Sizofrenija

Sve o zdravlju...

Moderator/ica: ladyblue18

Sizofrenija

PostPostao/la drag_gost dana 24/09/2012 13:13

Pozdrav svima,

Amidza mi ima sizofreniju zadnjih 30 godina, kakva su vasa iskustva? Kako se nosite s tim porodicno?
Avatar
drag_gost
 
Postovi: 1593
Pridružen/a: 17/04/2010 19:09
Lokacija: Tu, odmah :)

Re: Sizofrenija

PostPostao/la damke_85 dana 24/09/2012 13:26

drag_gost je napisao/la:Pozdrav svima,

Amidza mi ima sizofreniju zadnjih 30 godina, kakva su vasa iskustva? Kako se nosite s tim porodicno?


Joj imas ih ovdje koliko hoces, paranoidna shizofrenija ti je in sada.

Salu na stranu, to je bolest s kojom se ipak moze zivjeti sasvim normalno samo treba privikavanja, opet zavisi od vrste i stepena bolesti.
Imam prijatelja kojem je dijagnosticirana, nekad je totalno odsutan, uglavnom je "cudan" totalno ali ako znas to i ako postupas bez straha i predrasuda onda je ok.
Ne treba zaboraviti da su to i dalje ljudi.
damke_85
 
Postovi: 205
Pridružen/a: 22/09/2012 14:25

Re: Sizofrenija

PostPostao/la Hadzi Lojo dana 30/09/2012 10:31

Ma mi smo ti svi sizofrenicari, od Deytona jos nismo skontali ko nas je najvise zajebo.
Hadzi Lojo
 
Postovi: 592
Pridružen/a: 19/10/2010 19:51

Re: Sizofrenija

PostPostao/la Misterxy dana 30/09/2012 15:52

Pa valjda su ti tvoji rođaci naučili sve o šizofreniji za tih 30 godina,pitaj ih.
Znam da je to jedno dosta ozbiljno oboljenje i da ljudi oboljeli od te bolesti mogu biti i opasni po okolinu :-?
Zadnja izmjena: Misterxy; 23/10/2012 22:58; ukupno mijenjano 1 put/a.
Misterxy
 
Postovi: 67
Pridružen/a: 29/09/2012 20:34
Lokacija: north island

Re: Sizofrenija

PostPostao/la drag_gost dana 30/09/2012 20:36

To je zaista cesta dusevna bolest, pogotovo u ovom poslijeratnom periodu. Stres je obicno najveci katalizator, a stresor je nezaposlenost, problemi u porodici, i slicno. Takodjer genetski faktor za pojavu sizofrenije je zaista velik. Lijeka nema, barem koliko je meni receno, ali se moze drzati pod kontrolom. Obicno eskalira poslije 40te ili 50te godine. Stres je najgori...
Avatar
drag_gost
 
Postovi: 1593
Pridružen/a: 17/04/2010 19:09
Lokacija: Tu, odmah :)

Re: Sizofrenija

PostPostao/la damke_85 dana 03/10/2012 16:00

drag_gost je napisao/la:To je zaista cesta dusevna bolest, pogotovo u ovom poslijeratnom periodu. Stres je obicno najveci katalizator, a stresor je nezaposlenost, problemi u porodici, i slicno. Takodjer genetski faktor za pojavu sizofrenije je zaista velik. Lijeka nema, barem koliko je meni receno, ali se moze drzati pod kontrolom. Obicno eskalira poslije 40te ili 50te godine. Stres je najgori...


Izvini al prvi put cujem da su stres ili nezaposlenost katalizatori bolesti. I ovo da obicno eskalira poslije 40 ili 50 takodjer prvi put cujem, bas se razvija za vrijeme adolescentnog doba, stvarno ne znam ko ti daje te informacije ali su totalno pogresne.


http://www.stetoskop.info/Sizofrenija-h ... ontent.htm
damke_85
 
Postovi: 205
Pridružen/a: 22/09/2012 14:25

Re: Sizofrenija

PostPostao/la Jed1217 dana 03/10/2012 16:10

.
Zadnja izmjena: Jed1217; 15/03/2014 01:05; ukupno mijenjano 1 put/a.
Avatar
Jed1217
 
Postovi: 236
Pridružen/a: 10/02/2008 22:28

Re: Sizofrenija

PostPostao/la slobodann dana 03/10/2012 16:27

Sizofrenija je katastrofa, no na svu srecu sada postoje jako dobri lijekovi (tipa: Risset) koji je potpuno obuzdavaju i normalno se moze zivjeti sa njom (u slucaju naravno da korise terapiju bez prekida iti jedne tablete).

No ima 10 vrsta oblika... i svaka je na "svoju ruku"'
Avatar
slobodann
 
Postovi: 184
Pridružen/a: 20/05/2012 10:32

Re: Sizofrenija

PostPostao/la drag_gost dana 04/10/2012 19:13

Jed1217 je napisao/la:Nažalost imam svašta napisati na ovu temu. Moja mama je oboljela od shizofrenije. Tri puta je bila hospitalizirana. Zadnji put prije 6-7 godina. Sada troši terapiju (Leponex) i vodi prilično normalan život. Samo ja nikada neću biti potpuno opuštena u vezi svega toga i svaka njena zabrinuta faca je meni i dan danas zabrinjavajuća. Za jednu porodicu je strašno da sve to preživi, ne zovu je džaba rak duše. Ako neko ima neka konkretnija pitanja, slobodno.


