Sarajevo kojeg više nema

Lokalna dešavanja, politički život, medijska scena, sve o glavnom gradu BiH i okolini od jutra do mraka.

Re: Sarajevo kojeg više nema

PostPostao/la sarvus dana 10/02/2012 11:21

"And from whatever time of day and from whatever corner you set your sights on Sarajevo, you always and without specific intention think the same thing. That is a city. A city that both nears its end and is dying, yet simultaneously is being born and growing" - Ivo Andric

"On this earth there are many cities by the name of Saray. Ak Saray, Tebe-Saray between Persia, Dzhurdistan, and Degestan, City Saray on the banks of the river Erdelya, when you pass the field Hayhat, now in the lands of Muscovy, Vize-Saray in Rumeliya, and others. But this Bosnian fortified city of Sarajevo is the most advanced, beautiful, and lively, of them all" - Elvija Chelebiya, traveling writer

When you go to Sarajevo what you experience... is life" - Mike Leigh, film director

Moj Ivo da sad vidis ovaj grad, ne bi ti palo na pamet da kazes da kad umire se istodobno radja i raste. Raste, raste ali u pogresnom pravcu.
sarvus
 
Postovi: 3
Pridružen/a: 03/02/2012 18:42

Re: Sarajevo kojeg više nema

PostPostao/la Filter dana 10/02/2012 11:47

eh eh, sto me podsjeti :thumbup:
knjiga "evlija celebija, ponovo medju nama" citah je nekada davno. dobra.
dobra u onaj vakat, koliko se sjecam moze se komotno priheftat i ovom vaktu.
nekome dadoh i dobi noge :roll: :roll:

google kaze... objavljena 1982, pisac Enver Mehmedbasic. download 0 bodova :(

elem, ko nadje, nek prijavi ... hvala :)
Avatar
Filter
 
Postovi: 4326
Pridružen/a: 31/12/2010 12:42
Lokacija: between a rock and a hard place

Re: Sarajevo kojeg više nema

PostPostao/la sarvus dana 10/02/2012 12:09

Momo Kapor, dragi pisac koji je, ispisujući mržnju o Sarajevu, gubio dušu
Pise: Miljenko Jergović


Prije dva mjeseca vidio sam Momu Kapora u “Maloj fabrici ukusa”, nedavno otvorenom restoranu u jednom od ljepših beogradskih kvartova, na Neimaru. Sjedio je odmah kod ulaza, s dvojicom starijih ljudi, čija su lica djelovala kao da se u životu nisu nagledali gradskih fasada. Morali smo proći pokraj Kapora, prolaz je bio uzak, tako da smo se on i ja skoro kucnuli laktovima.


Roman destilirane mržnje
Poslije sam sjeo tako da ga mogu gledati, onako iz stražnjeg poluprofila, i razmišljao sam o tome da mu priđem, pružim mu ruku i predstavim se. Pa da tako završimo stvar. Nisam to učinio, a on se, s onom dvojicom, oko ponoći digao od stola i polako, dječjim korakom, nestao. Ostala je dopola popijena čaša i prazna bočica Knjaza Miloša. Nikakvog viskija tu više nije moglo biti. Momo Kapor, rođeni Sarajlija, autor je najstrašnije knjige o tom gradu. Posljednji let za Sarajevo roman je destilirane mržnje, kakav je mogao napisati samo rođeni Sarajlija, netko tko u suštinskome smislu poznaje plan grada, zna sve njegove sentimentalne adrese i legende. I što je bilo najneugodnije: jezik i mentalitet Sarajeva Kaporovi su kost i meso, jer Beograđanin on nikada nije sasvim postao. Premda se kao dječak doselio u taj veliki grad, jedini toliko veliki da bi se čovjek u njemu u neka doba mogao početi osjećati kao domaći, ostao je došljak, onaj sa strane, nepripadajući. Adaptacija od čovjeka išće neku vrstu poniznoga naklona, po prilici kao da glavu polažete pod giljotinu, na koji on kao mladić nije bio spreman.

