Postovi: 4200
Pridružen/a: 23/05/2007 00:54

Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi

PostPostao/la Bosanac sa dna kace dana 31/10/2009 13:40

hvala na temi i ulozenom trudu, jel mozes reci koja je ovo literatura? iz knjige ''Kazivanja o vejrovjesnicima''?
Avatar
Bosanac sa dna kace
 
Postovi: 8027
Pridružen/a: 27/06/2005 20:21
Lokacija: ponutrače

Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi

PostPostao/la Prozor dana 01/11/2009 03:39

Tekstovi o Zulkarnejnu a.s. su autora Harisa Cengica, ostali su iz knjige "Vjerovjesnici i njihovi narodi" Ibn Kessira, kao sto stoji u prvom postu teme.

Druge tekstove Harisa Cengica o vjerovjesnicima, koje sam odabrao ne postavljati zbog njihove duzine i tako i nepreglednosti i mogucnosti da se zamori citanjem istih(mjesto njih postavljam ove od Ibn Kesira((prevod nepoznat)), imate ovdje ako zelite....
http://www.znaci.com/taxonomy/term/22/all
Avatar
Prozor
 
Postovi: 4200
Pridružen/a: 23/05/2007 00:54

Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi

PostPostao/la Prozor dana 03/11/2009 04:40

EJUB(Job) A.S.

Ejjub a.s. je jedan od poslanika koga Allah dz.s. navodi ljudima kao primjer i uzor strpljivosti. On je sin Mevsa sin Raziha sin El-Isa sin Ishaka sin Ibrahima a.s. Ejjub je potomak Ishakov od koga svi kasniji poslanici vode porijeklo, osim Muhammeda s.a.w.s. koji je jedini poslanik od Ismailovog potomstva. Ishakov sin se zvao Jakub koga su jos zvali i Israil pa kada se kaze Beni Israil time se misli na Jakubove a.s. potomke. Jakub je imao dvanaest sinova koji se jednim imenom nazivaju El-Esbat i njih Kur'an spominje. Da li su svi oni bili i poslanici tesko je reci. Mnogi ucenjaci smatraju da dvanaest Jakubovih sinova nisu bili poslanici zbog djela koja su pocinili, a koja ne prilice poslanicima: htjeli su ubiti brata Jusufa, lagali su ocu i cinili brojna druga nevaljala djela. Zbog toga, ulema smatra da su El-Esbat ustvari potomci Jakubovih sinova.
Benu Israil se vremenom podijelio na dvanaest plemena, svako pleme se zvalo Sibt pa su po tome dobili naziv El-Esbat ili Benu Israil. Ejjub je bio jedan od potomaka Ishaka,
Allah dz.s. kaze o Ibrahimu a.s.:

I od potomaka njegovih Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i Haruna. (Al-An'am, 84.)
Svi spomenuti poslanici su potomci Ibrahima a.s. Sigurno se zna da je Ejub bio Allahov poslanik. O tome Allah dz.s.kaze:

Mi objavljujemo tebi kao sto smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega, a objavljivaii smo i Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu i unucima, i Isau, i Ejjubu. (An-Nisa', 163.)

Allah je, dakle poslao objavu svim imenom spomenutim poslanicima. Ejjub je bio jedan od poslanih poslanika. Allah dz.s.ga je poslao narodu Havrana u Samu. Dao mu je veliko bogatstvo i brojne blagodati: stada ovaca, krda stoke, mnogo roblja, veliku trgovacku robu, sedam sinova i sedam kceri, lijepo zdravlje i veliku tjelesnu snagu i imao je veliki broj prijatelja i poznanika. Sve ono sto jedan covjek moze prizeljkivati od dunjaluka.
Allah mu je dao veliki komoditet i ljepote dunjaluka. Potom Allah, subhanehu ve te'ala, odluci da ga iskusa onim sto ce njemu biti ispit, a nama najbolji i trajan uzor u saburu.
I nastupi ispit: Potpuno nesta veliki imetak kojeg je uzivao dotle da cak posta puki siromah. Jedno za drugim mu djeca pomrijese, cetrnaest sinova i kceri za njegovog zivota. Covjeku, subhanallah, kada umre jedno dijete, srce obuzme bol i tuga golema, vidjeli smo kolika je bila Jakubova tuga za Jusufom, oci je isplakao i slijep postao ne zbog smrti Jusufove vec zbog njegovog nestanka. Ejjub je izgubio cettnaestero djece. Pored toga, Allah ga iskusa teskom bolescu od koje je postao nepokretan pa se tijelo pocelo raspadati.
Veliki belaj ga snade. Izgubi sve prijatelje i ahbabe, niko mu se nije ni priblizavao plaseci se da je rijec o prelaznoj i zaraznoj bolesti. Ponekad bi ga obisla samo dvojica ljudi, a i tada bi sa njim razgovarali sa velike udaljenosti. Nije imao nikoga da se o njemu pobrine, osim zene mu poslusne, neka je Allahov selam na nju. Zena ga je hranila, pojila, prala i iz svoga imetka izdrzavala. Tako je bilo sve dok i ona ne osta bez igdje icega od imetka. Poce hizmetiti drugim ljudima kako bi zaradila nesto cime bi mogla izdrzavati i brinuti se o svom, na postelji bolesnom muzu.
Poslanik kome jeAllah dao objavuiskusan je bio takvom kusnjom!
Ejjubove muke potrajase u takvom halu punih osamnaest godina. Sve to je podnosio strpljivo, nikad i nikome se ni ne pozali na svoj hal. Cak ni zeni svojoj se nikada ni najmanje ne pozali. Tako godinama i godinama! Bile su to, zasigurno, duge godine u takvoj bolesti, bijedi i nemoci.

Jednog dana mu zena rece:
-Ti si Allahov poslanik, da hoces bar zamoliti Allaha Uzvisenog da te izbavi iz stanja u kojem si. Rece joj:
-Koliko godina smo zivjeli u izobilju?
-Osamdeset godina, rece mu.
-Mene je stid moga Gospodara, rece, da ga molim prije nego provedem u belaju onoliko vremena koliko sam proveo u izobilju!
Ejjub je samo zahvaljivao, cak nije ni govorio: Gospodaru, daj mi lijeka, daj da ozdravim, podari mi opskrbu. Ne ni to nije molio, samo je zahvaljivao i suburao. Potpuno je bio zadovoljan onim sto mu je Allah odredio od kadera na ovom, prolaznom, svijetu. Nije htio ni da dove za ozdravljenje uputi prije nego li prodze drugih osamdeset godina. Kako je zivio u obilju osamdeset godina, tako ce zivjeti u patnji osamdeset godina.
Nakon ovog razgovora, Ejjubova zena izgubi svaku nadu, cekala je spas, rece mu:
-Pa dokle cemo mi podnositi ovaj belaj!
Ejub se naljuti i zaklete Allahom Uzvisenim da ce je kazniti sa stotinu udaraca bicem, ako mu se Allah smiluje i zdravlja mu da. Rece joj:
-Kako se mozes suprostavljati Allahovoj odredbi, kako mozes?!
Ljudi prestadose bilo kakav posao davati Ejjubovoj zeni da za njih obavlja. Bojali su se da na njih ne prenese belaj svoga muza, misleci da je rijec o nekakvoj prelaznoj bolesti.
Ostase i bez ono malo nafake, postadose sami, napusteni, bolesni i gladni.Jednog dana mu donese hranu. Ejjub a.s. u cudu upita:
-Odakle ti hrana?

Nista mu ne odgovori. Otisla jei prodala svoju pletenicu i za to nesto hrane kupi. Nakon nekogvremena opet nesta hrane, ona ode i procla ostatakkose. Ejjub se cudio:
-Odakle ti hrana, jesi H radila kod nekoga?
-Nisam.
-Otkud ti onda hrana?
Ona je samo nijemo gledala. Ejub je uporno ispitivao i pitao, ona otkri glavu i Ejjub ugleda obrijanu glavu!
Kad je dotle teskoca dosla Ejjub rece rijeci u kojima nema jasne dove, rijeci koje spominje Allah dz.s.u Kur'anu:

I Ejjubu se, kadaje Gospodaru svome zavapio: "Mene je nevolja snasla, a Ti si od milostivih Najmilostiviji!" (Al-Anbiya', 83.)

Zadesila me nevolja, a Ti si Najmilostiviji! Nije rekao: Ozdravi me ni opskrbi me, nego takvo je moje stanje a ti si Milostivi. Ti bolje od mene znas kakvo je moje stanje. Nema potrebe da se Tebi zalim, objasnjavam, molim, Tebi je to, Gospodaru moj. poznato. Allah dz.s.to drzanje spominje na drugom mjestu u Kur'anu, u jos jednom ajetu:

I sjeti se roba Naseg Ejjuba kada je Gospodaru svome zavapio:
"Sejtan me na zlo navraca i misli lazne mi uliva!"
(Sad, 41 .)

Nije Ejjub patnju i kaznu pripisao Allahu dz.s jer je On cist od toga, nego je patnju pripisao sejtanu. Zato se u dovama uci:
A zlo ne prigovaramo Tebi.
Nije ni dovio, samo je iznio svoje stanje, Gospodaru, zlo me zadesilo, a Ti si Najmilostiviji. Allah dz.s. mu se odazva odmah nakon njegovih rijeci. Pogledajmo, mogao je Ejjub u bilo kojem momentu zamoliti Allaha i On bi mu se odmah odazvao. Pogledajmo taj sabur. Zato se kaze: Ejubov sabur. On je primjer ljudima u strpljivosti za sva vremena!
Alah dz.s. otkloni od njega azab. Neredi mu:

Udri nogom o zemlju ' eto hladne vode za kupanje i pice! (Sad, 42.)

Udari Ejjub nogom zemlju iz koje izvor provri. Allah mu naredi da se napije tog hladnog vrela i da se njime okupa. Ulema veli: Kad se okupao, nesta vanjske bolesti, a kad se napi nesta unutrasnjih bolesti. Bila je to velika blagodat za Ejjuba a.s.
Ustade Ejjub potpuno zdrav, vrati se kao sto je nekad bio! To je sve bilo u nekoliko trenutaka. Zena udze u prostoriju u kojoj je Ejjub bolovao, vidje ga ali ga ne poznade. Upita ga:
-Jesi li vidio onog pacenika, Allahovog poslanika? Gdje je, ovdje sam ga ostavila?!

Allaha mi, nisam vidjela covjeka da mu vise od tebe slici kad je on bio zdrav.
Rece joj:
-Zat me nisi prepoznala?
-Ko si ti?
-Ja sam Ejjub!
Subhanallah, u tren oka nesta belaja, blagodat Allahova. Zaista je samo Allah Svemocan. Ejjubu a.s.Allah vrati blagodat celjadi. Ibnu Abbas kaze: "Nije Allah svoju blagodat dao samo Ejjubu, pocastio je On i Ejjubovu zenu koja je tako velicanstveno podnijela ovaj veliki ispit. Allah joj vrati mladost i uz to ona rodi Ejubu dvadeset osam sinova i kceri. "

Allah dz.s. kaze:

I vratismo mu, miloscu Nasom, celjad njegovu i uz njih jos toliko i da bude pouka onima koji se Nama klanjaju. (Al-Anbiya', 84.)

Allah mu brzo vrati bogatstvo koje je Ejjub nekada imao. Imam Buhari, Ahmed i drugi biljeze od Resulullha s.a.w.da je rekao:
Dok se Ejub bez odjece kupao, dodze mu roj skakavaca, koji su bili od zlata. (Buhari, hadis 3258.)
Allah mu posla na dar roj zlatnih skakavaca, zlato mu samo dodze! Ejjub ih poce brze - bolje sakupljati u svoju odjecu. Allah dz.s.ga zovnu:

"Ejube, zar te nisam postedio tog truda?!"
"Svakako da jesi", - odgovori, "ali ja znam da meni nema bogatstva bez Tvoga bereketa. " (Buhari, hadis 3258.)

Sakupljao ih je radi bericeta, skakavci su bili od Allaha dz.s Tako Ejjub povrati imetak, porodicu, zdravlje i druge blagodati nakon sto je bio ovako strpljiv u tako teskom iskusenju. Allah se smilova Ejjubovoj zeni kad mu rece:

I uzmi rukom svojom snop i njime udari, samo zakletvu ne prekrsi! (Sad, 44.)

Uzmi snop sa stotinu slamki i sa njim jednom zenu udari kako ne bi zakletvu prekrsio. I tako Allah dz.s.spusti Svoju milost na Ejjubovu zenu.

Allah dz.s. kaze:

I Ejjubu se, kada je Gospodaru svome zavapio: "Mene je nevolja snasla, aTi si od milostivih Najmilostiviji!" odazvasmo i nevolju mu koja ga je morila otklonismo i vratismo mu, miloscu Nasom, celjad njegovu i uz njih jos toliko i da bude pouka onima koji se Nama klanjaju. (Al-Anbiya', 83.-84.)

I kaze Uzviseni:


On je, doista, blizak Nama i ceka ga krasno prebivaliste.
I sjeti se roba Naseg Ejjuba kada je Gospodaru svome zavapio: "Sejtan me na zlo navraca i misli lazne mi uliva!"
"Udri nogom o zemlju - eto hladne vode za kupanje i pice!" '
i Mi smo mu iz milosti Nase celjad njegovu darovali i jos toliko uz njih, da bude pouka za one koji imaju pameti '
"I uzmi rukom svojom snop i njime udari, samo zakletvu ne prekrsi!" Mi smo znali da je on izdrzljiv; divan je rob on bio i mnogo se kajao!
(Sad, 40.-44.)

Divan li je bio Allahov rob Ejjub a.s.Olicenje sabura i zadovoljstva sa Allahovim kaderom ljudima. Eto, tako Kur'an govori o Ejjubu a.s.
Avatar
Prozor
 
Postovi: 4200
Pridružen/a: 23/05/2007 00:54

Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi

PostPostao/la Prozor dana 03/11/2009 04:42

ZUL-KIFL A.S.

Poslije Ejjuba a.s., Allah dz.s. posla jos jednog poslanika za kojeg vecina historicara smatra da je bio Ejjubov sin. Allah dz.s.kaze:

I Ismailu, i Idrisu, i Zul-Kiflu, a svi su oni bili strpljivi.
I obasusmo ih miloscu Nasom, oni doista bijahu dobri.
(Al-Anbiya', 85.-S6.)

Allah dz.s. je opisao Ismaila, Idrisa i Zul-Kifla strpljivoscu i dobrotom. Zul-Kifl je Ejjubov sin, Allah dz.s. ga spominje pored ovog mjesta na jos jednom nijestu u Kur'anu:
" I sjeti se Ismaila i Eljese'a i Zulkifla, svi su oni bili dobri. (Sad, 48.)"

Od oca Ejuba naslijedi strpljivost. Ime mu je bilo Bisr. Nazvan je Zul Kiflom zato sto se svome narodu obavezao da ce im suditi po pravdi, obavezao se Allahu da ce svake noci klanjati nocni namaz i da ce svakog dana postiti dobrovoljni post. Ispunio je Allahu dat zavjet da se nikada u zivotu nece naljutiti. Umro je, a sve preuzete obaveze je ispunio. Eto, zbog toga je prozvan Zul-Kifl. Vise od toga nam se o ovom Allahovom poslaniku ne spominje u Kur'anu niti u sahih-hadisima.
Avatar
Prozor
 
Postovi: 4200
Pridružen/a: 23/05/2007 00:54

Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi

PostPostao/la Prozor dana 03/11/2009 04:43

ASHABUR RESS(STANOVNICI BUNARA)

Od naroda spomenutih u Kur'anu su i Ashabur-Ress ili Stanovnici Ressa. Allah dz.s. kaze:

I Adu i Semudu i stanovnicima Ressa i mnogim narodima izmedu njih -
svima smo primjere za pouku navodili, i sve smo poslije sasvim unistili.
(Al-Furqan, 38.-39.)

Narodi koji su potpuno unisteni su Ad, Semud i Ashabur-Ress, o kojima Uzviseni kaze:

Prije njih poricali su narod Nuhov, i Stanovnici Ressa, i Semud i Ad, i narod faraonov, i narod Lutov,
i Stanovnici Ejke i narod Tubba; svi su oni poslanike laznim smatrali i kaznu Moju zasluzili.
(Qaf, 12. -14.)
Narod spomenut u ajetu kao Ashabul Ejke je bio Suajbov narod. Ibnu Abbas kaze: Ashabur-Ress je jedan od ogranaka naroda Semud. Ress je bunar. Kada im je dosao poslanik, za kojeg vecina historicara kaze da se zvao Hanzala ibn Safvan, pozvao ih je u islam pa su ga ubili i tijelo mu u bunar bacili. Zbog toga ih nazvase Ashabur-Ress, sto bi znacilo Stanovnici bunara. Allah ih je zbog tog njihovog grijeha sve unistio.
Zadnja izmjena: Prozor; 17/11/2009 22:24; ukupno mijenjano 1 put/a.
Avatar
Prozor
 
Postovi: 4200
Pridružen/a: 23/05/2007 00:54

Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi

PostPostao/la Prozor dana 03/11/2009 04:50

JUNUS A.S.

Prelazimo na kazivanje o jos jednom velikanu iz plejade poslanika. Poslaniku cija je prica tako rijetka. Govorimo o Junusu, a.s.Junus ibn Metta kome se ne spominje, kako je to obicaj kod ostalih poslanika, porijeklo. Pouzdano znamo samo da se zvao Junus ibn Metta i da je bio od Ibrahimovih potomaka. Nazivaju ga jos i Zun-Nun, a Nun je velika riba. Allah, dz.s., ga jos naziva i Sahibul-Hut (vlasnik velike ribe). Sve su to imena kojima se naziva Junus a.s.,
Allah ga posla velikom gradu zvanom Niniva na sjeveru Iraka, nasuprot drugog velikog grada zvanog Mosul na rijeci Tigris. Na jednoj obali Tigrisa je bio Mosul a na drugoj Niniva. Ibnu Kesir spominje da je u njegovo vrijeme bilo tragova kipova oborenih na njihova lica.
Allah ga salje kao Svoga poslanika narodu Ninive:

I Junus je bio poslanik. (As-Saffat, 139.)
Broj stanovnika Ninive toga vremena je bio velik. Allah dz.s, kaze:
I poslasmo ga stotini hiljada Ijudi, i vise. (As-Saffat, 147.)
Preko stotinu hiljada stanovnika, vecina historicara se slaze da ih je bilo oko stotinu dvadeset hiljada. Veliki broj ljudi, posebno za to vrijeme.
Bili su nevjernici, Junus ih je godinama u islam pozivao, ali oni ostase privrzeni svome kufru. Kao sto je bila praksa sa ranijim poslanicima i njihovim narodima, tako i ovaj put Junusu zaprijeti njegov narod da se okani toga cemu ih poziva. Tada ih Junus a.s, upozori rijecima: "Imate roka jos tri dana." Potom ih Ijutito napusti i ode prijeteci iz tog grada.

Allah dz.s., mu je dao izun dozvolu da ih upozori i kaze im kako imaju jos samo tri dana da povjeruju u ono cemu ih poziva, ali mu Allah ne dozvoli da ih napusti. Ali Zun-Nun ih upozori i srdit ode sto dalje od njih. Allah dz.s. kaze:
I Zunnunu se, kada srdit ode i pomisli da ga necemo kazniti.
(Al-Anbiya1, 87.)
Cudni su neki mufessiri koji kazu kako je Junus napustio svoj narod ljut na Allaha! Kako poslanik moze biti ljut na Allaha! On je bio ljut na svoj narod. Napusti svoj narod misleci da ga Allah zbog toga nece kazniti. Mnogo je onih koji grijese u razumjevanju znacenja ovog ajeta. Imam Er Raziveli:
"Ko samo i pomisli da je Allah nemocan, taj je vec nevjerovanje ucinio!"
Ko bi pomislio da je Allah nemocan da ga kazni, taj bi zanijekao Allaha. Sigurno je da Junus nije ni pomislio da moze Allahu pobjeci i da ga Allahova kazna ne moze stici, ne daj Boze, to nije ni slucajno pomislio!

Prema tome koliko mu je Allah dao. (At-Talaq,7.)

Znaci, koliko je kome Allah stijesnio rizk opskrbu. Junus je mislio da ako izade bez dozvole, da to nece povuci za sobom Allahovo kaznjavanje njega zato sto je on Allahov poslanik, a oni su narod koji zasluzuje kaznu, koji su posijednji put upozoreni i na koje se Allah rasrdio. Zato je pomislio da ga Allah nece, kazniti a nije ni slucajno pomislio kako ga Allah ne moze kazniti.
Napusti Junus a.s. svoj narod i ode bez Allahove dozvole, Ijutit na svoj narod misleci kako se Allah nece na njega naljutiti zbog takvog njegovog postupka. Ode na obalu mora. U tom periodu se pocese obistinjavati znakovi Allahove kazne nad Ninivom. Prekri ih ogromni crni oblak iz kojeg se jasno vidjelo zlo i opasnost po stanovnike toga grada. Prvog dana, kad ugledase crni oblak, shvatise kako ce se Junusova prijetnja Allahovom kaznom nad njima obistiniti. Znali su oni dobro sta je bilo sa Lutovim narodom jer su nastanjivali grad koji je bio blizu razorene Sodome. Sakupise se prvaci toga naroda i zakljucise: "Tako nam Allaha, ovo je totalno unistenje! Zadesit ce nas isto ono sto je zadesilo narode prije nas. Sakupite Ijude!" Sakupise se Ijudi i razgovarajuci o novonastaloj situaciji jednoglasno zakljucise: "Tako nam Allaha, istinu je kazivao Junus, Allaha nam ovo je azab, nema nam spasa od Allahove kazne, osim ako povjerujemo i tevbu ucinimo!"
I sve i jedan postadose vjernid. A Junusa ne bi medu njima. Svaki stanovnik od stotinu dvadeset hiljada prisutnih posta muslimanom! Obukose iznosanu odjecu, zaleci za ucinjenim grijesima i moleci Allaha, Je, za oprost, popese se na brda, rastavise majke od djece kako bi majke plakale sebi a djeca sebi, sve u nadi da ce Allah svoj azab skrenuti od njih. A Allahova kazna lebdi nad njima, samo sto se nije obistinila. Tako je bilo puna tri dana! Plakali su, pomagaisali i molili Svemoguceg za oprost.


Pa im se Allah, subhanehu ve te'ala, smilova i otkloni od njih azab. Allah dz.s. kaze:
Zasto nije bilo nijednog grada koji je povjerovao i kome je vjerovanje njegovo koristilo, osim naroda Junusova, kome smo, kada je povjerovao, sramnu patnju u zivotu na ovome svijetu otklonili i zivot mu jos neko vrijeme produzili? (Junus, 98.)
Jesi li cuo za neki prijasnji narod koji je povjerovao pa da mu je koristilo to vjerovanje?
Svaki grad bi u mvjerovanju isao do samog kraja, osim Junusovog naroda.
Ibnu Kesir kaze: "Znacenje ajeta je: Jesi li nasao u kazivanjima o drevnim narodima narod ciji su pripadnici svi bili vjernici?! Da citav narod povjeruje. Ajet govori da se to nikada nije desilo, osim sa Junusovim narodom. Nema naroda ni grada bez nevjernika ili bar munafika, osim]unusovog naroda. Nakon sto su svi bili u kufru, postase svi u imanu! Ovo je jedna od Allahovih mudziza i Njegove milosti." Sto se tice Junusa a.s. on nije znao sta se desava sa njegovim narodom. Ode do mora:
I on pobježe na jednu lađu prepunu. (As-Saffat, 140.)
Rijec Ebeka se u arapskom jeziku koristi za odbjeglog roba od svoga gospodara. Allah za Junusa kaze da je "Ebeka" odbjegli rob svoga Gospodara. Nije cekao Allahove upute nego je ostavio svoj narod i pobjegao.
Ukrca se na ladu. Ta lada je bila pretrpana, prenatovarena, preteska. Valovi golemi je gotovo potopise. Rekose: Rasteretite je bacajuci stvari koje nosite sa sobom. Pobacase sve svoje stvari, ali je lada jos uvijek bila preteska. Rekose: "Nekoga od ljudi moramo baciti u more.
Odlucise da bacanjern strelica odluce koga ce baciti u more i to ce ponavljati sve dok se lada ne smiri. Prva izvucena strelica je bila Junusova, "Necemo", - rekose, - "mladica, vidi se da je dobar, ostavite njega, ne bacajte ga. Izvlacimo drugi puta." I drugi puta opet izvukose Junusovu strelicu. Zacudeni rekose: "Treci put"! Po treciputa izvukose Junusovu strelicu. Allah dz.s. kaze:
I baci kocku i kocka na njega pade. (As-Saffat, 141 .)
Rekose: "Moramo ga baciti." Kad ga bacise umore, lada se smiri. On je bio cilj, gdje ce pobjeci! U moru ga proguta velika riba. Ne mora biti da je to bio kit, ali je sigurno da je rijec o velikoj ribi.
I riba ga proguta, a bio je zaslužio prijekor. (As-Saffat, 142.)
Junus shvati da su sva desavanja na ladi ustvari bila zbog njega. On je bio cilj. Poce sam sebe koriti, kako je mogao napustiti narod bez Allahove dozvole. To je prvi znak tevbe: samoprijekor, da insan sam sebe kori. Prvi korak tevbe jeste da covjek shvati da je grijesnik i da zbog toga sam sebe kori: "Kako si mogao to uciniti!" Allah naredi ribi:
Ne jedi mu meso i ne lomi mu kosti (Tefsk Ibnu Kesira, 3/193.)
Naredba ribi je bila cudan zatvor. Pogledajmo moci Svemoguceg Allaha dz.s. I osta Junus u utrobi ribe neko vrijeme.
U nekim predajama se spominje da je tu proboravio tri, u nekim sedam ili najvise cetrdeset dana. Poce Junus dove uciti i moliti za oprost. Allah dz.s. kaze:
Pa poslije u tminama zavapi. (Al-Anbiya', 87.)
Spomenute tmine u ajetu su: tama mora, tama riblje utrabe i tama noci. Sve tame se sakupile nad njim, pomrcina od koje nista nije vidio. Allah dz.s. kaze:
I da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale,
sigurno bi ostao u utrobi njezînoj do Dana kad će svi biti oživljeni.
(As-Saffat, 143.-144.)