Pozdrav i zao mi je... Zanima me kako je hospitalizirana? Na silu ili svojevoljno? Da li drzava moze ista da ucini po tom pitanju, socijalni radnik, uz podrsku porodice?
Avatar
drag_gost
 
Postovi: 1593
Pridružen/a: 17/04/2010 19:09
Lokacija: Tu, odmah :)

Re: Sizofrenija

PostPostao/la Jed1217 dana 05/10/2012 22:37

.
.
Zadnja izmjena: Jed1217; 15/03/2014 01:05; ukupno mijenjano 1 put/a.
Avatar
Jed1217
 
Postovi: 236
Pridružen/a: 10/02/2008 22:28

Re: Sizofrenija

PostPostao/la drag_gost dana 07/10/2012 15:38

Je li se to radi u dogovoru sa socijalnim radnikom, uz podrsku porodice, ako recimo postoji opravdana zabrinutost na sigurnost cijele porodice? Ili nesto slicno? Hvala i izvini, znam da su bolna sjecanja. :)
Avatar
drag_gost
 
Postovi: 1593
Pridružen/a: 17/04/2010 19:09
Lokacija: Tu, odmah :)

Re: Sizofrenija

PostPostao/la staradis dana 07/10/2012 19:55

Teska bolest i individualna.
Kod nas u narodu ima jako puno pogresnih informacija posto je narod ne nacitan i neuk.

Ima razlictih oblika.
Nekad su simptomi jako blago ali idu i do mjere da osoba ne funkcionise i kao biljka je.
Jako mali broj ih je agresivno.

Uzroka ima veliki broj i sve zavisi od osobe do osobe,generalno danas u nauci se kaze da ima uzrok i okidac.Nekome se pojavi nekome ne.

Srecom terapije su sve bolje tako da se da zivjeti i sa tim.

Na zapadu se vec radi sa terapijama na vise nacina,promjena zivota,ljekovi,psihoterapija ne ide se vise samo jednim putem jer je bolest tako individualna.

Imas tonu clanaka i knjiga cak na nasem jeziku sjedi brate citaj

RIjetko nastupa u ranoj dobi i zreloj dobi obicno se pojavljuje od 20-30 god
staradis
 
Postovi: 1770
Pridružen/a: 03/04/2012 17:40

Re: Sizofrenija

PostPostao/la Jed1217 dana 08/10/2012 13:30

.
Zadnja izmjena: Jed1217; 15/03/2014 01:04; ukupno mijenjano 1 put/a.
Avatar
Jed1217
 
Postovi: 236
Pridružen/a: 10/02/2008 22:28

Re: Sizofrenija

PostPostao/la drag_gost dana 08/10/2012 22:20

staradis je napisao/la:Teska bolest i individualna.
Kod nas u narodu ima jako puno pogresnih informacija posto je narod ne nacitan i neuk.

Ima razlictih oblika.
Nekad su simptomi jako blago ali idu i do mjere da osoba ne funkcionise i kao biljka je.
Jako mali broj ih je agresivno.

Uzroka ima veliki broj i sve zavisi od osobe do osobe,generalno danas u nauci se kaze da ima uzrok i okidac.Nekome se pojavi nekome ne.

Srecom terapije su sve bolje tako da se da zivjeti i sa tim.

Na zapadu se vec radi sa terapijama na vise nacina,promjena zivota,ljekovi,psihoterapija ne ide se vise samo jednim putem jer je bolest tako individualna.

Imas tonu clanaka i knjiga cak na nasem jeziku sjedi brate citaj

RIjetko nastupa u ranoj dobi i zreloj dobi obicno se pojavljuje od 20-30 god

Nije problem citati, procitao sam dosta o tome. Zanimaju me iskustva u BiH, sa socijalnim radnicima u ovom slucaju.
Avatar
drag_gost
 
Postovi: 1593
Pridružen/a: 17/04/2010 19:09
Lokacija: Tu, odmah :)

Re: Sizofrenija

PostPostao/la mrtva kokoš dana 08/10/2012 23:24

drag_gost je napisao/la:Je li se to radi u dogovoru sa socijalnim radnikom, uz podrsku porodice, ako recimo postoji opravdana zabrinutost na sigurnost cijele porodice? Ili nesto slicno? Hvala i izvini, znam da su bolna sjecanja. :)


smjestanje u psihijatrijsku bolnicu moze biti dobrovoljno i prisilno. kako se prisilna hospitalizacija izjednacava sa lisavanjem slobode, ona je moguca samo za vrijeme sudskog roka i ona se moze izvrsiti samo pod posebnim uslovima a to je obicno kada je pacijent opasan za okolinu ili samoga sebe. prisilni smjestaj obicno traje 60 dana a moze se produziti najduze do 6 mjeseci, naravno uz odobrenje suda. bez sudskog odobrenja ljekar moze zadrzati pacijenta najduze 72 sata ali nakon toga mora obavijestiti sud.

