Rogatica

Svakodnevna dešavanja u Goraždu, Višegradu, Foči, Vlasenici, Han-Pijesku i ostalim mjestima regije.

Re: Rogatica

PostPostao/la mirsad_d dana 14/04/2011 22:15

slika
Avatar
mirsad_d
 
Postovi: 100
Pridružen/a: 18/11/2010 23:50

Re: Rogatica

PostPostao/la mirsad_d dana 14/04/2011 22:27

slika
slika
Zadnja izmjena: mirsad_d; 15/04/2012 20:04; ukupno mijenjano 2 put/a.
Avatar
mirsad_d
 
Postovi: 100
Pridružen/a: 18/11/2010 23:50

Rogatica

PostPostao/la mirsad_d dana 14/04/2011 22:48

Ragib Džindo


slika

Ragib Džindo (1923—1944), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija

Rođen je 1923. godine u selu Okruglo, kod Rogatice. Potiče iz siromašne seljačke porodice. Osnovnu školu je završio u selu Osovu, a Građansku školu u Rogatici. U četvrtom razredu gimnazije je zbog „komunističke delatnosti" bio izbačen iz škole. U to vreme bio je član Saveza komunističke omladine Jugoslavije. Ipak posle ovoga je ponovo vraćen u školu, a potom je završio i dva razreda Srednje tehničke škole.

slika
01.02.1939 Okruglo.
Sa lijeva: Ćamil DŽindo,sin Asim Džindo,supruga Vasvija rođ.Hodžić Džindo, zatim druga zena nju su zvali Bakom ona je druga supruga Ibrahima, Ibrahim Džindo,Mujo Hodžić.
Ispred je Fatima Džindo,Nezira Džindo,Halima Džindo
Na ovoj slici je pranana Vasvija bila trudna sa Razijom
izvor fotografije i podataka: Tea Teskeredžić

slika
Porodica Ragiba Džinde;
otac Ćamil Džindo, majka Vasvija (rođ.Hodžić) Džindo, Rasim Džindo, Ragib Džindo, Fatima i Halima Džindo, Nezira Džindo, Asim Džindo, Razija Džindo, Kasim Džindo i Galib Džindo on je umro kad je bio beba
izvor fotografije i podataka: Tea Teskeredžić

Posle okupacije Kraljevine Jugoslavije i uspostavljanja ustaške Nezavisne Države Hrvatske, aprila 1941. godine, pripadao je onom delu muslimanskog stanovništva u istočnoj Bosni, koje nije naselo na ustaške nagovore i nije izvodilo zločine i pljačku nad srpskim stanovništvom. Zajedno sa ocem Ćamilom i bratom Rasimom, avgusta 1941. godine, otišao je u partizane. Bili su među prvim muslimanskim boracima u Romanijskom partizanskom odredu, kojim je tada komandovao Slaviša Vajner legendarni „Čiča sa Romanije". U odredu je najpre vršio dužnost desetara, a potom vodnika. Odmah posle stupanja u partizane, zajedno sa još pet drugova, zadržavao je skoro čitav dan na Borici, napad čete ustaške Muslimanske milicije, koja je pošla da pali srpska sela. Novembra 1941. godine primljen je u članstvo Komunističke partije Jugoslavije.

Početkom 1942. godine, postavljen je za političkog komesara čete u Muslimanskom partizanskom bataljonu, koji se nalazio u sastavu Romanijskog partizanskog odreda. U borbama ovog bataljona, u Petrovićima, kod Olova, doborovljno se prijavio u bombašku grupu, koja je napadajući neprijateljske bunkere, omogućila bataljonu da osvoji neprijateljsko uporište na železničkoj stanici. Posle neutralisanja neprijateljskih bunkera, Ragib je bio na čelu boraca koji su na juriš osvojili staničnu zgradu. Sličan podvig počinio je maja 1942. godine, u borbi na Pogledu, kod Vlasenice, kada je kao puškomitraljezac na juriš zauzeo neprijateljski bunker.
slika
Posle formiranja Šeste istočno-bosanske udarne brigade, avgusta 1942. godine, Ragib je ušao u njen sastav. Sa ovom brigadom je učestvovao u mnogim borbama, a posebno se istakao u borbama brigade u Sremu, kao i u borbama sa četnicima na Maleševcu. U brigadi je bio poznat kao puškomitraljezac i čest doborovac u svim težim zadacima. U toku borbi tokom Pete neprijateljske ofanzive, juna 1943. godine, posatvljen je za komandira Prve čete Prvog bataljona Šeste istočno-bosanske brigade. Zajendo sa svojom četom uspeo je da tokom bitke na Sutjesci, razbije nemački bataljon na Vučevu. Njegova četa, sa svega osamnaest boraca, imala je zadatak da na putu Prača-Goražde štiti odstupanje partizanske bolnice. Samo u toku jednog dana, ova malena četa, odbila je čak deset juriša brojnijih nemačkih snaga.
Oktobra 1943. godine postavljen je za komandanta Četvrog bataljona Šesnaeste muslimanske brigade. U borbama tokom Šeste neprijateljske ofanzive, njegov bataljon je čitavog meseca, vodeći teške borbe, sprečavao Nemce da prodru na Romaniju. Istakao su i u borbi kod Kladnja, kada su neprijateljskim snagama u pomoć došli tenkovi i borbena vozila. Tada je zajedno sa drugim bombašima, u prvim borbenim redovima, jurišao s benzinskim flašama na tenkove.
Poginuo je novembra 1944. godine u mestu Poljice, kod Lukavca, u borbi sa ustašama.
Za narodnog heroja proglašen je 5. jula 1951. godine.

slika
Kuća Ragiba Džinde u Okruglom (Ovo je stara kuća. Novu kuću su četnici zapalili u II sv. ratu)

slika
Zadnja izmjena: mirsad_d; 03/04/2012 14:54; ukupno mijenjano 2 put/a.
Avatar
mirsad_d
 
Postovi: 100
Pridružen/a: 18/11/2010 23:50

Re: Rogatica

PostPostao/la mirsad_d dana 15/04/2011 20:29

slika
Avatar
mirsad_d
 
Postovi: 100
Pridružen/a: 18/11/2010 23:50

Re: Rogatica

PostPostao/la mirsad_d dana 31/07/2011 18:01


Dvorska voda

http://rogatica-bih.blogspot.com/2011/0 ... -voda.html

slika

slika

Česma se nalazi ispod kuće rahmetli Dževada Eminagića u mahali Podhrid u Rogatici. Ime je dobila ime po „dvorima“ (vili) Suljage Vajzovića, koji su bili na Podhridu. Suljaga Vajzović je poznati i uticajni trgovac i poduzetnik koji je imao veliko bogatstvo na području Rogatice i na Sjemeća. Prilikom gradnje modernog gradskog vodovoda sa izvora iz Seljana 1905/1906.g. koji je izgradila austrougarska vojska, dobročinitelj Suljaga Vajzović je doveo vodu do svojih „dvora“ i podigai o svom trošku hair česmu u svom komšiluku. Dolazak na česmu bila je nekada prilika da se saznaju najnovija dešavanja u mahali, ali i da se sretne voljena osoba i sa njom razmjeni pokoja riječ i pogled. Djeca su nekad u ibriku ili testiji (veliki zemljani sud sa drškom) donosila kućama vodu sa Dvorske vode, naročito kada je Ramazan, da bi ukućani imali taze čistu vodu za iftar.
Kad se pije kahva u Podhridu obavezno se donese mahsuzije voda sa “Dvorske vode”jer je ćejf veći. [/size]
Zar mislite da rogatičani nisu znali šta valja? Eeeeee
Avatar
mirsad_d
 
Postovi: 100
Pridružen/a: 18/11/2010 23:50

Re: Rogatica

PostPostao/la mirsad_d dana 31/07/2011 18:04

Pećina Govještica

http://rogatica-bih.blogspot.com/2011/07/pecina-govjestica.html

slika


Pored velike i poznate pećine Banja Stijena kod Rogatice, nalazi se oko 400 metara niže, pored same rijeke Prače na njenoj lijevoj obali (583 metra nadmorske visine), pećina Govještica.
Ulaz u pećinu je s južne strane, 8 metara je širok, a visok 12 metara. Na samom ulazu u stropu desnog dijela pećine nalazi se ovalan otvor obrastao listopadnim drvećem; sa gornje strane ovaj je otvor potpuno obrastao i pretstavlja veliku opasnost za prolaznike.
Prvi dio pećine pretstavlja veoma širok i dugačak nadsvod, koji je veoma impozantan, te se proteže 30 m u pravcu sjevera. Iz ovoga nadsvoda prolaz vodi prema zapadu, gdje se pećina produžava još 40 m do malog, približno kružnog jezerca, koje je dugo 10 m, a široko 8 m. Voda dolazi iz jednog izvora iz neispitanih dijelova podzemlja same pećine; u zimsko i proljetno doba izlazi voda iz pećine kao velika rijeka. Nivo vode jezera podigne se za 3 metra i tada voda ističe slapom iz prostranog ulaza u pećinu. Istraživač Daneš, pretpostavlja da se podzemne vode rječice Rešetnice, koja ponire na Glasinačkoj visoravni, pojavljuju ovdje u Govještici. Ulaz pećine kao i okolne stijene prekrivene su mahovinama (Bryophyta).
Od samog ulaza nalazi se jedan izvor 10 m udaljen, te voda neposredno ulazi u rijeku Praču; ovaj izvor okolni stanovnici također nazivaju Govještica. Pećina nema nekih naročitih ukrasa osim nešto saliva žute, sive i tamne boje.
Nažalost, pećina nije uređena za uobičajene turističke posjete i za sada je dostupna samo speleolozima i avanturistima. U široj zoni pećine su tokom rata 1992-1995 nasijana minska polja, koja još uvijek onemogućavaju siguran dolazak do pećine.
Zakon o prirodnom i kulturno-historijskom naslijeđu SR BiH (stanje iz 1992. godine) Pećina Govještica kod Banje Stijene – Rogatica je na spisku kao geomorfološki Spomenik prirode
slika
Avatar
mirsad_d
 
Postovi: 100
Pridružen/a: 18/11/2010 23:50

Re: Rogatica

PostPostao/la mirsad_d dana 02/08/2011 18:12

Zadnja izmjena: mirsad_d; 28/01/2013 01:07; ukupno mijenjano 1 put/a.
Avatar
mirsad_d
 