Da nije poceo Allaha tesbih ciniti ostao bi u utrobi sve do Sudnjeg dana. Prestade Junus uciti dove, samo je tesbih Alîaha cinio. U predajama se spominje da je Junus nakon sto se u ribi spustio na morske dubine poceo cuti tesbih stvorenja mora. Kao da ga je Allah uputio da i on Allaha tesbih cini. Allah dz.s. kaze:

Pa poslije u tminama zavapi: "Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!" (Al-Anbiya, 87.)

Sav ovaj belaj ga je zadesio samo zato sto je bez dozvole napustio narod nevjernicki! Zasto? Allahov poslanik mora izvrsiti naredbe od Allaha precizno. Svaki prijestup povlaci za sobom sankciju.
U ovom kazivanju je i opomena nasem Poslaniku da zadacu tacno i precizno dostavi i da nista ne cini bez Allahove dozvole.
Junus je mnogo puta ponavljao:
"Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogrijesio prema sebi!"
Allahov Poslanik, a.s., u hadisu kojeg biljeze Ahmed, Tirmizi i drugi, kaze:

Dova Zunnuna kadje bio u utrobï ribe: "Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogriiesio prema sebi" je dova sa kojom musliman ne
'
zamoli svoga Gospodara za nesto, a da mu Allah tu dovu neprimi. (Tefsirul-Kurtubijj, 8/314.)

Kabul dova, posebno u otklonjanju poteskoca i nedaca. I Allah, al, ga izbavi iz tog velikog iskusenja.
Odazvasmo se i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spašavamo vjernike. (Al-Anbiya1, 88.)
Jedan ashab upita Allahovog Poslanika s.a.w.s.:
-Allahov Poslanice, Zun-'Nunova dova u utrobi ribe: "Newa boga, osim Tebe, hvaljen neka si, aja sam se zaista ogrijesio prema sebi!" je bila spas samo Junusa ili je ona spas ï za vjernike poslije njega?
Rece:
-Za Junusa posebno i za sve muslimam opcenito, zar nisi procttao rijeci Uzvisenog Allaha: Eto, tako Mi spasavamo vjermke.(Ttfeiï Ibnu Keska, 3/194.)
Cetrdeset dana i noci je samo to bila dova Junusa a.s. Na kraju tog perioda i nakon sto mu Allah primi dovu, riba ga izbaci na obalu mora. Allah dz.s. kaze:
I Mi ga izbacismo na jedno pusto mjesto, a on je bio bolan.
(As-Saffat, 145.)
El-Ara je predio bez drveca, pusto mjesto. Junus je pored te pustosi bio i bolestan.

Komentatori Kur'ana kazu da je posljedica boravka u ribljoj utrobi bilo ogoljeno meso, bez koze. Nepomican, bolestan i sam! Tada se desi cudo, pored njega izraste drvo.
I učinismo da iznad njega izraste vriježa jedne tikve. (As-Saffat, 146.)

Zasto je Allah izabrao bas tikvu? Historicari kazu zato sto su njezini listovi veliki pa su mu bili hlad, i prekrili su ga kako ogoljeloni mesu ne bi naudio vjetar. Ona je ugodna mirisa koji mu je blazio samocu, a od odlika tog mirisa je da odgoni insekte. Tako je Allah otklonio sve moguce vrste smetnji od Junusa pa pogledajmo u Allahovu moc i mudrost.
Komentatori kazu: "Poslao mu je Allah gazelu koja bi mu dosla iznad samih usta i on bi se njezinim mlijekom hranio." U takvom stanju je proboravio sve dok nije potpuno ozdravio. Allahovom miloscu je po drugi put ustao zdrav kao da se nista nije ni dogodilo! Allah dz.s. ga ponovo posla njegovom narodu:

I poslasmo ga stotini hiljada Ijudi i više i oni povjerovaše, i njima dadosmo da do roka određenog požive. (As-Saffat, 147.-148.)

Svi povjerovase u ono cemu ih je pozivao. Ovo je jedna velika pouka nama. Ne reci: Umorio sam se sa tim i tim, nema nikakve koristi i smisla dalje mu govoriti, pozivao sam i pozivao, ali sve uzalud! Ne budi kao Vlasnik ribe, ne gubi nadu u insana sve dok u njemu ima znakova zivota. Junus je bio izgubio svaku nadu u taj narod, godinama ih je pozivao u islam i nijedan mu ne povjerova, nakon sto je izgubio nadu u njih, naljutio se na njih i napustio ih, a oni tek tada povjerovase. I to ne neki od njih, nego sve ijedan.
Ti neces nikada znati u kojem momentu dolazi uputa:

Ti, doista, ne možes uputiti na pravi put onoga koga ti želiš uputiti, - Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće, i On dobro zna one koji će pravim putem poći. (Al-Qasas, 56.)

Ovdje je velika lekcija o uputi i nadi u prihvatanje upute, neka se niko ne uzda u svoje sposobnosti kada Ijude poziva u islam. Tvoja je zadaca da pozivas Ijude vjeri, a uputa je samo od Allaha.
Allah dz.s je izabrao Junusa, pocastio gai cistim ucinio:
Ali, Gospodar njegov ga je odabrao i ucinio ga jednim od onih koji su dobri. (Al-Qalam, 50.)
Allahov Poslanik s.a.w.s. u hadisu kojeg biljeze Muslim i drugi kaze:
Ne prilici nikome da kaze: Bolji sam od Junus ibn Metta'a. (Buhari, hadis 4630.)
Neka niko ne kaze da je bolji od Junusa koji je bio izgubio nadu u svoj narod, a ja nisam.
Allah je Junusa odabrao Sebi za poslanika i cestitim ga ucinio, u Kur'anu ga imenom spomenuo, a ima li vece pocasti za Allahovog roba od toga da ga Allah po dobru u Kur'anu imenom spomene.
U ovom kazivanju je dosla velika poruka nasem Poslaniku s.a.w.s.
Ti strpljivo čekaj presudu Gospodara svoga i ne budi kao Zunnun koji je u ogorčenju zavapio. (Al-Qalam, 48.)
U kazivanju o Junusu je velika lekcija o cvrstini u pozivanju i istrajnosti onih koji pozivaju druge spasu dini islama.
Zadnja izmjena: Prozor; 17/11/2009 23:29; ukupno mijenjano 1 put/a.
Avatar
Prozor
 
Postovi: 4200
Pridružen/a: 23/05/2007 00:54

Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi

PostPostao/la markes69 dana 03/11/2009 07:01

Molim uzvisenog gospodara ,Allaha dz.s.da te nagradi za trud i vrijeme koje koristis za nesto ovako korisno ...cijeli dan sam citala i jedva cekam da podijelim steceno znanje s prijateljima...osjecam se kao da sam nasla blago,tema za svaku pohvalu .
markes69
 
Postovi: 65
Pridružen/a: 28/06/2008 22:25

Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi

PostPostao/la Prozor dana 05/11/2009 04:49

Hvala :) :) I ja sam se tako osjecao kada sam tek procitao sve tekstove :)
Avatar
Prozor
 
Postovi: 4200
Pridružen/a: 23/05/2007 00:54

Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi

PostPostao/la Prozor dana 05/11/2009 04:56

ŠUAJB A.S.

Prije ili poslije Junusa a.s., historicari se o tome razilaze, Allah dz.s. posla jos jednog casnog poslanika po imenu Suajb a.s. Suajb je poslanik iz reda arapskih naroda, vodi porijeklo od Medjena sina Ibrahima a.s.. Poslan je gradu koji se zvao Medjen, narodu koji se, takoder, zvao Medjen i koji su nastanjivali predjele blizu danas poznatog jordanskog grada Me'an, neposredno uz Lutovo jezero. Ovo jezero je nastalo nakon sto je Dzibril, Allahovom naredbom, naopacke okrenuo Sodomu, to mjesto gdje je Lutov narod stanovao je potopljeno i ucinjeno jezerom.
Suajbov narod je bio idolopoklonicki, grijesni i raskalaseni narod. Bavili su se drumskim razbojnistvom, presretali bi trgovacke karavane i zulumom uzimali desetinu imetka od trgovaca na ime carina i putarina. Bili su poznati kao trgovci varalice.
Zadaca poslanika, pored one misionarske je da Ijude vrate ispravnom robovanju i vjerovanju, je bila i drustvene, politicke i ekonomske prirode. Tako vidimo da se Musa a.s., sukobljava sa faraonskom uranijom i silnistvom nad Benu Israilom. Suajb a.s. se suprotstavio ekonomskom problemu rasprostranjenosti varanja u svakodnevnom poslovanju na trzistu. Lut, a.s., se uhvatio u kostac sa opasnim drust\renim problemom. Svaki poslanik je dakle, imao pred sobom svakodnevne problème koje je rjesavao. Vjera nije samo ibadet i robovanje, to je nesumnjivo najvazniji dio vjere, ali vjera je i pravilno se odrediti u stvarnosti u kojoj zivimo. Takav je bio koncept zivljenja poslanika, pored djelovanja na polju vjerovanja i ibadeta, poslanici su rjesavali svaki oblik zastranjivanja i odstupanja od pravog puta.
Stanovnici Medjena su bili zastranili u trgovackim malverzacijama i sveopcoj podvali i prevari. Oni su obozavali drvo po imenu Ejke, zato ih je Allah dz.s. opisao kao:

A i stanovnici Ejke su bili nevjernici. (Al-Higr, 78.)

I kaze Uzviseni:
l stanovnici Ejke su u laž ugonili poslanike. (As-Su'ara, 176.)

Oni su u laz ugonili Suajba. Zasto je u ajetu receno poslanike? Zato sto ugoniti u laz samo jednog poslanika - znaci ugoniti u laz sve poslanike. Jer je poziv poslanika jedinstven poziv:

Allahu se klanjajte i Njega se bojte i meni poslušni budite. (Nuh, 3.)

To je bio poziv poslanika njihovim narodkna. Onaj ko ne vjeruje u jednog od poslanika, nijece ih sve zajedno. Poce Suajb a.s. pozivati svoj narod u islam.

A Medjenu ' njegova brata Šuajba. "O narode moj" - govorio je on "Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim njega nemate! Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara vašeg." (Al-'Araf, 85.)
Vec su im dolazili ajeti od Allaha. Svaki poslanik je dolazio sa odredenom mu'dzizom, jer kako bi Ijudi znali da je taj covjek doista i poslanik. Kako razlikovati poslanika od covjeka koji za sebe tvrdi da je poslanik? Poslanik ima mu'dzizu, nije bilo poslanika a da nije bio poslat sa nekom nadnaravnom, nesvakidasnjom pojavom koja se ne moze nikako objasniti nego kao "cudo Allahom dato". Mudziza je, dakle, djelo ili pojava za koju se posigurno zna da njezino porijeklo nije Ijudske prirode, nesto sto je pravo cudo i sto rusi sve zemaljske zakonitosti Ijudskog zivota. Tako ozivljenje mrtvog, pucanje stijene iz koje izlazi najveca deva koja je jos i steona, baceni stap koji postaje zmija pokretljiva i druge slicne pojave su bile mu'dzize kojima je Allah upucivao Ijude da povjeruju kako ih poslanici pozivaju ispravnom obozavanjujedinog Gospodara. Mu'dziza mora imati sljedece uvjete da bi bila mu'dziza: natprirodna pojava, suprotna uobicajenim zakonitostima, koju Allah dz.s. pokazuje Ijudima preko dobrog i cestitog covjeka. Iz spomenutih uvjeta vidimo da Allahovo cudo moze biti dato iskljucivo valjanom i cestitom muskarcu, ne zenama, jet su svi poslanici, kako kaze Allah dz.s. bili muskog spola:

I prije tebe smo samo ljude slali kojima smo objavljivali.(Al-Anbiya',7.)

Od uvjeta mu'dzize je i da poslanik njome izaziva svoj narod da ucine takvo ili slicno djelo, ako st\rarno rnisle da su oni u pravu.
Poslanik im je to cudo mogao predociti javno, pred svima, cesto govoteci: "Sada ce se desiti to i to", pa bi se odmah to i obistinilo.Suajb a.s. je izazvao svoj narod mu'dzizom, o kojoj Kur'an govori sljedece:

Zato pravo na litri i na kantaru mjerite i Ijudima stvari njihove ne zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je vec na njoj uspostavljen red. To je bolje za vas ako vjerujete.
I ne postavljajte zasjede na ispravnom putu, prijeteći i od Allahova puta odvraćajući one koji u Njega vjeruju, želeći krivi put. I sjetite se kada vas je bilo malo i da vas je On umnožio, a pogledajte kako su skončali oni koji su nered pravili.
(Al-'Araf, 85.-86.)

"Ne varajte Ijude, ne zalddajte i ne budite drumski razbojnici, ne otimajte od Ijudi putarinu na ime vase snage, oholosti i moci, nemojte biti nevjernici, bilo vas je malo pa je Allah ucinio da budete mnogobrojni, dobro znate kako je prosao Lutov narod", govorio im je Suajb a.s.U drugom ajetu se spominje Suajbovo pozivanje naroda nevjernickog kada im je rekao:

, . . jedino želim učiniti dobro koliko mogu . (Hud, 88.)

Ovo je ono sto se ocekuje od jednog daije. Ti nisi u stanju njih prisiliti da vjeruju, nisi. U tvojoj moci je da istinski nastojis popraviti sto se moze popraviti.

... a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i
Njemu se obraćam.
(Hud, 88.)

Nakon sto ih je pozvao, odbili su ga i govorili mu da je lazac:

"O Šuajbe" - govorili su oni - "da li vjera tvoja traži od tebe da napustimo ono čemu su se preci naši klanjali ili da ne postupamo sa imanjima našim onako kako nam je volja?" (Hud, 87.)

Da li ta tvoja nova vjera od nas trazi odricanje od vjere nasih predaka i tvoja vjera nama odreduje kako cemo nase imetke trositi. Pogledajmo ovo opiranje, zar to nije slucaj nas danas. Pojedini Ijudi hoce vjeru samo za ibadet i dzamije, a nece vjeru za politiku, ekonomiju, govoreci: To nije vasa stvar, to je stvar dunjaluka! Rastavljanje vjere od dunjaluka ili drzave, ili sekularizam kako ga danas zovu, nije nista novo, toje grijeh Suajbovog naroda. Neka se vjera ne pedja u trgovacke kretnje, govorili su, to se tebe i vjere ne tice, jer smo pare mi zaradili!

E baš si ’pametan’ i ’razuman’! (Hud, 87.)

Ibnu Abbas kaze: Ova recenica je izrugivanje sa Suajbom, a ne pohvala Suajbovog znanja i pameti. Nakon takvog stava Suajb ih poce opominjati:

O narode moj, neka vas neslaganje sa mnom nikako ne dovede do toga da vas zadesi ono što je zadesilo Nuhov narod ili Hudov narod ili Salihov narod. A i Lutov narod nije mnogo prije vas živio.
I tražite oprost od Gospodara svoga, i onda Mu se pokajte! -Gospodar moj je, uistinu, Samilostan i pun Ijubavi.
(Hud, 89. -90.)

Nemojte nastavljati neprijateljstvo prema meni, stanite. Samo se pokajte i sve ce biti zaboravljeno, oprostit ce vam se, samo se pokajte i oprost za grijehe trazite. To im je bilo prvo upozorenje i prva prijetnja. Nakon njihove odlucnosti da ustraju u grijesenju, rece im:

Pa pričekajte dok nam Allah ne presudi, jer On je sudija najbolji!
(Al-'Araf, 87.)

Na njegov poziv su mu odgovarali rijecima:

Rekoše oni: "Ti si samo opčinjen;
i ti si samo čovjek kao i mi; za nas si ti, doista, lažac pravi;
zato spusti na nas kaznu s neba, ako istinu govoriš!"
(As-Šuara,185.-187.)

Pocese ga jos i izazivati, daj nam komad ka^ne nebeske, ako istinu kazujes. Potpuno isti nacin reagovanja kao i naroda prije njih koji su nevjerovanje za svoju vjeru izabrali. Ad, Semud, Lutov narod, pozove ih poslanik u islam - a oni odbiju, pa ih ubjeduje - a oni uporno istcajavaju u nevjerovanju i inatu, pa ih upozori - a oni prkose i traze kaznu pa im dode posljednja opomena.
Allah dz.s. o Suajbovom iskustvu sa njegovim narodom kaze:

Glavešine naroda njegova, one koje su bile ohole, rekoše: "Ili ćete bezuvjetno vjeru našu prihvatiti, ili čemo mi, o Šuajbe, i tebe i one koji s tobom vjeruju iz grada našeg istjerati." - "Zar i protiv naše volje?" - reče on. (Al-'Araf, 88.)

Prijetnja progonom iz Medjena. Suajb se nadao da ce se pameti ipak na kraju dozvati, pozivao ih je sve dok nisu odbili i da ga saslusaju. Onaj ko bi ga saslusao, govorio bi: "Nisam razumio, sta ti hoces od mené, sta to pricas, nista te ne razumîjem." Suajb bi im ponavljao a oni bi mu govorili: "Ne, ne shvatamo sta zelis reci!" Poceli su se izigravati sa Suajbom a.s.

"O Šuajbe" - rekoše oni - "mi ne razumijemo mnogo toga što ti govoriš, a vidimo da si ti među nama jadan; da nije roda tvoga, mi bismo te kamenovali, ti nisi nama drag." (Hud, 91.)

Kako postupiti sa covjekom koji se tako ponasa prema tebi?! Objasnis mu - a on kaze kako ne razumije, ponovis mu nekoliko puta - a on opet kao ne razumi. Sta da radis?!
Davno bi ga oni ubili samo da njegova familija nije bila snazna. Govorio im je:

"O narode moj" - reče on - "zar vam je rod moj draži od Allaha?...."
(Hud, 92.)

Zar vas je to strah mog naroda, a nije vas strah Allaha?! Nakon toga Suajb zamoli Allaha protiv svoga naroda:

O narode moj, činite sve što možete, a činiću i ja. Vi ćete, sigurno, saznati koga će kazna stiči koja će ga osramotiti i ko je lažac. Pa, čekajte i ja ću s vama čekati! (Hud, 93.)

Sacekajte samo, i doci ce vam azab. Potom zamoli Allaha da presudi izmedu njega i njegovog naroda. Odbili su poziv, izigravali se sa poslanikom i samo cekali nepaznju njegove rodbine da ga kamenuju, i uz sve to mislili kako ce uspjeti na dunjaluku, koja je to pamet?! Suajb a.s. prouci dovu:

Gospodaru naš, Ti presudi nama i narodu našem po pravdi, Ti si Sudija najpravedniji! (Al-'Araf, 89.)

I dode presuda, Allah spasi Suajba i vjernike. Poce cudna kazna koja se nadvi nad Medjenom. Nije to bila jedna vrsta kazne, bili su to razni oblici azaba. Allah nam pokazuje Svoju moc kroz razne vrste azaba. Vidjeli smo kako je unisten Ad sa vjetrom:

A Ad uništen vjetrom ledenim, silovitim,
kome je On vlast nad njima, sedam noći i osam dana uzastopnih bio prepustio, pa si u njima Ijude povaljane kao šuplja datulina debla vidio,i vidiš li da je iko od njih ostao?
(Al-Haqqa, 6. -8.)

Narod Suajbov je unistio na potpuno drugaciji nacin. Zaustavio im je vjetar. Ni daska vjetra danima nisu osjetili, a bilo je sve toplije, umalo su od toga pomrli. Zatim im je Allah dz.s. poslao veliki oblak nedaleko od grada. Ispod oblaka je bio hlad. Muskarci, zene i djeca pohitase oblaku ceznuci za hladovinomi vjetrom. Smjestise se ispod hlada i tada se zemlja pod njima poce tresti. Svi na zemlju popadase, mogli su se samo cetveronoske kretati. Tada dodze melek Dzibril i samo jednim glasom ih sve usmrti. Allah dz.s. kaze:

Pa ih je stigla kazna iz oblaka. (As-Šuara', 189.)

Nisu li trazili komad nebeskog azaba? I dobili su ono sto su trazili.

I zadesi ih strašan potres i oni u zemlji svojoj osvanuše mrtvi, nepomični. (Al-Araf, 78.)
Allah dz.s.kaze:

I kada je pala naredba Naša, Mi smo, iz milosti Naše, Šuajba i vjernike s njim spasili, a one koji su zlo činili pogodio je užasan glas i oni su u zemlji svojoj mrtvi, nepomični osvanuli,
kao da na njoj nikada nisu ni postojali. Daleko bio Medjen kao i
Semud!
(Hud,94.-95.)