kada se radi o izvan sudskom roku, pacijent moze biti doveden odnosno smjesten u bolnicu samo uz njegov dobrovoljni (potpisani) pristanak. to moze biti na incijativu porodice, ali isto tako i na incijativu samoga soc. radnika ukoliko je sam soc. radnik upoznat sa slucajem i ukoliko on smatra da je bolnicko lijecenje potreba samoga pacijenta ali bez obzira opet je potreban dobrovoljni pristanak samoga pacijenta. pacijenti obicno dolaze u pratnji porodice, soc. radnika ( koji je zaposlen u nekoj od izvanbolnickih sluzbi za zastitu mentalnog zdravlja i koji bi predpostavljam trebao biti upoznat sa bolescu i stanjem pacijenta) a nerijetko i sami pacijenti se znaju obratiti za pomoc. cini mi se da u svakoj opstini, bar kada je u pitanju grad sarajevo postoji ova sluzba za mentalno zdravlje.

pacijent se moze smjestiti u bolnicu i bez dobrovoljnog pristanka ukoliko mu je oduzeta poslovna sposobnost. a zahtjev za pokretanje postupka oduzimanja poslovne moze biti pokrenut od nadlezne ustanove u kojoj je pacijent smjesten, od strane organa stareteljstva, centra za soc. rad i blizih srodnika.

p.s. nadam se da je u pitanju zaista potreba za smjestajem u neku od ustanova a ne nacin na koji se zelis rijesiti clana porodice, sto je najcesce slucaj...
Avatar
mrtva kokoš
 
Postovi: 12174
Pridružen/a: 13/01/2009 20:46
Lokacija: komuna

Re: Sizofrenija

PostPostao/la Robert Mo dana 09/11/2012 12:59

Nisam paranoičan ali sam primjetio da me u zadnjih nekoliko mjeseci prate neke osobe u tamnim naočarama. Ponašaju se krajnje čudno, rekao bih i neljudski pa stoga zaključujem da je možda riječ o izvanzemaljcima. Dva puta sam se obraćao policiji, prijavljivao ih, međutim sve je bilo uzalud. I dok ovo pišem osjećam da me oni nadziru, ako ne izravno onda pomoću nekih uređaja, možda nekih čipova koje su mi ugradili pod kožu dok sam spavao.
Ako tko od vas ima slična iskustva želio bih da ih podjelimo, može i na pp, jer najbolji način je da im se suprostavimo organizirano.
Robert Mo
 
Postovi: 1
Pridružen/a: 09/11/2012 12:48
Lokacija: hidden

Re: Sizofrenija

PostPostao/la sorted dana 09/11/2012 14:17

Trebao si ih prijaviti psihijatru, a ne policiji.
Avatar
sorted
 
Postovi: 446
Pridružen/a: 05/03/2012 12:56
Lokacija: Vladivostok

Re: Sizofrenija

PostPostao/la drag_gost dana 11/11/2012 11:38

mrtva kokoš je napisao/la:
drag_gost je napisao/la:Je li se to radi u dogovoru sa socijalnim radnikom, uz podrsku porodice, ako recimo postoji opravdana zabrinutost na sigurnost cijele porodice? Ili nesto slicno? Hvala i izvini, znam da su bolna sjecanja. :)


smjestanje u psihijatrijsku bolnicu moze biti dobrovoljno i prisilno. kako se prisilna hospitalizacija izjednacava sa lisavanjem slobode, ona je moguca samo za vrijeme sudskog roka i ona se moze izvrsiti samo pod posebnim uslovima a to je obicno kada je pacijent opasan za okolinu ili samoga sebe. prisilni smjestaj obicno traje 60 dana a moze se produziti najduze do 6 mjeseci, naravno uz odobrenje suda. bez sudskog odobrenja ljekar moze zadrzati pacijenta najduze 72 sata ali nakon toga mora obavijestiti sud.

kada se radi o izvan sudskom roku, pacijent moze biti doveden odnosno smjesten u bolnicu samo uz njegov dobrovoljni (potpisani) pristanak. to moze biti na incijativu porodice, ali isto tako i na incijativu samoga soc. radnika ukoliko je sam soc. radnik upoznat sa slucajem i ukoliko on smatra da je bolnicko lijecenje potreba samoga pacijenta ali bez obzira opet je potreban dobrovoljni pristanak samoga pacijenta. pacijenti obicno dolaze u pratnji porodice, soc. radnika ( koji je zaposlen u nekoj od izvanbolnickih sluzbi za zastitu mentalnog zdravlja i koji bi predpostavljam trebao biti upoznat sa bolescu i stanjem pacijenta) a nerijetko i sami pacijenti se znaju obratiti za pomoc. cini mi se da u svakoj opstini, bar kada je u pitanju grad sarajevo postoji ova sluzba za mentalno zdravlje.

pacijent se moze smjestiti u bolnicu i bez dobrovoljnog pristanka ukoliko mu je oduzeta poslovna sposobnost. a zahtjev za pokretanje postupka oduzimanja poslovne moze biti pokrenut od nadlezne ustanove u kojoj je pacijent smjesten, od strane organa stareteljstva, centra za soc. rad i blizih srodnika.

p.s. nadam se da je u pitanju zaista potreba za smjestajem u neku od ustanova a ne nacin na koji se zelis rijesiti clana porodice, sto je najcesce slucaj...