Postovi: 100
Pridružen/a: 18/11/2010 23:50

Re: Rogatica

PostPostao/la mirsad_d dana 18/09/2011 19:30

Toplik
autor: Mirsad Durmišević

http://rogatica-bih.blogspot.com/2011/07/toplik.html
slika
Potok Toplik izvire u jugozapadnom dijelu rogatičke kotline, ispod padina Malog Hapsana (Hadžiibrahimovine), u samoj Rogatici, mahali Toplik koja je po njemu i dobila ime. Desna je pritoka rijeke Rakitnice i zauzima dio središnjeg slivnog područja ove rijeke. Cijelom dužinom svog kratkog toka, od oko 450 metara protiče kroz grad Rogaticu. Izvor je na 546 metara nadmorske visine, a ušće u Rakitnicu ima nadmorsku visinu 523 metra.
slika
Vrelo izbija iz pukotine u stijeni, sa konstantnim vodostajem i temperaturom vode od oko 7°C . Ljeti je voda tako hladna, da se odmah zarosi flaša ili čaša kad se natoči voda, a zimi, kad je vani hladno se diže para poput gusta dima iz vode duž potoka. Ispitivanja fizičkih i hemijskih svojstava voda pokazala su dominantni sadržaj kalcijuma u vodi, pa se zbog toga odustalo od izgradnje vodozahvata na Topliku za vodosnadbjevanje Rogatice.
Vrelo Toplika je veoma jako, tipično kraško vrelo (vjerovatno voklijsko), koje nastaje na granici između površinskih krečnjaka, trijaske starosti i nepropustljivih stijena (dijabaz rožnjaca) u podlozi. Toplik je najvjerovatnije otoka podzemnog toka koji je ranije tekao površinski, što se može vidjeti posmatrajući dolinu koju je on nekad izgradio. Ta pretpodstavljena nekadašnja dolina Toplika, po mom mišljenju išla je Dolovima (između Lunja i Vijenca ) i Ravnih Dolova (između Lunja i Močila). Tu pretpostavku je veoma teško dokazati jer obimnijih geološhih i hidroloških ispitivanja, koliko ja znam nije bilo, ali je ne treba ni odbaciti jer neke činjenice idu u prilog tome.
slika
slika
Na pravcu pretpostavljenog toka, oko 100 metara od izvora Toplika, nalazi se i česma Kadinovac koja ima vjerovatno istu temperturu i hemijski sastav vode kao i Toplik. Izvor Kadinovca je tridesetak metara iznad sadašnje lokacije česme, gdje je ranije bila i česma, a sada je tu rezervoar. Česma je nakon izgradnje rezervoara prenesena na sadašnju lokaciju. U blizini Kadinovca, sa lijeve strane, ispod stijene, nalazi se manji otvor u stijeni iz koga je izlazila voda. Ispod tog izvora bilo je i kameno korito koje je kasnije prenešeno za česmu Kadinovac. Sada iz otvora ne izlazi voda, osim kada su jake kiše. Ako se priđe otvoru jasno se može čuti huk vode iz podzemlja, što može ukazivati da je to podzemni tok Toplika!? U "Marinom potoku" bilo je ranije još ovih povremenih izvora, a visočije su bila i dva bunara, ispod kuće Šabana Kačevića i Muhameda Dobrače. Izviranje vode iz ovih otvora u stijeni je u vezi sa širinom kanala u podzemlju koji nisu mogli da prime svu količinu vode u tom periodu. Ovdje je riječ o tipičnom hidrološkom objektu-izvoru, tipa estavele (hidrografski objekti koji su u vlažnom dijelu godine funkcionišu kao izvori, a u sušnom kao ponori).
Slivno područje Toplika je je sjeverozapadno od izvora ali je veoma teško odrediti vododjelnicu zbog krških osobina prostora i dobro razvijene podzemne hidrografske mreže. Jedino bi bojenjem bilo moguće i utvrditi hidrološku vezu između slivnog područja i vrela Toplika. Nisam mogao nigdje da nađem u literaturi podatak da li su ta ispitivanja bojenjem nekad rađena, iako sam usmeno to negdje čuo.
slika
Iznad vrela se diže strmi, gotovo okomiti krečnjački odsjek, visok 6-7 metara. U blizini glavnog vrela nalaze se nekoliko manjih izvora koji nemaju ni izbliza onu količinu vode kao glavni izvor. Na jednom od tih sporednih izvora Mehmedaga Jusić je napravio vodozahvat (rezervoar) iz kojeg se snadbjevalo vodom nekoliko kuća u blizini izvora. Odmah pred izvorom se formiralo malo proširenje, “jezerce”(oko 20 m²) od kojeg se ranije tok Toplik dijelio u dva kraka.
slika
Prostor oko izvora je veoma zapušten, zarastao u žabokrečinu i travu, trebalo bi mnogo vremena i truda da mu se vrati njegova prijeratna ljepota. Tu su se pravili jazovi, korito se čistilo, raja se okupljala, kupala u kupalištu u toplim ljetnim mjesecima, a sa obližnjih stijena najhrabriji su i skakaki u vodu. Većina djece sa Toplika i jednog dijela Podhrida i Podljuna je tu sticala prva plivačka iskustva. Mi djeca sa Toplika, bili smo neprestano zajedno, u igrama, tučama, krađama voća po baščama, odlascima u školu... Nikakve razlike među nama nije bilo u djetinjstvu, bili smo u svemu jednaki, dijelili smo sve što smo imali i to na iste dijelove. Naše igre bile su pune mašte a povezane i učvrščene prijateljstvom. Na samom izvoru djevojke su uz pjesmu veš prale na kamenitoj obali uz neizbježni zvuk pratljača. Mnoga su se poznanstva tu stekla, ašikovalo se, teferičilo, veserlilo…
Odmah uz izvor Toplika se nalazi i stara trafostanica iz 1934 godine kada je zasijala i prva sijalica u Rogatici. U blizini je i "Gladno groblje" u kojem je pokopano 280 mještana i pridošlih izbjeglica koji su umrli od gladi i tifusa u Drugom svjetskom ratu. Tu u blizini je i „Mejtaš" veliki, glatki kamen bijele boje. Na njega se spuštao mejt kada je dženaza išla na mezarje Zahrid kako bi se ljudii odmorili pred veliki uspon.
slika

slika
Lijevi krak Toplika tekao je u polukrugu između kuća Hamdage Delija i Ramiza Kalače i ulice Toplik sve do Ribarskog doma. Na samom početku tog lijevog kraka se nekad stoka poslije ispaše pojila. Desni krak vodio je iznad kuće Hamdage Delija i Avdage Lihića, ka mlinu Mehmedage Jusića (do 1950.g Refika ef. Hafizovića), gdje je bio mali jaz.
slika
Iz jaza, iznad mlina je zapjenušana voda kroz drveni badanj (kasnije betonski) padala na mlinski točak koji je bio vezan za oslonac (drvenu polugu) na zemlji, a drugim krajem za žrvanj. U samom mlinu postojalo je mlinsko postolje na koje je smješten nepokretni mlinski kamen. Na njega je nalijegao pokretni kamen - žrvanj koji je u sredini imao iskruženje otvor u koji je padalo žito. Samljeveno brašno padalo je u kupac - povelik drveni sanduk sagrađen u nivou nižem od žrvnja.
Dok je mlin radio uoći Jurjevdana djevojke i djeca su dolazili na mlin da zahvate vode sa mlinskih omaha. Omaha je ona bistra, srebrena voda koju mlinski točak, u svojoj vrtnji, omahne od sebe. Te večeri se djevojke i djevojčujce okupaju vodom sa tih omaha i legnu u san kako bi usnile, čak, vidjele svoga dragog. A sanjaju i druge lijepe stvari u godini koja se najavljuje: svoju udaju, vjenčanje, sreću.
Osim mlina Mehmedage Jusića na Topliku su se nizvodno prije II Svejetskog rata nalazila još 3 mlina; Sulejmanbega Pašića, Nezira Vajzovića i Edhema Kukavice.
slika
m1.Careva džamija; m2.Mekteb; m3.Mlin Refik ef. Hafizovića; m4.Mlin Sulejmanbeg Pašić; m5.Mlin Nezira Vajzovoć; m6.Trafostanica; m7.Zidarska radnja Abid Krajna