Pa se zato poslije smrtno zaljubljivao u Zagreb i Dubrovnik, e ne bi li u svome odabranom Beogradu izazvao kakvu ljubomoru. Imao bi on pravo na mržnju iz Posljednjeg leta za Sarajevo, jer pisac općenito ima pravo na mržnju - kakav bi, recimo, bio Thomas Bernhard kad ne bi mrzio Salzburg i Austrijance? - ali nije u Kaporovom slučaju to bila osobna, nego kolektivna i ratna mržnja. Roman je pisao u godinama sarajevske opsade, a objavio ga 1995. On je tom knjigom ratovao, i to ne protiv nečega tuđeg, što ne poznaje, nego je ratovao protiv svoga, a onda i protiv sebe samog.

Nostalgična razglednica
Mržnjom nije izobličio Sarajevo, i to je, vjerojatno, najneugodnije u toj knjizi, nego je i tako mrženo i mrznuto, ostajalo ono prepoznatljivo, lijepo mjesto, nostalgična razglednica. Kaporu je povijest umjetnosti u sarajevskoj Prvoj gimnaziji predavao isti profesor kao i meni, premda nas dijeli trideset godina. U Posljednjem letu za Sarajevo pisao je i o njemu.

Nisam mu oprostio tu knjigu, kao ni ostala dva romana iz sarajevske trilogije, manje dojmljive Čuvara adrese i Hroniku izgubljenog grada, ali Momu Kapora nisam mogao ni otpisati i izbaciti iz svojih sarajevskih i zagrebačkih kućnih biblioteka. Kada bih to učinio, amputirao bih važan dio svoje prošlosti, sentimentalnog odgoja i sjećanja, ali još više od toga: poništio bih pisca koji je na presudan način utjecao na nekoliko generacija starijih od moje, pogotovu na one koji se književnošću u životu poslije neće baviti. Na kraju, Kapora se nisam mogao odricati i zato što je s Folirantima, Provincijalcem i Adom za mene formativno važan pisac, i to iz onoga presudnog pubertetskog vremena, kada se gutalo i histerično miješalo sve: Dostojevski, Marinković, Kapor, Irwin Show, Alan Ford…

Momo Kapor bio je gradski i građanski pisac iz posljednja dva jugoslavenska desetljeća. Pritom, bio je i izvanredan novinski pisac, sigurno jedan od najboljih koje je ta zlosretna zemlja imala. Sve što bi napisao, oživjelo bi i progovorilo. To je bila bit njegova talenta. Ničega mudrog ili pretjerano ambicioznog u njegovome pisanju nije bilo, jer je imao dar o kojemu, vjerojatno, najbolje svjedoči činjenica što je širom Jugoslavije, osobito u Zagrebu i Beogradu, proizveo desetine epigona, sve slabih, grozno neuspješnih, mrtvih pera.

Vrag se počeo uvlačiti u njega potkraj osamdesetih. Kada se zarati, izvještavat će s hrvatskih i bosanskih ratišta, u vrijeme međunarodnih sankcija protiv Beograda grmjet će protiv Amerike - koja mu je u prethodnome životu bila kulturni i identitetski Jeruzalem - psovat će i kleti nezavisne medije, Žene u crnom i borce za drukčiju Srbiju, svjedočit će u Haagu u korist Miloševića, bit će u nekakvom odboru za zaštitu lika i djela Radovana Karadžića… Sve je, nesretnik, [b]učinio da od građanina postane seljak
. [/b]I pritom je žrtvovao tri svoja grada, rodno Sarajevo, Zagreb i Dubrovnik, e ne bi li konačno osvojio srce tog jednog Beograda. Na kraju, na drugi svijet ispraćaju ga sve oni koji su daleko od njegovih dobrih knjiga i od senzibiliteta i sentimenta s kojim ih je pisao, dok crnoga đavla u njemu vide, i baš nimalo ga ne žale, urbana, građanski orijentirana djeca, čiji je upravo on, prije trideset i koju godinu, bio predšasnik. Kao da Kaporova smrt s njegovim životom nema previše veze.

Žao mi je...
Bio je i dobar crtač: da imam neki njegov crtež, držao bih ga na zidu radne sobe, da ga stalno vidim. Kao što i njegove knjige na vidljivom mjestu držim.