Hvala ti na zaista iscrpnom odgovoru, pojednostavnio/la si mi dosta stvari. Dijagonza je ipak "paranoicna (ili paranoidna - nisam siguran) psihoza", koja za razliku od sizofrenije sacuva licnost i inteligenciju. Citao sam o tome, i negdje sredinom proslog stoljeca jedan doktor je uspio da tu bolest uspjesno "odvoji" od sizofrenije. Glavna je razlika da ta vrsta dusevne bolesti sacuva inteligenciju i licnost, dok sizofrenija je obicno razgradi, kao i to da se eksponencijalno pogorsava nakon 40te decenije zivota, dok se sizofrenija cesto javlja u mladosti.
Avatar
drag_gost
 
Postovi: 1593
Pridružen/a: 17/04/2010 19:09
Lokacija: Tu, odmah :)

Re: Sizofrenija

PostPostao/la drag_gost dana 20/11/2012 23:35

Moderatori, mozete li da pobrisete ove gluposti, pa da nastavimo? Hvala.
Avatar
drag_gost
 
Postovi: 1593
Pridružen/a: 17/04/2010 19:09
Lokacija: Tu, odmah :)

Re: Sizofrenija

PostPostao/la -LaNa- dana 02/08/2013 17:16

Tesko je zapoceti tu pricu... iznova i iznova... ali evo - pokusat cu da se saberem i napisem svoje licno iskustvo.
Naime, meni niko nije obolio od sizofrenije, nego sam ja ta koja ima tu dijagnozu, subtip paranoidni, dakle F20.
Hocu reci da to nije nesto sto mi se moglo ustanoviti i desiti "preko noci" vec je imalo svoje etape.
Imam 23 godine, skoro 24-ta na pomolu, a prvi problemi su se poceli javljati sa 17 godina kada sam lagano i sigurno pocela u skoli da se izdvajam od druge raje, nisam izlazila subotom - sve to mi nije imalo neki "viši" smisao, nego sam smatrala sve to nekim licemjernim hedonizmom u fazonu da ja izadjem da budem vidjena i da je to vrhunac uma mojih sugodisnjaka i kolega iz razreda. Spocetka to nije imalo nikakve simptome necega sto ce se kasnije desiti - proslo je od tada neke 3 godine u kojima sam bila jako depresivna, poslije toga sam pocela da pisem romane i blogove o tome kako se osjecam - nisam imala hrabrosti i snage da opterecujem roditelje i mladju sestru time kako je meni ustvari lose, kao da ne mogu da izgovorim vapaje za pomoc, a tonula sam sve dublje i dublje u dubiozu. Osjecala sam krize kao da sam najzesca narkomanka (a u biti nisam niti pusac), depresija je bila nepodnosljiva - imala sam decka koji je sve to trpio zarad ljubavi, ali sam nakon 2 godine veze prekinula i objasnila mu da vise nemam milosti, ni snage, niti volje niti zivota da ga dodatno mucim.
To je bilo kada sam imala 20 godina - odlucila sam se otvoriti roditeljima i ispricala sam im citavu pricu, od skolskih dana do trenutka kada sam mislila da moj zivot nema nikakvog smisla - uputili su me razgovoru kod psihologa koji mi je u najmanju ruku prijao, isla sam na pshioterapiju jednom svako dvije sedmice i razgovor sam nije pomogao bas toliko. Opet sam bila placljiva, potistena, depresivna i to je trajalo neko vrijeme. Nakon nekih 6 mjeseci poceli su mi se manifestovati panicni napadi, isli su intenzitetom do te mjere da nisam mogla sama da prelazim ulicu iz straha da me auto ne udari, iako sva auta stoje na crvenom i meni kao pjesaku je zeleno svjetlo... onda sam tako preplasena prestala da idem na fakultet jer me bilo strah da ce mi se nesto desiti, da ce me neko safatati iza coska... vrijeme je i dalje prolazilo, a meni... meni su noci bile najgore, kada sam sjedila u krajicku sobe, plakala i molila boga da se sve ovo zavrsi, na ovaj ili "onaj" nacin.
Najzad je bio utorak, toga se sjecam kao da je jucer bilo... otisla sam prvi put psihijatru i ispricala mu svoju pricu, nakon nekoliko seansi mi je zalijepio dijagnozu klinicke depresije (F32.0), te Panicnog poremecaja (F41.0) i dobila sam da pijem Xanax SR 1 mg 1x1 na dan, prema potrebi, te Seroxat u dozi od 20mg 1x1 dnevno - bila sam na toj terapiji skoro 6 mjeseci, s time da sam Xanax uzimala samo prema prijekoj potrebi jer bi me on zaravnio i zombificirao u roku od pola sata i nakon nekoliko sati djelovanja te magicne tabletice bih bila jos s*ebanija nego sto sam to bila prije pijenja te iste tablete. Vrijeme se tako vuklo i ja sam na Seroxatu postala ljudsko drvo - otupila sam skroz na emocije, ali mislila sam da je i to bolje nego da sam depresivna i da imam suicidalne ideje (a imala sam ih, itekako... i to samo takve...)
Bio je period ljeta, a onda su poceli prvo kosmari, iz kojih sam se budila mokra kao cep, zatim su poceli glasovi, cula sam ih skoro svakodnevno... cujem ih i dan danas, oni su tu kao moji imaginarni prijatelji... jer realnih prijatelja imam, mozete ih nabrojati na prste jedne sake...
Ti moji imaginarni prijatelji se smjenjuju prema danu i noci, i svima sam im dala imena kako ih ne bih brkala - Mister X je ujutru na djelu, a u noci je Mister XXL - jer je to covjek koji ima jako prodoran glas pa vjerujem da je krupan, hehe...
Nakon prvih dana druzine sa svojim X i XXL prijateljima roditelji su me ponovno odveli kod psihijatra, po urgentnom postupku - tada sam dobila dijagnozu akutnog psihoticnog poremecaja (F23) i dobila sam da pijem Haldol tbl a 2mg 3x1 na dan, uz Zoloft 50mg 1x1 ujutro te Apaurin 5mg prema potrebi - nedugo nakon toga stvari su postale gore, Haldol nije djelovao na mene kako treba i pocela mi se kociti vilica i ruke i vrat i imala sam cudne pokrete ociju od njega.
Ja sam to zanemarivala jer su glasovi X-a i XXL-a postali za nijansu tiši nego inace, ali su se sada obojica izmedju sebe svadjali ko ce da razgovara samnom, covjek u crnom kaputu je poceo da me prati svaku noc kad bih izlazila iz haustora, ima cilindricni sesir crne boje i brkove, a ljudi iz filmova su poceli da izlaze sa ekrana i da setaju po zidovima moje sobe, jednostavno je sve to uzas koji se stvarno desava iznova, i iznova :(
Nakon svega toga, proslo je skoro godinu dana -i ja sam tad imala 22 godine kada sam prvi put hospitalizirana na kliniku Jagomir i gdje sam provela 3 mjeseca, dobrovoljnog lijecenja, psihoterapije i razgovora u grupnom radu.
I kad sam mislila da je kraj, da se vise nema sta reci, da cu umrijeti od muke, stvari su pocele polako da se slazu na svoje. Tablete nisam odbijala, slijedila sam doktorske upute i imala (imam je i dan danas) podrsku mojih ukucana koji su dolazili redovno meni u posjetu, i tako danas stojim pred novim izazovima - upisala sam se ponovo na fakultet redovno i cekam oktobar da pocnu predavanja :)
Sto se farmakoterapije tice koristila sam dosta antipsihotika (sto prve, sto druge generacije (novije)) - Kako na Haldol nisam dobro reagovala, prebacili su me na Risset u dozi od 6mg podijeljeno na dvije doze (ujutru i navecer), Risset mi je povecao mnogo nivo prolaktina u krvi i dobila sam mlijeko pa su mi ga u Jagomiru ukinuli.
Sada vec godinu i pol trosim terapiju koja se sastoji od 50mg Zolofta 1x1 ujutro, te Zyprexa 10mg 1x1 uvecer.