Od mlina zapjenušana voda sa mlinskog točka je odmah tekla ispod mosta koji je vodio na Hočkovac i Podhrid, zatim između bašći Ramiza Kalače, lijevo i Hasana Muftića, desno, i dalje do bazena Ribarskog doma gdje su se ova dva kraka potoka spajala . Danas je lijevi krak toka ukinut, a prostor oko izvora sa lijeve strane sve do ruševina mlina Mehmedage Jusića je betoniran.
slika
Prije izgradnje Ribarskog doma iz Podhriha je prolazila ulica koja se spajala sa ulicom Toplik. Na samom mjestu prelaska ulice iz Podhrida preko potoka, sa njegove desne strane nalazila se Careva džamija sa haremom, a sa lijeve strane toka Toplika mekteb. Džamija je uništena 1943. godine i nikad nije obnovljena. Uzvodno od Careve džamije je bio mlin Sulejmanbega Pašića.
slika
Kompleks "Ribarskog" (ribogojilišta i mrijestilišta) izgrađen je oko 1950.godine, bio je u vlasništvu Udruženja sportskih ribolovaca Rogatica. Činio ga je ribarski dоm i ribnjak od četiri međusоbnо pоvezana betonska bazena različite površine. Ribnjak je imao idealne uslove za uzgоj svih vrsta salmonidne ribe. U оkviru zgrade starog Ribarskog dоma u prizemlju nekad je bilо i mrijestilište potočne, kalifornijske pastrmke i lipljana. Cijeli ovaj kompleks bio je ograđen visokom žičanom ogradom, a čuvar tog kompleksa bio Kadrija Omerović. Jedno vrijeme su dom i ribnjak bili napušteni pa su se dijeca sa Toplika i Podhida kupali u bazenima. Kasnije je stara zgrada ribarskog doma uz pomoć TPR-a adaptirana, proširena, i u njoj je otvoren restoran. U domu su bile i prostorije ribolovačkog i lovačkog udruženja iz Rogatice. Danas sve to propada, ponovo je dom i ribnjak napušten i pust. Bazeni su zarasli u kоrоv i žabоkrečinu, razaraju se. Ako se nešto ne poduzme oni će se početi urušavati, ali i sam lоvačkо-ribоlоvački dоm.
Nizvodno od Ribolovačko-lovačkog doma u periodu od 1968-1974 godine je pored regulacije Rakitnice i Gračanice izvršena regulacija toka Toplika do glavne ulice jer je potok nekad plavio bašće uz korito. Zemlja uz potok je bila kvalitetna i vrijedno je obrađivana, pa su u baščama nicale lubenice, dinje i mnogo štošta što i nije baš uobičajeno za naše prostore.
Od Ribarskog doma voda je tekla pored “crvene zgrade” ispred koje se na betonskoj ploči prao veš, a naročito ćilimi. Nakon “crvene zgrade”, zbog nagiba u koritu potoka voda se sliva preko brzaka, između kuće porodice Murisa Šetića i porodice Abdulaha Selimbegovića. Tu je do II Svjetskog rata bio i mlin Nezira Vajzovića.
slika
Od ovog mjesta od glavnog toka Toplika, odvaja se jedan manji krak na desno, koji teče ispod puta za Podhrid, i nastavlja dalje da teče između kuće Rašida Mrgude i Hameda Durmiševića, zatim kroz bašću ? Suljgića, prema kući Keme Kojića, gdje se spajao ponovo sa glavnim tokom.
Glavni tok potoka od brzaka pravi krivinu na lijevo, pa teče ispod mosta za Podhrid, pored kuće porodice Rašida Mrguda, sa lijeve strane, nastavlja svoj tok između kuća porodice Keme Kolića, javnog gradskog WC, sa lijeve strane i kuća porodica Neđe Rosića i Hamde Nalbantića sa desne strane toka Toplika.
Do 1943 godine, sa lijeve strane Toplika, odmah uz samu čaršiju stajala je Serdarija džamija. I ova džamija je srušena i nikad nije obnovljena.
slika
Nakon toga Toplik teče ispod glavne ulice i nastavlja svoj tok niz Tabhane prema Rakirnici između kuća porodice Radenka Cvijetića, Galiba Kukavice i Mehmeda Sokolovića, sa lijeve strane i šnajderske radnje Taiba Škaljića i kuće porodice Osmana Pešto, sa desne strane.
slika
Prije II Svjetskog rata niz Tabhane, odmah uz lijevu obalu Toplika, postojale su brojne zanatske radnje; t1.Zanatska radnja za opravak oružja Dušan Makanjić, t2.Mesarska radnja Sejfibeg Ajanović, t3.Pekara Sveto Bajčetić, t4.Slastičarna Mujo i Halil Bradarac, t5.Mlin Edhem Kukavica, t6.Trgovina mješovitom robom Ahmedbeg Sokolović, t7.Han-prenoćište Lutvibeg Pašić, t8.Trgovina sa mješovitom robom Mustafa Branković,t9. Kafana Rada Pekić, t10.Abadžijska radnja Ahmedbeg Babić, t11.Babica za porođaje Vukadinović, t12.Krojač Hamdibeg Pašić i t13.Uprava policije
slika
Svoj tok Toplik završava ušćem u rijeku Rakitnicu sa njene desne strane, nizvodno, oko 50 metara od mosta kod Vatrogasnog doma.

Kroz historiju Toplik i prostor oko njega se spominje od rimskog perioda do danas. Između Toplika na jugu i industrijskog dijela na sjeveru je prostor nekadašnjeg rimskog naselja u Rogatici . Većina nalaza (desetak epigrafskih i anepigrafskih nadgrobnih i votivnih spomenika) iz tog perioda nađeno je uz potok Toplik, pored kojega je vodio i rimski put.
U srednjem vijeku, trasa starog dubrovačkog puta iz Dubrovnika u Srebrenicu, išla je upravo pored Toplika preko Rogatice. Prema dokumentima Dubrovačkog arhiva iz 1425. godine imamo i prvi konkretan spomen Rogatice, i to u vezi s dubrovačkom karavanskom trgovinom, po čemu se vidi da je Rogatica kao naselje i trg postojala prije perioda turske vladavine u tim krajevima. Međutim, 10.11.1417. godine, sklopljen je ugovor između vlaha i četvorice Dubrovčana o prevozu 22 tovara robe „ad Toplich in Bosnia prope Borac“. "Kako i na gradskom području Rogatice postoji lokalitet Toplik, to se s pravom može pretpostaviti da je naselje u Rogatici postojalo i prije 1425. godine i da mu je prvobitno ime vjerovatno, bilo Toplik". U turskom dobu oko Toplika nastala je četverta po redu i posljednja mahala u jugozapadnom dijelu naselja Rogatice - Careva mahala. Nastala je oko 1571.godine, kada je izgrađena nova džamija o trošku cara Sultana II. Po njemu je i džamija i mahala oko nje dobili svoje ime. U ovu mahalu se uključilo do tada i samostalno selo Toplik (sa 29 kuća iz popisa 1528/29 godine).
slika

Nisam plakao kada sam napuštao našu Rogaticu i Tebe, nisam plakao ni godinama poslije, ali sada, kada u mislima i duši sjećanje vrisne, plačem, iskreno, svjestan bolne spoznaje da ja nisam sa Tobom-Rogaticom. Sada bih mogao… i znaš, ljut sam… na Tebe, da, ljut što si me ostavio samog, što Ti i dalje neumorno tečeš bez mene, što sam bez Tebe čovjek postao .
Avatar
mirsad_d
 
Postovi: 100
Pridružen/a: 18/11/2010 23:50

Re: Rogatica

PostPostao/la sicilijanka dana 28/09/2011 20:05

:thumbup:
mirsad_d je napisao/la:Nekropole stećaka u Rogatici
http://rogatica-bih.blogspot.com/2011/01/nekropole-stecaka-u-rogatici.html
slika
sicilijanka
 
Postovi: 4
Pridružen/a: 03/08/2011 18:37
Lokacija: Sarajevo

Re: Rogatica

PostPostao/la sicilijanka dana 28/09/2011 20:08

lijepi tekstovi, jos ljepse slike... :)
sicilijanka
 
Postovi: 4
Pridružen/a: 03/08/2011 18:37
Lokacija: Sarajevo

Re: Rogatica

PostPostao/la mirsad_d dana 21/10/2011 23:22

"Lektrika" u Rogatici

slika

Prva sijalica u gradu Rogatici je zasijala 1934.godine. "Lektika" je dolazila putem dalekovoda iz Mesića i trafostanice na Topliku koja i danas postoji.
Rogatički srez je imao elektičnu energiju još 1928 godine, kada je u Mesićima podignuta termelektrana (sa dvije parne lokomobile) za potrebe rudnika mrkog uglja u Kukavicama.
Kako je najveći problem rudnika predstavljala otprema uglja do željezničke stanice Mesići, jer se prevoz isključivo obavljao sa konjskom ili volovskom zapregom, vlasnik rudnika ing. Hans Karlon je 1928 godine izgradio termoelektranu, a preko brda Kuleta izgradio i žičaru ( u narodu poznata kao „Drotban“), sa visećim korpama za direktno transportovanje uglja na željezničku stanicu Mesići.
Elektrana je strujom snadbjevala postrojenja u rudniku Kukavice i žičaru. Od 1934 godine davala je rasvjetu i gradu Rogatici, a nešto kasnije i Goraždu i Foči.
Te, prve sijalice su postavljene u glavnoj ulici, a svijetlo su dobili zgrada sreza, bolnica, oficirski paviljon, pošta, škola, hoteli i kafane i kuće bogatijih rogatičana: Mile Gluhović,Veso Čavarkapa, Lazar Đokić, Juroš Malović, dr. Božo Bulajić, Hajraga Vejzagić, Edhem Šehović, advokat Klinger, učitelj Dragutin Ouska i drugi.
Cijena uvođenja "lektrike" koštalo je 4000 dinara, a poređenja radi za te pare u to vrijeme su se mogla kupitu četiri dobra vola. I cijena 1 kilovata tadašnje struje bila je veoma visoka, koštala je 4 dinara, a cijena 1 kilograma mesa koštala je tada 6 do 8 dinara, 4 jajeta 1 dinar a manji somun pola dinara.
Avatar
mirsad_d
 
Postovi: 100
Pridružen/a: 18/11/2010 23:50

PostPostao/la mirsad_d dana 11/11/2011 01:26

Rogatička čaršija

Zadnja izmjena: mirsad_d; 16/09/2012 18:24; ukupno mijenjano 20 put/a.
Avatar
mirsad_d
 
Postovi: 100
Pridružen/a: 18/11/2010 23:50

Rogatica

PostPostao/la mirsad_d dana 04/12/2011 12:45

Muslimanska četa Romanijskog partizanskog odreda
autor. mirsad_d
http://rogatica-bih.blogspot.com/2011/12/muslimanska-ceta-prva-ratna-jedinica.html
slika
Mujo Hodžić-Crni
Muslimanska četa Romanijskog partizanskog odreda je prva ratna jedinica NOV Jugoslavije sastavljena od boraca Muslimana (Bošnjaka). Četa je formirana početkom oktobra 1941 godine na Romaniji od 60 boraca Muslimana (Bošnjaka) iz sela Šatorovića, Okruglog, Osova i Tmornog Dola, u rogatičkoj opštini. Za komandira čete određen je Mujo Hodžić, a za komesara Derviš Numić, pravnik iz Duvna.
slika
Šatorovići