U međuvremenu se namnožilo puno pravednika koji će i na Kaporu iskazivati svoju ispravnost, a ja nekako mislim da je prošao voz. I da je u toj stvari otišao posljednji let za Sarajevo. Žao mi je što se nismo kucnuli laktovima i što mu nisam prišao i rekao nešto glupo i patetično. Učinio bih to da nije bilo one dvojice preko čijih lica nije prešao neki dobar neimar, niti su kao djeca čitali Kapora
sarvus
 
Postovi: 3
Pridružen/a: 03/02/2012 18:42

Re: Sarajevo kojeg više nema

PostPostao/la amidzazeher dana 10/02/2012 16:36

nihil_ je napisao/la:Rijesite se sandzaklija i prestanite misliti da ste odabrani zato jer ste rodjeni u Sarajevu i grad ce procvijetati :D


Za ovo prvo je malo kasno :D
Ali ovdje ga ubode: prestanite misliti da ste odabrani zato jer ste rodjeni u Sarajevu

Jadna majko eto niko nas/vas ne voli, mrze nas u Banja Luci, ne podnose nas u Makarskoj, i to nije dosta nego se eto i sami medjusobno pljujemo!! Sve me ovo podsjeti na Avdicevu pjesmu o Rodrigu i Konstantinu. Koga je bolan briga što su ti pradjedovi harali, žarili i palili, nema više keša, nema više nista džaba, i onda im kriva Merkelica stara! Tako i kod Sarajlija misle ako se prezivaju Hadži..... i dolaze iz stare, stare hadžijske porodice da će svi i dan danas da im se klanjaju i ustaju kad se isti pojave na vratima! Možda je i moglo dok je Sarajevo bila kasaba, ipak se od tada malo i proširilo, naselilo.
A sta su Sarajlije radile dok se to dešavalo? Svima vam je poznat izraz "ofirno"!
Gdje ću bolan ja biti reva, ofirno mi je to! Daj ba tjeraju me starci da dijelim novine ujutro a meni ofirno, još da me neko vidi. Ćuj da budem drot, ofirno mi to, šta će raja reći. Kad smo već kod te raje i tu se uvijek osjetilo rivalstvo, pa su oni sa Čaršije tj. okolnih UZbrdica uvijek bili "prave Sarajlije" i ako ne priĆaš ćaršijski odmah te skontaju i nastaje dernek!! :dance:
I da se vratim na ovo "ofirno". Ofirno jedino nije bilo konobarisati (i to tu i tamo) ali samo na prestižnim lokacijama i samo po kafićima gdje izlaze prave trebe i "naša" sarajevska raja, po kafanama se i nađe poneki kojem nije bilo ofirno što se mora svaku noć potuči sa novim delegatom koji pjevaljku, uporno i nakon treće opomene fata za guzicu!!
Elem sve te i još mnogo takvih situacija su nama/vama "pravim Sarajlijama" bile ofirne i ispod časti ali kada treba na času profesora izvrnuti iz fotelje, zabiti nož u katedru, kačiti se po tramvaju, jebat mater seljačku revizoru iako se voziš bez karte, prebiti vozara zato što neće da ti ponese i onu jednu veliku svesku koja služi za sve predmete, pljunuti trenera zato što te tjera da trčiš tri kruga više, drotu se sjetiti familije i onih dana kada ste zajedno išli u srednju (doduše on vozom vi/mi tramvajem). Treba li još da nabrajam? Da zaboravio sam cure, njima je nekako većini jedino bilo u glavi kako se maznuti sa što većim mangupom u školi!

Pa ti sad vidi ko bi koga ovdje trebao da mrzi/ne voli i zašto.

Nemam više ni vremena ali volio bih da se tema vrati onom toku koji joj u naslovu stoji i žao mi je što samo u naletima dođem ovdje pa ne pročitam uvijek sve postove, nadam se da mi nećete zamjeriti! ;)
Avatar
amidzazeher
 
Postovi: 1482
Pridružen/a: 14/04/2011 23:41

Re: Sarajevo kojeg više nema

PostPostao/la South Blue Mama dana 10/02/2012 19:25

KatarinaKosaca je napisao/la:
wewa je napisao/la:pa to i ja velim - meni nije problem tudji uspjeh, ne zanima me sta mu pise ni u pasosu, ni u licnoj karti. ali mi smeta sto pri upisu na univerzitet u sarajevu dodatne bodove dobijaju studenti koji nisu iz sarajeva. hem su osnovne i srednje skole lakse u manjim sredinama, hem postoje domovi koje subvencioniraju (ili bi trebali) njihovi kantoni - zasto jos i dodatni bodovi?!