Eto - to je moja prica... :) nadam se da ima jos nekoga ko bi htio podijeliti svoje iskustvo ili stanje samnom :) Sada zivim uredno svoj zivot, zivim sa svojima u stanu i ne spominjemo tu moju paranoidnu shizofreniju tako cesto... Ima dana kada sam zanesena i povucena u sebe, ali to dodje i prodje - bas kao i glasovi, sa kojima sam se naucila zivjeti, uprkos svemu :)
-LaNa-
 
Postovi: 50
Pridružen/a: 05/09/2011 11:28
Lokacija: Sarajevo

Re: Sizofrenija

PostPostao/la -LaNa- dana 31/01/2014 14:00

Pozdrav svima koji citaju ovaj topic :) evo mene opet, nakon jos jedne hospitalizacije...
moje pitanje je da li je neko poceo da uzima lijek Abizol (aripiprazol) za sch?
Meni ga je dr. u Jagomiru propisala u redovnoj terapiji i receno mi je da ce od 01.02.2014 biti na pozitivnoj listi KZZO
-LaNa-
 
Postovi: 50
Pridružen/a: 05/09/2011 11:28
Lokacija: Sarajevo

Re: Sizofrenija

PostPostao/la vaučer dana 31/01/2014 15:00

Leponex je sranje. Odrastanje boli.
U nama će uvijek postojati nešto neutješno, žedno vječnosti koju nećemo imati.
Toliko od mene.
Avatar
vaučer
 
