Sta da radim

[Alma_71]

Registrirala sam se na ovaj forum u nadi da ce mi neko pomoci da rijesim ovaj problem koji postaje sve gori i gori.Naime, ja sam majka decka od 17godina koji pohadja gimnaziju.Prve dvije godine je redovno ucio, tu i tamo bi napravio neki izostanak, ali nista strasno..malo mu je falilo da prodje odlicnim.
Ali ove godine se naglo promjenio, postao je jedan od najgorih u razredu.Ne uci nikako, moram ga uvijek podsjecati na to.Dok je jedan dan navodno "ucio", ja mu banem u sobu da vidim kako ide, a on drzi knjigu u rukama, u knjizi mobitel i slusalice u usima.Isla sam kod razrednice nekoliko puta na razgovor, ali ni ona nema ideju sta bi moglo biti s njim te mi je rekla da u skoli vise ne radi nista, vecinu caseva "prespava" u zadnjoj klupi.Ima vec 14 jedinica i jedan neopravdan cas ga dijeli od snizavanja vladanja na 3.Razgovarala sam sa njim zajedno s muzem i pitala ga sta se desava, zasto ne uci, a on mi je ovako odgovorio:"A de ti meni reci sta ja imam od ucenja.Zasto da ucim, ionako mi ovo nikad nece trebati u zivotu"Pitam ga dalje pa koji ces fakultet upisati s ovakvim ocjenama, a on mi rece da je fakultet potpuno gubljenje vremena i da nema sanse da on provede 6 godina uceci.
Eto, to je to ukratko.Ako neko zna bilo kakvo rijesenje, neka napise.Ja sam sve pokusala, na kraju mi je doslo da odem ka psihijatru sa njim, ali mislim da bi to pogorsalo stanje.

[dottore]

Da li ima neku drugu obavezu osim skole ?


Mislim, necu da kazem da je upao u lose drustrvo, ali moze biti da je sa nekim ko ima slicno misljenje. Treba mu jakog treninga-fizickog napora, novog drustva koje ce mu pomoci da promijeni misljenje....

[Alma_71]

Da li ima neku drugu obavezu osim skole ?


Mislim, necu da kazem da je upao u lose drustrvo, ali moze biti da je sa nekim ko ima slicno misljenje. Treba mu jakog treninga-fizickog napora, novog drustva koje ce mu pomoci da promijeni misljenje....

Trenira nogomet, ali u zadnje vrijeme i to je zapusto.Jednostavno kao da ga vise nista ne zanima, kod kuce ili spava ili je na kompjuteru.

[lokalni_razdjevičar]

Registrirala sam se na ovaj forum u nadi da ce mi neko pomoci da rijesim ovaj problem koji postaje sve gori i gori.Naime, ja sam majka decka od 17godina koji pohadja gimnaziju.Prve dvije godine je redovno ucio, tu i tamo bi napravio neki izostanak, ali nista strasno..malo mu je falilo da prodje odlicnim.
Ali ove godine se naglo promjenio, postao je jedan od najgorih u razredu.Ne uci nikako, moram ga uvijek podsjecati na to.Dok je jedan dan navodno "ucio", ja mu banem u sobu da vidim kako ide, a on drzi knjigu u rukama, u knjizi mobitel i slusalice u usima.Isla sam kod razrednice nekoliko puta na razgovor, ali ni ona nema ideju sta bi moglo biti s njim te mi je rekla da u skoli vise ne radi nista, vecinu caseva "prespava" u zadnjoj klupi.Ima vec 14 jedinica i jedan neopravdan cas ga dijeli od snizavanja vladanja na 3.Razgovarala sam sa njim zajedno s muzem i pitala ga sta se desava, zasto ne uci, a on mi je ovako odgovorio:"A de ti meni reci sta ja imam od ucenja.Zasto da ucim, ionako mi ovo nikad nece trebati u zivotu"Pitam ga dalje pa koji ces fakultet upisati s ovakvim ocjenama, a on mi rece da je fakultet potpuno gubljenje vremena i da nema sanse da on provede 6 godina uceci.
Eto, to je to ukratko.Ako neko zna bilo kakvo rijesenje, neka napise.Ja sam sve pokusala, na kraju mi je doslo da odem ka psihijatru sa njim, ali mislim da bi to pogorsalo stanje.