Napustajuci ih Suajb im rece:

O narode moj, prenio sam vam poslanice Gospodara svoga, i savjetovao vas, pa zašto da tugujem za narodom nevjerničkim?!
(Al-Araf, 93.)
Nakon toga se Suajb vrati u Medjen jer je grad ostao netaknut, samo su njegovi stanovnici unisteni. Zivio je u Medjenu koga su kasnije nastanjivali uglavnom vjernici. To je Medjen u koji ce, vidjet cemo,doci Musa a.s.
Zadnja izmjena: Prozor; 17/11/2009 23:53; ukupno mijenjano 1 put/a.
Avatar
Prozor
 
Postovi: 4200
Pridružen/a: 23/05/2007 00:54

Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi

PostPostao/la Prozor dana 05/11/2009 05:00

ASHABU KARJETI

Spomenut cemo kazivanje o narodu kojeg Allah, spominje u suri Ya-Sin rijecima:
Navedi im kao pouku stanovnike jednog grada kad su im došli poslanici. (Ya-Sin, 13.)
Vecina historicara smatra da je spomenuti grad Antakïja, na jugu danasnje Turske, kojem je Allah slao poslanike:
Kad im Mi poslasmo dvojicu, ali im oni ne povjerovaše, i pojačasmo trećim, pa rekoše: "Mi smo vama poslani!" (Ya-Sin, 14.)
Istovremeno su tri poslanika u islam pozivali stanovnike ovog grada. Historicari spominju imena tih poslanika: Sadik, Saduk i Salum, a Allah zna da li je to bas tako.
Poslanici pocese pozivati i upozoravati svoj narod SAnesni kako oni nikoga ne mogu uputiti, sve sto mogu je da ih pozovu Istini.
Odgovor je bio, kao i ranijih naroda, zestok. Rekose:
'Vi ste Ijudi kao i mi" - oni odgovoriše - "Milostivi nije objavio ništa, vi neistinu govorite!" (Ya-Sin, 15)
Tu su postojala dva tabora, svaki uporan u onome sto smatra ispravnim. Nastade ponovo razgranicenje i presuda. Necemo da vas vidimo, govorili su poslanicima.
Oni rekoše: "Mi slutimo da nam nesreću donosite; ako se ne okanite, kamenovaćemo vas i stići će vas, zaista, bolna patnja
oko nas."
(Ya-Sin,18.)
Prvo su ih ignorisali, potom su im zaprijetili kamenovanjem i patnjom bolnom. Stigli su nagranicu na kojoj je Allah unistio narode prije njih. Kada situacija kulminira prijetnjom poslanicima izgonom, ubistvom ili patnjom bolnom, tada se Allah umijesa. Ovi su vec bili na toj granici Allahove intervencije.
"Uzrok vaše nesreće je s vama!" rekoše oni. Zar zato što ste opomenuti? Ta vi ste narod koji svaku granicu zla prelazi.
(Ya-Sin,19.)
Jedan od stanovnika toga grada osjeti opasnost koja je lebdjela nad njima, osjetio je da je jedino sto je preostalo da se desi - Allahova kazna. Vecina historicara smatra da se taj covjek zvao Habib en-Nedzar. Radio je na periferiji grada. Kad je osjetio blizinu kazne, potrcao je sto je brze mogao ugrad.
I s kraja grada žurno dođe jedan čovjek i reče: "O narode moj, slijedi one koji su poslani,
slijedite one koji od vas ne traže nikakvu nagradu, a na Pravom su putu!
Zašto da se ne klanjam Onome koji me je stvorio, a Njemu ćete se vratiti?
Zašto da prihvaćam druge bogove mimo Njega? Ako Milostivi hoće da me snađe neko zlo, njihovo posredovanje neće mi biti ni od kakve koristi i oni me neće moći spasiti."
(Ya-Sin, 20.-23.)
Slijedite Ijude koji vas ne pozivaju nicemu ruznom, naprotiv zovu vas moralu i visokim Ijudskim vrijednostima. Bozanstva me ne mogu zastiti ako me Allah bude htio kazniti.
A ja bih tada bio u pravoj zabludi;
ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene!
(Ya-Sin, 24. -25.)
Sunarodnjaci mu rekose: "Tako znaci, i ti si sa ovima!" Oborise ga na zemlju i pocese ga nogama gaziti. Ibnu Abbas kaze da su ga gazili sve dok mu utroba nije pocela na usta izlaziti. Ubise ga, Allah mu se smilovao.
Allah mu rece:
I reći će se: "Uđi u Džennet!" (Ya-Sin, 26.)
a on će reći:Kamo sreće da narod moj zna zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!
(Ya-Sin, 26.-27.)
Sve moje grijehe je pobrisao sehadet! Ima li vece nagrade od sehadeta na Njegovom putu. Molim Uzvisenog da nas pocasti Svojim sehadetom na Njegovom putu. Amin!
Kada se tako silnicki ubijaju Allahovi mu'mini, onda dolazi Njegova intervencija. Allah dz.s. kaze:
I protiv naroda njegova, poslije njega, Mi nismo vojsku s neba poslali, niti smo to ikada činili. (Ya-Sin, 28.)
Na te silnike grijesne Mi nismo poslali vojsku nebesku, niti je to bilo potrebno. Sve sto je trebalo da ih Allah unisti je:
Samo bi se čuo jedan užasan krik, i oni bi odjednom svi pomrli. O kako su Ijudi jadni! (Ya-Sin, 29.-30.)
Samo je jednom Dzibril viknuo na njih, eto samo to! Eto Ijudi, ma koliko mislili da ste sila, Allahu da vas unisti je dovoljno da jedno Njegovo stvorenje samo glasno na vas povice. Kako su Ijudi samo jadni, a kako je samo Allah mocan. Samo jedno Njegovo stvorenje jednim glasom unisti cijeli narod, i to ne bilo kakav narod nego najjaci narod. Neka je slavljen Mocni koji stvori Dzibrila!
Ako je tolika moc Dzibrila, kolika li je tek moc Onog koji je stvorio Dzibrila.
To je kur'anska prica o Stanovnicima grada koji su u laz ugonili Allahove poslanike.
Bila su to kazivanja o poslanicima i narodima koji su zivjeli u vremenskom razdoblju izmedu dva velika poslanika Ibrahima, a.s. i Musa'a a.s. Tako nam o njima Kur'an kazuje.
Zadnja izmjena: Prozor; 18/11/2009 01:34; ukupno mijenjano 1 put/a.
Avatar
Prozor
 
Postovi: 4200
Pridružen/a: 23/05/2007 00:54

Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi

PostPostao/la Prozor dana 05/11/2009 18:38

Napomena! Sljedeci tekst moze sadrzati neka sporna misljenja i/ili alegorije autora koje se reflektuju na danasnju globalnu scenu, ipak sam odlucio da ih ne brisem radi autenticnosti djela. Savjetovao bih samo da se fokusira na ono sto je bitno, a to je samo kazivanje o ovim velikim poslanicima Gospodara svjetova./Prozor
:)

HAZRETI MUSA A.S.(MOJSIJE) I HARUN A.S. (ARON) - PRVI DIO

Jedno od najznacajnijih kazivanja spomenutih u Kur'anu je kazivanje o Allahovom poslaniku Musau a.s. jednom od odabrahih Ulul-Azm poslanika.
To kazivanje je spomenuto na sedamdeset tri mjesta u Kur'anu! Potesko je dogadaje vezane za Musa a.s hronoloski poredati jer su oni koji su pisali o Musau a.s. grijesili bas u tom historijskom slijedu desavanja. Oni koji su donekle uspjeli poredati dogadaje onako kako su se i dogadali, nerijetko bi izlazili iz okvira tacnosti informacija koje donose navodeci brojne neistine i israilijate. Precistiti ova kazivanja je nuznost kako bi se drzali onoga sto je Allah dz.s. kazao o ovom velikanu medu poslanicima i onoga sto je konacno i istina.
Nastojao sam ova kazivanja povezati sa Kur'anom zato sto je on istina kojem neistina nikada nece nauditi. Vezivanje za Kur'an ima jos jedan cilj a to je da ne napustamo Kur'an, da ga ucimo i u njegovom okrilju svakodnevno zivimo. Istinski zivjeti sa Kur'anom ne znaci brzo ga i mnogo citati. Ne, nego da sve to bude kroz studiozno razmisljanje o njegovim porukama. Ako budes samo citao bez razumijevanja, kako ces moci o njemu razmisljati?
Nastojao sam kazivanja, posebno ovo o Musau a.s. vezati za Kur'an kako bi preko njih bolje razumjeli sam Kur'an.
Allah dz.s. kaze:

Ta Sin Mim.
Ovo su ajeti Knjige jasne!
Mi ćemo ti kazati neke vijesti o Musau i faraonu, onako kako je bilo, i to za one Ijude koji vjeruju.
(Al-Qasas, 1.-3.)

U ajetima o Musau je opomena i savjet vjernicima i opomena i prijetnja onima koji odstupaju od Allahovih normi dunjaluckog zivota.
Musa a.s.je plemeniti i iskreni Allahov poslanik, onaj koji je Kelifnullah - direktno i bez posrednika govorio sa Allahom dz.s.O njemu Allah dz.s. kaze:

I spomeni u Knjizi Musaa! On je bio iskren i bio je poslanik, vjerovjesnik. (Maryam, 51.)

On je Musa sin Imrana sin Lavija sin Jakuba sin Ibraliima a.s. Izmedu njega i Jakuba nije prosao veliki vremenski period.
Bio je, kao sto o njemu Muhammed s.a.w.s. kaze u hadisu o Mir'adzu:
Musa je bio crne puti i ogromnog tïjela. Kaze se da je bio snage desetorice Ijudi. Imao je govornu mahanu, zamuckivao bi, zastajkivao i tesko govorio.
Faraon je rekao:

I zar nisam ja bolji od ovog bijednika koji jedva umije govoriti?(Az-Zuhruf, 52.)

Ta mahana mu nije bila smetnja da bude jedan od najvrjednijih poslatiika. U drugom ajetu je trazio pomoc da ga Allah u njegovoj plemenitoj misiji potpomogne Harunovom rjecitoscu:

A moj brat Harun je rječitiji od mené. (Al-Qasas, 34.)

Benu Istail, za koje smo rekli da su potomci Jakuba a.s. napustise Palestinu u vrijeme Jusufa a.s. i godina gladi. Historicari kazu da je broj onih koji su doselili u Egipat bio svega osamdeset sest osoba. Njihov broj se brzo povecavao. Kada ih je Musa izbavio iz Egipta bilo ih je sest stotina hiljada!
Sve to je bilo nakon Jusufa a.s. Kralj koji je vladao Egiptom u doba Jusufa a.s. je bio faraon, a rijec faraon je ime za titulu, kao car, kralj, nedzasija i slicno. Svako ko je vladao Egiptom zvao se faraon. Faraon Jusufovog vremena se zvao Ryjan ibnul-Velid. On je upravljanje zemlje prepustio Jusufu svjestan kako Jusuf a.s. nije niegove vjere, ali je postovao njegovu mudrost i znanje, zato sto je spasio zemlju sigurne propasti. Benu Israil u vrijeme Jusufa a.s. su zivjeli zivotom kraljeva.
Nakon Rejjanove smrti vlast naslijedi Kabus ibn Mus'ab. Bio je nevjernik i tiranin, naudio je zestoko Benu Israilu. Njega nakon njegove smrti naslijedi brat mu, Velid ibnu Mus'ab, a supruga mu je bila Asija bintu Muzahim, o kojoj Resulullah s.a.w.s. kaze:
Mnogo je muskaraca koji su upotpunili svoj iman, a od zena su takve bile samo njih cetiri..,.Asija, zena faraonova.....(Medzmeuz-zevaid, 9/218.)
Asija je bila vjernica ali je faraon pozelje silom sebi kao robinju uzeti. Njezin otac to odbi pravdajuci se kako je ona jos mlada za braka.
-Nije, - rece faraon.
-Onda daj njezin mehr i za zenu je sebi uzmi. Otac joj rece za udaju, a ona upita:
-Kako da se udam za nevjernika?
-Ako neces unistit ce i tebe i cijelu tvoju porodicu.
Zbog svoje porodice Asija prihvati brak, odbijajuci da bude robinja. Zivjela je sa njim, ali ga je mrzila. Bila je vjernica, ali tako se udala za tog nevjernika.
Ovaj faraon je bio silnik i tiranin do te mjere da je ucinio nesto sto nije niko i nikada prije njega. Sam je sebe bogom proglasio! Neuzu billah! Svojim podanicima je govorio:

Ja ne znam da vi imate drugog boga osim mené. (Al-Qasas, 38.)
"Ja sam gospodar vaš najveći!" - on je rekao. (An-Naziat, 24.)

O njemu Gospodar svjetova kaze:

Faraon se u zemlji bio ponio i stanovnike njezine na stranke bio izdijelio; jedne je tlačio, mušku im djecu klao, a žensku u životu ostavljao. Doista, je smutljivac bio. (Al-Qasas, 4.)

Podijeli ljude na kaste, najslabija od njih su bili Benu Israil. Ponizio ih je i izdao naredbu da oni koji su kao kraljevi zivjeli njihovo toblje postanu. Svaki pripadnik Benu Israila je kao rob radio za faraonov narod. Njihove zene su bile robinje, od njih su za sebe uzimali one koje su im se svidale. Ovo nije bila samo povlastica za faraona nego i za sve pripadnike najjaceg sloja drustva, egipatskih Kopta.
Benu Israil su bili u iscekivanju izbavljenja iz stanja u kojem su se nasli Imali su radosnu vijest u koju su se pouzdali, a koja je govorila da ce doci djecak iz faraonove kuce koji ce vas izbaviti. Neki kazu da je ta radosna vijest dosla putem sna kojeg je faraon usnio. Vidio je vatru koja dolazi iz Bejtul-Makdisa (Jerusalema) koja spaljuje sve domove Egipta, osim kuca Benu Israila. Faraon je pitao vjerske vode svoga naroda o znacenju ovog sna. Oni mu rekose:
-Rodit ce se u Benu Israilu djecak koji ce biti tvoja propast. Poboja se faraon i izda tesku naredbu:
-Ubijajte svu musku djecu koja se rodi u Benu Israilu.
Harun a.s. je vec bio roden kada je faraon izdao ovu zapovjest, a Musaova majka je u svojoj utrobi nosila Musaa a.s. Faraon je vojnicima govorio:
-Sacekajte trudnice dok ne rode. Ako na svijet donesu kceri, ostavite ih, a ako budu sinovi sveihpobijte.Bio je to pokolj medu narodom Benu Israila. Pocese pratiti svaku trudnicu, babicama zaprijetise:
-Obavijestite nas o svakoj trudnici, ona koja sakrije novorodence bit cepogubljena.
Musaova majka je u vtijeme izdavanja te strasne naredbe bila u prvim mjesecima trudnoce. Svoju trudnocu je vjesto sakrila sve do porodajnih bolova. Rodi, a da niko to ne primjeti, osim njezine najblize porodice. Kad rodi poboja se za sebe i svoje novorodence. Uspjela je sakriti tudnocu, ali kako ce sad sakriti dijete?!
Allah, aie, je usmjeri sta da uradi. Nije joj bila objavljena objava kao sto pojedini tvrde, radi se samo o nadahnucu - ilhanm koje se sastojalo u sljedecem:

I Mi nadahnusmo Musaovu majku: Doji ga, a kad se uplašiš za njegov život, baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi čemo ti ga, doista, vratiti i poslanikom učiniti.(Al-Qasas,7).

El-Asmei' je cuo djevojku koja je recititrala nekoliko stihova, rece joj:
-Svaka cast, kakva rjecitost! Ona mu odgovori:
-Nema rjecitosti nakon Allahovih rijeci: "I mi nadahnusmo Musaovu majku.... " u njima su dvije obavijesti, dvije naredbe i dvije radosne vijesti. U jednoj recenici je, obavijest kako ce postupiti: "Neka bude kod tebe dok ne postane opasno, tada ga baci u rijeku. " Naredbe: "Ne boj se i ne tuguj. " Radosne vijesti: "Vratit cemo ti ga i bit ce poslanik. "
Poce masovna potraga za novorodenom muskom djecom. Musaova majka se poboja za sebe i bebu, stavi ga u mali drveni sanduk i spusti u rijeku Nil. Kcerki naredi da prati sta ce se dogoditi sa sandukom.

I ona reče sestri njegovoj: "Idi za njim! " I ona ga ugleda izdaleka, a oni nisu bili ništa primijetili.(Al-Qasas, 11.)

Putovao je tako mali Musa sve dok se ne zaustavi pod zidinama faraonovog dvorca:

I nađoše ga faraonovi Ijudi, da im postane dušmanin i jad; - zaista su faraon i Haman i vojske njihove uvijek griješili. (Al-Qasas, 8.)

Ko je pokrenuo i vodio taj sanduk sa Musaom, ko ga je spasio? Allah dz.s.
Faraonova zena je znala da je Musa iz naroda Benu Israil, nije tacno ono sto se spominje u pojedinim israilijatima da je Asija sakrila od faraona cinjenicu da je Musa iz naroda Benu Israil. Svi su znali da on ne pripada njihovom narodu. Asija je bila nerotkinja, ceznula je za djecakom, zeljela ga je sebi uzeti, rece:

I žena faraonova reče: "On će biti radost i meni i tebi! Ne ubijte ga, možda će nam od koristi biti, a možemo ga i posiniti." A oni ništa ne predosjetiše. (Al-Qasas, 9.)

Oni nisu osjecali da se sve ovo odvija po Allahovom planu. Faraon joj rece:
-Radost tebi, ali ne i meni.
Ja ne zelim nekoga iz Benu Israila odgajati u svojoj kuci, ali ako ti tako hoces, neka tako i bude.
Muhammed s.a.w.s. kaze:
Dajerekao: "Radost ï meni, " ne bi ga zadesila kazna. I tako i bi, Musa je bio njezina radost ali ne i njegova.
Srce Musove majke posta prazno, sve sto je zeljela je bio samo Musa a.s. Takvo je majcino srce, zato je nas Poslanik s.a.w.s. rekao:Majka,pamajka,pamajka,pa onda otac. (Muslim, hadis 2548.)
Mi muskarci ne poznajemo sarnilost i Ijubav koju majka nosi u srcu prema svome djetetu. Jedino za sta je bilo mjesta u srcu Musaove majke je bio Musa a.s. porodica, ni drustvo, ni dunjaluk, nista nije moglo nadomjestiti nedostatak Musaov.

Umalo ga ne prokaza, da Mi srce njezino nismo učvrstili i vjernicom je učinili. (Al-Qasas, 10.)

Zamalo je pocela ulicama dozivati: "Sine moj", i tako odati tajnu, da joj Allah srce ne ucvrstii saburomga neispuni.
Kako ga je Allah dz.s. vratio majci?
Kad su ga uzeli sebi na dvor, dojence poce plakati trazeci hranu. Dovodili su mu doilje, ali ih on sve redom odbi. Bojeci se za njegov zivot iznesose ga na ulicu trazeci zenu koju ce prihvatiti kao svoju majku. Allah dz.s. kaze:

A Mi smo mu već bili zabranili doilje, pa ona reče: "Hoćete li da vam je pokažem porodicu koja će vam se o njemu brinuti i koja će mu dobro željeti? " (Al-Qasas, 11.)

Ko je tome poducio malog Musaa? Allah! Njegov plan je cudan ljudima.
Musaova sestra im rece:
-Ta zena je iz siromasne kuce, pristat ce kad sazna da se radi o faraonovom posinku, ona je prijatna mirisa, nije se desilo da je njezino mlijeko ijedno dijete odbilo.
Pristadose, odose do nje trazeci tu uslugu pa i ona pristade. Asija posla po nju trazeci da sa njima na dvorcu stanuje. Musaova majka odbitaj zahtjevrijecima:
-Ja imam muza i djecu, ne mogu kucu samu ostaviti. Tako su joj Musaa svakodnevno donosili, bogato je nagradujuci za dojenje "njihovog" djeteta.
Allah dz.s. kaze:

I vratismo ga majci njegovoj da se raduje i da ne tuguje, i da se uvjeri da je Allahovo obećanje istinito; ali većina njih ne zna.(Al-Qasas,13.)

Musa je tako rastao na dvoru faraonovom. U svojoj osamnaestoj godini je vec bio znan i ucen mladic. O tom periodu Allah dz.s. kaze:

I kad se on opasa snagom i stasa, dadosmo mu mudrost i znanje; tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela činé. (Al-Qasas, 14.)

Pojedini komentatori grijese u razumijevanju ovog ajeta kada kazu kako je Musa vec tada postao poslanik. Nije, bio je vjernik, u vjeri Benu Israila, znao je da je on jedan od Benu Israila, a i Ijudima je to bilo poznato.
Jednog dana je Musa setao ulicama u vrijeme koje je bilo neuobicajeno za setnje. Neki kazu da je to bilo podnevsko vrijeme, a drugi da je to bilo no nocu.
I on uđe u grad neopažen od stanovnika njegovih i u njemu zateče dvojicu Ijudi kako se tuku, jedan je pripadao njegovu, a drugi neprijateljskom narodu, pa ga zovnu u pomoć onaj iz njegova naroda protiv onog iz neprijateljskog naroda, i Musa ga udari šakom i usmrti. (Al-Qasas, 15.)
Israelcanin pozva Musaa da mu pomogne u borbi protiv Egipcanina. Musaa obuze srdzba, kako Egipcanin udara slabog Israelcanina pred njegovim ocima. Nasrnu na Egipcanina, samo jednom ga sakom udari i to bi dovoljno da ubije onog Egipcanina. Nije Musa htio nikoga ubiti, zelio je samo zastiti svoga sunarodnjaka i nije bio svjestan snage koju mu je Allah podario. Musa se zacudi, pitao se kako se to moglo dogoditi, nije to ono sto je on htio, rece:

"Ovo je šejtanov posao!" - uzviknu * "on je, zaista, otvoreni neprijatelj koji u zabludu dovodi!"
"Gospodaru moj" - reče onda - "ja sam sam sebi zlo nanio, oprosti mi!" I On mu oprosti. On, uistinu, prašta i On je Milostiv."
(Al-Qasas, 15.- 16.)

Sejtan me navede na ovaj ruzni cin. Musa je znao za sejtana, za njegove spletke i da je on covjeku jasni neprijatelj. Musa tada nije bio poslanik, ali nije bio ni nevjernik, znao je za Allaha. Pokaja se za nesvjesno ucinjen grijeh ubistva, rece:

"Gospodaru moj" - reče ' "tako mi blagodati koju si mi ukazao, više nikada nevjernicima neću biti od pomoći!" (Al-Qasas, 17.)

Musa osjeti da mu je Allah oprostîo i obeca da nikada vise nece pomoci zulumcara. Bojao se da ce ga pogubiti, jer je on ubio jednog od Egipcana. Sutradan je izasao da sazna sta se carsijom o ubistvu prica, kad tamo, subhanallah, isti prizor kao onaj od jucer: Onaj isti Israelcanin se ponovo tuce sa jednim od Egipcana.

I Musa u gradu osvanu prestrašen, očekujući šta će biti, kad ga onaj isti od jučer pozva ponovo u pomoć, "Ti si, zbilja, u pravoj zabludi!" - reče mu Musa,
i kad htjede šćepati zajedničkog im neprijatelja, reče mu onaj: "O Musa, zar ćeš ubiti i mené kao što si jučer ubio čovjeka? Ti hoćes da na zemlji silu provodiš, a ne želiš da miriš."
(Al-Qasas, 18. -19).

Musa mu ovaj put odbi pomoc, i tako se otkti pocinitelj tog ubistva. Musa se sakri, dodze mu jedan od faraonovih rodaka koji ga je neobicno mnogo volio i rece:

I jedan čovjek s kraja grada dotrća: "O Musa", - reče, "glavešine se dogovaraju da te ubiju; zato bježi, ja sam ti zbilja iskren savjetnik." (Al-Qasas, 20.)

Brzo napusti Egipat, prije nego te uhapse! Faraon nikada nije ni volio Musaa, a i prvaci tog naroda su ga mrzili zbog cinjenice da je Israelcanin. Ovo je svima njima bila prava prilika da ga se rijese.

I Musa iziđe iz grada, ustrašen, išćekujući šta će se desiti. "Gospodaru moj," - reče - "spasi me naroda koji ne vjeruje!"(Al-Qasas,21.)

Cijeli Egipat ga je trazio. Gdje da pobjegne? Zamoli Gospodara da ga spasi. Allah mu primi dovu i uputi ga prerna pustinji. Musa se nade u pustinji sam, bez hrarte, vode, bez jahalice, ne zna puta, ne zna cak ni gdje da ide! Presao je put od rijeke Nil do Palestine pjesice, u strahu i bos. Iduci pustinjom se liscein hranio. Stize u Medjen, Suajbov grad. Suajb a.s. je tada bio u dubokoj starosti. Ovo je bilo nakori unistenja Suajbovog nafoda Asbabul-Tijke.

A kad stiže do vode medjenske, zateče oko nje mnoge Ijude kako napajaju stoku, a malo podalje od njih ugleda dvije žene koje su je od vode odbijale. "Šta vi radite?" - upita on. "Mi ne napajamo dok čobani ne odu" - odgovoriše one * "a otac nam je veoma star."(Al-Qasas,23.)

Pojilista za stoku Medjena su bila izvan grada Medjena. Cobani su gonili stoku tamo napojiti. Musa ugleda veliku guzvu oko pojilista. Zacudi se dvjerna zenama koje udaîjavaju svoje ovce od pojilista. Objasnise mu kako su one nejacke da se guraju sa ostalim cobanima, a nema ko drugi jer im je otac oronuJi starac. Musa se umijesa i napoji im stoku. Potom se vrati pod hlad drveta i zamoli Gospodara svjetova:

Gospodaru moj, ma kakvu mi hranu dao, zaista mi je potrebna!(Al-Qasas,24.)

Potreban sam tvoje milosti. Ibnu-Abbas prenosi da je Musa dosao u Medjen sa poderanim tabanima od bosonogog pjesacenja, od gladi mu se stomak gotovo za leda zalijepio. Glad i patnja velika, ali i dostojanstvo, nije mogao sebi dozvoliti da od bilo koga sta zatrazi.
Jedna od Suajbovih kceri je cula Musaovu dovu, htjede ga nagraditi za pomoc vidjevsi da je siromasan, a ponosan.

I jedna od njih dvije dođe mu, poslije, idući stidljivo i reče: "Otac moj te zove da te nagradi zato što si nam stoku napojio!"(Al-Qasas,25.)

Ovo je moral muslimanke. Stid, posebno kada sa muskarcem razgovara, a ne kao sto je to danas obicaj zavodljivog hoda i vike sa muskarcima.
Krenu Musa sa njom ka Suajbu. Isao je ispred nje, od stida mu nije rijecima kazivala put nego bi samo prutem naisaretila pravac u kojem trebaju ici. Usporedimo to sa izgubljenim stidom kcerki danasnjih muslimana, Allah ih uputio. Odgoj i stid su potreba svake muslimanke, slijedeci tako primjer kceri i supruga Allahovih poslanika. Ova zena ce postati Musaova supruga.

I kad mu on dođe i kaza mu šta je doživio, on reče: Ne strahuj, spasio si se naroda koji ne vjeruje!'
"O oče moj", - reče jedna od njih - "uzmi ga u najam, najbolje da unajmiš snažna i pouzdana."
(Al-Qasas, 25. -26.)

Kada hoces nekoga unajmiti za odreden posao, najbolje je to uciniti sa osobom koja posjeduje dva svojstva: snagu i povjerljivost. Suajb je isto tako bio siromasan. Htio je udati kcer za Musaa, ali i Musa je dosao bez igdje ista, nema za mehra, Suajb predlozi:

"Ja želim da te oženim jednom od ove dvije kćeri moje" - reče on ' "ali trebaš me osam godina služiti; a ako deset napuniš, bit će dobra volja tvoja." (Al-Qasas, 27.)