Ma, hajd sa studentima i nekako. Ali, kad počne zapošljavanje, guranje, tračanje sarajlija, zajedničko pljuvanje po njima... :-) :-) U bivšoj sam firmi bila jedina sarajka, firma u sred Sarajeva, ali ne samo da sam gledala dolaske i guranje zemljaka, nego sam morala slušati i svakodnevno tračanje kako su sarajlijice prepotentne.. A dijalekti i rječnik :-) :-) Tad sam vidjela koliko se ustvari želi Sarajevo bez Sarajlija i koliko smetamo.



uh,... a mene krajem prosle godine na intervjuu za posao gazdarica upita jesam li ja SARAJKA, odgovorih pozitivno, a ona ni pet ni sest, nego da smo mi posebna vrsta ljenjivaca al' eto kao bas sam joj se dopala. I danas ja tu radim, sve po zakonu, nisam prijavljena a Boga molim da mi bilo sta drugo iskrsne i da razgulim a njoj kulturno dam otkaz
Blago meni gdje mi djete raste :-) :roll:
Avatar
South Blue Mama
 
Postovi: 13588
Pridružen/a: 17/07/2008 15:18
Lokacija: Juzna strana srcem odabrana

Re: Sarajevo kojeg više nema

PostPostao/la Pravi Valter dana 12/02/2012 16:26

.
Zadnja izmjena: Pravi Valter; 15/03/2012 10:42; ukupno mijenjano 1 put/a.
Pravi Valter
 
Postovi: 141
Pridružen/a: 22/12/2011 10:38

Re: Sarajevo kojeg više nema

PostPostao/la muha_sa dana 12/02/2012 19:35

kako smo mi slicurali i sankali :) to se tad nije zvalo sankanje vec liguranje :lol:
male potkovane ligure :-D kožica preko, halka u sredini koja je rukohvat bila :) halke sa strane da zvone-ne dao bog nekog potkacit :lol: nema u kucu dok ne pomodrimo :-)

Valtere--ništa lajkanje :lol:
Avatar
muha_sa
 
Postovi: 40867
Pridružen/a: 13/11/2004 00:33
Lokacija: rajvosa

Re: Sarajevo kojeg više nema

PostPostao/la KatarinaKosaca dana 12/02/2012 19:46

Rano djetinstvo. Sankanje od Bjelava niz Serpetovac (zvala se MIle Radojević tad), pa niz Dalmatinsku i završavalo se kod tramvajske pruge... Pa, onda uz brdo opet :D
Avatar
KatarinaKosaca
 
Postovi: 12201
Pridružen/a: 30/08/2008 17:28
Lokacija: U Orwelovom ministarstvu istine i ljubavi

Re: Sarajevo kojeg više nema

PostPostao/la muha_sa dana 12/02/2012 19:50

KatarinaKosaca je napisao/la:Rano djetinstvo. Sankanje od Bjelava niz Serpetovac (zvala se MIle Radojević tad), pa niz Dalmatinsku i završavalo se kod tramvajske pruge... Pa, onda uz brdo opet :D

moja djeca su se htjela sankat ako cu im ja vracat sanke na vrh brda :lol: :lol:
ova sad djecurlija se fejsbukom sankaju :lol:

moj bože kad se sjetim :-) pocrnimo od hladnoce :lol: još slićure štipaljkom stegnemo oko članka noge :-) a gumene Borovo čizme na nogama :lol:
Avatar
muha_sa
 
Postovi: 40867
Pridružen/a: 13/11/2004 00:33
Lokacija: rajvosa

Re: Sarajevo kojeg više nema

PostPostao/la Pravi Valter dana 12/02/2012 20:43

.
Zadnja izmjena: Pravi Valter; 18/06/2012 15:39; ukupno mijenjano 1 put/a.
Pravi Valter
 