Postovi: 2917
Pridružen/a: 04/08/2009 15:22

Re: Sizofrenija

PostPostao/la coffee777ml dana 22/10/2014 15:20

kad sam imao 20 godina cesto sam se svadjao sa starim i bratom
i posto sam bio ohol agresivan brat brat mi je zaprjetio policijom pozvao ih i oni su dosli da me smire vjerovatno neka svadja u kuci

sutra smo se ja i brat posvadjali oko daljinkog i brat je rekao ako ga nepustim da gleda tv da ce mi zvat policiju ja sam rekao da ocu da gledam tv i sjeo zapalio i uzeo daljinski

pozvao je policiju i oni su rekli da oni ne rjesavaju taj problem pozvali su psihijatriju i dosli sa ambulantnim i patrolnim autom kod mene kuci i pokupili me s mamom i otisli smo na prijem na neuropsihijatriju

ja sam dosao tamo i predlozili su mi hospitalizaciju na sta sam ja rekao da zbog svadje u kuci nema sanse da cu ja da lezim u ustanovi gdje pacijenti vriste i da nema razloga da se s njima raspravljam

tad su nastali problemi

poceli su da mi prjete veliki broj zenskih medicinskih radnika da ako ne potpisem hospitalizaciju da cu biti prisilno zadrzavan

cak je bilo i psovanja s njihove strane prjetnji i cak religijske diskriminacije

pitali su me cak dali slavim bozic i jesam li kriscan te ako sam kriscan da cu svakako naravno lezat

na kraju su me nagovorili tako sto su rekli da cu primiti samo bocu i idem kuci

ja sam rekao evo potpis ako primim inekciju i idem kuci potpisao se na pristanak za hospitalizaciju na sta su oni rekli eto mozete ga povest i dva radnika i policajac su me gurkanjem koljena od ledja meni niz stepenice poveli me u sobu intezivne na prizemlju

cekao sam prvu terapiju u prostoriji sa mnogim pacijentima zakljucali su me i poceo sam sam da osjecam paniku zatvorenog prostora s pacijentima i ispitujem zaposlene kad cu primit injekciju pa da idem kuci

nakon tri sata i grupnih ispitivanja imam li halucinacije glasove nemir na sta sam odgovarao da nemam dosla je i terapija i medicinski brat me pitao oces da te vezem

rekao sam nema potrebe sutio sam i bio miran i cekao da sve prodje

primio sam prvu terapiju

moj zivot se od ovog trenutka mjenja zauvjek

potonuo sam tako duboko vrlo slab odmah sam postao pospan

toliko sam bio pospan i dobio slabost u misicima umor je bio nevjerovatan

nisam se mogao ustati i mislio sam da u agoniji vjecne slabosti kakva je ta terapija poslje pronasao da su antipsihotici blokatori dopamina i opustaju nerve toliko da nema otpora sa pokusajem ustajanja s kreveta mislim terapije za ljecenje psihe su generalno obarajuce sinteticke hemikalije koji oni nazivaju ljekovima i izazivaju zatvor ugrozavanje kostane srzi apneje gusenja u snu narkolepsiju neizbjezan san tokom stalnog svog djelovanja paralize u udovima i torzu i cak retardacije i mnoge slicne slabosti

ostao sam na intezivnoj sedam dana pa sam jos 30 prebacen na dnevni boravak za pacijente u kojem sam iako sam zelio spavati 24 sata - svako jutro su nam lupali metalnom casom na vrata u 6 ujutru , svi bi stisnuti dobili stolicu jedan pored drugog u jednoj prostoriji sa stolovima tu bi dobijali obrok tri puta dnevno i poslje bi nas zakljucavali sa ugasenim svjetlom u deset

od ljekova sam bio potpuno zombificiran kao i vecina pacijenata koji su vecinom kritikovali da je mjesto u kojem boravimo bjeli zatvor i da nam se nesto desi da niko nebi dosao pomoci na sta odredjen broj pacijenata i nije bio potpuno normalan ljudi sa umisljenim agresivnim porivima najvjerovatnije je da je do trecine ljudi tamo mozda cak i haluciniralo mozda 20% ljudi

par njih je bilo agresivno pa smo morali slusati i motriti njihovo ponasanje sve u zajednickim prostorijama i spavaonicama zakljucani do jutra s njima

ja srecom nisam imao problema iako sam bio toliko drogiran da mislim da sam u snu cuo neko gurkanje i pokusaj tuce izmedju pacijenata

jednom je cak pacijent pao sa sprata odozgo mozda cak i treceg cetvrtog sprata najvjerojatnije drogiran pa sad kad pomislim na paralize nogu i ruku zbog tableta moguce je prjetila tom sto je bacen ili pao odozgo da je prjetila cak i amputacija nekih udova ali nezna niko od nas dole sa resetkama na prozorima i zakljucani u sobi sta se zapravo desilo sa tim pacijentom

pusten sam poslje 45 dana i poslje sazna da sam bio prisilno zadrzavan premda ni danas nemam nikakve halucinacije ni obmane

moj brat koji me prijavio stotinjak puta nakon sto sam od tableta postao fizicki invalid prjeti mi i danas da ako se nebudem kupao svaki dan da ce me prijavit policiji da me posalju na psihijatriju

imao je ideja da me se lisi od kad je tata umro ja sam protekle tri godine izganjao da sam invalid na komisiji i pio-u i dobio prava da nasljedim ocevu penziju