Pitali su Muhammeda s.a.w.s. :
-Koliko godina je Musa sluzio Suajba? Poslanik rece:
-Onoliko koliko je bilo duze i bolje. (Hakimov El-Mustadrek ales-sahihajni, hadis 3531.)
Nakon deset godina situacija se u Egiptu smitila. Musa osjeti kako je moguce vratiti se tamo i posjetiti rnajku, bracu i sestre. Allah dz.s. kaze:

I kad Musa ispuni ugovoreni rok i krenu sa čeljadi svojom.
(Al-Qasas, 29.)

Sada pocinje Musaov put povtatka u Egipat. Iduci prema Egiptu Musa zaluta u pustinji. Noc je bila hladna. Bezuspjesno je pokusavao upaliti vatru i naci bilo sta sto bi ga uputilo izlazu. Allah dz.s. o tome kaze:

Kada je vatru ugledao pa čeljadi svojoj rekao: "Ostanite vi tu, ja sam vatru vidio, mozda ću vam nekakvu glavnju donijeti ili ću pored vatre naći nekoga ko će mi put pokazati." (Ta-Ha, 10.)

Trebala mu je vatra, ali Allahov plan je bio da se izgubi, da mu treba vatra i da mu je hladno. Kako bi mu dao poslanstvo.
U drugom ajetu se kaze:

Mozda ću vam od nje kakvu vijest donijeti. (Al-Qasas, 29.)

Dode do vatre, kad tamo ugleda jedan od najimpresivnïjïh prizora opisanih u Kur'anu. Nije to bila vatra, bila je to svjetlost. Nur je izbijao iz velikog drveta. Zacudi se Musa, kakvo je to svijetlo drvo. Kad se jako priblizi njemu, zacu bozanski zov u najvelicanstvenijern razgovotu covjeka sa Gospodarom Ijudi. Nista se ne moze sa ovim usporediti, osim razgovora na Mi'radzu.

A kad do nje dođe, neko ga zovnu: "O Musa!" (Ta-Ha, 11.)

Ja sam, uistinu, Gospodar tvoj! Izuj zato obuću svoju, ti si, doista, u blagoslovljenoj dolini Tuva.
Tebe sam izabrao, zato ono što ti se objavljuje slušaj!
Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga, osim Mené, nema; zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj - da bih ti uvijek na umu bio!
Čas oživljenja će sigurno doći - od svakog ga tajim - kad će svaki čovjek prema trudu svome nagrađen ili kažnjen biti.
I neka te zato nikako ne odvrati od vjerovanja u nj onaj koji u njega ne vjeruje i koji slijedi strast svoju, pa da budeš izgubljen.

(Ta-Ha, 11. -15.)

Isti ovaj dogadaj je opisan u drugim ajetima u kojima Allah, Jedini, kaze:

A kad dođe do vatre, neko ga zovnu s desne strane doline, iz stabla, u blagoslovljenom kraju: "O Musa, Ja sam Allah, Gospodar svjetova!" (Al-Qasas, 30.)

Allah mu rece o Sebi, Svojoj moci, potom ga upita:

A šta ti je to u desnoj ruci, o Musa? (Ta-Ha, 17.)

Allah je znao sta je u ruci ali mu je zelio pokazati kako Allahovu moc nista ne ogranicava.

"Ovo je moj štap" - odgovori on - "kojim se poštapam i kojim lišće ovcama svojim skidam, a služi mi i za druge potrebe."
"Baci ga, o Musa!" - reče On.
I on ga baci, kad on - zmija koja mili.
(Ta-Ha, 18. -20.)

U drugom ajetu Allah dz.s. kaze:

"Baci štap svoj!" I kad vidje da se poput hitre zmije kreće, on uzmače i ne vrati se. "O Musa, priđi i ne boj se, sigurno ti se nikakvo zlo dogoditi neće!" (Al-Qasas, 31.)

U sljedecem ajetu mu naredi:

"Uzmi je i ne boj se"' - reče On - ' "Mi ćemo je vratiti u ono što je bila prije." (Ta-Ha, 21)

Musa se prepao velike zmije. I stap se povrati u ono sto je bio prije. I ne samo to, nego:

I uvuci ruku pod pazuho svoje, ruka će se pojaviti bijela, ali ne bolesna; i eto - znamenje drugo. (Ta-Ha, 22.)

Isto je znacenje i u ajetu:

Uvuci svoju ruku u njedra svoja, pojavit će se bijela, a bez mahane, i priberi se tako od straha! To su dva dokaza od Gospodara tvoga faraonu i glavešinama njegovim; oni su, zaista, narod raskalašeni. (Al-Qasas, 32.)

Kada izvadi ruku ona poput sunca zasja. Nije bilo rijec ni o kakvoj bolesti. Stavi ruku pod pazuh prestane svjetlost, izvadi je svjetlost se ponovo pojavi. To je bio ocit bozanski znak Ijudima.
Stap i ruka su bili moborivi do kazi faraonu i njegovoj sviti u istinitosti onoga cemu je pozivao Musa a.s..
Allah dz.s. mu rece:

"Da ti pokažemo neka od Naših velikih čuda.
Idi faraonu jer je u zlu svaku mjeru prevršio!"
"Gospodaru moj," - reče Musa - "učini prostranim prsa moja i olakšaj zadatak moj;
odriješi uzao sa jezika moga da bi razumjeli govor moj."
(Ta-Ha, 23. -28.)

Gospodaru, kako eu ih pozivati kad ovako tesko govorim. Subhanallah, Musa je nakon ove dove kad bi govorio, mucao - a kada bi faraona i njegov narod pozivao u islam, govorio poput najrjecitijeg govornika.
Zatim se zauzeo, sefa'at ucinio, za koji majka vjernika, Aisa r.a. kaze da najveci sefa'at u historiji covjecanstva kada se Musa zauzeo za svoga brata trazeci od Allaha da i njega ucini poslanikom. I tako, Musaovim sefa'atom, Harun posta jedan od Allahovih poslanika.

"I podaj mi za pomoćnika iz porodice moje Haruna, brata mog;osnaži me njime i učini drugom u zadatku mome,da bismo Te mnogo hvalili i da bismo Te mnogo spominjali,Ti, uistinu, znaš za nas.""Udovoljeno je molbi tvojoj, o Musa!" - reče On. (Ta-Ha, 29. -36.)

Allah dz.s.o istom ovom dogadaju kaze:

"Gospodaru moj," - rece - "ja sam ubio jednog njihovog covjeka, pa se bojim da i oni mené ne ubiju. . .A moj brat Harun je rjecitiji od mené, pa posalji sa mnom i njega kao pomocnika da potvrduje rijeci moje, jer se bojim da me ne nazovu lascem."
"Pomoci cemo te bratom tvojim" - rece On - "i obojici cemo vlast dati, pa vam se oni nece usuditi prici; s Nasim znamenjima, vas dvojica i oni koji vas budu slijedili, postat cete pobjednici."
(Al-Qasas,33.-35.)

Ode Musa a.s. do faraona, prije susteta sa njim posjeti majku, bracu i sestre. Zajedno sa Harunom dode pred faraona. Pokuca na vrata ali ga faraonovi cuvari. otjerase. Obicaj je bio da kod faraona ne moze uci, osim prvaci naroda.
-Ja sam izaslanik, - rece Musa, 801
Obicaj toga vremena je bio da dolaze izaslanici kraljeva i njih bi pustali do vladara. Tako Musa dode do faraona i on ga prepozna. Velicanstven susret spomenut na nekoliko mjesta u Kur'anu, spomenut cemo samo neke od tin ajeta:

"Nece!" ' rece On. "Idite obojica sa dokazima Nasim, Mi cemo s vama biti i slusati.
Otidite faraonu i recite: 'Mi smo poslanici Gospodara svjetova, dopusti da sinovi Israilovi podu s nama!'"
(As-Su' ara', 15. -17.)

Koja je zadaca sa kojom su njih dvojica poslani faraonu? Njihov cilj nisu bili Egipcani, nego se njihova osnovna zadaca sastojala u izbavljenju Benu Israila iz ponizenja i ropstva u kojem su se nasli. Faraon ga prepozna i upita :

"Zar te medu nama nismo odgojili dok si dijete bio i zar medu nama tolike godine zivota svoga nisi proveo?" ' rece faraon -"i uradio si nedjelo koje si uradio i jos si nezahvalnik?" "Ja sam onda ono uradio nehotice" - rece -
"a od vas sam pobjegao zato sto sam se vas bojao, pa mi je Gospodar moj mudrost darovao i poslanikom me ucinio.
A dobrocinstvo koje mi prebacujes - da nije to sto si sinove Israilove robljem ucinio? "
(As-Su'ara', 18.-22.)

-Zar si zaboravio svo dobrocinstvo koje sam prema tebi ucinio, pitao je faraon.
-A tvoje dobrocinstvo, nije li ono plod mog pokusaja da se spasim tvoje kame?! I to sto si mené i moj narod robljem ucinio, na to dobrocinstvo timislisl?
Ovaj razgovor je vrhunac moci jednog dijaloga sa jednim silnikom kakav je bio faraon Egipta. Faraon ga upita:

"A ko je Gospodar svjetova?" - upita faraon.
"Gospodar nebesa i Zemlje i onoga sto je izmedu njih, ako vjerujete" - odgovori on.
"Cujete li?" ' rece onima oko sebe faraon.
(As-Su'ara,23.-25.)

"Gospodar vas i Gospodar vasih davnih predaka" - rece Musa. "Poslanik koji vam je poslan, uistinu, je lud" - rece faraon.
"Gospodar istoka i zapada i onoga sto je izmedu njih, ako pameti imate" - rece Musa.
(As-Su'ara, 26.-28.)

Musa poce spominjati stvari koje ne moze uraditi faraon. Faraon je govorio:
-Ja sam bog.
Musa mu ovdje spominje nebesa, zemlju i prostransta izmedu njih, istok i zapad. Faraon poce osjecati opasnost ovog dijaloga, nemajuci protuargumenta, rece:

A faraon rece: "Ako budes kao boga nekog drugog osim mené priznavao, sigurno ću te u tamnicu baciti!" (As-Su' ara', 29.)

Ovo je primjer reagovanja svih tiranina, nevedes mu dokaz, dokazes da je u krivu a oni odgovore zatvorima, terorom, represijom i ubistvima! Danas se tako postupa sa muslimanima u mnogim muslimanskim zemljama, Allah ih ocistio od takvih zalima. Dode daija i poziva dobru, odgovori mu se zatvorom, prijetnjama i otpustanjem sa posla. Princip tiranina je faraonski princip. Musa ga upita:

"Zar i onda kad ti budem ocigledan dokaz donio?" - upita on.
"Pa daj ga, ako istinu govoris!" - rece faraon.
(As-Su ara', 30. -31 .)

Sve je bilo spremno da mu Musa prezentuje mu'dzize sa kojima ga je Allah poslao. Faraon zatrazi da mu se pokazu cuda sa kojima je Musa poslan.

I Musa baci stap svoj, kad on - zmija prava,
a onda izvadi ruku iz njedara, kad ona, onima koji su gledali -bijela.
(As-Su'ara',32.-33.)

Dakle, pokaza mu dva velika cuda od kojih faraon i njegova svita ostase zateceni. Faraon brzo dode sebi, bojeci se da ce izgubiti lojalnost onih oko sebe, rece:

"Zar si dosao da nas pomocu vradzbine svoje iz zemlje nase izvedes, o Musa?" - upitao je.
"I mi cemo tebi vradzbinu slicnu ovoj doista pripremiti! Zakazi nam rociste koga cemo se i mi i ti pridrzavati, onako kako odgovara i nama i tebi!"
(Ta-Ha, 57-58.)

Dosao si nam sa sihrom, mi znamo da je to magija, pa ova zemlja je ptepuna sihirbaza! Ti stvarno mislis izbaviti Benu Israil madionicarskim trikovima?! Ti si madionicar i mi imamo svoje madionicare. Reci kada hoces da sakupimo sve Ijude pa da vidimo ko ce pobijediti. Upravo to je bilo ono sto je Musa prizeljkivao: Priliku da u islam pozove sve Ijude. Musa a.s. rece:

"Neka rociste bude za praznik" ' rece Musa - "i nek se narod izjutra sakupi." (Ta-Ha, 59.)

I faraon ode, sakupi čarobnjake svoje i poslije dođe. (Ta-Ha, 60)

"Tesko vama!" - rece im Musa. "Ne iznosite lazi o Allahu, pa da vas On kaznom unisti; a, sigurno, nece uspjeti onaj koji lazi iznosi!"(Ta-Ha, 61.)

Sa ovim rijecima nas Allah vodi susretu Musaa a.s. sa sihirbazima. Faraon je doveo cetrdeset najboljih sihirbaza koje je jos kao djecu prisilio da uce magiju kod najvecih poznavalaca sihira. Oni odrastose u tome i postase najveci madionicari toga vremena. Musa ih upozori pa se oni tajno medusobno sastase.

I oni se, tiho sapcuci, stadose o svome poslu izmedu sebe raspravljati. (Ta-Ha, 62.)

Rekose:
-Pustimo sada Ijude, mi dobro znamo da je sve sto mi pravimo samo varka, a sta ako on bude stvarno od Allaha poslan poslanik, zaprijetio nam je prije nego smo se sukobili.
Nakon tog medusobnog dogovora odose faraonu i rekose mu:

I faraonu carobnjaci dodose. "Da li cemo, doista, nagradu dobiti ako budemo pobjednici? " - upitase.
"Da" - "rece - i bicete mi, zaista, bliski."
(Al-'Araf, 113.-114.)

Ako ga pobijedite, vi necete samo materijalno biti nagradeni - nego cete biti rneni najblizi saradnici. Pohlepa ih obuze i oni okupljenoj masi rekose:

"Ova dvojica su carobnjaci" - rekose jedni drugima - "hoce vas vradzbinama svojim iz zemlje vase izvesti i unistiti vjeru vasu prelijepu;
zato lukavstvo svoje pametno pripremite, a onda u red stanite."

(Ta-Ha, 63.-64.)

U jednom redu poredani krenuse prema Musau a.s. Strasan prizor! Cetrdeset madionicara ide prema Musau koji je iza sebe imâo samo Haruna. Pocese vikati kao u pravoj vojnoj bici:

Ko danas pobijedi, sigurno ce postici sta zeli! (Ta-Ha, 64.)

Rekose:

"O Musa" ' rekose oni - "hoces li ti ili cemo najprije mi baciti?"
(Ta-Ha, 65.)

Allah dz.s. mu objavi da oni prvi pocnu.

"Bacite vi!" - rece on - i odjednom mu se pricini da konopi njihovi i stapovi njihovi, zbog vradzbine njihove, krecu. (Ta-Ha, 66.)

Tako su to dobro ucinili da se i Musau ucinilo da se to krece prema njemu. U drugom ajetu Allah dz.s. kaze:

I kad oni bacise, oci Ijudima zacarase i jako ih prestrasise, i vradzbinu veliku priredise. (Al-'Araf, 116.)
Nije se radilo o nekom jeftinom madzionicarskom triku, zacarali su Ijude i oni se prepadose onoga sto vidjese. Jos jednom se dogodi Allahova intervencija.

I Musa u sebi osjeti zebnju.
"Ne boj se!" - rekosmo Mi - "ti ces, doista, pobijediti!
Samo baci to sto ti je u desnoj ruci, progutace ono sto su oni napravili, jer je ono sto su oni napravili samo varka carobnjaka, a carobnjak nece, ma gdje dosao, uspjeti."
(Ta-Ha, 67. -69.)

Kad su sihkbazi vidjeli taj prizor shvatise kako to sa cime im je dosao Musa ne moze biti sihir nego je rijec o Allahovom cudu, i svi oni priznase nemoc svoje magije:

I carobnjaci se bacise licem na tle govoreci: "Mi vjerujemo u Musaova i Harunova Gospodara!" (Ta-Ha, 70.)

Faraon se rasrdi, njegovih cetrdeset najboljih madionicara se preda jednom Musau i svi pred njim sedzdu drugome, mimo njemu, ucinise!

'Vi ste mu povjerovali" ' viknu faraon - "prije nego sto sam vam ja dopustio!"(Ta-Ha,71.)

Sihirbazima je sve bilo savrseno jasno, nije se tu imalo sta traziti necija dozvola. Faraon je trazio izlaz iz poraza u koji je zapao, brzo se snadeiokupljenoj svjetini rece:

On je ucitelj vas, on vas je vradzbini naucio. (Ta-Ha, 71.)

Ovo je samo njihov dogovor, sve se odigralo po scenariju ovog koji ih je magiji poducio!

Ovo je, uistinu, smicalica koju ste u gradu smislili da biste iz njega stanovnike njegove izveli. (Al-'Araf, 123.)

Zaprijeti porazenim sihirbazima:

I ja cu vam, zacijelo, unakrst ruke i noge vase odsjeci i po stablima palmi vas razapeti i sigurno cete saznati ko je od nas u mucenju strasniji i istrajniji. (Ta-Ha, 71.)

Oni potpuno mirno odgovorise, kao da se uopce ne radi o njihovim zivotima:

"Mi necemo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam dosli, tako nam Onoga koji nas je stvorio!" - odgovorise oni ' "pa cini sto hoces; to mozes uciniti samo u zivotu na ovome svijetu!"(Ta-Ha,72.)

Faraon naredi da se pogube svi oni, iako ih je on sam prisilio na bavljenje sihrom. Oni su ujedno bili prvi koji su povjerovali Musau od Egipcana, pored onog covjeka koji je zurno dosao Musau sa pocetka price o Musau a.s.Ibnu Abbas kaze: "Pored sihirbaza od faraonovog naroda je samo njih troje povjerovalo: Asija, covjek koji je zurno dosao Musau i faraonov rodak koji je skrivao od drugih svoj iman. Svi ostali su bili nevjernici. "
Pobijedi istina, Ijudi su toga bili svjesni. Faraon poce traziti izlaz iz novonastale situacije. Savjetovao se sa sebi najodanijim i oni zakljucise: "Povecaj jos visepatnju Benu Israilu."

A kada im je on donio Istinu od Nas, rekli su: "Ubijajte opet musku djecu onih koji vjeruju u ono sto on govori, a ostavljajte u zivotu njihovu zensku djecu!" * Ali, lukavstva nevjernika su uvijek uzaludna. (Gafir, 25.)

Ponovo poce tortura nad narodom Israilovim. Faraon se osjecao povrijedenim, mislio je: "Opkete se, prkosite mi i hocete moje roblje, e sad cete osjetiti sta je to patnja i kazna!" Potom se poce rugati Musau:

"Pustite vi meni" - rece faraon - "da ubijem Musaa, a on neka trazi pomoc od Gospodara svoga, jer se bojim da vam on vjeru vasu ne izmjeni ili da u zemlji nered ne izazove."(Gafir, 26.)
Musa zatrazi od Allaha da ga zastiti od ovog silnika:
Musa rece: "Molim Gospodara svoga i Gospodara vasega da me zastiti od svakog oholog koji ne vjeruje u Dan u kome ce se racun polagati!" (Gafir, 27.)
Jedan od faraonovih rodaka posta vjernik nakon sto uvidje kako Musaovi dokazi nisu magija, umjesa se i rece:
A jedan covjek, vjernik, iz porodice faraonove, koji je krio vjerovanje svoje, rece: "Zar da ubijete covjeka zato sto govori: 'Gospodar moj je Allah!', onoga koji vam je donio jasne dokaze od Gospodara vaseg? " (Gafir, 28.)
Umalo glavom ne plati zbog ovog svog stava koji nas uci kakvi treba da budemo prema poslanicima, ali ga Allah svojom voljom zastiti od spletki nevjernika i oni mu ne naudise.
I ne povjerova Musau niko, osim malo njih iz naroda faraonova, iz straha da ih faraon i glavesine njegove ne pocnu zlostavljati, a faraon je, doista, na Zemlji silnik bio i u zlu svaku mjeru prevrsio.(Yunus, 83.)
Zadesi patnja Benu Israil, Musa im rece:I Musa rece: "O narode moj, ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte ako ste musiimani!" (Yunus, 84.)
"Zlostavljani smo" - rekose oni - "prije nego sto si nam dosao, a i nakon sto si nam dosao!"(Al-'Araf, 129.)
Ubijao nam je sinove prije nego si nam dosao i ubija ih nakon sto si nam dosao. Potom se pokajase zbog tih rijeci i rekose:

"U Allaha se uzdamo!" - rekose oni. "Gospodaru nas, ne ucini da zbog nas dodu u iskusenje Ijudi koji nasilje ciné, i spasi nas, miloscu Svojom, od naroda koji ne vjeruje!"
(Yunus, 85.-86.)

Allah dz.s. objavi Musau:

I Mi objavismo Musau i bratu njegovu: "U Misiru svome narodu kuce izgradite i bogomoljama ih ucinite i u njima molitvu obavljajte! A ti obraduj vjernike!" (Yunus, 87.)

Stavite odredeni znak na svaku kucu Benu Israila pa kada dode obccani dan bit ce vam lakse da pokucate na vrata Israelcana i u sto kracem roku napustite Egipat. Sto vise namaza klanjajte u svojim kucama, izbavljenje je zaista blizu.
Musa a.s. je tada proucio dovu:

I Musa rece: "Gospodaru nas! Ti si dao faraonu i glavesinama njegovim bogatstva da u raskosi zive na ovome svijetu, pa oni, Gospodaru moj, zavode s puta Tvoga! Gospodaru nas, unisti bogatstva njihova." (Yunus, 88.)

Unisti Gospodaru njihov imetak. Historicari kazu da se imetak, pa cak i hrana faraonovih glavesina pretvorila u kamenje. Cak su jaja i leca postali poput kamena.
"I zapecati srca njihova, pa neka ne vjeruju dok ne dozive patnju nesnosnu!"
"Uslisena je molba vasa!" - rece On - "a vas dvojica na Pravome putu ostanite i nikako se za neznalicama ne povodite!"