Postovi: 141
Pridružen/a: 22/12/2011 10:38

Re: Sarajevo kojeg više nema

PostPostao/la ♥ Julianna ♥ dana 13/02/2012 17:14

Pravi Valter je napisao/la:
muha_sa je napisao/la:
Valtere--ništa lajkanje :lol:


Ma nisi budala! :D


A ako te POKE kona s trećeg, ti njoj lajkaj POKE i reci ABD :-D
Garant me ništa nije razumio kuku meni :roll:
♥ Julianna ♥
 
Postovi: 8389
Pridružen/a: 19/06/2008 16:43
Lokacija: U koži krokodila

Re: Sarajevo kojeg više nema

PostPostao/la Pravi Valter dana 13/02/2012 18:37

.
Zadnja izmjena: Pravi Valter; 18/06/2012 15:40; ukupno mijenjano 1 put/a.
Pravi Valter
 
Postovi: 141
Pridružen/a: 22/12/2011 10:38

Re: Sarajevo kojeg više nema

PostPostao/la Pravi Valter dana 19/02/2012 13:20

.
Zadnja izmjena: Pravi Valter; 15/03/2012 10:42; ukupno mijenjano 1 put/a.
Pravi Valter
 
Postovi: 141
Pridružen/a: 22/12/2011 10:38

Re: Sarajevo kojeg više nema

PostPostao/la sashamtl dana 19/02/2012 14:10

17.11.2010.
Ni Tamo Ni Vamo Za 16. Novembar

Pricam o onom vremenu ,sto je nepovratno proslo,o onom dobu ,sto ga mnogi ,jos zovu ,sretno,a sve kroz kontekst jedne od sarajevskih ulica,sto je mozda i naj veci simbol,svega onoga ,sto je nekad bilo i dosta onoga sto je danas.

Ne spadam u grupu ljudi ,koja misli iskljucivo ,o onome nekad i ovome danas ,tek naj blizi sam konstataciji ,da je i prije a i danas bilo svega i loseg i dobrog i da ni jedna odrednica niju blizu ,da se nesto proglasi krajnje losim ili idealnim.

Bilo je to doba suludih ,nakaradnih ideologija ,ne u startu i kao teorija,nego u ljudskoj razradi ,gdje je sve ono sto je lijepo ,njezno,blago,tiho,proglasavano nastranim i gdje je grubo,ruzno ,glasno islo ,,uz poredak,, doba kad nije bilo uputno imat ni lijepu zenu,jer je kod partiskog sekretara bolje plivao ,onaj sa ruznom,doba kad se Popara jela 3 puta sedmicno,a pita 2 puta ,doba kad se klavir smatrao neprijateljem a prepricavalo ,ko jace ,,moze istrest nos.

Mnoge cu podsjetiti ,a mladi mi mozda nece vjerovati ,da su nekad Strosmajerovom trcala djeca ,nikad nije bilo auta,dok su mame setale i zastajale pred izlozima.Lijepo je kad jedna ulica ima stolove ljetne baste ,da ljudi popiju kafu,a ruzno je kad stolovi imaju jednu ulicu ,kao sto je danas ulica Josipa Juraja Strosmajera ,dzakovackog biskupa ,po kome je dobila ime ,kontraverznog covjeka ,za kojeg jedni tvrde da je bio veliki Jugoslaven ,a drugi da je bio veliki Hrvat,i ako odbijemo ovo Hrvat i Jugoslaven ,ostace da je bio velik.Meni je bliza teza o Strosmajeru kao Jugoslavenu ,jer tesko da bi komunistima ,poslije drugog rata ,mogla da se potkrade takva greska i da neko dobije ,,svoju ulicu,, koja inace povezuje ulice Vase Miskina i JNA ,da nije bilo bas pravih argumenata.Zasto je Strosmajerova bila jos interesantna.Jedina ,,prava,, ulica ,okomita na Miljacku,gdje je covjek mogo zimi uvest kamion pun cumura ,a da ostane dovoljno mjesta da i drugi mogu proc,sto je zasluga naj vise Katedrale,gdje su se Austro-ugarski arhitekti sirinom ulice uklopili u sirinu Katedrale na njenom vrhu.