Da se ne drogira?

[sabljak]

samo nemoj vrsiti nad njim prevelik "teror" i pritisak, onda ces skroz izgubiti nad njim kontrolu.

Gle, za muskarca je bolje da "luduje" par godina dok je mlad i onda se smiri ( to ce se vjerovatno desiti kad nadje prvu finu curu u koju se zaljubi ), nego da kasnije luduje citav zivot umjesto da stvara nesto, da ima svoju zenu, djecu...

nisu sva djeca ista, moj ti je savjet da ga malo pustis da se "ohladi" sam i da sam napravi neke greske iz kojih ce nauciti. Ali pod jednim uvijetom, moras dobro paziti skim se druzi, najvise zbog narkomana i ostalog olosa kojeg ima. Znaci samo se ne smije drogirati! Ostalo sto se desava nek se desava, ne moze biti u zlatnom kavezu....

gle ja se sjecam nekih momaka koijima su roditelji govorili da ne smije nikako bjezati sa casa, cak ako citav razred pobijegne da on mora ostati sjediti, ti su momci bili najmirniji nije se znalo za njih... i onda su preko noci "podivljali" i postali ono sto nikako nisu smjeli postati... dok su djeca koja su bjezala tada, sada zavrsili faxove i imaju fin zivot.

ovo je jedan banalan primjer, nadam se da mozes razmijeti sta hocu da ti kazem

to je jednostavno tako, ne kaze se bezveze "magarece godine", mora mu puhati sad skroz glavu da bi kasnije bio cvrst a ako budete nesto htjeli na silu, onda ce tek krenuti sve niz brdo

kako god, sretno

[Epitop]

Pusi travu 100% (mozda jos nesto teze da uzima) iako svaki roditelj ne zeli to priznati misleci da je njegovo dijete sjajno i posebno malo to provjerite s kim se druzi, da'l dolazi kasnije iz skole ili od ranije odlazi u skolu (sve se to radi da bi se zapalio koji joint u medjuvremenu), posebno ta nezainteresovanost i "filozofska" naklapanja kako mu ne treba fakultet u zivotu...sretno

[Alma_71]

hvala svima na odgovorima, nadam se da je to samo jedan period i da ce ga ubrzo proci te da ne uzima nikakve droge kao sto je neko spomenuo.

[vitamini]

Draga Alma_71, bitno je da ste prepoznali problem, i da ga pokušavate riješiti. Period u kojem je Vaš sin sada je sam po sebi turbulentan, pun promjena, fizičkih i psihičkih, mijenjaju se odnosi u porodici zbog sazrijevanja i normalnih "mušica" koje adolescenti imaju u tom dobu. Važno je održite normalnu komunikaciju sa sinom, bez pretjeranih ispitivanja i optuživanja. Samo se sjetite sebe u tom periodu života i kako ste se Vi slagali sa svojim roditeljima. Pokušajte mu pokazati da ga razumijete, to je važnije nego bilo kakvo forsiranje da se promjeni. Što više forsirate da bude kao prije, to će se on više povlačiti u sebe ili ići u drugu krajnost, bunt, izbivanje iz kuće i slično.
Pomirite se s tim da neće biti kao prije, i ne tetirajte ga kao dijete, nego se ponašajte prema njemu kao prema odrasloj osobi. Tu i tamo provjerite da li obavlja svoje redovne obaveze, a ako do te mjere zapusti školu i treninge, pokušajte kroz razgovor doći do razloga , ako uopšte postoji neki poseban razlog, ili je to samo normalan period kroz koji svaki adolescent prolazi.
Ne zaboravite da su oni u tim godinama najosjetljiviji, upoznaju svijet, susreću se sa različitim sadržajima, koji ih mogu itekako zbuniti i traže pravac, a roditelji i svi odrasli su im "glupi, nemaju pojma o životu" i tako dalje...
U kakvom je odnosu sa ocem, da li on može s njim opušteno razgovarati, bez ljutnje ili osudjivanja? Ako oboje istovremeno razgovarate s njim, pazite da se ne osjeća kao na optuženičkoj klupi, čime ćete postići samo kontraefekat.
Iskoristite neki trenutak koji zajedno provodite u porodici, uz ručak ili kroz neku opuštenu atmosferu kada se svi smijete, da mu provučete i da ga podsjetite da ste mu vi kao roditelji najveći prijatelji, da vama može reći bilo šta, da ćete ga razumjeti i pokušati mu pomoći. I ako izgubi godinu, da to neće biti kraj svijeta, ali da će biti jedino on odgovoran za to, a ima još dovoljno vremena da izbjegne taj ishod.
Nemojte mu nipošto prijetiti pedagozima, psiholozima, psihijatrima, razrednicom, direktorom isl. Pokažite mu da ste vi kao porodica jaki i spremni da zajedno prođete ovaj period i pričajte mu kakvi ste Vi bili u tim godinama, ali realno, a ne u superlativima kao što roditelji imaju običaj.....
Normalno je da se on sada u ovim godinama mentalno "odvaja" od roditelja, ali to je jedan proces koji i Vi morate proći sa sobom. Majke se teško mire s tim da im djeca više nisu mala i da odrastaju. Samo budite uključeni u njegov život i dešavanja , ali istovremeno pustite da se stvari odvijaju normalnim tokom. Sve najbolje, pozdrav