(Yunus, 88.-89.)
Belaj Benu Israila posta nepodnosljivim, rekose:
"Zlostavljani smo" - rekose oni - "prije nego sto si nam dosao, a i nakon sto si nam dosao!" A Musa rece: "Gospodar vas ce neprijatelja vaseg unistiti, a vas nasljednicima na Zemlji uciniti, da bi vidio kako cete postupati." (Al-'Araf, 129.)
Vidjet cemo kako cete vi postupati kad uskoro postanete vladari. Sa patnjama Israilcana dodose i patnje Egipcana. Allah ih iskusa brojnim patnjama.
I Mi smo faraonov narod gladnim godinama i nerodicom kaznili, (Al-'Araf, 130.)
Nasta susa, Nil presusi i zavlada glad. Faraon shvati kako iza toga ima i Musaove umjesanosti. Zovnu ga i rece:
-Ako zamolis svog Gospodara da nas postedi ovog iskusenja, ja eu otldonuti patnje Benu Israila.
Musa rece:
-Pristajem.
Bereketom njegove dove potece Nil i presta susa. Faraon se ponovo vrati svojoj omiljenoj tiraniji.
Odmah nasta druga patnja za Israelcane:
Plodna stabla su imala na sebi samo po jedan jedini plod. Na palmi samo jedna datula. Plantaze grozda sa samo jednim grozdom na sebi! Faraon ponovo pozva Musaa i od njeg isto zatrazi. Musa a.s. ponovo dovom zamoli Allaha dz.s.i On vrati plodove..
Faraon ponovo odbi Israelcanima dopustiti da napuste Egipat. I tako svaki put, kad ih zadesi kakvo dobro kazu: "To smo mi zasluzili", a kada ih zadesi kakvo zlo kazu: "Ovo je Musa zasluzio." A njih je belaj snasao samo zbog njih samih i zbog njihovog nevjerovanja.
Pocese se nad njima smjenjivati razne patnje, sve sami ajeti od Allaha, ali se oni pameti ne dozvase. Allah dz.s. kaze:
Zato smo Mi na njih slali i poplave, i skakavce, i krpelje, i zabe, i krv - sve jasna znamenja. (Al-'Araf, 133.)
Devet znakova koje Allah spominje: Stap koji se pretvara u zmiju, ruka koja postane bijela, susa, smanjenje plodova i pet znakova koje Allah spominje u ovom ajetu:pop/ave, i skakavce, ikrpelje, i zabe, i krv.
Prvi od ovih pet znakova je,poplava. Nil se izli i poce potop Egipta osim kuca Benu Israila. Voda dode do kuce nekog od Israelcana i stane, dode do kuce Egipcanina i potopi je. Ocit dokaz koji su ocima svojim gledali. Kad god ih zadesi nevolja, pozovu Musaa da je otkloni od njih. On zamoli Allaha i nevolja bude otklonjena, a faraon nastavi po starorn.
Drugi znak su bili skakavci.. Svaka farma Egipcana je bila unistena, dok pored nje ista takva koja je pripadala Israelcanima ostane netaknuta.
Krpelji se rasirise po njihovim glavama i tijelima, dok nikakvih tragova toga po Israelcanima ne bi. Na svakom mjestu buhe, lezajevi prepuni buha, kuce prepune buha.
Zabe u svakoj posudi, na svakom lezaju, u hrani, cuda nevidena.
Posljednji znak pred kojim se preda faraon krv. Primaknu se Nilu da se napiju, Israelcanin se napije vode, a Egipcanin krvi. Israelcanin iz bunara izvuce vodu, a Egipcanin krv. Nema za Egipcane vode. Pocese je traziti od Israelcana. Israelcani im se smilovase i dadose im vode, ali se ona u rukama Egipcana odmah u krv pretvori! Svi Ijudi toga vrernena su se uvjerili u mnogobrojne mu'dzize. I pored svega toga Allah dz.s. o njima kaze:
Ali su se oni oholili, narod zlikovacki su bili. (Al-'Araf, 133.) Dévêt mudziza im nije biio dovoljno da povjeruju u Jednog Allaha! O njima Allah dz.s. kaze:

I kada bi ih zadesila nevolja, govorili bi: "O Musa, moli se, u nase ime, Gospodaru svome - onako kako ti je On naredio: ako nas oslobodis nevolje, mi cemo zaista vjerovati i s tobom sinove Israilove, sigurno, poslati. "
I posto bismo ih nevolje oslobodili - do vremena do kojeg im je bilo odredeno da je podnose, oni bi, odjednom, obecanje prekrsili.
(Al-'Araf, 134.-135.)
Ovaj puta Musau bi naredzeno da nocu napusti sa Benu Israilom Egipat. Zurno su to cinili kako se faraon ponovo ne bi predomislio nakon sto je od njegovog naroda otklonjena kazna krvi.
I krenu sest stotina hiljada Ijudi u jednoj noci sa svim stvarima koje su mogli sa soborn ponijeti i sa svorn stokom koju su imali. Njihov cilj ove hidzre je bila Palestina.
Sljedeceg jutra se faraon pitao: "Kako samim samo mogao dozvoliti odlazak? Ko ce biti nase roblje, ko ce nas dvoriti? " I faraon po ko zna koji put prekrsi dato obecanje i naredi potjeru za Benu Israilom. Allah dz.s. kaze:
I Mi ih izvedosmo iz vrtova i rijeka
Iz riznica i dvoraca divnih.
Eto tako je bilo, i Mi dadosmo da to naslijede sinovi Israilovi.
I oni ih, kad se sunce rađalo, sustigoše.
(As-Su´ara', 57.-60.)
Sa prvim zracima sunca poce potjera. Faraonu je bilo potrebno odredeno vrijeme da pripremi vojsku za potjeru. Musa je vec bio stigao na obale Crvenog mora. Okrenuli su se i ugiedali faraona u svoj njegovoj sili i vojsci kako zurno ide prema njima. Allah dz.s. o tom prizoru kaze:
Pa kad jedni druge ugledase, drugovi Musaovi povikase: "Samo sto nas nisu stigli!
"Nece! " - rece on - "Gospodar moj je sa mnom, On ce mi put pokazati."
(As-Su'ara',61.-62.)
Priblizi se faraon narodu uplasenom, narodu ispred kojeg je more, a iza kojeg je faraon silni. Tada Allah naredi Musau:
I Mi objavismo Musau: "Udari stapom svojim po moru!" ' i ono se rastavi i svaki bok njegov bijase kao veliko brdo. (As-Su'ara1,63.)
More se rascijepi i Ijudi ugledase dvije velike vodene planine. Put kojim su isli kroz more je bio potpuno suh.
Nocu izvedi robove Moje i s njima suhim putem kroz more prodi, ne strahujuci dace te oni stici i daces se utopiti. (Ta-Ha, 77.)
Faraon u strahu zasta pred ovim nevjerovatno cudnim prizorom. On ne bi ni krenuo za Musaom, ali njegov konj krenu kroz more a za njim sva njegova vojska.
A faraon je za njima s vojskama svojim krenuo, ali su ih talasi mora prekrili. (Ta-Ha, 78.)
Kada Musa prede na drugu obalu i kada posljednji od Israelcana stize na drugu obalu, prije nego ih stize faraon i njegova vojska more se ponovo sastavi.
O prizoru faraonove smrti Uzviseni Allah kaze:
I Mi prevedosmo preko mora sinove Israilove, a za petama su im bili faraon i vojnici njegovi progoneci ih ni krive ni duzne. A on, kad se poce daviti, uzviknu: "Ja vjerujem da nema boga osim Onoga u kojeg vjeruju sinovi Israilovi i ja se pokoravam!"(Yunus, 90.)Kad se pokajao? Kad je vidio smrt. Pokajanje se u smrtnim mukama ne prima.Allah mu odgovori:"Zar sada, a prije si neposlusan bio i razdor sijao?! Danas cemo izbaviti samo tijelo tvoje da bi bio poucan primjer onima poslije tebe"' ali mnogi Ijudi su ravnodusni prema Nasim poukama. (Yunus, 91. -92.)
Faraonovo tijelo osta citavo i nepomicno na dnu mora, kao mumija da ga Ijudi vide kao ibret i opomenu. Onaj koga danas nazivaju Ramzes postoji u muzejima, ali Ijudi i pored tog ocitog dokaza opet ne vjeruju u Allaha Jedinog.Cak i da je uspio izgovoriti sehadet, Allah mu se ne bi smilovao, jer se pokajanje u smrtnim mukama ne prihvata. Allah dz.s. u suri An-Nisa', 18. ajet,kaze:Uzaludno je kajanje onih koji ciné hrdava djela, a koji, kad se nekom od njih priblizi smrt, govore: "Sad se zaista kajem."I tako se konacno Benu Israil izbavi jarma ropstva.Samo sto su presli more, prije nego dodose do Palestine, prodzose pored naroda koji je obozavao kipove. O tome Allah dz.s. kaze:
I Mi sinove Israilove preko mora prevedosmo, pa oni naidose na narod koji se klanjao kumirima svojim. "O Musa", - rekose - "napravi i ti nama boga kao sto i oni imaju bogove!" "Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti!" - rece on.
"Zaista ce biti ponisteno ono sto ovi ispovijedaju i beskorisno ce im biti ono sto rade.
Zar da vam, pored Allaha, trazim drugog boga, o On vas je iznad ostalog svijeta uzdigao?"
(Al-'Araf, 138.-140.)
Ovakav zahtjev nakon svega sto su prosli i sto su ocima svojim vidjeli od cuda i Allahove moci. Koliko li je samo u njima bilo neznanja i nevjerovanja!
Dogadaji koji slijede su vezani za Sinajsko gorje i Palestinu blagoslovljenu. Ono sto smo do sada spomenuli su Musaova iskusenja sa faraonom. Ovdje pocinju druga iskusenja, nista manje lahka od spomenutih, Musaova iskusenja sa njegovim narodom neposlusnim.
I posto smo vas Mi od faraonovih Ijudi izbavili, koji su vas neizmjerno mucili: musku djecu su vasu ubijali, a zensku vam u zivotu ostavljali, to je bilo tesko iskusenje od Gospodara vaseg.
(Al-'Araf, 141.)
Musau bi naredeno od njegovog Gospodara da sa svojim narodom dode na brdo zvano Tur. Allah mu je obecao da ce mu na tom mjestu dati uputu zvanu Tevrat, koja ce u sebi sadrzavati skup zakona po kojim su duzni zivjeti on i njegov narod. O tome Allah dz.s. kaze:
Mi odredismo da cas susreta sa Musaom bude kad se napuni trideset noci i dopunismo ih još sa deset,pa se vrijeme koje je odredio Gospodar njegov ispuni za četrdeset noći. (Al-'Araf, 142.)
.Allah dz.s. mu je obecao da ce u toku mjesec dana biti objavljen djeli Tevrat. Musa krenu sa svojim narodom prema obecanom mjestu sastanka. Iz prevelike zelje da se sto prije sastane sa svojim Gospodarom i tako sto prije primi Objavu, Musa pozuri prije svoga naroda. Sest stotina hiljada Ijudi se kretalo jako sporo. Allah dz.s. ga upita:
"A zasto si prije naroda svoga pozurio, o Musa"
"Evo ide za mnom" - odgovori on ' "a pozurio sam k Tebi, Gospodaru moj, da budes zadovoljan."
(Ta-Ha, 83. -84.)
Tamo, na brdu Tur, pored Blagoslovljenog drveta Musa a.s. se po drugi puta srete sa Allahom dz.s. da u samoci razgovara sa Njim, jedino mu nije bilo omoguceno da vidi svoga Gospodara. Na tom svetom mjestu, kako ga Allah u Kur'anu naziva, u dolini zvanoj Tuva, Musa a.s. otpoce primati objavu Tevrat.
Musa je obavijestio svoj narod kako ce se vratiti medu njih nakon trideset dana. Musa je svih ovih trideset dana proveo u postu, trazeci time zadovoljstvo svoga Gospodara. Osjeti kako mu se zadah iz usta promijenio od dugog posta. Poce ponovo danju jesti kako bi mu se vratio uobicajeni zadah. Allah ga prekori zbog toga, pitajuci ga:
-Zasto ne postis?
-Promijenio mi se zadah iz usta, Gospodaru. Allah ga upita:
"Zar ti nije poznato da Mi je zadah iz usta postaca drazi od mirisa mosusa. Posti jos deset dana."
O tome Allah dz.s, kaze:
Mi odredismo da cas susreta sa Musaom bude kad se napuni trideset noci, i dopunismo ih jos sa deset, pa se vrijeme koje je odredio Gospodar njegov ispuni za cetrdeset noci. (Al-'Araf, 142.)
Musa je u tom periodu ostavio svoga brata Haruna, koji je isto tako bio jedan od Allahovih poslanika, da organizuje i vodi narod Benu Israila.
A Musa je bio rekao bratu svome Harunu: "Zastupaj me u narodu môme, i red pravi i ne slijedi puteve onih koji su smutljivci!" (Al-'Araf, 142.)
U toku ovih trideset dana se vodio direktan razgovor izmedu covjeka i. Allaha, razgovor Musa sa njegovim Gospodarom bez posrednika. direktno! Zato se za Musa a.s., kaze Kelimullah - onaj koji je bez posrednika sa Allahom razgovarao.
A Allah je, sigurno, s Musaom razgovarao. (An-Nisa, 164.)
Musaa obuze pohlepa tokom tih razgovora sa Allahom, ohrabri se jedne prilike i rece:
I kad Nam Musa dode u odredeno vrijeme, i kada mu Gospodar njegov progovori, on rece: "Gospodaru moj, ukazi mi se da Te vidim!" - "Ne mozes Me vidjeti" - rece. (Al-'Araf, 143.)
Pozelje Musa da svojim ocima vidi Gospodara svjetova! Allah kaze:
Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire.
(Al-An'am, 103.)
U hadisu o Miradzu se kaze: Aisa, r.a., je upitala Muhammeda, s.a.v.s. ,:
-Jesi li tada vidio svoga Gospodara? Odgovorio je
- Vidio sam svjetlost, a nisam mogao Njega vidjeti,
Musa je ovom prilikom zatrazio da vidi Allaha dz.s. ali mu on odbi taj zahtjev. U hadisu se kaze:
Njegov zastor je svjetlost (u drugoj predaji stoji: Njegov zastor je vatra) pa kad ga ukloni, sprzi sve stoje pred njim. (Ahmedov Musned, hadis 18806.)
Allah mu rece da ga on ne moze vidjeti, ali ako bas hoce da pokusa da ga vidi nek pogleda u obliznje brdo:"Ne mozes Me vidjeti" - rece - "ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svom mjestu, vidjet ces Me!" I kad se Gospodar njegov onome brdu otkri. (Al-Araf, 143.)
Musa poce pomno brdo gledati. Ugleda cudo, Allah se pokaza tom brdu:
I kad se Gospodar njegov onome brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesvijescen strovali. Cim se osvijesti, rece: "Hvaljen neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi!" (Al-'Araf, 143.)
Ibnu Abbas kaze: "Allaha mi, tada se nije brdu pokazalo od Allaha ni koliko mali prst! "
Kad se samo Allah djelomicno pokazao brdu, ono se u prah pretvori. Yelicanstven i strahovit prizor! Musa je sav u cudu gledao brclo kako se ttese, rusi i prah postaje. Od sttahote onog sto je vidio Musa izgubi svijest. Kada dode sebi, zatraii oprost od Allaha, dz.s.
Allah mu odgovori:
"O Musa,"' rece On - "Ja sam tebe odlikovao nad ostalim svijetom poslanstvom svojim i govorom Svojim. Ono sto ti dajem uzmi i zahvalan budi!" (Al-'Araf, 144.)
Potorn mu Allah, dz.s. dade Tevrat napisan na kamenim plocama:
I Mi mu na plocama napisasmo pouku za sve, i objasnjenje za svasta. "Primi ih svojski, a narodu svome zapovijedi da se pridrzava onoga sto je u njima Ijepse!" A pokazat ću vam i zemlju grjesnika. (Al-'Araf, 145.)
Preuzimanje objave Tevrata je trajalo cettdeset dana. U tih cettdeset dana su se desavala opasna desavanja u narodu Israilovom. O tom periodu iscekivanja Musaovog povratka. Allah dz.s. kaze:

"A zasto si prije naroda svoga pozurio, o Musa?"
"Evo ide za mnom" - odgovori on - "a pozurio sam k Tebi, Gospodaru moj, da budes zadovoljan."
"Mi smo narod tvoj poslije tvog odlaska u iskusenje doveli" * rece On ' "njega je zaveo Samirija."
(T'a-Ha, 83.-85.)
Na kraju provedenog vremena primanja objave Allah ga obavijesti o novom iskusenju Musaovog naroda. Jedan Israelcanin po imenu Samirijj je u zabludu poveo svoj naroci.
Musa uze ploce na kojima je bio ispisan Tevrat sa Allahovim mudrostima, uputama i zakonom za narod Benu Israila i vrati se svome narodu. Taj povratak Allah, Mudri, opisuje rijecima:
I Musa se narodu svome vrati srdit i zalostan. (Ta-Ha, 86.)
Pucao je od muke, a tuga ga slamala, kako su mogli tako nesto uraditi?!
Sta su to oni u njegovom odsustvu uradili?
Ptoslo je trideset dana, a Musa se nije vratio u obecanom periodu, rekose:
-Sigurno mu se nesto dogodilo. Harun im je govorio:
-Mozda smo nesto zgrijesili, dajte nakit.
Nakit koji su sa sobom iznijeli iz Egipta nije bio njihov, nego faraonovog naroda. Njihove zene su ga pozajmljivale ili iznajmljivale od Egipcanki u prilikama radosti i vjencanja. Kad su izlazili, sa sobom su ponijeli i to tude zlato. Harun pomisli kako im se Musaovo kasnjenje desava zbog tog bespravno stecenog zlata. Govorio im je:
-To zlato vama ne pripada, a ne mozete ga ni vratiti njegovom vlasniku. Zakopajte ga u zemlju i tako ga se rijesite!
Tako i postupise. Tom zlatu krisom pride covjek po imenu Samirijj. Uze zlato i od njega napravi zlatno télé. Uze saku zemlje na kojoj je stajao resul. Taj resul je bio Dzibril kojeg je, Allahovom dozvolom, vidio Samirijj kako ide na svome konju. Samirijj uoci kako ispod svake kopite tog konja odmah iznikne bilje. Kao da su ta kopita donosila sam zivot. Uze saku zemlje na koju je stao Dzibril svojim konjem i baci je na zlatno télé i ono poce ricati, kao da je zivo.
Musa se srditi okaharen vrati svome narodu pitajuci ih:
"O narode moj," - rece - "zar vam Gospodar vas nije dao lijepo obecanje? Zar vam se vrijeme oduljilo, ili hocete da vas stigne srdzba Gospodara vaseg, pa se zato niste drzali obecanja koje
ste mi dali!"
(Ta-Ha,86.)
Samirijj im je govorio:
-Musa je otisao traziti svoga Gospodara, a evo ga ovdje pred vama -ovo je vas bog! Ovo télé je Musaov bog, a on je otisao da ga trazi na drugom mjestu. Kad se vrati, on ce sigurno, sa nama ovo télé obozavati.-
Musa se nije mogao nacuditi, kako su za samo deset dana mogli tako i toliko s puta skrenuti. Velika vecina je vec bila pocela obozavati zlatno télé. Samo je mali broj njih odbio to uciniti, cekajuci Musaov povratak. Mislili su: Poslanik vec kasni, a oni svoja obecanja ne ktrse. Mozda je Samirijj u pravu, ali cemo mi ipak sacekati, mozda nam se pokaze pravi put.
Jedino je Harun a.s. ostao cvrst u svojoj vjeri, znajuci kako je to cemuih poziva Samirijj ocita zabluda, sirk je sejtanov put.
Musaov narod se poceo Musau pravdati zbog svoje nevjere:

"Nismo prekrsili dato ti obecanje od svoje volje" - odgovorise. "Bili smo natovareni teretima, nakitom narodnim, pa smo to bacili." A to isto uradio je i Samirijja,
pa im izlio télé koje je davalo glas kao da muce, i oni su onda rekli: "Ovo je vas bog i Musaov bog, on ga je zaboravio!"
(Ta-Ha, 87. -88.)
Pogledajmo pamet koja prihvata takve argumente. Allah dz.s. o njima kaze:
Zar oni nisu vidjeli da im ono ni rijeci ne odgovara i da od njih ne moze nikakvu nevolju otkloniti, niti im ikakvu korist pribaviti?
(Ta-Ha, 89.)
Tele da obozavaju. koje im nista ne moze reci, odmoci niti pomoci! Kip koji samo moze ricatii
A Harun ih je upozoravao:
A njima je Harun jos prije govorio: "O narode moj, vi ste njime samo u iskusenje dovedeni; Gospodar vas je Milostivi, zato slijedite mené i slusajte naredenje moje!"
"Mi cemo mu se klanjati sve dok nam se ne vrati Musa" -odgovorili su oni.
(Ta-Ha, 90.-91.)
Musa a.s. shvati u cemu je problem. Poce zestoko koriti svoga brata Haruna, pobaca ploce sa objavom i za kosu i bradu ga dohvati. Poznato je da je Musa bio grube naravi, dok je Harun a.s. bio susta suprotnost. Zbog njegove prirode, Benu Israil je vise volio Haruna. Musa se naljutio na Haruna koga je ostavio da ga mijenja, a on ih pustio da télé obozavaju. Kako si to mogao dopustiti, Ijutio se Musa nanjega.
"O Harune' - povika Musa - "sta te je sprijecilo, kad si ih vidio da su zalutali,
da za mnom nisi posao? Zasto nisi naredenje moje poslusao?"
"O sine majke moje," - rece Harun - "ne hvataj me za bradu i za kosu moju! Ja sam se plasio da ti ne reknes: 'Razdor si medu sinovima Israilovim posijao i nisi postupio onako kako sam ti
rekao.'"
(Ta-Ha,92.-94.)
Harun je objasnio zasto je tako postupio. Plasio se da svojom odlukom ne podijeli Israelcane na dvije parrije: One koji ce ostati uz télé i one koji ce krenuti za njirn. Bojao se da ce mu Musa, ako bi tako postupio, kasnije reci: "Zasto si tako postupio prije nego si moj povratak sacekao? " Istina je da je i Harun bio poslanik, ali je i istina da je on slijedio Musaov serijat, Musa je bio odabraniji poslanik od njega.
Musa se okrenu Samirijjui upita ga:
"A sta si to ti htio, o Samirija?" - upita Musa.
"Ja sam vidio ono sto oni nisu vidjeli" - odgovori on - "pa sam saku zemlje ispod izaslanikove stope uzeo i to bacio, i eto tako je u mojoj dusi ponikla zla misao."
(Ta-Ha, 95. -96.)
To je kur'ansko kazivanje o zabludi Musaova naroda. Samo je njih mali broj ostao neutralan po tom pitanju, svi ostali, osim Haruna a.s. su u nevjerovanje pohrlili.
Narod koji je ocima svojim vidio brojne mu'dzize, dévêt neoborivih znakova koje su gledali kako se nad faraonom obistinjuju, pa more kako se na dvije vodene planine dijeli, taj isti narod, nakon svega toga, tako lahkomisleno pocne robovati teletu!!!
Srca njihova su, zbog nevjerovanja njihova, jos bila nadojena teletom. (Al-Baqara, 93.)
Javno su ispoljavali iman, ali njihova srca su bila prepuna kufra.
Ovdje Musa izda naredbu:
"E onda se gubi!" - rece Musa - "citavog svog zivota ces govoriti: 'Neka me niko ne dotice!', a ceka te jos i odredeni cas koji te nece mimoici. Pogledaj samo ovog tvog ´boga´ kojem si se klanjao; mi cemo ga, sigurno, spaliti i po moru mu prah rasuti.
Vas bog je ' Allah, drugog boga, osim Njega, nema! On sve
zna!"
(Ta-Ha,97,-98.)
Kaze se da je Samirijja zahvatila prelazna bolest od koje su svi Ijudi bjezali i on je tako ostatak zivota pfoveo sam i daleko od Ijudi. A kazna koja ga ceka na ahiretu je daleko opasnija i teza.
Allah dz.s. kaze:
I ploce baci, i brata svoga za kosu dohvati i poce ga vuci sebi. "O sine majke moje," ' rece Harun "narod nije nimalo do mené drzao i umalo me nije ubio; nemoj da mi se svete dusmani i ne smatraj mené jednim od onih koji su se prema sebi ogrijesili."
(Al-'Araf,150.)
Ovo je precizan opis stanja u kojem se nasao Harun kad je pokusao odgovoriti narod od idolopoklonstva. Zaptijetili su mu ubistvom,
Musa a.s. tada prouci dovu:
"Gospodaru moj," - zamoli Musa - "oprosti meni i bratu môme i ucini da budemo pod okriljem Tvoje milosti, Ti si od milostivih najmilostiviji!" (Al-'Araf, 151.)
Zatim Allah naredi Musau a.s. kako da postupe oni koji su mnogobostvo ucinili i kako da se za taj grijeh iskupe.
One koji su tele prihvatili stici ce kazna Gospodara njihova i ponizenje jos na ovome svijetu; tako Mi kaznjavamo one koji
kuju lazi.
(Al-'Araf,152.)
Od tog dana pa sve do Sudnjeg dana nad Benu Israilom je Allahova srdzba! Zato mi u suri El Fatiha na svakom rekatu namaza ucimo: "...A ne na put onih na koje si se rasrdio." Znaci, ne na put zidova na koje si Ti, Gospodara nas, Ijut. Uléma kaze: - to su oni koji su znali istinu, ali su je namjerno napustili. Krscani su "Dallin" oni koji su izgubili istinu, zato su zidovi gori od krscana. Znali su istinu, ali su je ostavili.
Kakvo je to ponizenje koje ih je snaslo na dunjaluku a koje se spominje u navedenom ajetu?
Kada su vidjeli kako je njihovo télé unisteno i u more baceiio, shvatise koliko su pogrijesili, odose Musau a.s.s i rekose: "Zgrijesili smo i nepravdu ucinili, zelimo se od toga grijeha pokajati, kako da to ucinimo? ''
Odgovor bi zaista cudan:
-Onaj ko je zaista iskren u svom pokajanju, tevba mu je, po Allahovoj naredbi, da jedni druge poubijaju!'
Zato se Stvoritelju svome pokajte i jedni druge poubijajte. To je bolje za vas kod Stvoritelja vaseg, On ce vam oprostiti! On prima pokajanje i On je milostiv. (Al-Baqara, 54.)
To vam je jedini nacin da povratite Allahovu naklonost prema vama. Neki od njih izvrsise samoubistvo i Allah im oprosti. Ali ogromna vecina to ne ucini:
l naci ces ih, sigurno, da vise zude za zivotom od svih ostalih Ijudi. (Al-Baqara, 96.)
Allah ovdje ne imenuje vrstu dunjaluckog zivota, nego bilo kakav nacin zivota, samo nek se zivi na dunjaluku - zidov prihvata. Tiranija, ponizenje, nevjerovanje - nije bitno, samo nek se zivi!
Njihova bojazan za njihove zivote je ogromna, bore se samo ako su nadmocnii ako su dobro utvrdeni.
Dunjalucko ponizenje im je bilo da sami, sebe poubijaju zbog svojih gluposti koje su pravili.
Tako Mi kaznjavamo one koji kuju lazi.
A onima koji hrdava djela rade, pa se poslije pokaju i vjernici postanu, Gospodar tvoj ce, poslije toga, sigurno, oprostiti i samilostan biti.
(Al-'Araf, 152.-153.)
Oni koji su samoubistvo ucinili, njima se Allah smilovao, a oni koji to nisu ucinili nad njima je Allahova srdzba sve do Sudnjeg dana.
Kada Musaa napusti srdzba i kad se smiri, uze ploce sa Tevratom:
I kad Musaa srdzba minu, on uze ploce na kojima je bilo ispisano uputstvo na Pravi put i milost za one koji se Gospodara svoga
boje.
(Al-'Araf, 154.)
Nastavlja se....
Zadnja izmjena: Prozor; 18/11/2009 02:57; ukupno mijenjano 1 put/a.
Avatar
Prozor
 