svaki dan se budim u 12 i pol a legnem u pola deset navece da spavam

nemogu ni da odem da ovjerim knjizicu zbog terapije strasno sam paraliziram i misice ne drzi nikakav nerv od ovog opustaca nerava toliko opusta da i mozakj tako izgubi moc da covjek mora samo spavat

kad potrosim sve ljekove mama mi da ovjerenu knjizicu pa moram do ambulante po nove ljekove

toliko sam umoran a brat koji me prijavio prije deset godina sad kad je umro otac pa mu nema ko rec da ima svoju sobu kako je sizofrenija stigmatizirana dobio je od sestara na ostavinsko imovinskoj raspravi njihov dio i sad je nosioc 3 cetvrtine jednakog djela ja sam 12.5 on je 37 posto i to mu je dalo morala da sad svima komanduje jer je autisticki robotski shvatio da je kao veci vlasnik stana posebno u odnosu na mene neki shef i sad mi dolazi svaki dan sa idejama da ako se neokupam svaki dan da ce mi zvat policiju da me voze na psihijatriju

ovih dana idem kod socijalnog radnika

zvao sam sos telefon koji sam nasao preko interneta i oni su mi rekli da je to klasican oblik nasilja u porodici

te sam zvao shelter kucu sigurnu kucu za zene i djecu da pitam oko smjestaja bjega od nasilnika oni su me opet uputili na socijalnog radnika na svrakinom

sad imam njihove mailove sa svojim navodom o cjeloj stvari uzrok i opis nasilja od strane brata izvrsen na meni pa sam tekst sa njihovim uputama sacuvao na memori kartici da istampam kod studentskih na vojnickom i posaljem na socijalnu sluzbu sutra preksutra pjeske pa osim dogovora o mojoj slobodi kod kuce da dogovorim mozda i neki smjestaj i odem od nasilnika koji je takorec eksplodirao sa svojim torturama mislim to je prica

jos plus da navedem da jednom kad sam ga prijavio policiji i on je u isti mah zvao ambulantu da su nas poveli zajedno i da iako je zamalo i sam covjek zaglavio ljecenje na psihijatriji da se na mene izdero jedan dali pomocnik ili asistent i rekao da nemam ja njima sta govoriti sta ce oni raditi vec da ako me vezu na psihijatriji da mogu ostat kolko god oni hoce

postoji nedavno sam gledao na hrt-u 4 kako je u hrvatskoj na psihijatriji na jednom strogo izoliranom odjelu za jednog pacijenta u kojem zenski pacijent od pleksiglasa nije imao ni zajednicki boravak vec izoiliranu celiju te je vjerovatno popustila na zivcima jer nije na ljekovima mogla ni dobiti cigaretu od cimera

prokrijumcarila upaljac te se zapalila vjerovatno iz ocaja na sta psihijaatrija nije zvala ni policiju i prijavila slucaj kako bi psihijatrija mogla sama da vodi slucaj oko osobe covjeka pod njihovim nadzorom koju su zakljucavali i drogirali ljekovima po opisu navadenih gore

na otoci dok nije otisla u penziju doktorica me pitala jesam li bio vise hospitaliziran na kosevu ja sam rekao nisam na sta je ova rkela - ja cu te poslat i otices ja sam rekao nema potrebe za tim gore se nemoze ni naspavat a i ima opasnih pacijenata ova je odgovorila - oces oces itekako ces otic


mislim to su neki primjeri nase medicine kojima govorim na upit imam li kakve obmane ili misli tj halucinacije rekao sam nemam i za cjelo vrjeme samo mi je jednom kad sam radio anamnezu svog slucaja ponudjena odsteta zbog prisilnog zadrzavanja simbolicno u obliku neke novcane naknade


ja osobno nemam nikakve halucinacije i vrlo sam razocaran u nas sistem koji me psihotropskim drogama napravio u biljku i invalida protiv cega se meni tesko i nemoguce boriti s obzirom da sadista mladji brat kad bih i pokrenuo neki slucaj u svoju korist i korist mnogih prisilno zadrzavanih invalida osobas umjerenog ponasanja na sta dio pacijenata stvarno jeste eksplicitan ali to se odrazava samo na onu nenasilnu stranu na sta samo da se pozalis radnicima ustanove mozes doc u situaciju da ih kao peglas pa ce ovi jos i da ti zaporjete vezanjem mislim takvi ekspliciti iako zvuce nevjerovatno u 30$ su moguci

sacu kako nemogu protiv ustanove da vodim borbu protiv brata koji eto i pretstavlja traumu stres i torturu i nasilje na neke normalne zivotne manire poput... hodanje po kuci nesmijem izac bez majice potom tjera me da kratim nokte kupam se i usisaam sobu kupanje svaki dan a ostavljam kuci 350km znaci nikakvo samostalnost postovanje imam 32 god ko biljka zombi a trpim svakakve prisile i sama mama mi nema namjeru pomagati rekla ja necu ga ja prijaviti nego moracu sam do svrakinog itd



dobro prilicno sam ovo sve nepovezano ispisao nego poenta cjele price je da nisam ja jedini kome se ovo desilo

kladim se a i po osobnom misljenju na posmatranje stvari sa psihijatrije kosevo tamo je preko 20% ljudi koji su se tu nasli protiv svoje volje