[casanova123]

Ja imam jedan prijedlog kako da mu date do znanja da treba da uci i da bue barem malo zainteresovan za zivot.. Recite mu jednostavno kada ste ga vec tako fino pitali za fakultet i skolu, pitajte ga sada kako misli da prezivi u ovom svijetu? Pitajte kada planira da se iseli iz kuce i da zapocne vlasiti zivot? Kako planira da izdrzava sebe i buducu familiju?

Ono sta jos trebate da uradite mozda je da mu kazete, da od sada ako nece da uci, nije zainteresovan za fax, da fino skonta kako da zaradi neke pare za zivot jer mu vi nista vise necete para davati.. Prestanite da cistite skroz njegovu sobu, da mu perete stvari, da sklanjate iz njega i cistite sudje.. Recite mu da treba da nauci malo da bude odgovoran.. tako ce najbolje da dodje sebi, jer on sada razmislja na takav nacin, da misli da ce ga roditelji izdrzavati do njegove 40te sto je veoma moguce opet, jer u danasnje vrijeme sve se nenormalno promijenilo..

Znaci, neka pere, kuha sebi, neka cisti, i opcenito dajte mu inicijativu i odgovornost.. Ne dajite mu pare za ishranu izvan kuce, tipa burgeri, doneri, pite itd.. Kada treba u skolu da ode, dajte mu 1km i neka sebi kupi kolu.. ako hoce da izlazi neka sam nekako namakne pare jer od jedinica u skoli sigurno nema para..

Nemojte da mu zabranjujete stvari, tipa izlaske, internet, kompjuter, mobitel itd.. nego mu jednostavno ukinite finansije..

Ovo sve govorim, jer sam bio i ja nedavno u jednoj ovakvoj situaciji, iako ja nisam nikad tako bio nezainteresovan za fax i skolu.. Dosao sam u drugu zemlju da studiram, troseci pare koje su moji roditelji stejeli posljednjih 15 godina radeci.. Odjednom kada dodjes ovdje, dobijes slobodu(raspustis se, nema vise onog lanca zvanog roditelj).. poceo ludjacki izlaziti..drugi jezik, druge zene, nepoznato slatko, neprestani provod, ludorije, ali nema mame da ti opere, da ti skuha, nema tate da ti drzi predavanja, muka ti vise od mcd i od donera.. nakon vise od mjesec dana, shvatio sam da sam potrosio vise nego sto mi je bilo planirano da potrosim za 4-5 mjeseci(u EU u kada pretvorite to u eure, nije to malo para).. onda sam bio konstantno gladan.. depresija te opali kad udjes u sobu kad vidis rusvaj..pa pospremis onda sve redom, pa nadjes neki poslic, pa se eto kao namaknu neke pare, pa stanes za mjesec dana opet na noge, pa se vracaj u zivot.. shvati ccovjek veoma brzo kada glad dodje na vrata, da ne moze da bude konstantna zezancija cijeli zivot..