slika
Okruglo

slika
Tmorni Do

slika
Osovo

Odmah po formiranju, četa je upučena na front između Sjetline i Stambolčića na pruzi Sarajevo - Višegrad. Inicijativu za formiranje ove, u to vrijeme jedinstvene čete dali su tadašnji članovi KPJ i organizatori ustanka Mujo Hodžić-Crni iz Šatorovića i Ćamil Džindo i Rasim Džindo iz Okruglog. Muslimanska četa je formirana zbog sigurnosti boraca muslimana, a zatim i zbog toga što će pojava samostalne muslimanske jedinice pozitivno odjeknuti u partizanskim redovima, a bit će dobar podstrek ostalim muslimanima da se pridruže partizanskom pokretu. Ova odluka bila je pun pogodak. Do kraja 1941 godine u jedinicu je stupilo 103 borca Muslimana (Bošnjaka) iz ovih sela, od kojih je 33 dalo živote u NOR-u, među kojima je i Narodni heroj Ragib Džindo.
slika
Pred rat selo Šatorovići i Okruglo, sa zaseocima Tmornim Dolom, Podubcem i Glavicom imali su 92 kuće (77 muslimanskih i 15 srpskih) sa oko 540 stanovnika. Selo Osovo čini 15 zaselaka, a 1941. godine imalo je oko 150 kuća (90 muslimanskih i 60 srpskih) sa oko 700 stanovnika. Znači, gotovo od svake tri muslimanske kuće dvije su dale po jednog borca. U cjelini uzev to su bila siromašna sela, sa slabom zemljom i sitnim posjedom. Na području ova dva sela radila je jedna četvororazredna osnovna skola. Pohadjala su je uglavnom sva dorasla muška djeca, dok je rijetko koje žensko dijete išlo u školu. Srednje škole u Sarajevu pohađala su četiri učenika i Medicinski fakultet u Beogradu jedan student.
Iz ovih podataka se jasno vidi da su se ova muslimanska sela 1941. godine masovno odazvala pozivu Komunisticke partije Jugoslavije na oružani ustanak. To je bio rezultat dugogodisnjeg uticaja, a nekoliko predratnih godina i organizovanog rada KPJ u ovim selima. U fazi priprema, rezultatima svoje aktivnosti istakli su se već od ranije poznati članovi i kandidati KPJ iz Šatorovića, Okruglog i Osova: Mujo, Mehmed, Asim, Idriz i Arif Hodžić, Ćamil, Rasim, Ragib i Muhamed Džindo, Salko, Sejfo i Agan Durmišević, Rasim Žunić, Suljo Pleho, Agan Zagorica i neki drugi.
Uspjesima postignutim u borbama Muslimanska četa ubrzo je stekla ugled među ostalim jedinicama Romanijskog partizanskog odreda i među stanovništvom kuda je prolazila. To je bio povod da se ovoj jedinici priključe novi borci Muslimani (Bošnjaci) iz Sokoca i Rogatice i sela u okolini ova dva mjesta. Muslimanska četa je kasnije, 8.12.1941. godine prerasla u Muslimanski bataljon u okviru Romanijskog partizanskog odreda da bi se, nedugo poslije toga, uključili u Šestu i na kraju u proslavljenu Šesnaestu muslimansku udarnu brigadu.
slika

slika
Kuća Ćamila, Ragiba i Rasima Džinde u Okruglom

Na inicijativu preživjelih boraca Muslimanske čete predložena je izgradnja Spomen-škola u selu Okruglom koja simbolizira masovno učešće-Muslimana (Bošnjaka) ovog i susjednih sela Šatorovići, Donje i Gornje Osovo i Tmorni Do. Radovi na Spomen-školi počeli su u oktobru 1970.godine kada je Narodni heroj Ratko Jovičić položio kamen temeljac, a 1972. godine Spomen-škola je svečano otvorena.
slika
Spomen škola u Okruglom
Zadnja izmjena: mirsad_d; 26/05/2012 08:24; ukupno mijenjano 2 put/a.
Avatar
mirsad_d
 
Postovi: 100
Pridružen/a: 18/11/2010 23:50

Re: Rogatica

PostPostao/la mirsad_d dana 07/02/2012 22:27

Nakit rogatičanke Asime Lihić
Zadnja izmjena: mirsad_d; 16/09/2012 18:30; ukupno mijenjano 4 put/a.
Avatar
mirsad_d
 
Postovi: 100
Pridružen/a: 18/11/2010 23:50

Re: Rogatica

PostPostao/la mirsad_d dana 08/02/2012 09:15

Novi kameni spomenici iz Ustikoline i Rogatice
Dimitrije Sergejevskij
GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA U BOSNI I HERCEGOVINI 1936 XLVIII

slika
slika
slika
slika
slika
slika
slika
slika
slika
slika
Avatar
mirsad_d
 
Postovi: 100
Pridružen/a: 18/11/2010 23:50

Re: Rogatica – stekla status kasaba druga u BiH

PostPostao/la mirsad_d dana 29/03/2012 20:14

Rogatička kasaba – stekla status kasabe druga u BIH
autor: mirsad_d
slika
Najraniji spomen Rogatice u pisanim dokumentima datira iz 1425. godine. Međutim, lokalitet Toplik spominje se i ranije, u jednom ugovoru između Vlaha i Dubrovčana. Obzirom da se ovaj lokalitet nalazi unutar današnjeg grada Rogatice može se smatrati da je naselje postojalo i ranije.
Razvoj ovog grada počinje u osmansko doba. Prvi objekat islamske kulture na ovom području je zavija - tekija Muslihuddina, podignuta na zemljištu koje je Mehmed- čelebi, sin Isa-bega Ishakovića poklonio za njenu izgradnju. U razvoju ovog grada najveću ulogu ima njegov položaj na značajnoj prometnici koja je iz Sarajeva, preko Višegrada vodila u prestonicu Osmanske države - Istanbul.
U Opširnom popisu Bosanskog sandžaka iz 1489. Rogatica je još uvijek pazar bez muslimaske mahale. Upisana je kao Pazar Borač, drugim imenom Rogatica, zovu je još i Čelebi Pazar. Čelebi na turskom znači “gospodski - plemenit".U Sumarnom popisu iz 1516. godine Rogatica se nalazi u hasu sandžakbega. Ove godine prvi put susrećemo dvije izdiferencirane mahale: Mahalu džamije i Mahalu varoši Rogatica. Ovdje prvi put vidimo da Rogatica dobiva status kasabe. Do tog zaključka možemo doći na osnovu bilješke koja se nalazi uz podatak o Mahali džamije. Ispod broja muslimanskih kuća i neoženjenih napisano je resimler vermezler (ne plaćaju poreze).Ako uporedimo podatke o ostalim naseljima Bosanskog sandžaka, koja su do kraja 16. stoljeća stekle rang kasabe, vidjet ćemo da je Čelebi Pazar četvrta po redu kasaba, poslije Novog Pazara, Dimitrovice i Sarajeva. U užem dijelu Bosanskog sandžaka, koji danas pripada Bosni i Hercegovini Rogatica je druga kasaba, odmah poslije Sarajeva.Iako prema Sumarnom popisu iz 1516. godine i Varoš Višegrad ima tri zasebne mahale, u bilješci o Višegradu nema napomene o oslobođenosti od poreza, koju smo naveli u vezi sa Čelebi Pazarom.
slika
Kasaba je riječ koja potiče iz turskog koja označava naselje gradskog tipa u Osmanskom carstvu. Takvo je naselje moglo dobiti status kasabe ukoliko bi se u njemu stekli određeni demografski, vjerski, privredni i urbano-geografski uvjeti. Demografski uvjet je podrazumjevao da je dato naselje stalno naseljeno muslimanskim stanovništvom,sa jednim ili više džemata ili mahala. Vjerski je uvjet podrazumjevao da postoji barem jedna džamija u kojoj se redovno obavljaju sve vjerske dužnostivjernika. Privredni uvjet je podrazumjevao da postoji čaršija, sa određenim brojem dućana i javnih objekta, a prije svega trg. Najbitniji od tih preduslova je bilo postojanje džamije. Ukoliko bi ti uslovi bili ispunjeni, nadležni kadija bi dao prijedlog da se naselje proglasi kasabom i ukoliko bi ta akcija bila sprovedena od strane Porte (Turske Vlade), stanovnici su bili oslobođeni rajinskog poreza. Lični rajinski porez je plačala nemuslimanska raja svome spahijiu iznosu od 25 akči po muškoj glavi.
Premda je veći broj kasaba formiranih nakon Rogatice doživio veći i brži rast ipak ova činjenica govori u prilog značaja ovog gradića i njegovog posebnog položaja. Rogatica je imala nekoliko predispozicija da postane kasaba. Najprije, nalazila se na značajnoj komunikaciju Sarajevo-Višegrad i dalje za centar Osmanske države Istanbul. Na tom mjestu je već ranije postojalo naselje. Već je bila pazar, mjesto na kome se stanovništvo iz okoline okupljalo radi trgovine,. Nalazila se pored rijeke, što je također vrlo bitna činjenica za nastanak i razvoj jednog gradskog naselja. Vjerovatno je Rogatica imala gradski status i prije 1516., ali nažalost nemamo sačuvan opširni popis iz tog perioda. Tokom narednih decenija 16. stoljeća Rogatica, kao i druge kasabe u Bosanskom sandžaku, doživljava veliki rast broja stanovnika. Stanovnici spomenute kasabe su postali zanatlije. Pošto žive od zanata nisu zaduženi porezima.
slika
Zadnja izmjena: mirsad_d; 26/05/2012 08:25; ukupno mijenjano 1 put/a.
Avatar
mirsad_d
 
Postovi: 100
Pridružen/a: 18/11/2010 23:50

Re: Rogatica

PostPostao/la mirsad_d dana 01/04/2012 17:14

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika
Avatar
mirsad_d
 
Postovi: 100
Pridružen/a: 18/11/2010 23:50

Re: Rogatica

PostPostao/la mirsad_d dana 15/04/2012 19:29

autor. mirsad_d
NIŠAN MUSTAFE AGE-BEGA, SINA DELI HUSREV-PAŠE U ŠETIĆIMA

slika

"Vlasnik ovog mezara je Mustafa aga-beg, sin Deli Husrev-pašin. Početkom časnog mjeseca Šabana 962. godine".
Na uzglavnom nišanu je sa jedne strane isklesan mač i nadžak, a sa druge, natpis na arapskom jeziku, preko kojeg je uklesan kratki bodež.