,,Bata,, je bila prodavnica cipela na onom blizem cosku prema katedrali .mati mi je pricala da su tu cipele kupovale generacije sarajlija ,jer su bile naj kvalitetnije i naj modernije za to doba.Na istom mjestu ,ja se sjecam Borova.Ulazilo se sa ,,coska,,u veliku prodavnicu ,gdje su na desnoj strani bile cipele za muskarce a na lijevoj za zene i djecu.Valjda covjek ,tek poredjenjem,stice ukus,pa su godinama ,u poredjenju sa onim ,sto su ljudi donosili iz ,,Vana,, cipele Borovo postajale sve ruznije i ruznije i modeli se nikad nisu mjenjali ,valjda iz razloga sto je socijalisticka ekonomoja zamisljala ,njeni tumaci, da je dovoljno sto ima cipela ,a ne jos i kako izgledaju.

Preko puta je bio Varteks.Ono sto je Borovo bilo za cipele to je Varteks bio za konfekciju i ono sto je vazilo za Borovo ,,Bkakandje,, vazilo je i za ono sto se u to doba u varteksu ruzno moglo kupiti.

Ispod borova je bila prodavnica neke trikotaze i stofova ,sa puno manje gotovih proizvoda od stofova i ako je suditi koliko je rolni ,,cica,, parheta i drugog materijala bilo,Sarajevo je u to doba bilo grad Snajdera,gdje su svi kuci nesto sili .

U Jugoplastici ,slijedecoj prodavnici,vrata su bila sirom otvorena i ljeti i zimi i smrdila i mirisala je strosmajerova po gumi i plastici i dalje od Jugoplastike.I tu je bilo cipele ,sandala ,ista moda ko i Borovo,plasticnih kanti ,lopti i svega od gume i plastike ,sto je to vrijeme trazilo.

Onda opet prodavnica ,al samo stofova,pa poslije nje jos jedna prodavnica cipela ,konkurencija Borovu i na cosku Sport.Sjecam se da je prvo bio Beogradski pa Bosnasport,al uvijek lijepa i zanimljiva prodavnica u kojoj za cudo ,za to doba ,nije bilo kupiti ,Kamen ,za bacanje kamena sa ramena,nego gdje su u izlogu bile izlozene i skije ,valjda kao vojni materijal i teniski reketi ,valjda kao srestvo napada ,i gdje se jedino mogao u gradu kupiti pravi kozni fudbal.

Ispod Varteksa ,sa druge strane su bile dvije prodavnice obuce.Znam da je jedna bila Visoko,gdje su se prodavale toliko ruzne cipele ,ruznije od Borova,a druga je mjenjla vlasnika,tako da se pecat ,,bakandji,, nije mogao staviti na nju.

Tacno preko puta Jugoplastike u malom prolazu je bila smjestena ,,drogerija,, sa prvim komunistickim mirisima,,Crna macka,, Dvije ruze,, Cvijet ljiljana ,, i drugim,sto je i malo iskakalo iz stereotipa ulice sa ruznom robom,ali se sjecam da je prolaz imao neki ugodan miris ,i da je prodavnica bila puno bolje osvjetljena ,nego sto je to bio obicaj za to vrijeme.

Muzicka Naklada ,, je bila naj ljepsa prodavnica ulice.u izlogu je stajala ,Gitara,nekad truba ,kajdanka ,al nikad vise od 3 instrumenta ,a dole kroz izlog se moglo vidjeti jos instrumenta izlozenih u staklu,ali je tu bilo i naj manje musterija,jer u ono doba,ljudi su u prodavnice ulazili da kupe ,a ne da gledaju,pa je broj onih koji su svoju znatizelju zadovoljavali ispred izloga Naklade, bio daleko veci od broja onih koji su kupili Vijolinu.

Zadnja radnja do Jna,je bila Bosna folklorova.Bilo je tu i Dzezvi i fildjana i ibrika i ,,kucne radinosti, a na kratko je unutra servirana i kahva sa rahat lokumom,pa je ukinuta,ko zna iz kojeg razloga,ali se prodavnica uspijela odrzati dugo,kao glavno mjesto ,gdje su ,tad malobrojni turisti,mogli kupiti nesto ,na cemu je pisalo ,,Pozdrav iz Sarajeva,,

Sto bas ,,bi,, Strosmajerova.Sa povodom.nadjoh jednu staru razglednicu ,slikano sa mozda treceg sprata ,hotela Central,one Strosmajerove ,koje se jos sjecam ,ne po tome ,sto nam je tad bilo dobro ,nego po tome ,sto je tad bilo tako ,a danas vako.