vjerujte da glad natjera covjeka na pravi put haha


ozbiljno vam kazem.. prestanite mu momentalno davati pare. recite da od sada pa na dalje mora da se sam snalazi za novac koji hoce van kuce da potrosi.. recite mu da sve namirnice postoje u kuci i ako je gladan neka sam sebi skuha od toga sto ima u kuci.. kazite mu da ima krov nad glavom, i ako ne zeli da uci, neka zavrsi srednju skolu, napuni 18 i recite mu da ako ne zeli ni da radi i da trazi posao, da cete ga izbaciti iz kuce(naravno necete ga izbaciti er ga volite i to nikad ne biste uradili, ali neka shvati kako je tesko zaraditi marku, a kako ju je samo lako potrositi )

nadjite mu neki fizicki posao ako je ikako moguce.. neka kopa, cisti, pere, prenosi teske stvari za minimalac od 3km po satu, pa ce da vidi hoce li zaista to da radi cijeli zivot.. samo da znate da je rad u mcd krvav posao, a ovdje u EU je plata u mcd izmedju 4-6 eura ako radis na kasi( a sa tim da bi ovdje prezivio moras da radis kao konj i jos se moras uvuci sefu restorana do 12palacnog crijeva ne bi li dobio da radis kao kuhar ili da ti da pola eura po satu vise..)

[Ambrozija]

Mozda razgovarati sa skolskim pedagogom ili psihologom. To su ipak strucni ljudi koji bi mogli dati preciznije odgovore ako se nesto ozbiljno desava, poput uzimanja droge i slicno, kao sto je gore navedeno.

[scorpion7]

Ovo sve govorim, jer sam bio i ja nedavno u jednoj ovakvoj situaciji, iako ja nisam nikad tako bio nezainteresovan za fax i skolu.. Dosao sam u drugu zemlju da studiram, troseci pare koje su moji roditelji stejeli posljednjih 15 godina radeci.. Odjednom kada dodjes ovdje, dobijes slobodu(raspustis se, nema vise onog lanca zvanog roditelj).. poceo ludjacki izlaziti..drugi jezik, druge zene, nepoznato slatko, neprestani provod, ludorije, ali nema mame da ti opere, da ti skuha, nema tate da ti drzi predavanja, muka ti vise od mcd i od donera.. nakon vise od mjesec dana, shvatio sam da sam potrosio vise nego sto mi je bilo planirano da potrosim za 4-5 mjeseci(u EU u kada pretvorite to u eure, nije to malo para).. onda sam bio konstantno gladan.. depresija te opali kad udjes u sobu kad vidis rusvaj..pa pospremis onda sve redom, pa nadjes neki poslic, pa se eto kao namaknu neke pare, pa stanes za mjesec dana opet na noge, pa se vracaj u zivot.. shvati ccovjek veoma brzo kada glad dodje na vrata, da ne moze da bude konstantna zezancija cijeli zivot..

Znaci obisao si BECKE KAFANE

[blesava]

Mislim da decko zapada u pubertetsku depresiju...znam jer je i mene zdrmala u trecem razredu srenje. Nemojte odmah mamu plasiti da se drogira...ne mora da znaci da se drogira, ali opasnost postoji da ce poceti da se drogira ukoliko na vrijeme ne reagujete.

Obavezno potrazite strucnu pomoc, na forumu vam niko nece moci konkretno pomoci. A moguce je i da je samo nesretno zaljubljen

[Alma_71]

Hvala vam mnogo sto pokusavate pomoci, pokusacu uraditi to sto mi preporucujete pa cemo vidjeti kako ce se stvari razvijati, nadam se nabolje.Ipak jos necu traziti strucnu pomoc, ali ako se stvari ne poprave moracu.
Neko je upitao kakav ima odnos s ocem.U zadnje vrijeme taj odnos je mnogo zahladio, prije su skoro cijeli dan provodili zajedno(setnja psa, voznja biciklima, odlazak na sportsko igraliste), ali sad ni za to nema volje.