Postovi: 4200
Pridružen/a: 23/05/2007 00:54

Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi

PostPostao/la Prozor dana 05/11/2009 22:34

Ista napomena kao u prethodnom tekstu

HAZRETI MUSA A.S. (MOJSIJE) I HARUN A.S. (ARON) - DRUGI DIO

Musa se vrati do tih sedamdest koji se usprotivise: -Ti si nama obecao da cemo vidjeti Allaha.
O Musa, mi ti necemo vjerovati dok Allaha ne vidimo! (Al-Baqara, 55.)
To su mu rekli najbolji i odabrani medu njima. Nije im bilo dovoljno da samo cuju Allaha, htjeli su da Ga vide pa tek onda istinski vjernici da budu. Musa ih upozori govoreci im sta se njemu desilo kad je takvo nesto trazio. Uzalud je bilo ubjedivanje, govorili su:
-Mi hocemo da se vratimo svome narodu i kazemo kako si ti iskren i da smo mi ocima svojim Boga vidjeli.Allah se ponovo, ovaj put jos jace, rasrdi na njih. Sve ih usmrti, svih sedamdeset:
Munja vas je osinula, vidjeli ste.Zatim smo vas, poslije smrti vase, ozivili da biste zahvalni bili.
(Al-Baqara, 55.-56.)
Musa, a.s., se nade u jako nezgodnoj poziciji. Najboljih sedamdeset je bilo sa njim, sad treba da se vrati narodu i kad ga pitaju sta je sa njima da kaze:
-Allah ih je sve unistio. Reci ce mu:
-Najbolje je unistio, sta ce tek sa nama biti.
Pobojao se da ce Istaelcani ponovo biti iskusani kusnjom koju nece moci podnijeti. Poce moliti Allaha dz.s.: "Gospodaru, ne vracaj me samog mom narodu! Gospodaru, oni su najbolji koje imam." Uporno je molio sve dok mu se jos jedna mu'dziza ne dogodi. Mudziza ozivljetija, gledali su jedni u druge kako iz mrtvih ustaju.
Ko bi sva ta cuda vidio ocima i opet ostao nevjernik?! Eto, takav je bio Musaov narod.
Razmisli dobro, zasto to nama Allah kazuje pricu o Benu Israilu na sedamdeset tri mjesta u Kur'anu Mudrom!!! Kako ne bi bili kao oni i kako bi nam njihovo neprijateljstvo prema istini, poslanicima i nama bilo poznato.
Tî ces, sigurno, naci da su vjernicima najljuci neprijatelji jevreji i mnogobosci. (Al-Maide, 82.)
Vrati se Musa sa ovih sedamdeset Ijudi i krenu sa svojim narodom prema Palestini. Stigose do grada Ilijd, grad koji se danas zove Kuds ili Jérusalem. U hadisu kojeg biljezi imam Buharija o pocetku objave stoji:
Pa race sîanovnik Ilija'a.... (Buhari, hadis 7)
Kuds je bio glavni grad te pokrajine. Njime je vladao jak narod, pametan, snazan i ponosari narod koji je upravljao tom citavom regijom.
Musa je poveo Benu Israil da zauzmu taj grad i tako zavladaju citavim tim krajem. Kad su dosli pred zidine Kudsa, docekala ih je spremna vojska Ilija'a. Ne cudi, jer dolaziim sest stotina hiljada Ijudi.
Musa, -%â, naredi sveopci napad na Kuds. Jednoglasno odbise, pravdajuci se kako su oni poljoprivrednici i cobani koji su bili porobljeni cetiri stotine i trideset godina. Nisu oni ratnici i nece oni da se bore. Musa im rece: "Obavezali ste se da cete slusati i vjerujte mi. Ako ih napadnete sigurno cete vi biti pobjednici, Kuds ce biti vas i vi cete biti vladari nad citavom zemljom blagoslovljenom!" Odbise se pokoriti Musaovoj naredbi.
Uzviseni Allah opisuje ovaj njihovinatrijecima:

"O narode moj, udite u Svetu zemlju, koju vam je Allah dodijelio, i ne uzmicite nazad, pa da se vratite izgubljeni"'
oni rekose: "O Musa, u njoj je nemilosrdan narod i mi u nju necemo uci, dok god oni iz nje ne izidu; pa ako oni iz nje izidju, mi cemo onda, sigurno, uci."
(Al-Maide, 21 .-22.)
"Dva covjeka koja su se Allaha bojala i kojima je On darovao milost Svoju" rekose. (Al-Maide, 23.)
Zadnja izmjena: Prozor; 18/11/2009 03:00; ukupno mijenjano 1 put/a.
Avatar
Prozor
 
Postovi: 4200
Pridružen/a: 23/05/2007 00:54

Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi

PostPostao/la Prozor dana 05/11/2009 22:40

BENU ISRAIL NAKON MUSAA A.S.

Ovdje cemo govoriti o dogadajima koji su obiljezili period izmedu Musa a,s, i Davuda a,s,. Nakon Harunove i Musaove smrti u lutanju pustinjom, Benu Israil je vodio
Josu'a ibn Nun za koga ulema jednoglasno kaze da je bio jedan od Allahovih poslanika. Na njega se misli u kur'anskim rijecima:
A kada Musa rece momku svome. (Al-Kahf, 60.)
Od Musaa a,s, je ucio Tevrat i propise vezane za vjeru. Vodio je Josu'a Benu Israil u preostalim godinama lutanja pustinjom kao sto su to prije njega cinili Musa i Harun.
Kad se napuni cetrdeset godina lutanja, povede ih u Bejtul-Mekdis koji im je bio njihova sudbina:
Udite u Svetu zemlju, koju vam je Allah dodijelio. (Al-Maida, 21 .)
Razlog kazne lutanja pustinjom je bio u njihovom odbijanju da udzu u grad Ilija' koji su nastanjivali mocni Ijudi. Sad su bili pouceni opasnosti neposluha prema poslaniku, svi krenuse za Josu'om prema Kudsu. Kad su bili pred zidinama Kudsa, medzu njima nije bilo nijednog covjeka koji je ranije obozavao zlatno télé. Dosla je nova generacija Benu Israila medzu kojima nije ostao ni jedan od onih koji su télé obozavali.Opkoljavali su Kuds sest mjeseci. Odlucujuca bitka je bila u petak. Benu Israil se nije borio subotom, jer im je toga dana bilo zabranjeno raditi i ratovati. Odlucujuca pobjeda se pocela osjecati poslije ikindije toga petka. Sa aksamom je nastupala subota jer mi vrijeme racunamo lunarno, gdje je sa aksamom pocetak novog dana. Bojali su se da ce poceti subota zbog koje ce morati prestati sa borbom i pobjeda ce otici u nepovrat. Josu'a je jos jace napao, sunce je bilo na zalasku, trebalo im je malo vise vremena za konacnu pobjedu. Josu'a pogleda u sunce i rece:

Ti si pod naredbom a i ja sam, Gospodaru moj, zaustavi nam ga! (Buhari, hadis3124.)
Zaustavi Sunce na njegovom mjestu, bojim se da ce zaci pa ce nam pobjeda umaci.
Muhammed s,a,w,s, je rekao u hadisu kojeg navodi Ibnu Hadzer u FethulBariju:
Nikada sunce nije zaustavljeno zbog covjeka, osim radi Josu'a nekoliko nocï kad je isao prema Kudsu. (FethulBarijj, hadis 2956.)
Mu'dziza Allaha Svemocnog. Sunce je ostalo nepomicno sve dok Josu'ova vojska ne pobijedi i dok u Kuds ne udze.
Josu'a naredi da svi koji budu ulazili u Kuds udzu kao da su na ruku'u, do polovine svoga tijela spustenim pogledom prema zemlji i da uce dovu:
"Gospodaru nas, oprosti nam nase grijehe." Allah dz,s, o tom prizoru kaze:
I kada smo rekli: "Udzite u ovaj grad i jedite sto god hocete i koliko god hocete, a na kapiju pognutih glava udzite, i recite: 'Oprosti' ' oprosti cemo vam grijehe vase, a onima koji ciné dobra djela dacemo i vise!"(Al-Baqara, 58.)
Ovi stariji grijesnici koji su vidjeli Musaova cuda sa faraonom, -mlada generacija jos nije bila potpuno stasala, - pocese se izrugivati sa Josu'om pa rijec Hittatun - oprosti, zamijeni se sa El Hinta -psenica, i umjesto da udzu na ruku'u koga su oni zvali sedzda, udose u drugom polozaju, o tome Allah dz,s, kaze.
Onda su oni koji su bili nepravedni zamijenili drugom Rijec koja im je bila recena. (Al-Baqara, 59.)
Nas Poslanik s,a,w,s, kaze u hadisu kojeg biljeze Buharija, Muslim i drugi: Benu Israïlu je bilo receno: "A na kapiju pognutih glava udzite i recite: 'Oprosti' – oprostit cemo vam grijehe vase,pa oni to preokrenuse, udzose puzeci na straznjici i govoreci: 'Zrno u klasu psenice, "
Od tada pa do dana danasnjeg traje neprestani procès izmjene Allahove rijeci Tevrata od strane zidova. Allah se ponovo naljuti na njih i ponovo ih kazni. U hadisu kojeg biljezi Buharija, Muslim i Nesaija se kaze kako je na njih spustena kuga od koje je samo u jednom danu umrlo njih dvadeset hiljada.
I Mi smo na one koji su bili nepravedni s neba kaznu spustili zato sto nisu poslusàli. (Al-Baqara, 59.)
Zivio je Benu Israil u Palestini. Njima su vladali kraljevi, a po pitanju vjere su ih usmjeravali poslanici. Rastavili su vjeru od politike. Kraljevi su bili potomci Jakubovog sina Jahode, a poslanici su bili potomci drugog Jakubovog sina Lama. To je bilo nakon Josu'a a,s, koji im je bio i kralj i poslanik.
Umre Josu'a a,s, dvadeset sedam godina nakon smrti Musaa a,s, u 127. godini svoga zivota.
Tako je bilo sve dok se u Libanu ponovo ne pojavi kufr. Tamo ponovo poce obozavanje kipova. U gradu Eealebek se pojavi narod koji je pripadao Benu Israilu, a koji je obozavao kip zvani Bal, te se otuda ovaj grad zove Bealebek. Allah im posla poslanika kojeg je spomenuo u Kur'anu po imenu Ilijas. jos ga zovu Iljasin
Avatar
Prozor
 
Postovi: 4200
Pridružen/a: 23/05/2007 00:54

Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi

PostPostao/la Prozor dana 05/11/2009 22:42

HAZRETI ILIJAS A.S.

Ilijas a,s, je bio Harunov potomak, o njemu Allah dz,s, kaze:
I Iljas je bio poslanik.
Kad on rece narodu svome: "Zar se ne bojite?
Sto se Balu klanjate, a najljepseg Stvoritelja ostavljate,
Allaha, Gospodara svoga i Gospodara vasih predaka drevnih?"
Oni ga lascem nazvase i zato ce, sigurno, u vatru svi oni biti baceni,
samo nece oni Allahovi robovi koji su Mu bili odani.
I sacuvasmo mu spomen u narastajima kasnijim: "Nek je u miru Iljas!"
Eto tako Mi nagradujemo one koji dobra djela ciné, a on je bio rob Nas, vjernik.
(As-Saffat, 123.-132.)
Ulema ne sporninje nista vise o Ilijasu a,s, osim da je bio poslan narodu Bealebeka i da su ga oni u laz ugonili zbog cega se on od njih izgubio, po jednom rivajetu, a po drugom da je umro pozivajuci ih prije nego su mu povjerovali.
Pojedini Ijudi tvrde, i to cemo naci u pojedinim tefsirima i historijskim djelima, kako je Ilijas jos uvijek ziv. Isto kao sto neki tvrde da je Hidr ziv. Za to oni navode brojne predaje. To je njihova velika greska i zabluda!! Cudno je da pojedini ucenjaci tvrde kako su cetvorica poslanika zivi.Dvojica su, vele oni, na zemlji, a dvojica na nebesima. Na nebesima su zivi Idris i Isa, a na zemlji Ilijas i Hidr. To je golema i opasna greska!!! Svi poslanici, osim Isa a,s, su umrli i na zemlji nema nijednog zivog poslanika.
U sahih-hadisu kojeg biljezi Buharija i Muslim, se kaze da se Muhammed s,a,w,s, nakon klanjane jacije okrenuo Ijudima i rekao:
Jeste li vidjeli ovu vecarasnju noc! Nakon stotinu godina ni jedan danasnji stanovnik zemlje na njoj nece biti ziv. (Ahmedov Musned, hadis 5360.)
Ovo je dokaz da niko ko je zivio u doba Muhammeda s,a,w,s, nije zivio duze od stotinu godina, pa tako ni ti navodi o "zivim" poslanicima nisu tacni.
Avatar
Prozor
 
Postovi: 4200
Pridružen/a: 23/05/2007 00:54

Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi

PostPostao/la Prozor dana 05/11/2009 22:49

EL-JESE´A A.S.

Nakon Ilijasa Allah dz,s, posla Ijudima kao uputu jos jednog poslanika po imenu El-Jese'a
Allah dz,s, kaze:
I Ismaila i El'jese'a i Junusa i Luta - i svima smo prednost nad svijetom ostalim dali. (Al-Anam, 86.)
U drugom ajetu kaze:I sjeti se Ismaila i Eljese'a i Zulkifla, svi su oni bili dobri. (Sad, 48.)
Kaze se da je bio od Jusufovih potomaka, drugi opet tvrde da je bio od Harunovih potomaka i da je bio Ilijasov amidzic.
Allah dz,s, nam ne spominje nista iz El-Jeseovog zivota o cemu, takoder, ne nalazimo nikakav spomen ni u vjerodostojnim hadisima. U israilijatima se dosta toga govori o njemu, ali ja se ne zelim pozivati na israilijate, dovoljno nam je ono sto je sigurno istina i sto je u Kur'anu spomenuto.
Nakon tog poslanika se poce siriti grijeh, oholost i neposlusnost prema Allahu od strane Benu Israila. Posebno ih zahvati jedan strasan grijeh, ubijanja poslanika. Ponekad bi a samo jedan dan ubili po trojicu poslanika. Nas Poslanik s,a,w,s, o njima kaze:
Benu lsrail su vodili poslanici. Kad bi im umro jedan poslanik, Allah dz,s, bi im slao drugog poslanïka. (Buhari, hadis 3196.)
Rekli smo da su vjeru rastavili od drzave, drzavom su upravljali okrutni vladari tirani, njihovi kraljevi su im nanijeli teske nepravde i ponovo ih porobili.
U nekoliko bitaka je Benu Israil zestoko porazen. U jednoj bici sa Benu Amalikom, velikim i snaznim Ijudima, su zestoko potuceni i ovi im uzese Et-Tabut drveni sanduk koji im je donosio bericet i koji su nosili sa sobom u vojne. pohode i koji im je ulivao smiraj i samopouzdanje. U tom Tabutu su bili ostaci onoga sto je ostalo iza Musaa i Haruna. U njemu su bile ploce koje je Allah dz,s, dao Musau a,s, u njemu je bio Tevrat, i Musaov stap koji se pretvarao u zmiju, kojim je more raspolovio i kojim je kamen razbio pa je iz njega voda potekla. Bilo je u njemu Musaove odjece i Harunovih stvari, kaze se da je u njemu bilo menna koji im je bio hrana u godinama lutanja pustinjom.
U toj bici su izgubili ne samo bitku nego i Tabut sto je bio povod velikog nereda medzu Benu Israilom. Taj period su zivjeli cak i bez kraljeva, potpuno rasulo i nered.
Tako je bilo sve dok im ne dodze poslanik po imenu Samuel, koga jos nazivaju i Samvel sto je sinonim za arapsko ime Ismail. Poce ih pozivati istini i oni mu se pocese odazivati. Osjecali su da taj nered nije za njih dobar, da im treba vladar koji ce ih voditi, rekose mu: "Izaberi medzu nama jednog koji ce biti nas kralj, koji ce nas u bitkama voditi, kome cemo se pokoravati i sa kojim cemo pobijediti." Ajeti mudri pojasnjavaju ovaj dogadaj:
Zar nisi cuo da su prvaci sinova Israilovih poslije Musaa svom vjerovjesniku rekli: "Postavi nam vladara da bismo se na Allahovu putu borili!" "Mozda se vi necete boriti, ako vam borba bude propisana?" ' rece on. "Zasto da se ne borimo na Allahovom putu" ' rekose * "mi koji smo iz zemlje nase prognani i od sinova nasih odvojeni?" A kada im borba bi propisana, oni, osim malo njih, zatajise. A Allah dobro zna one koji su sami prema sebi nepravedni. (Al-Baqara, 246.)
Bio je ovo dug historijski period, izmedu Josu´a i Samuela je proslo cetiri stotine i sezdeset godina. Taj period im se ucinio jos duzim zna li se za njihovu dekadencu u tom vremenskom razdoblju. Obecali su da ce se boriti protiv Amalika koji su im i Tabut oteli i protiv cara koji je izvrsio pokolj nad njima jos ranije i iz Kudsa ih protjerao, protiv poznatog i okrutnog cara Nabukodonosora. Zaista je duga i zanimljiva historija naroda Israilova.
Allah im naredi dzihad. Ali ovaj narod jos jednom slaga i prekrsi dato obecanje, iako su sami trazili ono na sta kasnije nisu pristali. Samo mali broj njih osta dosljedan svoga obecanja i nastavi slijediti Samuela a,s, Kaze se da je broj njegovih sljedbenika bio svega osam hiljada od nekoliko miliona pripadnika tog naroda.
Oni koji su ga odlucili slijediti upitase: "Gdje je kralj koji ce nas voditi?" Izabra im jednog od njih po imenu Talut ibnu Kajs je bio jedan od potomaka Jakubovog sina Benjamina.
Svi kraljevi prije Taluta su bili potomci drugog Jakubovog sina Jehode, zacudili su se kako i ovaj nije jedan od tih potomaka.
Poslanik im rece:
"Allah vam je odredio Taluta za vladara" - rece im vjerovjesnik njihov. (Al-Baqara,247.)
Talut je bio siromasni kozar ali je bio plemenit, mudar, ucen, jakog i velikog tijela. Opisuju ga kao: Ogromnog, bijelog i lijepog.
"Odakle da nam jos on bude vladar kada smo mi preci od njega da vladamo? Njemu ni veliko bogatstvo nije dato" - rekose oni.
(Al-Baqara,247.)
Ove rijeci su izgovorili nezadovoljni Jehodini potomci. Ostali rekose: "Tako je, kako ce nam siromasni kozar kralj biti!?"
Poslanik im rece:
"Allah je njega da vlada vama izabrao" - rece on - "i velikim znanjem i snagom tjelesnom ga obdario, a Allah daje vlast kome On hoce. Allah je neizmjerno dobar i On zna sve." (Al-Baqara,247.)
Bolji je, jaci i pametniji od svih vas. Svi oni odbise da ga priznaju za kralja i rekose: "Mi se necemo boriti pod Talutovom komandom." Jos su rekli svome poslaniku: "Otkud mi znamo da ti istinu govoris!?" Odbise poslusnost cak i svome poslaniku. Rekose mu: "Kad bi nam dosao sa kakvom mu'dzizom koja bi potvrdila da si ti zaista poslanik i da je Talut od Allaha poslani kralj, mozda bi ti i povjerovali."
Poslanik im rece:
"Znak njegove vlasti" ' rece im vjerovjesnik njihov - "bit ce kovceg koji ce vam stici i koji ce meleki nositi, u kome ce biti smirenje za vas od Gospodara vaseg i ostatak onoga sto su Musa i Harun ostavili." (Al-Baqara, 248.)
Pogledase i ugledase sanduk kako im polahko sa neba silazi. Tako im bi vracen izgubljeni Musaov Tabut:
To vam je, zaista, dokaz, ako ste vjernici! (Al-Baqara, 248.) Tada se pokorise. Talut krenu sa svojom vojskom:
I kad Talut vojsku izvede rece: "Allah ce vas staviti na iskusenje kraj jedne rijeke." (Al-Baqara, 249.)
To je rijeka Jordan koja se nalazi izmedu Palestine, - vratio nam je Allah uskoro, - i izmedzu danasnje drzave Jordan.
Onaj ko se napije iz nje - nije moj, a onaj ko se ne napije, jedino ako sakom zahvati, moj je. (Al-Baqara, 249.)
Dozvoljeno im je bilo popiti samo jedan gutljaj vode. Jos jedna kusnja Benu Israila. Svi su znali da je to njima ispit od Allaha dz,s,.
I oni se, osim malo njih, napise îz nje. (Al-Baqara, 249.)
Ukupan broj onih koji se nisu napili je bio tri sto trinaest osoba. Hiljade ostalih, svi su se napili, iako im je to bilo zabranjeno.U hadisu kojeg biljezi Buharija se kaze:
Beru' ibnu Azib kaze:

"Mi, ashabi Allahova Poslanika,raspravljali kakoj e broj ucesnika Bedru jednak broju Talutovih sljedbenika kaji su sa njïm rijeku presli, a sa njim su prèsli samo vjernci, njih tri stotina deset i nekoliko". (Buhari, hadis 3958.)

Od citave vojske uz Taluta je ostao samo taj mali broj sljedbenika na drugoj obali rijeke:
I kada je predose, on i oni koji su s njim vjerovali * povikase: "Mi danas ne mozemo izici na kraj sa Dzalutom i vojskom njegovom!" Ali oni koji su tvrdo vjerovali da ce pred Allaha izici rekose: "Koliko su puta malobrojne cete, Allahovom voljom, nadjacale mnogobrojne cete!" - A Allah je na strani izdrzljivih. (Al-Baqara,249.)
Dzalutovih vojnika je bilo na hiljade, uz to su svi bili gorostasi, a njih saka slabasnih. Oni dobri medzu njima su dobro znali kako je osnovni élément pobjede iman - vjera. Njihova vjera ih ucini odlucnim i upustise se u sukob koji je mjereci dunjaluckim mjerilima, bio ravan samoubistvu.
I kad nastupise prema Dzalutu i vojsci njegovoj, oni zamolise: "Gospodaru nas, nadahni nas izdrzljivoscu i ucvrsti korake nase i pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje!" (Al-Baqara, 250.)
Poce bitka izlaskom Dzaluta na mejdan koji je vikao:
-Ko ce meni na dvoboj izaci!?
Ljudi se prepadose, pred njima je bio div! Talut zovnu svoje borce:
-Ko ce mu se suprostaviti!?
Niko ni rijeci! Talut ih htjede osokoliti pa im rece:
-Onaj ko izade na dvoboj, bit ce moj zet i naslijedit ce moje kraljevstvo!
Istupi mladic iz Talutovog stroja, bio je to Davud a,s, Mnoge predaje spominju da je tada imao svega sesnaest godina. Njegovo oruzje je bila pracka. Dzalut mu rece:
-Ko si ti, vrati se dijete, ne zelim te ubiti.
-Ali ja zelim ubiti tebe!
Dzalut krenu prema Davudu, ali on zamaha prackom i izbaci, kako stoji u vecini predaja, tri kamena koja ga pogodise u sred cela. Tim jednim udarcem ga ubi, na samom pocetku bitke. Nasta velika pometnja u redovima Amalika.
Allah dz,s, kaze:
I oni ih, Allahovom voljom, porazise, i Davud ubi Dzaluta.
(Al-Baqara, 251.)
Ozeni Davud kcerku Talutovu i posta njegov nasljednik u kraljevstvu.
Allah dz,s, kaze:
I Allah mu dade i vlast i vjerovjesnistvo, i nauci ga onome cemu je On htio. (Al-Baqara, 251.)
Tako Davud posta predvodnik Benu Israila i preko njega Allah dz,s, ponovo ujedini vlast i poslanstvo u jednoj osobi, iako je takvo nesto nestalo sa smrcu Josu'a ibn Nuna, prije vise od cetrsto sezdeset godina.
Zadnja izmjena: Prozor; 18/11/2009 03:13; ukupno mijenjano 1 put/a.
Avatar
Prozor
 
Postovi: 4200
Pridružen/a: 23/05/2007 00:54

Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi

PostPostao/la Prozor dana 05/11/2009 22:55

DAVUD A.S. (DAVID)