Ljudi ukus,, izgradjuju poredjenjem .Ljudi odnos uspostavljaju ,hajde recimo i godinama sa iskustvom,gdje na mojih 54 ,kad dodam 20 ispadne dobra starost a kad oduzmem isto toliko i nije bas mladost,pa nastojim da pravim kombinaciju i da ne pricam samo o onome ,,kako se nekad dobro zaradjivalo,a pri tom zaboravim ,da sam nosio Borovo cipele,jeo Poparu.

Tajna onog ,,dobrog,, i proslog se zapravo krije u popari.Jedes poparu-zar to nije dovoljno i jos da budes zao pokvaren ,los.Malo previse i za ,,velikog,, Juraja i malu ulicu ,sto smo je od milja zvali ,samo,, Strosmajerova.
sashamtl
 
Postovi: 63
Pridružen/a: 15/01/2008 01:17

Re: Sarajevo kojeg više nema

PostPostao/la Pravi Valter dana 23/02/2012 12:16

.
Zadnja izmjena: Pravi Valter; 15/03/2012 10:43; ukupno mijenjano 1 put/a.
Pravi Valter
 
Postovi: 141
Pridružen/a: 22/12/2011 10:38

Re: Sarajevo kojeg više nema

PostPostao/la memx dana 06/03/2012 18:21

Valter svaka čast! evo čitam ove tvoje priče i kad bi kod one s ranijim zvonjenjem kraja časa, suze mi krenuše.
A onaj hol "Ja sam sjedio u velikom holu na ulazu u skolu. U mojim ocima taj hol je bio nesta najvece sto sam u zivotu vidio. Bio je ogroman. Ili su to bile djecije perspektive."
Taj hol je zaista bio OGROMAN iz tadašnje dječije perspektive a u stvari je bio mnogo manji nego mnogi drugi holovi u školama. Sjećam ga se dobro iz nekog ranijeg perioda. I Zaratinke?! Jel bi ono Zaratinka!?
Ali priče su ti ekstra, mogle bi se objaviti, ako već nisu. Nemoguće je da nisi neki "pravi" pisac.
Hvala ti što nam ponovo braniš Sarajevo - na svoj način. Taman sam, posljednjih godina, pomislila da ga više nema.
memx
 
Postovi: 120
Pridružen/a: 19/10/2011 15:33

Re: Sarajevo kojeg više nema

PostPostao/la Pravi Valter dana 06/03/2012 20:16

memx je napisao/la:Valter svaka čast! evo čitam ove tvoje priče i kad bi kod one s ranijim zvonjenjem kraja časa, suze mi krenuše.
A onaj hol "Ja sam sjedio u velikom holu na ulazu u skolu. U mojim ocima taj hol je bio nesta najvece sto sam u zivotu vidio. Bio je ogroman. Ili su to bile djecije perspektive."
Taj hol je zaista bio OGROMAN iz tadašnje dječije perspektive a u stvari je bio mnogo manji nego mnogi drugi holovi u školama. Sjećam ga se dobro iz nekog ranijeg perioda. I Zaratinke?! Jel bi ono Zaratinka!?
Ali priče su ti ekstra, mogle bi se objaviti, ako već nisu. Nemoguće je da nisi neki "pravi" pisac.
Hvala ti što nam ponovo braniš Sarajevo - na svoj način. Taman sam, posljednjih godina, pomislila da ga više nema.