[charrrmed]

Od mog rodjaka sin je isto tako. U prva tri razreda bio super mirno dijeto koje je redovno ucilo, bio uvijek odlican ili jak vrlodobar, uvijek su ga navodili kao primjer na roditeljskim sastancima, da se ostala djeca trebaju ugledati na njega i slicno. Medjutim u zadnjih godinu dana se sve naglo promijenilo, prestao je da uci, svaki noc je izlazio do kasno, upao u lose drustvo, naredao jedinica i jedinica, da bi na kraju otkrili da konzumira drogu. Nije da te plasim, ali bolje je odmah to otkriti nego kasnije kada ce negativne posljedice biti mnogo vece. Pedagog je to prvi primijetio, nakon razgovora s njim, ali roditelji ko roditelji, ne zele prihvatiti da nesto nije uredu s njihovim djetetom, pa su to, ne mogu reci ignorisali, kaznjavali su oni njega i slicno ali nije to to. Tek nakon sto ga je policija uhvatila nakon sto su vidjeli da radi to sto radi i nakon sto su mu odrzali predavanje i slicno, zovnuli oba roditelja, mali se uplasio i sada redovno ide kod psihologa, smirio se i polako se vraca u normalu. Uglavnom, popricati sa pedagogom i psihologom, biti maksimalno uz dijete, dati mu do znanja da ste tu kao podrska, osjetljive su to godine...a mozda je i nesto potpuno bezazleno, mozda je zaljubljen i neuzvracena mu je ljubav i slicno.

[Alive]

A mozda se, kao sto sam ja bio nesretno zaljubio

[Hopkins]

Zamirisala mu mufna

[Kastanienallee]

Mozda razgovarati sa skolskim pedagogom ili psihologom. To su ipak strucni ljudi koji bi mogli dati preciznije odgovore ako se nesto ozbiljno desava, poput uzimanja droge i slicno, kao sto je gore navedeno.

Isplati se za život i zdravlje svog djeteta potražiti stručnu pomoć. S tim što sam se dva puta uvjerila u to kako razgovor sa nekim stručnim licima može biti pogrešan izbor. U školi gdje sam radila prije desetak godina, neka curica je zapala u neku adolescentsku krizu i nije joj se više dolazilo u školu niti je imala želju da komunicira s ljudima. Imala je previše izostanaka pa su roditelji morali doći da razgovaraju s njenim razrednikom i pedagogom. Zgražavala sam se kad sam u zbornici čula njenu razrednicu kako umjesto da se iz petnih žila potrudi da pomogne toj curici svima o zbornici mrtva hladna priča o curici kako je ni manje ni više poludila. Priča druga, školska drugarica u toku srednje škole u jednom malom bh. mjestu se nekako jako zaljubi i nekako nakon neuzvraćene ljubavi zapadne u neku krizu. Isto nije željela da se druži, ide u školu, samo se zatvarala u sebe. Roditelji su joj bili očajni i nakon nekog perioda su je odveli u mjesni dom zdravlja na sve preglede pa je upućena kod neuropsihijatra. Psiholog u to vrijeme nije radio u toj ustanovi a bio je period tek poslije rata pa se ljudi nisu mogli baš pretjerano kretati i birati gdje će odvesti dijete. Desilo se da je medicinska sestra koja je radila s tim neuropsihijatrom na prijemu pacijenata bukvalno cijelom mjestu pričala kako je ta curica poludila i nas koji smo se družili s njom su dugo poslije pitali za našu "ludu" prijateljicu. Danas je to sve dosta drugačije. Više ljudi se lakše obraća za savjet i nadam se da je čitava ta priča bolja.
Teško je biti strog prema svojoj djeci i ne vjerujem da se nakon godina neukazivanja na sistem prava i odgovornosti (pa čak i djeteta) odjednom može uvesti nešto takvo. Treba puno razgovora s djetetom i smanjivanje prakse nagrađivanja djece čak i kad se prestanu odgovorno ponašati prema svojim obavezama.

[leo_bonucci_19]

Pusi travu 100% (mozda jos nesto teze da uzima) iako svaki roditelj ne zeli to priznati misleci da je njegovo dijete sjajno i posebno malo to provjerite s kim se druzi, da'l dolazi kasnije iz skole ili od ranije odlazi u skolu (sve se to radi da bi se zapalio koji joint u medjuvremenu), posebno ta nezainteresovanost i "filozofska" naklapanja kako mu ne treba fakultet u zivotu...sretno

Glupost.