Mustafa aga-beg je porijeklom iz roda Sokolovića čiji su različiti ogranci živjeli na prostoru od Glasinca do Drine i Lima.
Njegov otac Deli Husrev-paša je bio prvi visoki osmanski dostojanstvenik koji je iz roda Sokolovića putem adžami-oglana napravio karijeru u Carstvu krajem XV i u prvoj polovini XVI st. . On je još 1516. imenovan za namjesnika u Konji, a zatim je redom bio beglerbeg Dijarbekira, Šama (Damask), Halepa i Rumelije. Već 1535-36. susreće se na položaju egipatskkog valije, kada je imenovan za člana vezirskog vijeća. Deli Husrev-paša imao je dva sina: Kurd-bega, koji je umro 1572. na položaju sandžak-bega u Nigdu, jugoistočno od Ankare i Mustafa-agu, koji je izgleda živio na svom zijametu u Bosni, pošto je ukopan u Šetićima kod Rogatice, gdje mu se mezar i danas nalazi.

slika

slika
Avatar
mirsad_d
 
Postovi: 100
Pridružen/a: 18/11/2010 23:50

Re: Rogatica

PostPostao/la mirsad_d dana 03/05/2012 22:30

Stari turski nišan u selu Okruglo
autor. Mirsad Durmišević

slika

Ovaj stari turski nišan nalazi se u mezarju kod Spomen škole na Trnoviku u selu Okruglo kod Rogatice. Tipičan je primjer nišana iz najranijeg perioda islama (doba feth), u Bosni i Hercegovini i predstavlja prelazni oblik sa značajnim uticajima srednjovjekovnog tradicionalnog načina izrade nadgrobnog spomenika-stećka.
Nišani najstarije epohe se nalaze gotov po cijeloj Bosni, za njih se u narodu kaže da označavaju grobove palih turskih vojnika, pa ih, po tome, zove šehitskim ili, rjeđe gazijskim i šehitlucima. Osnovne značajke ovih nišana su težina mase, arhaičnost oblika i jako primitivna obrada. Takođe se u narodnim pričama kaže da je osvajač Bosne Mehmed Fatih vodio sa sobom 12 000 klesara koji su radili te nišane i to njegovim poginulim vojnicima. Dimenzije i oblici ovih nišana ukazuju na oblikovani prijelaz iz stečka ili iz obeliska bosanskih hrišćana (bogumila). Na starim nekropolama opaža se ovaj prijelaz, gdje se na jednoj strani nalaze stečci bosanskih hrišćana, a na drugoj arhaični nišani njihovih islamiziranih potomaka.
U blizini nišana se nalaze četiri srednjovjekovne nekropole stećaka što ukazuje na kontinuitet življenja na ovom prostoru. Vlasnik mezara je htjeo da leži uz svoje očeve i djedove »dobre Bošnjane«.

slika
STEĆCI kataloško-topografski pregled, Šefik Bešlagić

Na uzglavnom nišanu (visine oko 1,4 m, i osnovice 30x30 cm.) mezara je predstavljena dopojasna figura žene ogrnute maramom, bez naznaka ruku. Na nožnom nišanu (visine oko 1 m. i osnovice 30x30 cm.) su isklesani krugovi. Nisam siguran da li nišani pripadaju jednom mezaru, ili su to nišani dva mezara jer je razmak između njih veći od 2,5 metra. Međutim ovako veliki razmak , koji znatno nadmašuje dužinu mrtvog tijela u grobu, karakterističan je za stare muslimanske mezare, koji se nazivaju šehidski. Nišani su izrađeni od grubo klesanog kamena krečnjaka, bez ikakvog natpisa. Oba nišana imaju oblik uspravne četverostrane prizme, sa piramidalnim završetkom i oštečenom polukuglom na vrhu (ili jabukom). Slične, oblike nišana i veoma izražene jabuke imaju i nišani Mahmuta Brankovića i Radivoja Oprašića iz okolice Rogatice (oko 5 km. od sela Okruglo). Znači da su nišani tipološki muški, jer ženski nišani su redovito plosnati. Nišan je nedatiran, vjerovatno iz XV-XVI vijeka, a vlasnik mezara je nepoznat. Mezar nije ograđen santračem. Ovaj nišan je zanimljiv i zbog toga što je jedan od rijetkih u BiH na kojem je prikazan motiv čovječije figure, jer vjera Muslimanima zabranjuje prikazivati čovječiji lik. Ovaj motiv na nišanima (i stećcima) je slabo proučavan. Dosada su izražene vrlo različite pretpostavke o tumačenjima njegovog značenja i porjekla. U BiH sličan nišan se nalazi u Varvari kod Prozora.
slika

Ovaj nišan spominje i Ćiro Truhelka u svom članku "Natpisi iz sjeverne i istočne Bosne"u GLASNIKU ZEMALJSKOG MUZEJA od 1.7.1895.godine.

slika

Nuzgred spominjem i jedan stari turski nišan, što sam ga našao pred selom Šatorovićima, pošav iz Rogatice u Dumaniće sa stilizovanim ljudskim likom (slika 20.). Pošto su Muhamedancu zabranjene slike, zanimljiv je taj spomenik, a znam samo još jedan sličan, na koga sam se u Varvari kod Prozora namjerio.
Natpisi iz sjeverne i istočne Bosne.
Autor: ĆIRO TRUHELKA
Publikacija: GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA
Datum izdavanja: 01/07/1895

Na području opštine Rogatica nalaze se najstariji muslimanski nadgrobni spomenici u BiH (XV i XVI stoljeće), koji predstavljaju prelazni oblik od stećaka ka nišanima. Na nekima od njih nalaze se najstariji epitafi napisani na orjentalnim jezicima, a na tri su natpisi izvedeni bosančicom.
Avatar
mirsad_d
 
Postovi: 100
Pridružen/a: 18/11/2010 23:50

Re: Rogatica

PostPostao/la AliceInChains dana 13/05/2012 19:07

Nijedna prica o mojim Durmisevicima iz Okruglog/Rogatice? :mrgreen: I to samo, zato sto mi je Pradjed bio veci komunista od Tite pa zvrsio u zatvoru, zar ne? :mrgreen: :wink:
Avatar
AliceInChains
 
Postovi: 2524
Pridružen/a: 09/02/2010 20:40

Re: Rogatica

PostPostao/la mirsad_d dana 15/05/2012 14:53

Opština Rogatica - bošnjačka prezimenima po naseljima sa br. stanovnika 1991.godine


slika


slika
Nacionalni popis stanovništva 1991.g. po MZ


Opština Rogatica (21978)

Agarovići 161

Babljak (142) - Zulfić, Agić

Beći 55

Begzadići 103

Beheći 77

Berkovići 109

Bjelogorci (153) - Zukić, Durmišević, Herceglija, Pašić, Karić, Omanović - Mađer (Hurko)

Blažujevići 128

Borač 37

Borika 244

Borovac (147) - Bičić, Brgulja, Hublić, Zagorica - Vrtače (Dizdarević)

Borovsko (54) - Hećo, Kapo, Zukanović

Božine (54)

Brankovići 181

Brčigovo (198) - Čaušević, Drakovac, Alić, Bećirović, Omeragić, Ferizović, Šljivo, Čuhara, Barać, Dolović, Kurtić, Bogunić, Ahmetspahić, Muslić

Brda (40) - Čaušević

Brezje (97) - Hadžihasanović, Salihagić - Draguljevići (Dragulj)

Bulozi 22

Burati (85) - Katice, Prkos

Čadovina (49) - Džananović, Imširović, Glušac

Čavčići (265) - Čavčić, Ručić, Ramić - Štitkov Do (Štitkovac, Žiga)

Čubrići (67) - Čubro, Džananović

Dobrače (65) - Bajraktarević, Osmanović, Hodžić, Čongo, Eminović, Šuvalija - Kovačica (Salihagić, Pezo, Šuvalija, Čongo)

Dobrašina (92) - Harbinja, Grabovica

Dobromerovići (60) - Karga, Dedajić, Redžić

Dobrouščići (52) - Ćurevac

Drobnići 160

Dub (103) - Donji Dub (Kurtić, Maslo, Ahmetagić, Curić i Sporisević) - Gornji Dub (Džananović, Mehić) - Kriva Breza (Sporišević) - Poljice (Đedović)

Dumanjići (90) - Dumanjić, Karaman

Đedovići (43) - Oprašić, Mašić

Ferizovići 59

Gazije ( 79) - Gazija, Zukić, Hrustemović, Milić, Alagić, Konaković, Kozadra

Godomilje (103) - Bogilović, Hodžić, Kulovac, Žiga

Golubovići (21) - Bahtanović, Kadrić, Katica

Grivci 58

Gučevo 140

Guždelji 99

Jarovići (42) - Palo, Karić, Čato

Jasenice (58) - Hadžibulić, Smajić,

Kamen 49

Karačići 59 - Vražalica, Pinjo, Bahtanović

Kopljevići (103) - Alajbegović, Ćulesker, Šatrović, Omeragić, Nokto, i Bajrić - Luka (Hurko, Ćulesker i Alajbegović)

Kovanj (487) - Detlić, Kujović, Mešić, Šišić, Ćatić, Džambasović, Hodžić, Čolić, Pleho, Oprašić, Husović, Dervišević, Bečirović, Sijerčić, Milić, Omerbašić, Bahtanović, Nukić, Zimić - Polje (Čavčić, Kapo, Pavica)

Kozarde (57) - Kozadra, Ćatić - Lebrnica (Hećo)

Kozići (105) - Kozić, Kukavica, Čubro, Ćulesker, Parović, Omeragić

Kramer Selo (229) - Kapo, Dugalija, Sejtarija, Feriz, Bečirović,Omanović, Handrka i Marava

Krvojevići 37

Kujundžijevići (90) - Šuša, Bajić, Feriz, Kaljanac

Kukavice (486) - Makaš, Jamaković, Alić, Bejtić, Čamdžija, Dedajić, Smajlović, Smajović, Kurtić, Bajraktarević, Ajnadžić, Žiga, Šišić, Džaferović, Mašić, Hurla, Ramić - Tušine (Alagić) - Kuleta (Lukač, Makaš, Bogdanić) - Sudići (Čakarić, Janjoš, Adžem)

Kusuci 37

Lađevine 108

Laze 178 - Ćesko, Torlak, Čolić, Bogilović, Mujčinović

Lepenica (140) - Halimić, Čolić, Hrbat, Curić, Dedić, Selimbegović, Torlak, Bičić, Mandžić

Lubardići (66) - Alibegović, Hamzić, Jusufbegović i Lubarda

Ljubomišlje (98) - Jahić, Lisić, Omanović, Šabanović, Hodžić, Balaš, Ćesko i Saračević

Mahala (46) - Milić

Maravići 31

Medna Luka (31) - Halilović, Mednolučanin, Baždar, Curić

Mesići (96) - Bajraktarević, Aganović, Bajić, Ćatić, Dzindo, Kujović, Pločo, Zorlak, Žunić, Saračević, Jamak, Vatreš, Čamdzija, Mehmedović, Medošević

Mislovo 80

Mrgudići (30) - Mrguda

Nahota (34) - Ahmetspahić, Hodžić

Obrtići 46

Okruglo (131) - Durmišević, Šabanović, Osmanović, Ramić, Ohranović, Džanko, Mirvić - Tmorni Do (Mešić, Šabanović, Konaković, Begić) - Dubac (Šabanović)

Orahovo (65) - Omeragić - Surovići (Smajić, Avdić, Karšić i Đedović)