Nakon pobjede nad Dzalutovom vojskom i nakon Talutove smrti, Davud posta poslanik i kralj Benu Israila. Jos od vremena Josu'a, cetiri stotine i sezdeset godina, poslanstvo i vlast nisu bili u rukama jednog covjeka iz naroda Benu Israil.
Davud je bio sin Ejsa'a, iz potomstva Jakubovog sina Jahode. Preko njega se vlast ponovo vratila Jahodinim potomcima. Historicari ga opisuju kao sto kaze Et-Taberi u svojoj historiji: Niska rasta, plavih ociju, slabe kose i cista srca.
Allah dz,s, je ojacao Davudovo kraljestvo, Benu Israil se nakon godina velikih nesporazuma i razdora ponovo ujedini. Allah mu podari mu'dzize i posla mu listove objave (suhufe) koje se zovu Zebur.
A Davudu smo dali Zebur. (An-Nisa, 163.)
Davud a,s, je bio lijepog glasa, mnoge predaje spominju kako nijednom covjeku nije dat Ijepsi glas od Davudovog. U sahih-hadisu kojeg biljezi imam Ahmed se kaze da je Resulullah s,a,w,s, cuo Ebu Musa el-Esarija kako uci Kur'an, glas mu je bio posebno lijep, Poslanik je neko vrijeme slusao melodicno ucenje Kur'ana, koje se ttazi prilikom ucenja, potom Resulullah s,a,w,s, rece:
O Ebu Musa, data ti je Davudova melodicnost glasa. (Buhari, hadis 4761 .)
U tome je Allah dz,s, dao znak Davudovog poslanstva Ijudima. Kad bi Davud a,s, ucio Zebur, brda bi za njim ponavljala njegove rijeci a ptice bi iznad njega u mjestu lebdjele i sa njim ponavljale tesbih, jer im je Allah dz,s, naredio:
O brda, ponavljajte zajedno s njim hvalu, i vi ptice! (Saba, 10.)
U drugom ajetu se kaze:
I potcinismo planine i ptice da s Davudom Allaha hvale: to smo Mi bili kadri uciniti. (Al-Anbiya', 79.)
To je bila Davudova mudziza i ljudi su je jasno vidjeli. Allah dz,s, kaze:
Mi smo brda potcinili da zajedno s njim hvale Allaha prije nego sto Sunce zadze i poslije pošto grane. (Sad, 18.)
A i ptice okupljene - svi su oni zbog njegova hvaljenja hvalu ponavljali. (Sad, 19.)
Davudova mu'dziza je bila gvozdze koje u njegovim rukama oblikovalo poput gline i voska. Od njeg je Davud a,s, nacinio pancir koji je bio nepoznat Ijudima toga vremena. Ljudi su koristili pancir u obliku zeljeznih ploca koje su nosili na prsima, pleckama i lectima. Tak\i pancki su bili jako teski pa im Davud napravi pancir od malih zeljeznih halki koji je bio neuporedivo laksi od do tada poznatih. Ovi panciti kao i nacin njihovog pravljenja su spomenuti u Kur'anu:
.. i ucinili da mu mehko gvozde bude.
Pravi siroke pancire i cestito ih pleti! - i cinite dobro, jer Ja vidim sta radite vi.
(Saba',10.-11.)
Allah dz,s, kaze:
I naucismo ga da izraduje pancire za vas da vas stîte u borbi s neprijateljem – pa zasto niste zahvalni? (Al-Anbiya,80.)
Poslanici su dali veliki doprinos u unapredenju civilizacija, vidjet cemo Sulejmanovu ulogu u civilizacijskom napretku toga vremena. Obrada metala se jako razvila posebno u doba Davuda a,s, Allah ojaca Davudovo carstvo i ucini ga mocnim. O tome Allah dz,s, kaze:
I ucvrstili smo carstvo njegovo i dali mu vjerovjesnistvo i sposobnost da rasuduje. (Sad,20.)
Nakon podjeljenosti i rascjepkanosti Benu Israila, Allah im podari veliko, ujedinjeno i mocno carstvo kojim je uspjesno vladao Davud a,s,. Davud je pravedno sudio ljudima, neke njegove presude su spomenute u Kur'anu. Tako jednog dana dvojica Ijudi predzose preko zidina hrama u kojem je Davud a,s, cinio ibadet. Poznato je da je Davud dio dana provodio sudeci Ijudima, dio dana bi posvetio upravljanju carstvom, a noc bi provodio u ibadetu. Nocu nije dozvoljavao nikome da ga u ibadetu ometa. Jedne noci dvije osobe se usudise i preskocise zid dvorca. Davud se iznenadi kad ih ugleda. Postoji predaja koja kaze kako se radilo o dvojici meleka u Ijudskom obliku, ali ja nisam nasao da je ijedna od tih predaja vjerodostojna.
Allah dz,s, kaze:
A da li je do tebe doprla vijest o parnicarima kada su preko zida hrama presli,
kad su Davudu upali, pa se on njih uplasio. "Ne boj se" * rekli su "mi smo dvojica parničara, jedan drugom smo nažao ucinili, pa nam po pravdi presudi; ne budi pristrasan, i na pravi put nas uputi."
(Sad,21.-22.)
Pitao ih je: "Zasto niste dosli u toku dana?" "Zakasnili smo", rekli su. Pitao ih je o sporu, prvi od njih rece:
"Ovaj prijatelj moj ima devedeset i dévêt ovaca, a ja samo jednu, i on mi rece: 'Daj ti nju meni'! - i u prepirci me pobijedi." (Sad, 23.)
Mnoge predaje spominju kako se ovdje radilo o zenama... to je pravi belaj koji se nalazi u knjigama tefsira, kako je navodno Davud imao devedeset dévêt zena, a jedan njegov vojskovoda je imao lijepu zenu koju je Davud zelio za sebe. Posto je bila udata, slao je njezinogmuza u brojne bitke a on bi se redovno vracao kao pobjednik, pa ga je na kraju ubio i zenu mu sebi uzeo. Rijeci koje se ne mogu kazati o najslabijim vjernicima, a kamoli o poslanicima. To je greska i belaj koji se moze naci u pojedinim knjigama tefsira.
Tacno je sljedece: Ovdje se zeljelo iskusati Davudovo sudenje Ijudima. Bilo je rijeci o ovcama, a ne o zenama. Za zenu se u arapskom jeziku nikada ne kaze ne'adze - ovca, niti se kaze bekare -krava, kao sto neki smutljivci kazu o Aisi r,a, To su neke od opasnosti prisutnih u tefsirima.
Ovaj drugi je rekao prvom: "Ja imam devedeset dévêt ovaca a ti samo jednu. Daj mi i ti svoju da je cuvam sa mojim ovcama. Nema pottebe da hodas za jednom ovcom, ja eu ti je cuvati. Vjerovao sam mu, sad on tvrdi kako ja kod njega nemam nista, ja nemam za to nikakav dokaz. Trazim pravednu presudu"!
Davud presudi:
"Ucinio ti je, doista, krivo!" - rece Davud - "time sto je trazio da tvoju ovcu doda ovcama svojim; mnogi ortaci ciné nepravdu jedni drugima." (Sad, 24.)
Mnogi ortaci ciné zulum jedan drugom. Ovdje je upozorenje ortacima da budu pravedni i da jedni drugima nepravdu ne ciné. Malo je onih koji nisu takvi.
Ne ciné jedino oni koji vjeruju i rade dobra djela; a takvih je malo. (Sad, 24.)
Davud a,s, pozuri u presudi a da drugu stranu u sporu nije ni saslusao. U jednoj predaji se spominje kako su ova dvojica odjednom nestala ispred Davuda a,s,. U drugoj predaji se kaze kako je drugi upozorio Davuda i zatrazio da i njega saslusa. Davud shvati kako je zulum ucinio drugoj strani, odmah se pokaja:
Davud se uvjeri da smo Mi bas njega na kusnju stavili, pa oprost od Gospodara svoga zamoli, pade licem na tle i pokaja se. (Sad, 24.)
Ovako postupaju dobri Allahovi robovi. Odmah nakon uvidzene greske se pokaju.
Allah dz,s, kaze:
I Mi smo mu to oprostili, i on je, doista, blizak nama i divno prebivaliste ga ceka. (Sad, 25.)
Allah ga upozori na njegovu gresku. U tom upozorenju je dokaz da se radilo o ovcama, a ne kao sto zidovi lazu na poslanika, optuzujuci ga za nekakvu zenu.
O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji ucinili, zato sudi Ijudima po pravdi i ne povodi se za strascu da te ne odvede s Allahova puta; one koji skrecu s Allahova puta ceka teska patnja na onome svijetu zato sto su zaboravljali na Dan u kome ce se racun polagati. (Sad, 26.)
Tako je vladao i sudio svome narodu, Allahu posebno drag rob, Davud a,s, U sahih-hadisu, kojeg biljezi Buharija iMuslim, se kaze:
Allahu najdrazi namaz Je Davudov namaz, a najdrazi post mît je Davudov post. Davud b ipola noci proveo u snu, trecinu bi noci klanjao nocni namaz pa bi se sestinu te noci spavao. Postio bi svaki drugi dan. (Buhari, hadis 1067.)
Allah dz,s, je pohvalio Davuda rijecima:
"Trudite se i budite zahvalni, o celjadi Davudova!" ' A malo je zahvalnïh medu robovima Mojîm. (Saba,13.)
Da nas Allah ucini od Njemu zahvalnih robova.
Umro je Davud a,s, u stotoj godini zivota, njegova smrt je spomenuta u mnogim sahih-hadisima, koje smo spomenuli u kazivanju o Adernu a,s, kada je on ugledao svjetlo na Davudovom celu i od sebe mu dao jos cetrdeset godina koje su dodate na ranije odredenih sezdeset godina.
U sahih-hadisima se spominje kako je Davud a,s, bio jako ljubomoran na svoje zene koje su zivjele u zidinama, opasanim dvorcima kako se niko ne bi mogao njima pribliziti. Jednog dana zene ugledase covjeka u unuttasnjosti dvorca. Pitale su se:
-Ko je ovaj, Allaha nam, ako ga Davud vidi pogubit ce ga.
Davud sazna za tog covjeka, upita ga ko je on i kako je i zasto presao zabranjeni dio dvorca. Ovaj mu odgovori:
-Ja sam onaj za koga ne postoje zidine ni prepreke. Davud mu rece:
-Ti si Melek smrti, dodzi i uzmi mi dusu! Odmah se Davud pokorio Allahovoj odredbi.,Pokopao ga je Sulejman a,s, u Kudsu. Ovaj hadis biljezi imam Ahmed sa jakim senedom:

Allahov poslanik Davud je bio jako Ijubomoran. Kada bi napustio kucu, sva vrata bi zakljucao, tako da niko nije mogao uci kod njegovih zena dok se on ne vrati. Jednog danaje izasao i zakljucao vraîa, njegova supruga je, gledajuci kroz prozor u dvoriste, ugledala nepoziatog covjeka kako stoji na sredini avlije. Rece prisutnima: "Kako je mogao onaj covjek uci tamo kadsu sva vrata zakljucana, tako mi Allaha, osramotit cemo se pred Davudom. " Kada se Davud vrati, ugleda covjeka kako stoji na sred dvorista. "Ko si ti", - upita ga. "]a sam onaj koji se ne boji kraljeva i pred kojim se ne moze niko nedati", - odgovori on. Davud rece: "Ti si, tako mi Allaha, Melek smrti, pa dobro dosla Allahova odredbo". (AhmedovMusned, hadis 9063.)
Zadnja izmjena: Prozor; 18/11/2009 03:24; ukupno mijenjano 1 put/a.
Avatar
Prozor
 
Postovi: 4200
Pridružen/a: 23/05/2007 00:54

Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi

PostPostao/la Prozor dana 05/11/2009 23:07

SULEJMAN A.S. (SOLOMON)

Nakon Davuda a,s, vlast i poslanstvo naslijedi jedan od njegovih sinova Sulejman a,s,.On nije bio njegov najstariji sin, ali Allah je Sulejmana a,s, odabrao Sebi za poslanika.
I Sulejman naslijedi Davuda. (An-Naml, 16.)
U ovom ajetu se misli na nasljedivanje poslanstva. Dokaz tome su Poslanikove s,a,w,s, rijeci :
Imetak nas poslanika se ne nasljedzuje, ono sto iza nas ostane je sadaka.
Ubrzo nakon preuzimanja poslanstva i vlasti pokaza se sva Sulejmanova velicina, pokazase se velike mu'dzize kojima je Allah dz,s, odlikovao ovog poslanika. Jedna od tih mu'dziza je, poznavanje jezika ptica, o cemu Allall dz,s, kaze:
Dato nam je da razumijemo pticije glasove i svasta nam je dato; ovo je, zaista, prava blagodat! (An-Naml, 16.)
Allah ga je ucinio kraljem kakvog covjecanstvo nije upoznalo prije njega, niti ce takvog do Sudnjeg dana upoznati. Allah mu je dao svasta. Ono sto nije potcinjeno nikome prije Sulejmana, ni poslije njega na dunjaluku jesu dzinni. Svi dzini su bili pod njegovom komandom.
Allah dz,s,o tome kaze:
I sejtani, sve graditelji i gnjurci,
i drugi u bukagije okovani.
(Sad, 37.-38.)
Ovdje pocinjemo razumijevati sustinu dzina: oni su ummet, imaju svoje zadace i poslove, medu njima ima graditelja, ronilaca i slicno, kao sto cemo vidjeti. Oni koji su Sulejmanu bili neposlusni takve bi Sulejman kaznio i zatvorio, bila mu je data takva moc! Vezao bi u okove po dvojicu.
Ovo je Nas dar, pa ti oslobodi ili zadrzi, neces zbog toga odgovarati! (Sad, 39.)
Takvu vlast mu je dao Allah, da potpuno upravlja na Zemlji. O tome Allah dz,s, kaze:
I da dzini, voljom njegova Gospodara, pred njim rade; a kad bi neki od njih otkazao poslusnost naredenju Nasem, ucinili bismo da ognjenu patnju osjeti.
Oni su mu izradivali sto god je htio: hramove i spomenike, i zdjele kao catrnje, i kotlove nepokretne.
(Saba', 12. -13.)
Pravili su mu sve sto je on od njih zatrazio. Cak i kipove koji su u Sulejmanovom serijatu bili dozvoljeni, a nama su zabranjeni kako ne bi bili povod idolopoklonstva. Pravili bi mu ponekad lonce velicine dvorca u kojem bi se spremala hrana i dijelila Ijudima.
Pogledajmo moc, kome je to jos dato, a sve to je bilo Allahovom voljom i snagom.
Druga velika Sulejmanova mu'dziza jeste upravljanje vjetrom. O tome Allah dz,s, kaze:
I Mi smo dali da mu sluze: vjetar - koji je prema zapovîjedi njegovoj blago puhao onamo kuda je on htio. (Sad, 36.)
Na bilo kojem mjestu, na kojem je zelio kisu, poslao bi vjetrove i kisa bi pala. Ima li vece vlasti od ove?! Bili su to plodni vjetrovi koji su donosili bericet kise, pored njih Sulejmanu je data moc upravljanja i nad olujnim vjetrovima:
A Sulejmanu vjetar jaki poslusnim ucinismo ' po zapovijedi njegovoj je puhao prema zemlji koju smo blagoslovili; a Mi sve dobro znamo. (Al-Anbiya1, 81.)
Sulejman a,s, je iz Kudsa upravljao vjetrom. Cesto bi vjetrove koristio kad bi isao u vojne pohode, tako se prenosi u mnogim predajama. Imao je ogromni drveni cïlim na koji bi stala sva njegova golema vojska, potom bi naredio vjetru da ih ponese na odredeno mjesto. U periodu izmedu sabaha i podneva bi prelazili razdaljine za koje je drugim vojskama bio potreban mjesec, a povratak izmedu podneva i aksama je bio koliko mjesec hoda. O tome Allah dz,s, kaze:
A Sulejmanu - vjetar, ujutro je prevaljivao rastojanje od mjesec dana, a i navecer rastojanje od mjesec dana. (Saba1, 12.)
Od Sulejmanovih mu'dziza je bio i bakar. Kao sto je Allah dz,s, dao Davudu tecno zeljezo, tako je Sulejmanu a,s, dao izvor iz kojeg je tekao bakar. Allah dz,s,kaze:
I ucinili smo da mu iz izvora rastopljen bakar tece. (Saba, 12.)
Volio je Sulejman punokrvne konje zvane safinat - oni bi stajali na tri noge, a samo bi vrhom cetvrte dodirivali zemlju. Pored te vrste Sulejman a,s, je bio zaljubljenik u jos jednu vrstu konja zvanu dzijad - brze konje.
Allah dz,s,kaze:Mi smo Davudu poklonili Sulejmana, divan je on rob bio, i mnogo se kajao!
Kad su jedne veceri preda nj bili izvedeni punokrvni konji koji su na tri noge stajali.
(Sad, 30.-31.)
U predaji se kaze kako je pocela smotra tih konja, neke predaje spominju kako je na toj smotri bilo izlozeno vise od dvadeset hiljada konja. Smotra je potrajala dugo i zabavila ga je od uobicajenog
svakodnevnog ucenja Zebura, sve dok sunce nije zaslo. Sulejman nije ni osjetio viijeme koje je proslo, sjeti se i rece:
On rece: "Umjesto da mislim na Gospodara svoga, ja pokazujem Ijubav prema blagu"! - i oni se izgubise iz vida.
"Vratite mi ih!" - i on ih poce gladiti po nogama i vratovima."

(Sad,32. -33.)
Dvije jake predaje govore o ovom drugom ajetu. U prvoj se kaze kako je Sulejman a,s, uzeo sablju i poceo njome konje po nogama i vratovima udarati. Tacnija predaja kaze kako ih je milovao i cinio istigfar, provjeravao je zdrave medzu njima jer ih je pripremao za dzihad.
Sulejmanovo carstvo je bilo ogromno. Allah mu dozvoli da ozeni hiljadu zena. Jednog dana se Sulejman zaklete kako se prenosi u sahih-hadisu kojeg biljezi Buharija:
Sulejman, sin Davudov, rece: "Veceras cu imati odnos sa sedamdeset svojih zena ï svaka od njih ce zanijeti po jednog konjanika na Allahovom putu." (Buhari, hadis 3171.)
Njegov prijatelj mu rece:Reci: "Ako Bog da, " - ali on to ne rece. (Buhari, hadis 3171.)
Samo jedna od njih bi trudna i rodi deformisano dijete bez ruke i bez noge! Poslanik s.a.w.s. je rekao: Da je samo rekao "Insa-Allah" svi bi bili mudzahidi na Allabovom putu. (Buhari, hadis 31 71.)
Ovo je pouka Ijudima da sve sto zèle uraditi vezu za Allahovo odobrenje i htijenje rijecima "Insa Allah."
O tom slucaju Allah dz.s. kaze:
Mi smo Sulejmana u iskušenje doveli i njegovo bolesno tijelo na prijestolju zadržali, ali je poslije ozdravio.
(Sad, 34.)(Izgleda da i ovdje dolazi do nesuglasica u prijevodu, prema ovoj Korkutovoj verziji ne ocituje se jasno da se radi o djetetu, no ostavljam ajet po njegovom prijevodu u sklopu price(Prozor))
Allah dz,s, je Sulejmanu dao pronidjivost u sudenju Ijudima. Allah dz,s, kaze:
I Davudu i Sulejmanu, kada su sudili o usjevu sto su ga nocu ovce necije opasle - i Mi smo bili svjedoci sudenju njihovu. (Al-Anbiya', 78.)
Ovaj dogadaj je bio prije Sulejmanovog poslanstva, kad mu je bilo svega dvanaest godina. Dvojica komsija su trazili presudu u medusobnom sporu. Jedan od njih je imao bascu, a drugi ovce. Coban bi na kraju dana zatvarao ovce u tor kako ne bi otisle u komsijinu bascu. Jednog dana to zaboravi uciniti i ovce nocu predose u bascu i unistise sve usjeve. Kakva je presuda u ovom sporu? Kadija je bio Davud a.s. coban prizna svoju gresku i on presudi:
-Kazna ti je da komsiji das sve ovce koje imas.
Sulejman je tada bio van sudnice, kad ovi izadose on ih upita za presudu. Oni mu je rekose, a on od njih zatrazi da se vrate. Sulejman rece:
-Allahov poslanice, zar nema bolje rjesenje od tog?
-Kakvo, upita Davud a.s.!
-Daj ovce ovom sto mu je basca unistena, a cobanu daj bascu. Kad je vrati u stanje u kakvom je bila, vrati mu njegove ovce a ovom drugom njegovu bascu!
To je nesumnjivo bila bolja presuda. Allah dz.s. o tome kaze:
I ucinismo da Sulejman pronikne u to. (Al-Anbiya1, 79.)
U sahih-hadisu kojeg biljeze Buharija i Muslim se spominju dvije zene koje su dosle Davudu a.s. da im presudi u sporu. Svaka od njih je imala novorodeno dijete. Vuk napade i pojede dijete starije zene. Ona potom uze dijete mlade zene tvrdeci kako je to njezino dijete. Nijedna od njih nije imala dokaz za svoje tvrdnje i niko nije znao koje je cije dijete. Davud a.s. nije znao kako da presudi. Sulejman zatrazi dozvolu od oca i rece:
-Dijete pripada svakoj od njih, dajte mi dijete i dajte mi sablju, svaka ce dobiti po pola djeteta!
Mlada zena povika:
-Ne, nemojte to ciniti, dajte neka zivi, ona mu je majka.
Sulejman rece:
-Nije, nego si ti njegova majka.
Bio je Sulejman a.s. jedan od najboljih kadija rnedu Ijudima.
Kur'an nam kazuje jedno, zaista, cudno kazivanje o Sulejmanu a.s.:
I sakupise se Sulejmanu vojske njegove, dzini, Ijudi i ptice, sve ceta do cete, postrojeni,
i kad stigose do Mravlje doline, jedan mrav rece: "O mravi, ulazite u stanove svoje da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i ne primijete!"
(An-Naml, 17. -18.)
Sulejman a..s. je dosao sa svojom vojskom u tu dolinu i cuo razgovor mrava. Uléma veli: "Koliko li je samo taj mrav pametan i rjecit, pogledajte ajet: - o! poziv, - upozorenje, i- ulazite,
naredenje, da vas ne izgazi, negacija,- posebno,opcenito, opravdanje". Koja je samo to rjecitost. Sve to kazano u samo jednoj recenici!
Sulejman a.s. je cuo tog mrava, razumio je cak i govor insekata:
I on se nasmija glasno rijecima njegovim i rece: "Gospodaru moj, omoguci mi da budem zahvalan na blagodati Tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da cinim dobra djela na zadovoljstvo Tvoje, i uvedi me, miloscu Svojom, medu dobre robove Svoje!" (An-Naml, 19.)
Jos jedno cudno kazivanje se spominje o Sulejmanu a.s. u Kur'anu. To je kazivanje o njemu i Belkisi, ta prica u Kur'anu pocinje rijecima:
I on izvrsi smotru ptica, pa rece: "Zasto ne vidim pupavca, da nije odsutan?
Ako mi ne donese valjano opravdanje, teskom cu ga kaznom kazniti ili cu ga zaklati!"
I ne potraja dugo, a on dodze, pa rece: "Doznao sam ono sto ti ne znas, iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest."
(An-Naml, 20.-22.)
Pogledajte kako pupavac, pticica jedna slabasna, razgovara sa najvecim carem dunjaluka. Obracanje u kojem nema ponizenosti ni straha, nije to kao obracanje danasnjim kraljevima i predsjednicima u kojem se obavezno ponizno i sa ogromnim strahom kaze samo ono sto njihove usi vole cuti. Grad Saba je bio u Jemenu. Zena po imenu Belkisa je vladala Jemenom, tako mocno da je to bilo i pupavcu cudno.
Vidio sam da jedna zena njima vlada i da joj je svega i svacega dato, a ima i prijesto velicanstveni. (An-Naml, 23.)
Postovanja vrijedan vladar je bila Belkisa.Vidio sam da se i ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu -sejtan im je prikazao lijepim postupke njihove i od pravoga puta ih odvratio, te oni ne umiju naci pravi put;pa da se klanjaju Allahu, koji izvodi ono sto je skriveno na nebesima i u Zemlji i koji zna ono sto krijete i ono sto na javu iznosite. (An-Naml,24.-25.)Zasto je pupavac spomenuo vodu iz zemlje? Zato sto je pupavac kazivao Sulejmanu gdje se nalazi voda pod zemljom.
Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar svega što postoji!(An-Naml,26.)
Sulejman a.s. mu rece:
"Vidjecemo" - rece Sulejman - "da li govoris istinu ili ne." (An-Naml,27.)Zbog cega mu Sulejman, a.s., nije odmah povjerovao? Pa zato sto u to vrijeme nije bilo druge zene koja je vladala zemljom. To je bilo cudno Sulejmanu a.s. i bilo mu je cudno kako mogu obozavati Sunce, kako!!? Cudan mu je bio i njezin ars i golema vlast koja joj je data. Nije mu rekao ni da je iskren ni da laze, i u takvpm postupku je pravicnost i mudrost. Sacekati da se obejani ono sto neki govore.
Sulejman a.s. napisa pismo i dade ga pupavcu:
Odnesi ovo moje pismo pa im ga baci, a onda se od njih malo izmakni i pogledaj sta ce jedni drugima reci! (An-Naml, 28.) Naredi mu da stane podalje od njih i prati njihovu reakciju. On tako i postupi i u ovome je dokaz da ptice razumiju govor ljudi. Belkisa rece:
"O velikasi,"' rece ona - "meni je dostavljeno jedno postovanja vrijedno pismo
Od Sulejmana i glasi: 'U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ne pravite se vecim od mené i dodzite da mi se pokorite'!
"O velikasi" - rece ona - "savjetujte mi sta trebam u ovom slucaju uraditi, ja bez vas necu nista odluciti!"
(An-Naml, 29. -32.)
Bila je pametan vladar i nije samostalno donosila odluke, savjetovala se sa prvacima svoga naroda. Oni joj rekose:
"Mi smo vrlo jaki i hrabri" • rekose oni - "a ti se pitas! Pa, gledaj sta ces narediti!" (An-Naml, 33.)
Kako je ovo divan prizor dogovora medu pametnim. Ona im ponudi ispravno rjesenje:
"Kad carevi osvoje neki grad" ' rece ona - "oni ga razore, a ugledne stanovnike njegove ucine ponizenim; eto, tako oni rade.
Poslat ću im jedan dar i vidjet ću sa cime ce se izaslanici vratiti."