[lara b.]

meni djeluje da je on povucen u neki "svoj svijet", nema volje, depresivan...a to je jako cesto u pubertetu
ono mladi covjek nailazi na nove probleme, osjeca se neshvacen... neki postanu agresivni, neki bezvoljni
moguce da se i zaljubio ili ima nekih problema sa drustvom ili nema drustvo....
imam rodicu tih godina i ona je stalno u sobi, visi na internetu ili spava....nista ne jede, samo cokolade... i njena mama je jako zabrinuta
uglavnom mami nece nista priznati, ali meni se otvorila i ispricala kako je zaljubnljena, kako joj je mrsko vise uciti, nagomilalo joj se gradivo i ne zna sta ce... osim toga trenirala je kosarku, sada ne trenira, jer je nerviraju neke drugarice, a sve je povezano sa tim nekim momkom
uglavnom njoj su sada ocitali bukvicu da ima da uci, ne u svojoj sobi...gdje moze mastati i spavati, nego u dnevnom boravku i mama je nadgleda...uveli su joj instrukcije jedne zanimljive cure, koja na nju djeluje onako pozitivno...
a internet joj nisu zabranili, jer bi se naljutila na njih, nego jednostavno ga nisu platili 2 mjeseca...tako da ga i nema
uglavnom njena mama je tu bila domisljata, inace je i sama profesorica, pa valjda zna kako ce

uglavnom,probajte i vi nekoga angazovati neka decku pomaze instrukcijama i malo nagalamite da to ne moze tako, da vas upozoravaju iz skole, da ste jaaako zabrinuti.... ukinite mu te navike muzika i internet....smislite nesto....
mislim da ga ne treba kriviti, nego se obratiti u smislu da vam je svima jako tesko i brine vas i zelite mu pomoci da se izvuce iz te krize

[casanova123]

Znaci obisao si BECKE KAFANE

Uzduz i poprijeko

[dusa_raskopuša]

U sustini, najbitnije je da se ne drogira. Sve ostalo se moze podnijeti. Sto znaci da moras da budes 100% sigurna da se ne drogira, pa da odahnes, to prvo. Mozemo mi do sljedece godine naglabati o tome, sta mu je, sta mu nije, sto je takav, zasto nije ovakav, ali su male vjerovatnoce da cemo ubosti. Sjedni i fino porazgovaraj sa djetetom. To sto je neko naveo da treba da mu kazes da ako nece da studira da skonta kako da misli da prezivi, msm da je pogresno. Moze te pogresno skontati, pa mu u glavu doc' ideja da ode od kuce ili nesto slicno. Bar ja tako mislim. Vjerovatno je depresivan iz nekog razloga, kojeg, ne bih da nagadjam. Mozda je to samo period, mozda nije. A i majka bi trebala da osjeti kad nesto ni'e u redu sa njenim djetetom, i to ne samo po ocjenama u skoli. Kako god nemoj da navaljujes, strpljenja samo i sve ce doci na svoje.

[alenthekiller]

Ja sam isto tako, bio medju ucenicima generacije u osnovnoj, prvi razred 4,3 prosijek i onda gotovo. Sve gori i gori bio. U cetvrtom razredu trebao pasti iz 3 pa me pustili jer sam maturant bio. Jednostavno dodje tako, nesto ima paznju da odvuce. Pocinju izlasci sa rajom, druzenja i upoznavanja. Ponekad neki provod bas da bude ekstra. Onda dodje faza kada je sve svjedno. Sto bi ja to ucio, kad ce mi trebati to. Nisam jednom gledao u svesku matematike i pitao se sto ce mi ovo. Onda dodje test, snaci cu se ja nekako. Pa dobijem 1, ma popravice se ona. A nisi se ni okrenuo dodje kraj godine. Pa krij od roditelja ocijene, izmisljaj lazi. Nije tu razredna itd. Sta ima u skoli, kod mene uvijek nema nista. Na casovima se igralo igrica, nabijali rekordi na kojekavim igricama i smijalo budalestinama na youtube. Pa mama unesvijest zamalo nije pala kad je saznala iz dva da sam pao u trecem. Bilo je svega, stvarno, ali nikad nisam pravio probleme roditeljima. Da dolazi policija na vrata, da se opijam i slicno. Kad treba u skoli test raditi, nikad nisam bjezao. Ako nisam naucio kazem i dobijem 1 i kad je test isto tako. Moze biti svasta tu. Najbolje da sjednete i popricate sa sinom i pitate ga. Ukinite mu ono sto najvise voli, o cemu ovisi. Tako je meni bilo. Ali na kraju se opameti, govorim iz iskustva ovo. Nadam se da ce ubrzo vas problem nestati