Osovo (318) - Hasečić, Tiro, Mešanović, Mirvić, Kartal, Kahvedžić, Pleho, Divović, Husić, Čordalija, Hodžić

Otricevo (46) - Pločo, Halimić

Pašić Kula (95) - Osmanović, Karić, Čavčić, Otajagić, Sivica, Bajić

Pavičina Kula (113) - Pavica

Pešurići 34

Pijevčići 94

Planje (37) - Planja, Salihagić

Pljesko 97

Plješevica 454

Podgaj 73

Pokrivenik (54) - Alagići (Alagić) - Karšići (Karšić) - Smajići (Smajić) - Kadrići (Kadrić) - Kurtići (Kurtić) - Hodžići (Hodzić) - Gušići (Gušić),

Pribošijevići 90

Pripečak (250) - Otajagić, Ramić, Salić

Prosječeno (57) - Čaušević, Halimić - Vrapča (Čausević, Solak)

Purtići (354) - Mehmedović, Zimić, Kačević, Avdić, Karcić, Hasanović, Hruljević, Hadrović, Gluhić, Mešanović, Čavčić

Radič (65) - Solak, Salihović, Džindo, Žunić

Rađevići (57) - Radžo, Cvrk

Rakitnica (170) - Tanković; Pašić; Ćutahija; Grabovica; Vražalica; Selimbegović; Džindo; Kepeš; Branković

Ribioc (79) - Vatreš, Mehmedović

Rogatica (8916) - Agić, Aganović, Ahmedspahić, Ajanović, Ajnadžić, Alagić, Alajbegović, Alić, Alimanović, Alispahić, Akšamija, Alajbegović, Alibegović, Alković, Arnautlija, Arnautović, Aruković, Arnautović, Avdagić, Avdić, Babić, Bahtanović, Bahto, Bajraktarević, Bajić, Bičić, Bijedić, Begić, Bećirević, Behlulović, Bejtić, Bešlija, Bogilović, Bogdanić, Borovac, Bukva, Bušatlija, Bradarac, Branković, Brdžanin, Crnac, Čaldarević, Čakarić, Čakišić, Čapljić, Čamdžija, Čamo, Čano, Čaušević, Čavalić, Čengić, Čolić, Čubro, Ćatic, Ćeskin, Ćosić, Ćubara, Ćutahija, Ćulesker, Ćurevac, Ćurovac, Daidžić, Dautović, Delić, Delija, Dedajić, Detlić, Demirović, Devedžija, Dervišević, Divović, Dizdarević, Dobrača, Dorović, Dugalija, Dumanjić, Duraković, Durić, Durmišević, Džabija, Džaferović, Džafić, Džananović, Džambegović, Džaka, Džebo, Džindo, Džiko, Ðedović, Đihanić, Eminagić, Fazlić, Fejzić, Feriz, Ferizović, Ferhatbegović, Fetić, Garagić, Gazibara, Golić, Gorušanin, Grabovica, Guhdija, Hadžibulić, Hadžihasanović, Hadžiahmetović, Hafizović, Hajdarević, Halimić, Hasanagić, Hasanović, Hasečić, Hajrić, Harbinja, Hećo, Heldov, Hodžić, Hota, Holučlić, Husić, Hurem, Huremović, Hurko, Hrustemović, Isaković, Isanović, Imamović, Jahić, Jamaković, Janjoš, Jarović, Jašarević, Jesenković, Jež, Jusić, Jusufović, Kačević, Kadrić, Kadić, Kahvedžić, Kajtaz, Kapo, Karahmet, Kartal, Karaman, Karić, Karšić, Kaljača, Katica, Kazić, Kerla, Kepeš, Konaković, Kozadra, Koro, Korjenić, Kokot, Kozadra, Kozić, Krajina, Kujović, Kurbagić, Kurtćehajić, Kukavica, Kulić, Kulovac, Kulović, Kurtić, Kujović, Kustura, Krajina, Lihić, Lisić, Lelo, Lemezan, Lutvić, Lukač, Lušija, Ljoti, Ljutović, Mahmutović, Makaš, Mašić, Mehmedović, Mednolučanin, Mešak, Mehić, Mešić, Mešanović, Mišić, Milavica, Mirvić, Muhić, Muhović, Muftić, Musić, Muslić, Mustafić, Mušanović, Mušović, Mrkulić, Mrguda, Nalbantić, Neretlić, Ohranović, Omeragić, Omerbegović, Osmanović, Oprašić, Pavica, Pašić, Palo, Palić, Pita, Pinjo, Pecikoza, Pešto, Pezo, Pezić, Piljević, Pleho, Pločo, Poljo, Puhalo, Prepić, Prašo, Ramić, Ramović, Resulović, Redžić, Salan, Salić, Saračević, Salihović, Salihagić, Sejtarija, Selimović, Selimbegović, Sejdić, Siručić, Sijerčić, Suljagić, Sućeska, Sočivica, Sokolović, Solak, Spahić, Smajić, Smajlović, Smajović, Sporišević, Sućeska, Šahinpašić, Šabanović, Šabanić, Šatrović, Šajković, Šehić, Šehović, Šetkić, Šetić, Šišic, Šuša, Šovšić, Šuvalija, Škaljić, Štitkovac, Šteta, Tabaković, Tantula, Tanković, Talović, Teskeredžić, Titorić, Tiro, Torlak, Vatreš, Velić, Vrabac, Vrana, Vražalica, Vukas, Zagorica, Zahiragić, Zec, Zolota, Zuberović, Zukić, Žiga, Živojević, Žunić

Rusanovići (45) - Zagajevi (Mirvić)

Seljani (474) - Mednolučanin, Zimić, Begić, Heljić, Jašarević, Ramić, Ramović, Ćurevac, Baždar, Halilović, Hodžić, Omeragić, Omerbegović, Curić

Sjemeć 42

Sjeversko 100

Slap (80) - Cocalic, Tabaković

Sočice 59 - Osmanović, Spahić, Salihagić, Suljagić, Čaušević, - Banj Stijena (Omerbegović, Spahić)

Stara Gora (221) - Agić, Vatreš - Bagar (Agić,Vatreš i Poljo) - Poljanići (Agić)

Starčići (125) - Džananovići, Drnda - Solakovići (Čaušević)

Stari Brod 48

Stjenice (56) - Bajić

Stop (73) - Halilović, Karić, Imamović, Devedžija

Strmac (151) - Selak, Ramić, Zolota, Hajdarević, Jašarević

Sudići 35

Surovići (20) - Grabovica, Čubro, Osmanspahić, Fukalj, Džankić, Kulić, Golić, Makaš

Šatorovići (112) - Hodžić, Šišić, Durmišević, Šabanić, Šabanović, Mirvić, Dedić, Konaković, Ćeskin, Mešanović, Vatreš - Drenova (Hodžić)

Šena Krena 53

Šetići (137) - Osmanović, Dedajić, Dizdarević, Branković, Šetić

Šljedovići (46) - Ajanović, Čengić, Herenda

Šljivno (26) - Šljivnjak, Omeragić - Debelo Brdo (Džananović i Muhić ) - Podbreza (Đedovići) - Paprica (Đedovici)

Štavanj 55

Trnovo (65) - Ćatić, Hodzić, Muminović, Omeragić i Hodo

Varošište (212) - Makaš, Ajnadžić, Kujović, Gagula, Musić....

Vragolovi (179) - Alagić, Muhić, Džabija, Bahto, Suljagić, Jarović, Šovšić, Karahmet, Dobrača, Feriz, Karović, Kadrić

Vratar (278) - Guhdija, Hajrić, Ćesko, Heljić, Vatreš, Kurtić, Parnica, Bajić, Begić, Karga, Kulovac - Heljići (Heljić)

Vražalice 75 - Isović, Redžović

Vrelo (96) - Hodžić

Vrlazje (88) - Karić i Salihagić- Budaci(Korman) - Kosovići (Mušanović, Puhalo)

Zagajevi 14

Zagorice (30) - Zagorica

Zakomo (179) - Hodžić, Kartal, Lutvić i Mušović, Ćutahija, Golić

Ziličina 37

Žepa (462) - Podžić, Kulovac, Omanović, Kaljević, Ćesko, Salkunić

Živaljevići (94) - Živalj, Kadrić, Jahić, Hodžić

Živaljevina (47) - Hrbat, Imamović, Čavčić, Nuhanović
slika
Avatar
mirsad_d
 
Postovi: 100
Pridružen/a: 18/11/2010 23:50

Re: Rogatica

PostPostao/la mirsad_d dana 25/05/2012 14:27

Raza Bijedić i Rogatičanke

Džemalova supruga Raza je rođena Rogatičanka, sa Podlipe, djevojačko prezime Ferhatbegović. Džemal je upoznao početkom rata u Foči gdje mu je bila “dodijeljena” kao skojevka za pokrivanje njegove političke djelatnosti. Predstavio joj se kao Vidoje, a ona je znala njegov pravi identitet. Bez nje nije išao na putovanja, a zbog Raze je zavolio mnoge Rogatičane.

Jednom, 1976, u lovištu u Brčkom, došao je neznanac za sto i počeo da se žali na svoju ženu, od koje nije mogao da "dahne". Džemal je saslušao njegove jadikovke i rekao: "Dobro, ja ne mogu da vjerujem šta si ti meni sve ispričao. Odakle je tvoja žena?" "Iz Rogatice", odgovorio je čovjek. "Pa, i moja je iz Rogatice, pa i nisu tako zle", uzvratio je Džema. "Auuuuu, kako mi je - tako mi je, džaba sam ja tebi ovo zborio", prokomentarisao je razočarani čovjek i otišao. Ovo je poslužilo za bezroj šala na račun Raze.

Našu Razu su često poredili i sa Titovom suprugom Jovankom;

"Džemal Bijedić je bio "odmah do Tite", njegova supruga Raza je bila ljepša od Jovanke. "Džemo i Raza, Tito i Jovanka", tako se govorilo. Na Džemu i Razu Bošnjaci su bili beskrajno ponosni".