(An-Naml, 34.-35.)
Odluci da posalje velike darove koje je tesko odbiti pa ce na osnovu toga saznati stvarnu moc i namjere Sulejmana a.s. I krenu delegacija put Palestine sa velikim i bogatim darovima. Zadaca im je bila da kazu kako oni nisu za rat i kao znak dobre volje im donose ove poklone, a za uzvrat traze jedino mir u kuci.
Ovaj postupak naljuti Sulejmana a.s. i rece:
I kad on pred Sulejmana izide, ovaj mu rece: "Zar da blagom mené pridobijete? Ono sto je Allah meni dao bolje je od onoga sto je dao vama. Vi se onome sto vam se daruje radujete!
Vrati se njima! Mi cemo im dovesti vojske kojima se nece moci oduprijeti i istjerat cemo ih iz Sabe ponizene i pokorene."

(An-Naml, 36.-37.)
Predajte se bez borbe. Kad je Belkisa to cula, rece im: "Nema nam izlaza, predajte se. Posaljite izaslanika i recite mu da se bez borbe predajemo."
Cekajuci ih, Sulejman a.s. rece:
"O dostojanstvenici, ko ce mi od vas donijeti njezin prijesto prije nego sto oni dodzu da mi se pokore?"
"Ja ce ti ga donijeti" - rece Ifrit, jedan od dzina - "prije nego iz ove sjednice svoje ustanes, ja sam za to snazan i pouzdan."
(An-Naml, 38.-39.)
Snazan da ti donesem ars i povjerljiv, necu ostetiti draguljé kojima je ukrasen.
"A ja cu ti ga donijeti" * rece onaj koji je ucio iz Knjige."(An-Naml, 40.)
Ucenjaci se razilaze o tome ko je taj koji je znao znanje Knjige. Jedni kazu kako je to bio jedan ucenjak iz Benu Israila kome je Allah dz.s. dao znanje Allahovog najveceg imena, kojim kad bi zamolio Allaha, On bi mu se odazvao. Drugi kazu da se misli na meleka Dzibrila. Prvo misljenje je jace.
"A ja cu ti ga donijeti" * rece onaj koji je ucio iz Knjige - "prije nego sto okom trepnes." I kad Sulejman vidje da je prijesto vec pored njega postavljen, uzviknu: "Ovo je blagodat Gospodara moga, koji me iskusava da li cu zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan - u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan - pa, Gospodar moj je Neovisan i Plemenit." (An-Naml, 40.)
Koja je to moc, imati takvog vojnika u svojim redovima! Potom Sulejman a.s. naredi da se promjeni raspored dragulja koji su krasili Belkisin ars.

"Promijenite izgled njezina prijestolja da vidimo hoce li ga ili nece prepoznati!"
I kad ona dodze, bi joj receno: "Je li ovakav prijesto tvoj?" - "Kao da je on!" ' uzviknu ona.
(An-Naml, 41. -42.)
Pogledajmo, nije joj rekao: Je li ovo tvoj ars, nego: Je li ovakav tvoj prijesto? Njezin odgovor je bio jos precizniji, nije rekla; Jeste, jer je nelogicno da prijesto netaknut stigne prije nje. Nije rekla ni - Nije, jer je zaista izgledao gotovo kao njezin prijesto. Rece: "Kao da jeste."
U te dvije rijeci je ostavila tri mogucnosti: Da jest njen ars, da nije i da bi mogao biti njezin prijesto! Sulejman a.s. kad je cuo njezine rijeci se zacudi njezinoj mudrosti i znanju, rece :
A nama je prije nego njoj dato znanje, i mi smo muslimani. (An-Naml, 42.)
Ona je ucena, ali ja sam prije nje ucen bio i uz to sam musliman!
Predala je carstvo Sulejmanu a.s. ali je ostala u nevjerovanju. Sulejman a.s. joj htjede pokazati nesto sto nije moglo biti produkt Ijudskih nastojanja.
A da nije ispravno vjerovala, nju su omeli oni kojima se ona, mimo Allaha, klanjala, jer je ona narodu nevjernickom pripadala.
"Udi u dvoranu!" - bi joj receno.
(An-Naml, 43.-44.)
Dvorac sav od stakla, ispod njega rijeka koja tece. Udze u dvorac pun vode.
-Udzi, rece joj Sulejman a.s.
-Ali voda je, rece.
-Samo ti udzi!
Ona podize haljinu kao da ce rijeku zagaziti. Stade na staklo, vode nigdje, zacudi se. Sta je ovo, to nisu Ijudska posla.
I kad ona pogleda, pomisli da je duboka voda, pa zadize haljinu uz noge svoje. "Ova je dvorana uglacanim staklom poplocana"! -rece on. "Gospodaru moj", - uzviknu ona - "ja sam se prema sebi ogrijesila i u drustvu sa Sulejmanom predajem se Allahu, Gospodaru svjetova!" (An-Naml, 44.)
Nakon toga Belkisa prihvati islam. Mnoge predaje spominju kako se Sulejman a.s. njome ozenio.
Od najvrjednijih djela koja je ucinio Sulejman a.s. je bilo ponovno gradzenje Mesdzidul Aksa'a. Prvi koji je sagradio taj mesdzid je bio Jakub a.s. u sahih-hadisu se spominje kako je nas Poslanik s.a.w.s. upitan:
-Kojije mesdzid prvis agradzen na zemlji?
-Mesdzidul-Haram (u Mekki, sagradio ga je Ibrahim a.s. rece.
-A. onda?
-Mesdzidul Aksa, sagradio ga je Jakub a.s..
-Kolika je razlika izmeâu tih gradnji?
-Cetrdeset godina.
Kad je Nabukadonosur zauzeo Kuds, srusi Mesdzidul-Aksa pa ga Sulejman a.s. ponovo izgradi, a pored njega sagradi veliki Sulejmanov hram. Taj hram je bio i ostao svetinja za zidove, njega oni i dan-danas traze pored Mesdzidul-Aksa'a.
Vrijednost Mesdzidul-Aksa'a se spominje u brojnim hadisima u kojima se kaze da je namaz obavljen u ovoj dzamiji vrijedan koliko pet stotina drugih namaza.
Od Abdullah ibn Amra ibn Asa se prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s. rekao:
Sulejman, sin Davudov, je nakon zavrsetka gradnje Mesdzidul-A.ksa' a zamolio Allaha dz.s. tri stvari: da njegova presuda bude u skladu sa Allahovom, da mu Allah dadne vlast kakvu nece dati nikom poslije njega, i da svako ko posjeti tu dzamiju, samo radi obavljanja namaza u njoj, bude cist od grijeha kao na dan kad ga je majka rodila. Pa je Poslanik s.a.w.s. rekao: "Prve dvije stvari su mu date, a ja se nadam da mu je udovoljeno i trecoj zelji. " (Ibnu Madzdzin Sunen, hadis 1407.)
U kazivanjima o Davudu i Sulejmanu a.s. smo vidjeli mu'dzize koje su im date, a pred kojima ljudska pamet stane. Opet, ma kolika moc i cuda posjedovali Ijudi, ostaje jedna istina, a to je: Oni su ipak Ijudi, a Ijudi umrijeti moraju. Nikada Ijudi nece dostici Sulejmanovu snagu, a i Sulejman je umro, i svi mi cemo umrijeti. Ostat ce djela i samo cemo sa njima pred Gospodara naseg stati i racun polagati!
Umro je Sulejman a.s.u pedeset drugoj godini zivota na cudan nacin. Ljudi toga vremena su bili iskusani dzinnima, cak su mislili da oni znaju gajb - ono sto ce se desiti. Allah ih htjede poduciti, putem Sulejmanove smrti, da dzini ipak ne znaju gajb.
Jednog dana je Sulejman a.s. naredio dzinnima da rade a on je stajao pored njih i pratio njihov rad. Kad bi ih on pratio neprestano bi radili, bojeci ga se jako. Sulejman a.s. ih je kaznjavao na dunjaluku zestoko prije nego bi bili kaznjeni na ahiretu. Dzinni su danima radili bez prestanka, a Sulejman ih je naslonjen na stap posmatrao. U tom polozaju mu Allah uze dusu. Oci Sulejmanove ostase otvorene, dzinni su mislili da je on jos ziv pa su i dalje radili. Sulejmanov nasljednik je to znao, ali to nije zelio pokazati pred dzinima. Dolazio bi i kao da nesto sapce Sulejmanu na uho, potom bi odlazio. Dzini su radili bez prestanka cijelu godinu. Cudili su se, citavu godinu Sulejman a.s. stoji nepomicno na jednom mjestu, ne jede, ne pije, ne govori, ali stoji i otvorenih ociju ih gleda. Medzusobno su se sasaptavali: Mozda je umro, ali ih je opet bilo strah da bilo sta poduzmu.
U tom periodu Allah dz.s. salje crva koji izgrize stap i Sulejman a.s. pade na zemlju. Dzini shvatise kako je Sulejman a.s. umro jos prije godinu dana, a Ijudi shvatise kako dzjni ne znaju gajb, jer da znaju ne bi godinu dana neprestano i u strahu radili.
Allah dz.s. kaze:
A kad smo odredili da umre, crv koji je bio rastocio stap njegov -upozorio ih je da je umro, i kad se on srusio, dzini shvatise da ne bi na muci sramnoj ostali da su buducnost prozreti mogli. (Saba', 14.)
Allah dz.s. ovim zeli poruciti Ijudima kako su dzini slaba stvorenja koja ne znaju gajb i koja su potcinjena Gospodaru svjetova, Allahu Svemocnom.
Tako Kur'an govori o najvecem caru dunjaluka svih vremma Sulejmanu,a.s.
Zadnja izmjena: Prozor; 18/11/2009 03:46; ukupno mijenjano 1 put/a.
Avatar
Prozor
 
Postovi: 4200
Pridružen/a: 23/05/2007 00:54

Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi

PostPostao/la Macak U Cizmama dana 07/11/2009 00:03

Prozor,

Izvini ali moram te pitati da li je ova tema samo za citanje ili i za diskusiju ? Ako je samo za citanje , zaboravi ovaj moj post. OK ?
Macak U Cizmama
 
Postovi: 289
Pridružen/a: 06/11/2009 10:32

Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi

PostPostao/la Chmoljo dana 07/11/2009 00:07

Macak U Cizmama je napisao/la:Prozor,

Izvini ali moram te pitati da li je ova tema samo za citanje ili i za diskusiju ? Ako je samo za citanje , zaboravi ovaj moj post. OK ?


samo za čitanje. :D

post obrisan, ne začatavaj temu bezveze.
Avatar
Chmoljo
Forum administrator
 
Postovi: 25227
Pridružen/a: 05/06/2008 03:41
Lokacija: i vukove stid reći odakle sam...

Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi

PostPostao/la Prozor dana 09/11/2009 17:17

UZEJR A.S.

Nakon Davuda a.s. Benu Israil se udaljio od Allahovog puta, izgubio Tevrat, zaboravio mnoge ajete i propise Tevrata. Allah dz.s. htjede da obnove svoju vjeru te im posla poslanika po imenu Uzejr.
Allah dz.s. naredi Uzejru a.s. da ode u pusto i poruseno mjesto. On se zacudeno pitao: "Kako i kome cu biti poslanik u pustom mjestu?!

" Cekao je da vidi kako ce Svemoguci ozivjeti to mjesto. U tom njegovom pitanju nije bilo opiranja Allahovoj odredbi, bilo je to samo cudenje.
Allah dz.s. i njega usmrti i on mrtav bi stotinu godina.

-Ili za onoga koji je prolazeci pored jednog do temelja porusenog grada, povikao: "Kako ce Allah oziviti ove sto su pomrli?" I Allah ucini te on umre i tako ostade stotinu godina, a onda ga ozivi.
(Al-Baqara, 259.)
Uzejrova dusa je uzeta za vrijeme njegovog sna, u nekim predajama se spominje kako je zaspao oslonuvsi noge na zid. Kad se probudio bio je u istom tom polozaju. Dosao mu je melek u Ijudskom obliku i pitao ga koliko je dugo spavao.

I zapita: "Koliko si ostao? " "Dan ili dio dana" - odgovori. "Ne" * rece On - "ostao si stotinu godina. Pogledaj jelo svoje i pice svoje - nije se pokvarilo; a pogledaj i magarca svoga * da te ucinim dokazom Ijudima - a pogledaj i kosti * vidi kako ih sastavljamo, a onda ih mesom oblazemo (Al-Baqara,259)
Pogledajmo Allahovu moc, hrana i voda se nisu nimalo promjenili. Uzejr se zacudi, kako je moguce da se magarac koji je danas bio ziv tako promjeni i kosti postane! Gledao je kako se kosti magarca pomjeraju i sklapaju u obliku magarca. Kosti, damari, krv, meso, koza i dlaka postaju zivi magarac. Kad to vidje, Uzejr rece:
I kad njemu bi jasno, on povika: "Ja znam da Allah sve moze!"(Al-Baqara,259.)
Pogleda u ozivljeno selo i upita ih:
-Znate li Uzejra?
-Znamo, rekose, umro je prije vise od stotinu godina.
-Ja sam Uzejr!
Naravno, ovi to ne prihvatise. Pocese ga provjeravati i ispitivati. Dovedose staricu koje je imala vise od sto dvadeset godina, za koju se kaze da mu je bila majka. Poce im opisivati Uzejra, pogledase u njega i vidjese na njemu sve te opise.
Nakon toga povjerovase u ono sto im je on govorio. Uzejr ih poce poducavati Tevratu i Ijudi se pocese iznova vracati ovoj vjeri, velicati i slusati ovog Allahovog poslanika. Slavili su ga i velicali toliko da su na kraju za njega rekli da je Allahov sin!
Jevreji govore: "Uzejr je - Allahov sin." (At-Tawba, 30.) Allah dz.s. ih kazni zbog tih njihovih rijeci.
Do dana danasnjeg zidovt ne odustaju od ove svoje zablude, Uzejra smatraju svetim potomkom i nazivaju ga Diban - Sveti Uzejr. To je sirk koji oni cine.
Zadnja izmjena: Prozor; 18/11/2009 03:49; ukupno mijenjano 1 put/a.
Avatar
Prozor
 
Postovi: 4200
Pridružen/a: 23/05/2007 00:54

Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi

PostPostao/la Prozor dana 09/11/2009 17:19

IMRANOVA PORODICA (ALU IMRAN)

Vremenom se pojavi cestita porodica koja je svoje porijeklo vodila od Ibrahima a.s. i Jakuba a.s. porodica koja je poznata kao Alu Imran. Allah dz.s. kaze: Allah je odabrao Adema, i Nuha, i Ibrahimovu porodicu, i Imranovu porodicu nad ostalim svijetom -sve porod jedan od drugog - a Allah sve cuje i sve zna. (Alu 'Imran,33.-34.)
Imran kojeg Allah dz.s. spominje u Kur'anu je bio potomak Davuda a.s. Imao je dvije kcerke: Merjemu i Asja'u. Merjemin sin je Isa a.s. a Asja'in sin je Jahja a.s. Merjemina sestra Asja' je bila udata za jos jednog Allahovog poslanika, Zekerijja a.s.To je rodbinska veza ove trojice poslanika.
Avatar
Prozor
 
Postovi: 4200
Pridružen/a: 23/05/2007 00:54

Re: Vjerovjesnici i njihovi narodi

PostPostao/la Prozor dana 09/11/2009 17:24

ZEKERIJJA A.S.

Allah dz.s. nam je opisao mnogo toga vezanog za Imranovu porodicu. Prvi dogadaj je samo rodenje Merjemino.
Zekerijja je sin Dana i jedan od Sulejmanovih potomaka, zivio je u Damasku, bio je dugovjecan i imao je preko stotinu godina. Prica pocinje sa Imranovom zenom, Merjeminom i Esje'inom majkom, koja je bila nerotkinja. Jednog dana ugleda pticicu kako u usta svog mladunceta stavlja hranu. Pozelje da i ona ima svoje dijete, dize ruke i zamoli Allaha dz.s.:
Kada Imranova zena rece: "Gospodaru moj, ovo sto je u trbuhu môme ja zavjetujem samo na sluzbu Tebi, pa primi od mené, jer Ti, zaista, sve cujes i znas!" (Alu'Imran, 35.)
Molila je Allaha da joj podari dijete i Njemu se zavjetovala da ce dijete koje rodi sluziti Bejtul-Makdisu. Zekerijja i Imranova porodica su preselili u Bejtul-Makdis kako bi tamo ibadet cinili i vjeri sluzili. Njihov obicaj je bio da nekog od svoje djece daju na sluzenje Bejtul-Makdisu. Ta djeca bi rasla sa svestenstvom, od njih bi ucili Tevrat, rasli bi u Bejtul-Makdisu i vremenim bi postajali najveci poboznjaci i ucenjaci svoga naroda.
Imranova zena se zavjetovala da ce dijete, ako joj ga Allah podari, dati u Bejtul-Makdis. Allah joj se smilovao i ona rodi djevojcicu. Nije bio obicaj da zensku djecu daju u sluzbu Bejtul-Makdisa:
Poslije ona, kada je rodi, rece: "Gospodaru moj, rodila sam zensko." (Alu 'Imran, 36.)
Nije znala sta da ucini, zavjetovala se da ce to dijete dati u sluzbu, ali to dijete je zensko, a njih ne daju u sluzbu! Njezin suprug Imran je bio poglavar svestenstva tog vremena. Ona se posavjetova sa njim. Rece joj: "Ako si se zavjetovala, ona pripada onome cemu si se ti u ime Allaha zavjetovala. "
Allah dz.s. kaze:
A Allah dobro zna sta je rodila - a zensko nije kao musko. (Alu'Imran, 36.)
Ona se zavjetovala ocekujuci musko dijete ali joj Allah podari djevojcicu koja je bolja od djecaka, kojeg je prizeljkivala. U ovom ajetu je velicanje Merjeme, a ne umanjivanje njezine vrijednosti kako to pojedini pokusavaju prikazati.

Nadjela sam joj ime Merjema, i ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog sejtana. (Alu 'Imran, 36.)
Allahov Poslanik s.a.w.s. kaze:
Svako novorodzence sejtan dotakne svojim prstom, osim Imranove kcerke Meyrem i njezinog sina Isaa.(AhmtdovMusned, hadis 7866.)
Njima se to nije dogodilo zato sto je dova Imranove zene bila kod Allaha primljena.
I Gospodar njezin primi je lijepo i ucini da uzraste lijepo. (Alu 'Imran, 37.)
Tako Merjema posta jedna od onih koji su sluzili Bejtul Makdisu. Obicaj je bio da se o svakom poklonjenom djetetu brine jedan od svestenika.Ovaj put su svi htjeli da se brinu o njoj te se zbog toga medusobno sukobise u misljenju. U takvim nesporazumima bi se dovama obracali Allahu, dz.s., i On bi ih na razne nacine upucivao na ono sto je za njih ispravno.
Ovaj puta su se podijelili u misljenju, a Zekerijja a.s.je bio uporan u tome da se upravo on treba o njoj brinuti. Drugi se tome suprotstavise i predlozise da bace svoja pera u vodu i sacekaju Allahov znak kao presudu u ovom spornom pitanju. Na cijem peru bude znak taj ce se i btinuti o njoj. Pera su bila drvena i plovila su nizvodno, osim Zekerijjaovog pera koje je plutalo uzvodno. To je jos jedno od Allahovih cuda koje je spomenuto u Kur'ani-Kerimu:
To su nepoznate vijesti koje ti objavljujemo. Ti nisi bio medu njima kada su pera svoja od trske pobacali da bi vidjeli koji ce se od njih o Merjemi brinuti, i ti nisi bio medzu njima kad su se prepirali. (Alu 'Imran, 44.)
Spominjanje ove price u Kur'anu je u isto vrijeme i potvda Muhammedovog s.a.w.s. poslanstva jer se govori o necemu sto on zasigurno prije toga nije znao.
I da se o njoj brine Zekerijja. (Alu 'Imran, 37.)
Zekerijja se lijepo starao o njoj, rasla je u zdravom i lijepom ambijentu. Ranije nego ostale vrsnjakinje je postala djevojka. Kad je rodila Isaa, S^SI, imala je svega petnaest godina. Bila je pobozna, ucena, skromna i iskrena prema Allahu dz.s. Allah joj je dao keramete i ucinio je jednom od najboljih zena. Allah d.s. o njoj kaze:

Kad god bi joj Zekerijja u hram usao, kod nje bi hrane nasao.
(Alu 'Imran, 37.)
To se nije desilo samo jednom, nego se to ponavljalo svaki puta kad bi Zekerijja usao kod nje. Zimi bi kod nje nalazio Ijetno voce, a ljeti zimsko voce. Bilo je to vrijeme bez frizidera i zamzivaca. Cudio se i pitao je:

"Odakle ti ovo, o Merjema?" - on bi upitao, a ona bi odgovorila: "Od Allaha." (Alu 'Imran, 37.)
Allah dz.s. govoreci o Isaua.s., kaze:
A majka njegova je uvijek istinu govorila. (Al-Ma'ide, 75.)
Allah dz.s. o vrijednosti i velicini Merjeme kaze:
O Merjema, tebe je Allah odabrao i cistom stvorio, i boljom od svih zena na svijetu ucinio. (Alu 'Imran, 42.)
Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik - i prije njega su dolazili i odlazili poslanici - a majka njegova je uvijek istinu govorila.
(Al-Ma'ida, 75.)
Muhammed s.a.w.s. o njoj u hadisu kojeg biljeze Buharija, Muslim, Tir mizija, Nesaija i Ahmed kaze:
Najbolje zene na zemlji su bile Imranova kcerka Merjern i Huvejlidova kcerka Hadidza.
U mnogim hadisima se spominje vrijednost cetiri zene, o kojima nas Poslanik savs kaze:
Od svih zena svijeta najbolje su bile njih cetiri: Imranova kcerka Merjem, Huvejlidova kcerka Hadidzci, Muhammedova kcerka Fatima i faraonova zena Asija. (AhmedovMusned, hadis 11942.)
Mnogo toga upucuje da je najbolja od njih cetiri upravo Merjem, zatim Fatima, pa Hadidza, a onda Asija.
Kad je Zekerijja vidio Allahove pocasti prema toj djevojci i on sam pozelje dijete. Tada je imao stotinu godina a njegova supruga je bila godinu dana mlada od njega. Njegovu dovu Allah dz.s. spominje u vise sura:
Kazivanje o milosti Gospodara tvoga prema robu Njegovu Zekerijjau,
kad je on Gospodara svoga tiho zovnuo,
i rekao: "Gospodaru moj, kosti su mi oronule i glava osijedjela, a nikada nîsam, kad sam Ti, Gospodaru moj, molbu uputio, nesretan ostao.
Bojim se rodaka svojih po krvi poslije mené, a zena mi je nerotkinja. "
(Maryam, 2.-5.)
Zekerijja je bio naviknut da Allah primi svaku njegovu dovu. On je bio jedini poslanik u tom vremenu, a sa onima koji su ga trebali naslijediti nije bio zadovoljan jer je kod njih vidio ono sto mu se nikako nije svidalo. Bojao se da ce sa takvim svestenstvom Benu Israil ponovo skrenuti sa pravoga puta.
A zena mi je nerotkinja, zato mi pokloni od Sebe sina
da naslijedi mene i porodicu Jakubovu, i ucini, Gospodaru moj, da budes s njim zadovoljan.
(Maryam, 5.-6.)
Allah dz.s.primi njegovu dovu:
Odazvasmo i, izlijecivsi mu zenu, Jahjaa mu poklonismo. (Al-'Anbiya,90.)
Njegova zena je bila nerotkinja pa joj Allah dz.s. podari moc radanja. Ibnu Abbas kaze: "Nakon njegove dove zena mu, u devedeset devetoj godini, dobi menstruaciju. " U drugoj predaji se biljezi da je Ibnu Abbas komentkajuci ovaj ajet rekeo: "Bila je lose naravi, duga jezika pa je Allah dz.s., promjenio i boljom je ucinio. " Dakle, Allah je nju i tjelesno i karakterno ucinio boljom nego sto je bila.
Meleki ga obradovase rijecima:
"O Zekerijja, javljamo ti radosnu vijest da ce ti se djecak roditi, ime ce mu Jahja biti, nikome prije njega to ime nismo htjeli dati."
(Maryam, 7.)
Avatar
Prozor
 
Postovi: 4200
Pridružen/a: 23/05/2007 00:54

PrethodnaSljedeća

Natrag na Religija

Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.