[motol]

Ma pustite dijete, tek mu je 17 godina. Nek nauci da donosi sam odluke, ako on misli da mu ne treba fakultet, neka i bude tako. Onda i ako pogrjesi naucit ce nesto iz svoje greske. Ne trebate mu vi usadjivati neke svoje zelje i ambicije, to je njegov zivot, ne vas i nek ga zivi onako kako on hoce. Samo nek se ne drogira, ne pusi i nek sto manje pije. To mu u zivotu nece nista pomoci, a sve drugo je stvar njegovog razmisljanja i ako on mislis da ce uspjeti tako nek proba, bar se nece kajati poslije sto nije probao po svom Evo i jedan video koji je po meni jako OK koji je mozda i on vidio

http://www.youtube.com/watch?v=Vr1S2dmUW8A&feature=plcp

[Svjetionik]

Registrirala sam se na ovaj forum u nadi da ce mi neko pomoci da rijesim ovaj problem koji postaje sve gori i gori.Naime, ja sam majka decka od 17godina koji pohadja gimnaziju.Prve dvije godine je redovno ucio, tu i tamo bi napravio neki izostanak, ali nista strasno..malo mu je falilo da prodje odlicnim.
Ali ove godine se naglo promjenio, postao je jedan od najgorih u razredu.Ne uci nikako, moram ga uvijek podsjecati na to.Dok je jedan dan navodno "ucio", ja mu banem u sobu da vidim kako ide, a on drzi knjigu u rukama, u knjizi mobitel i slusalice u usima.Isla sam kod razrednice nekoliko puta na razgovor, ali ni ona nema ideju sta bi moglo biti s njim te mi je rekla da u skoli vise ne radi nista, vecinu caseva "prespava" u zadnjoj klupi.Ima vec 14 jedinica i jedan neopravdan cas ga dijeli od snizavanja vladanja na 3.Razgovarala sam sa njim zajedno s muzem i pitala ga sta se desava, zasto ne uci, a on mi je ovako odgovorio:"A de ti meni reci sta ja imam od ucenja.Zasto da ucim, ionako mi ovo nikad nece trebati u zivotu"Pitam ga dalje pa koji ces fakultet upisati s ovakvim ocjenama, a on mi rece da je fakultet potpuno gubljenje vremena i da nema sanse da on provede 6 godina uceci.
Eto, to je to ukratko.Ako neko zna bilo kakvo rijesenje, neka napise.Ja sam sve pokusala, na kraju mi je doslo da odem ka psihijatru sa njim, ali mislim da bi to pogorsalo stanje.

Ja bih ga pustio da radi po svom. Nema tu ništa od ubjeđivanja. Vjerujem da lik zna sve što svi znamo.

[i_ja_na_forumu]

Draga Alma,

svako nase ponasanje je reakcija ne necije predhodno ponasanje. da bi se to novonastalo ponasanje popravilo potrebno je saznati zbog cega je do njega doslo. to znaci da vi vaseg sina treba da slusate. jer ce uvijek neke stvari indirektno reci. to opet ne znaci da ga vi trebate staviti ispred sebe i reci : e slusaj, sad mi reci sta ti je i dok ne kazes ne idemo nigdje.
po mom misljenju vi bi ga jedno vrijeme trebali pustiti malo, da pratite njegove reakcije na pojedine dogadjaje, da vidite nakon kojih i kakvih situacija on odlazi u svoju sobu ne zeleci pricati s vama. gradite s njim odnos i vremenom ce se i on ( kada vidi da se i vi mijenjate) promijeniti.

neko je spomenuo drogu, moguce je da je probao drogu. ali treba imati na umu da je djeci danas vecinom dostupna marihuana koja kada se duze i cesce ne uzima nema takve bihejvioralne pokazatelje.
moglo bi biti da ga je "opucao pubertet", da je nesretno zaljubljen, da je upao u lose drustvo, da vi u porodici imate nekih probelma s kojima se on na taj nacin nosi.

na kraju je jos bitno pomenuti da ne treba vikati, udarati i svadjati se sa njim.

on ima problem- on ne zna kako da se nosi s njim- vi mu morate pomoci i pokazati mu kako.

sretno vam =)