Hvala ti. Na blogu imas pricu i o Zaratinki. A "pravi pisac" cu biti kad narastem veliki :-D.
Pravi Valter
 
Postovi: 141
Pridružen/a: 22/12/2011 10:38

Re: Sarajevo kojeg više nema

PostPostao/la Hadzi Lojo dana 06/03/2012 22:10

Sjeca li se neko one sportske prodavnice koja se nalazila tamo gdje je sada opcina Stari Grad. Sjecam se bilo i teniskih reketa, ribarskih stapova, skija ovakvih onakvih cak i neki camac sa jedrima, lovacke puske itd. i ostalih rekvizta a cijene bile zara prava, samo za guzonje i njihove sinove, a mi sitna buranija se zadovoljavali sa onim bambus stapovima koji nisu bas bili tako skupi, pa motaj one klince palce sam kuci i pravi masinicu od raznih kuraca palaca i pravac na Koziju cuprije itd. Bas mi je bilo drago kad sam vidio da ruse sve to i da grade opcinu.

A bio je i onaj Lovac tamo pored Ferhadije, sjecam se onih sanki u izlogu sto se nekad koristile za bob staze, imale su potkove od debele lastre skoro 10 mm, znao sam ih po sat vremena zagledati kao i prve metalke skije kad su se pojavile. Takve su imali Zeljko Bebek i Bregovic, jednom ih vidio kad su se vracali sa skijanja , ami raja za njima ko da je Tito doso sa skijama.
Hadzi Lojo
 
Postovi: 581
Pridružen/a: 19/10/2010 19:51

Re: Sarajevo kojeg više nema

PostPostao/la anonimni clan dana 06/03/2012 23:46

Da to nije bio "Ribomaterijal"?
Avatar
anonimni clan
 
Postovi: 1530
Pridružen/a: 25/05/2008 12:10
Lokacija: pod suncem tudjeg neba

Re: Sarajevo kojeg više nema

PostPostao/la Hadzi Lojo dana 07/03/2012 10:56

Moze biti, koliko se sjecam tu je bilo i udruzenje ribolovaca ili tako nesto. Tu je tacno sada opcina stari grad.
Hadzi Lojo
 
Postovi: 581
Pridružen/a: 19/10/2010 19:51

Re: Sarajevo kojeg više nema

PostPostao/la Hadzi Lojo dana 07/03/2012 10:59

Jednom sam negdje citao i sliku vidio , da je na mjestu ondasnjeg Varteksa preko puta Borova bila remiza ili garaza za konje koji su vukli prve sarajevske tramvaje. Imal ko tu sliku?
Hadzi Lojo
 
Postovi: 581
Pridružen/a: 19/10/2010 19:51

Re: Sarajevo kojeg više nema

PostPostao/la eyesburn dana 12/03/2012 19:30

evo dva videa, onako čisto da se čovjek prisjeti nekih stvari.

čvila u ljeto '91:




oko unisovih nebodera u martu '92:



mlađe generacije se sigurno ne sjećaju parka gdje danas stoji alta.
Avatar
eyesburn
 
Postovi: 1492
Pridružen/a: 05/08/2008 13:14
Lokacija: Pajboca

Re: Sarajevo kojeg više nema

PostPostao/la KatarinaKosaca dana 13/03/2012 12:43

Avatar
KatarinaKosaca
 
Postovi: 12201
Pridružen/a: 30/08/2008 17:28
Lokacija: U Orwelovom ministarstvu istine i ljubavi

Re: Sarajevo kojeg više nema

PostPostao/la muha_sa dana 13/03/2012 14:41

KatarinaKosaca je napisao/la:http://dovla.net/2011/09/milorad-bjelogrlic-drugi-zivot/


morat cu ovo protabirit :-D
Avatar
muha_sa
 
Postovi: 40867
Pridružen/a: 13/11/2004 00:33
Lokacija: rajvosa

Re: Sarajevo kojeg više nema

PostPostao/la KatarinaKosaca dana 13/03/2012 14:49

muha_sa je napisao/la:
KatarinaKosaca je napisao/la:http://dovla.net/2011/09/milorad-bjelogrlic-drugi-zivot/


morat cu ovo protabirit :-D


dobar blog. Uglavnom raja iz Fisa i onog dijela grada.
Avatar
KatarinaKosaca
 
Postovi: 12201
Pridružen/a: 30/08/2008 17:28
Lokacija: U Orwelovom ministarstvu istine i ljubavi

PrethodnaSljedeća

Natrag na Sarajevo

Online

Trenutno korisnika/ca: / i 3 gostiju.