Džemal i Razai sa još šest putnika i čanova posade su tragično preminuli 18. 1. 1977. g. u avionskoj nesreći na putu za Sarajevo (na brdu Inač kod Kreševa). Iza sebe su ostavili troje djece: Dragana, Azru i Milenka.

slika
Avatar
mirsad_d
 
Postovi: 100
Pridružen/a: 18/11/2010 23:50

Re: Rogatica

PostPostao/la mirsad_d dana 04/06/2012 16:45

Rogatica 1992-1995. (Kratka hronologija događaja)
Mehmed Agić

slika
PERIOD RATA PROTIV BOSNE I HERCEGOVINE 1992-1995.
(Kratka hronologija događaja)

KORAK broj 19 UMIJEĆE SJEĆANJA

[url]
http://www.google.ba/url?sa=t&rct=j&q=K ... 0QMFLwXw8Q [/url]

Političke okolnosti u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji koje su u širem kontekstu prethodile ratu u Bosni i Hercegovini

Rat na teritoriji općine Rogatica bio je sastavni dio destruktivnog djelovanja spoljnih i unutrašnjih snaga u procesu disolucije SFR Jugoslavije i ambicija susjednih republika za stvaranje tzv. velike Srbije i velike Hrvatske.1

U posljednjoj deceniji XX stoljeća, s obzirom da je ekonomska kriza u SFR Jugoslaviji uzdrmala dogovornu ekonomiju i socijalistički politički sistem, reformskom bloku Slovenije i Hrvatske suprotstavila se Srbija zajedno sa Crnom Gorom i nacionalističkim snagama kroz zalaganje za tzv. «čvrstu federaciju». Sukobi reformskog slovensko - hrvatskog i srpskog bloka, doveli su do odbacivanja mjera društvene reforme premijera savezne vlade Ante Markovića i opstrukcije u radu Savezne skupštine. Bosna i Hercegovina je u ovim sukobima nastojala ostati po strani i zbog neutralnosti je bila izložena propagandnom djelovanju medija, posebno, vjerskih i intelektualnih krugova Srbije i unutrašnjih opozicionih snaga koje su se priklanjale idejnim stavovima o «zavjeri zapadnih katoličkih rebublika», «islamskim fundamentalizmom» i imperativom za «zajednicu u kojoj će Srbi suvereno stati na svoje međe»,.iz čega je javno promovirana ideja o «zajedničkoj državi svih Srba»pod parolom «Svi Srbi u jednoj državi». Razlaz suprotstavljenih blokova uslijedio je nakon odluka rukovodstava Slovenije i Hrvatske za uvođenje višepartijskog društvenog sistema i zakazivanje izbora u proljeće 1990. godine. Iako je rukovodstvo Bosne i Hercegovine nastojalo da Bosna i Hercegovina ostane u labavu federalnom sastavu SFR Jugoslavije, uslijedilo je naoružavanje Srba i formiranje «srpskih krajina» i «srpskih autonomsnih oblasti» koje će, kako se tada u Srbiji vjerovalo, ući u sastav buduće tzv. velike Srbije. Probosanski intelektualni i naučni krugovi u Bosni i Hercegovini odlučno su i argumentirano dokazivali, negirali i odbacivali svaku pomisao o stvaranju islamske republike pozivajući se na odluke ZAVNOBiH- a i AVNOJ-a, po kojima Bosna i Hercegovina «nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska i hrvatska i muslimanska» i da je njen vitalni interes da o njenoj budućnosti odlučuju narodi koji u njoj žive. Pobjedom novoosnovanih stranaka 1990. godine u Hrvatskoj, kada je na vlast došla Hrvatska demokratska stranka na čelu sa Franjom Tuđmanom, zvanična hrvatska politika počela je s otvorenim pretenzijama prema Bosni i Hercegovini «u prirodnim i povijesnim granicama» i tezom prema kojoj je «Bosna povijesna greška». Politika Srbije prema Bosni i Hercegovini nastavljena je «mitinzima istine» i jačanjem srpskih nacionalnih stranaka uz osporavanje bošnjačkog identiteta, izazivajući reakciju Bošnjaka u osnivanju bošnjačkih političkih partija. Nakon kraha 14. vanrednog kongresa Saveza komunista u januaru 1990. godine, Centralni komitet Saveza komunista Bosne i Hercegovine donio je odluku o slobodnom organiziranju političkih partija, uz uvjet odricanja od nacionalističkih platformi. Time se, u regionalnom okruženju, nastojao sačuvati teritorijalni integritet, suverenitet i ravnopravan status Bosne i Hercegovine u zajednici jugoslavenskih naroda. Na prvim višestranačkim izborima u Bosni i Hercegovini, sredinom novembra 1990. godine, pobijedile su nacionalne stranke – Stranka demokratske akcije, Srpska demokratska stranka i Hrvatska demokratska zajednica.Homogeniziranju, nacionalnoj emancipaciji Muslimana 2 i njihovu opredjeljenju za platformu Stranke demokratske akcije, u to vrijeme, posebno je doprinijela kampanja iz Srbije potpunim odricanjem muslimanskog identiteta i pozivima na «vraćanje u veru pradedova». Uprkos suprotstavljenim stavovima o budućnosti SFR Jugoslavije i otvorenim međusobnim političkim sukobima, Milošević i Tuđman u Karađorđevu marta 1991. godine na tajnom sastanku dogovaraju podjelu Bosne i Hercegovine, o čemu je publiciran niz vjerodostojnih argumenata. Politički događaji i otvorene pretenzije susjednih republika prema teritoriji Bosne i Hercegovine 1991., i posebno, ekspanzija hegemonističke politike Srbije u prvom tromjesečju 1992. godine, a zatim i Hrvatske, u procesu razgrađivanja SFR Jugoslavije i ugrožavanja suvereniteta Bosne i Hercegovine, snažno utjecali na događaje i sudbinu Rogatice i njene okoline u periodu od 1992. do 1995. godine.

Prvi slobodni izbori u Rogatici

Predizborna i izborna aktivnost u rogatičkoj općini, ako se izuzmu nenacionalne stranke, imala je mnoga obilježja nacionalne diferencijacije. Uz dotada neuobičajen folklorni ambijent, u središtu stranačke promocije bila je etno-nacionalna retorika uz uočljivo veliki broj etničkih simbola izraženih u plakatima, porukama, amblemima i zastavama sa etničkim simbolima i značenjem. Predizborna retorika rogatičke Stranke demokratske akcije zasnivala se uglavnom na niže rangiranim propagandistima koji su se koristili sloganom «ko nije u Stranci demokratske akcije, taj nije Musliman », bila je usmjerena na uopćavanje slabosti socijalističkog perioda u kojem su, kako je isticano, “Muslimani kontinuirano gubili vjerski i nacionalni identitet” i na slabljenje utjecaja komunista na ishod izbora. Propagandisti Srpske demokratske stranke u predizbornoj kampanji pored «ugroženosti srpskog naroda», propagandu razvijaju na tezi o «poturčenim Srbima» i «Muslimanima kao novokomponovanom narodu », aludirajući na njihovo slavensko porijeklo i obećanjima prema kojim bi i muslimanski lideri, po njihovom shvatanju, «imali ključne pozicije u novoprojektovanoj Jugoslaviji», zapravo u tzv. velikoj Srbiji. Savez komunista - Socijaldemokratska partija rogatičke općine -zalagao se za parlamentarnu demokratiju, tržišnu privredu i suverenu Bosnu i Hercegovinu kao državu svih njenih građana, izražavajući u kampanji opasnost od etničke podjele i posljedica eskalacije međunacionalnih sukoba. Srazmjerno malo bili su zastupljeni državni simboli Republike Bosne i Hercegovine. To je kod Bošnjaka i Srba – članova nenacionalnih stranaka na teritoriji općine, izazvalo nedoumicu u vezi sa neprimjerenim oduzimanjem njihova bosanskog identiteta. Izborne pobjede novoosnovanih stranaka u Rogatici sredinom novembra 1990. godine označile su kraj socijalizma i početak društvene tranzicije. Glavni cilj nacionalnih stranaka u predizbornom periodu i nakon osvajanja vlasti bio je skidanje s vlasti komunista. Izbori su u Rogatici na vlast doveli Stranku demokratske akcije i Srpsku demokratsku stranku. Savez komunista – Socijaldemokratska partija, Savez reformskih snaga i Demokratski socijalistički savez osvojili su ukupno 30% odborničkih mandata zbog čega, a posebno zbog višenacionalne strukture, u smislu participacije u vršenju vlasti, nisu prihvaćeni od nacionalnih stanaka. U učvršćivanju vlasti, pobjedničke stranke na ključne pozicije postavljaju kadrove koji će služiti njihovim političkim i drugim interesima, rukovodeći se nerijetko nepotizmom i zanemarujući pri tome stručnost i sposobnost za sprovođenje društvene tranzicije i očuvanja bosanskog identiteta. Uspostavljanje nacionalnoga koncepta vlasti, kako se nedugo nakon izbora pokazalo, zbog partikularnih političkih interesa vodećih političkih stranaka, vodilo je etničkom antagonizmu i uz međuetničke tenzije, snaženju političkog djelovanja koje se svodilo na nacionalnu homogenizaciju.

Paraliza koalicije nacionalnih stranaka

U novembru 1991. Srpska demokratska stranka organizira u Bosni i Hercegovini referendum, na kojem su se rogatički Srbi velikom većinom glasova izjasnili za «ostanak u zajedničkoj državi sa Srbijom i Crnom Gorom». Nedugo zatim, uslijedile su prijetnje lokalne Srpske demokratske stranke podjelom dijelova općine Rogatica sa srpskom većinom u slučaju proglašenja nezavisnosti Bosne i Hercegovine, čime je ubrzan ideološki i politički razlaz koalicije nacionalnih stranaka. Srpska demokratska stranka, krajem 1991. godine, formira tzv. «Srpsku Skupštinu opštine». To je odgovaralo viziji nacionalne podjele, u kojoj bi bile stvorene paralelne općinske institucije s ciljem priključenja Srpskoj autonomnoj oblasti Romanija, a zapravo u konačnici, tzv. velikoj Srbiji. Rukovodstvo Stranke demokratske akcije ostalo je na programu suverene Bosne i Hercegovine. Rogatičke Bošnjake homogenizira i njihovu identifikaciju nastoji osnažiti afirmacijom vjere, tradicije, kulture i običaja i ohrabriti ih za toleranciju i suživot sa Srbima. Propagandisti Srpske demokratske stranke, inspirirani vezivanjem zastava Stranke demokratske akcije i Hrvatske demokratske zajednice i naročito «Islamskom deklaracijom» Alije Izetbegovića, uvjeravaju srpski narod u opasnost muslimansko - hrvatske koalicije i u imperativ podjele s rogatičkim Bošnjacima.