ponavljam dijagnozu i prisilno moze dobiti zdrava osoba samo ako mu neko kuca na vrata od sobe a on suti


meni je brat razbio vrata terao me na svakodnevna kupanja pokazivao prstom na to sta cu radit dovodio mamu i sestru do suza zvao sam mu policiju i on bi im rekao moj brat ima sizofreniju bio je na psihijatriji i oni bi skrenuli temu sa njega i pitali dali uzimam redovnu terapiju na sta bih ja pokazao vrata koja mi je razbio i oni su rekli oni ne rjesavaju nas problem u kuci nego moram to rjesit sa socijalnim radnikom

pa ce bit tako prepisacu i ovaj tekst i poslat na socijalnu sluzbu


stigmatizacija sizofrenije kod nas mozda su nasi gradjani i raja cesto govorili evo ja imam pripisanu sizofreniju i nakon svega sto sam napisao na vama je da sad omjerite

ko su nasilnici ko su obicni dusevni pacijenti a ko su stigmatizirani gradjani dosli u ovu situaciju samo zato jer mozda nekad prije 12 godina nisam dao daljinski ili telefon i iz tog razloga dozivio ostatak zivota potpuno usutan na okolnosti kuci i mogu rec poslje ovakve situacija mnogo sam obeshrabren da povedem bilo kakav slucaj u svoju korist ili oslobadjanje s obzirom na opce misljenje kako su sizofrenicari ljudi koji haluciniraju kolju i vriste - takvih je do 25% cak na intenzivnoj ali sta je s ovim sto nisam digao glas 10 godina samo sutim i pijem terapije imam paralize navece od tableta i strasne anemije preko dana

takav film se meni desio i mnogo puta prije mene znam ljude koji su prijevremeno u 40oj umrli na ovim ljekovima a nasa medicina se ponasa kao da mora da pobjedi cjelu bih i sarajevo

ne samo psihijatrije

brojen amputacije metadoni i bajpasi ukljucujuci i inzulin i mnoge slicne prisilne hospitalizacije na stap polsje obitelj tvrdi da se ovi moraju ljecit i jednostavno nece da se sklone da se covjek koji je invalid i nemoze vise radit jednostavno pusti na miru i ostavi da sam pogleda vani i sam razmotri kako moze funkcionirati kao samostalna osoba


dobro to je bio jedan slucaj sizofrenije eto ja sam navodno sizofrenicar pa kao jedno takvo iskustvo mozda sad imate predstavu koliki je opseg domaceg slucaja o cjeloj anamnezi sta je sve sizofrenicar u sarajevu i sta bi sami morali prevazic na tom putu da se vama desilo ista slicno koliki je put koji mora prec osoba ko ja da opet ima normalan zivot do destigmatizacije i i samostalne slobode

ja sam daleko jos od tog puta

moram prvo ic u socijalnu zastitu prvo da se rjesim bratovog autoriteta a potom mozda i da potrazim mjesto daleko od njegovog prisustva jer mjesto da se pacijentu invalidu dusevnom bolesniku pomogne ne samo u gradu vec osobno u mojoj kuci eto isti oni koji vas dovedu u takvu situaciju sad mogu da kroje brojen svakodnevne planove o tome sta ce s vama bit ako pozelite samo da nastavite svoj normalan zivot

te da ce me smjestit u samostan te na dozivotno ljecenje te da se moram kupat svaki dan kako mi se to nebi desilo te da cu slusat sta mi taj isti kaze koji me je strpao gore inace cu opet lezat...


sutra idem na socijalnu sluzbu ali ako cesto slusam kako strucnjaci oce da kazu nesto oko destigmatizacije dusevne bolesti ja sad iz prve ruke navodim iako sam 80% svjestan da mi niko nevjeruje

sta dragi sugradjani da se to iz napisanog kao segment ili teorija desilo bas vama


ja znam da ce cak i strucnjaci biti rezervirani po pitanju vjerodostojnosti mog iskaza a oni koji su mi pripisali dijagnozu i prisilno zadrzali ja se samo cudim

kako nisu do sad razotkriveni snimljeni i emitovani na federalnoj a to je klinicki centar na kosevu ovdje ko ovo procita mozdase tesko ukljuci u ovaj forum kao ja ali ako ima slicnih iskustava o ljecenju psihe u sarajevu

izvolite ispisite svoja iskustva i jos bih volio sa lanom da se povezem s gornjeg ispisa takla me njena prica i volio bih da se dopisujemo na skajpu pa nek mi posalje pv poruku preko ovog foruma sacu i ja njoj da joj ostavim podatke na forumu

idem sad sretno sarajlije i bosanci i ako ste mislili da se to samo vama deslilo evo ovo je bio tekst za vas

napisite svoja iskustva pa da i oni koji su ljeceni metadonom jer su pusili dzoint pa im mama nasla travu to su takve situacije


napisite ovdje nesto o toj pravoj slici sarajevske sizofrenije
coffee777ml
 
Postovi: 1
Pridružen/a: 22/10/2014 14:01


Natrag na Zdravlje

Online

Trenutno korisnika/ca: / i 3 gostiju.