Referendum građana o nezavisnosti Bosne i Hercegovine

Referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine u Rogatici, kao uostalom u cijeloj Bosni i Hercegovini, održan je 29. februara i 1. marta 1992. godine, kada je i pored opstrukcije građana srpske nacionalnosti, uvjerljiva većina jasno iskazala demokratsku volju za osamostaljenjem i suverenitetom Bosne i Hercegovine u historijski potvrđenim granicama. Nakon uspješno provedenog referenduma Bosna i Hercegovina je 7. aprila 1992. godine stekla je uvjete za međunarodno priznanje. Nezadovoljstvo i neslaganje sa stvaranjem samostalne i nezavisne Republike Bosne i Hercegovine iskazali su bosanski Srbi potpomognuti Srbijom i Crnom Gorom, koje su nastojale formirati «državu u kojoj će svi Srbi živjeti zajedno». Referendumom je Bosna i Hercegovina ispunila i temeljni uvjet za prijem u Ujedinjene narode.

Međunarodno priznanje i prijem Bosne i Hercegovine za članicu Ujedinjenih naroda

U Rogatici su, s obzirom na tadašnje političke prilike, međunarodno priznanje od Evropske zajednice 6. aprila, Hrvatske i Sjedinjenih Američkih Država 7. aprila 1992. i prijem u punopravno članstvo Ujedinjenih naroda 22. maja 1992. godine, izazvali kratkotrajno olakšanje građana, posebno Bošnjaka. Neposredno nakon izbora i međunarodnog priznanja Bosne i Hercegovine, Srpska demokratska stranka u Rogatici i njenoj okolini otpočela sa blokadom rada i unutrašnjom razgradnjom demokratske i legalno izabrane političke i izvršne vlasti. Kroz pokušaje da se legitimira nosiocem političke borbe za zaštitu interesa srpskog naroda, brzo je postalo očigledno da vrši pripreme za rat. U međustranačkim sukobima Srpska demokratska stranka generira krizu koja kulminira opstrukcijom rada Skupštine u nastojanju da po svaku cijenu nametne svoja shvatanja u vezi sa ostvarivanjem političkih planova projektiranih u Memorandumu Srpske akademije nauka i umjetnosti 3, koja su se na lokalnom nivou svodila na dominaciju Srba u društveno-političkom životu općine Rogatica. Homogenizacija srpskog naroda intenzivira se propagandom zasnovanoj na ugroženosti i neravnomjernoj zastupljenosti Srba u organima vlasti, privredi i obrazovanju, «opasnosti od širenja islamskog fundamentalizma» i «stvaranja islamske države u kojoj bi Srbi bili marginalizirani».

Srbi se pozivaju na «odbranu ugroženog srpstva i pravoslavlja». Neposredan način ostvarenja ovog cilja Srpska demokratska stranka našla je u podjeli organa vlasti i teritorije općine na nacionalnom principu. Posredno, to je bio dio plana da se uz pomoć Jugoslavenske narodne armije i lokalnih paravojnih formacija podržanih izvana, započne proces u kojem je rogatičko područje bilo obuhvaćeno ratnim planovima o stvaranju etnički čiste tzv. velike Srbije.

Krizni period i njegove posljedice

Od jeseni 1991. godine do početka rata na teritoriji općine Rogatica dolazi do brojnih incidenata. Najprije, grupa naoružanih Srba na širem području Sjemeća uspostavlja kontrolu teritorije, uznemirava, zastrašuje i oduzima imovinu putnika na komunikaciji Višegrad – Rogatica. Nakon toga, Srpska demokratska stranka uz podršku Jugoslovenske narodne armije na Borici formira mobilnu paravojnu jedinicu i, pored savremenog streljačkog naoružanja, naoružava je protivavionskim mitraljezima i minobacačima. Dolazak jedinica Jugoslavenske narodne armije, nakon rata u Sloveniji i Hrvatskoj na teritoriju Bosne i Hercegovine, uprkos protivljenju bosanske vlade, dovelo je do mobilizacije rezervnog sastava Ministarstva unutrašnjih poslova na teritoriji Bosne i Hercegovine, jedinog oružanog sastava koji je tada bio pod kontrolom republičkih i općinskih vlasti. U garnizonu Han-Pijesak intenzivno se vrši ideološka indoktrinacija i specijalistička obuka srpskih rezervista i dobrovoljaca za snajperska djelovanja i upotrebu minobacača. Iako je komanda nad bosanskohercegovačkom Teritorijalnom odbranom spadala u nadležnost republičkih i općinskih vlasti, Jugoslavenska narodna armija akcijom 1990. godine, radi navodne sigurnosti, izmjestila je oružje Teritorijalne odbrane općine Rogatica i stavila ga pod kontrolu garnizona u Višegradu. Kasnije, krajem 1991. i u prvoj polovini 1992. godine, iako su one formirane i djelovale nelegalno, ovim su oružjem naoružane paravojne jedinice Srpske demokratske stranke, tzv. Teritorijalna odbrana Republike Srpske i Vojska Republike Srpske.

Međunacionalna napetost i opća nesigurnost na teritoriji općine doveli su, uz posredovanje aktivista Stranke demokratske akcije, do potrebe za naoružavanjem i zaštitom Bošnjaka u Rogatici i drugim mjestima na teritoriji općine, isključivo ličnim naoružanjem i malom količinom municije. Rogatički lovci također su raspolagali oružjem i municijom u ograničenoj količini. Tome je, uz naoružavanje rogatičkih Srba, doprinijela polugodišnja opstrukcija Srpske demokratske stranke u radu Skupštine općine Rogatica, i kasnije, prestanak rada legalnih organa vlasti, pravosuđa, obrazovanja, zdravstva, privrednih subjekata i ostalih društvenih djelatnosti. U periodu mart-juni, Srpska demokratska stranka, nezadovoljna postavljenjem načelnika Stanice javne bezbjednosti, postavlja barikadu u centru Rogatice, a zatim vrši blokadu Šumsko-industrijskog preduzeća «Sjemeć». U isto vrijeme u Rogatici se pojavljuju uniformirani i naoružani dobrovoljci iz Srbije. Opću nesigurnost građana pojačali su izvještaji o presretnutim kamionima s oružjem za koje se nije znalo odakle dolazi i kome je namijenjeno, te naoružavanje Srba i antibošnjačko ponašanje rogatičke Srpske demokratske stranke. Kroz Rogaticu u više navrata prolaze vojne motorizirane kolone praćene tenkovima i oklopnim transporterima. Početkom 1992. godine Srpska demokratska stranka formira tzv. Krizni štab srpskog naroda, a nedugo zatim, u uvjetima paralize rada Skupštine općine, i Stranka demokratske akcije odgovara formiranjem sopstvenoga kriznog štaba. Nakon mobilizacije rezervnog sastava Ministarstva unutrašnjih poslova u jesen 1991. godine, i Jugoslavenska narodna armija počela je provoditi mobilizaciju. Nakon formalnog povlačenja iz Bosne i Hercegovine, u maju 1992. godine uslijedit će transformacija Jugoslovenske narodne armije u tzv. Vojsku Republike Srpske. Bošnjački rezervisti, nakon iskustava iz mobilizacije koju je Jugoslavenska narodna armija vršila bez saglasnosti republičke vlade u jesen 1991. godine, nisu se odazvali na te pozive. Stranka demokratske akcije u Rogatici, znajući da komanda 216. brigade Jugoslavenske narodne armije u Han-Pijesku u svoj sastav prima dobrovoljce i tolerira antibošnjačko ponašanje, podržavala je odluku Bošnjaka o neodazivanju na mobilizacijski poziv, naročito zbog saznanja o njihovoj vjerovatnoj upotrebi u ratu Srbije protiv Hrvatske. Pod pritiskom i ultimativnim stavovima Srpske demokratske stranke izvršena je podjela teritorije općine Rogatica na srpske i bošnjačke dijelove po principu 60 naprema 40 procenata, odnosno, u skladu s nacionalnom strukturom stanovništva. Podjela je na topografskoj karti prikazana različitim bojama i ovjerena potpisima lidera lokalnih nacionalnih stranaka. Lideri Stranke demokratske akcije, vjerujući da su ustupcima pred maksimalističkim zahtjevima Srba riješili pitanje sigurnosti, u javnost izlaze s tezom o dogovorenoj «oazi mira na teritoriji Rogatice».

U ovom periodu, Srpska demokratska stranka kontinuirano upravlja krizom, dezintegrira legalnu Stanicu milicije i formira tzv. Srpsku službu javne bezbjednosti, a zatim Opštinski sekretarijat odbrane i štab Teritorijalne odbrane, stvarajući tako na neustavan način paralelne općinske organe. Građani Rogatice i sela rogatičke općine, radi vlastite sigurnosti, organiziraju na lokalnom nivou dežurstva i straže, u početku sastavljene od Bošnjaka i Srba, a kasnije, kada su Srbi u većini napustili Rogaticu i nastanili se u okolnim srpskim selima, ovakav oblik samozaštite postao je jednonacionalan. Izlaskom iz grada, rogatički Srbi izvršavaju odluke rukovodstva Srpske demokratske stranke radi demonstriranja nemogućnosti zajedničkog

života i konačno razotkrivaju okončanje priprema za ratna djelovanja. Usto, uređuju vatrene položaje za minobacače, protivavionske mitraljeze i druga oruđa, a na prilazima gradu uspostavljaju kontrolne punktove i grad dovode u blokadu. Istovremeno, kako bi ostvarili nesmetanu vezu s Višegradom i Srbijom, uz angažiranje inžinjerijskih jedinica Jugoslavenske narodne armije, sjeveroistočnim dijelom užega gradskog područja grade putnu komunikaciju velike nosivosti. Pored djelovanja paravojne jedinice na Borici, u Gučevu je, uz podršku garnizona Jugoslavenske narodne armije iz Han-Pijeska formirana srpska jedinica ekvivalenta brigade. Ova će jedinica, pored djelovanja na rogatičkoj teritoriji, ratna djelovanja izvoditi na sarajevskom bojištu i drugim dijelovima Bosne i Hercegovine. Srpske paravojne jedinice na području općine, ohrabrene simboličnim protestima općinskog rukovodstva, napadaju, pljačkaju i pale bošnjačka sela na boričkoj visoravni. Ovakvim će akcijama, u prvoj polovini 1992. godine, ubrzo biti zahvaćena cijela općinska teritorija. Suočeni s ozbiljnošću stanja u kojem se našla rogatička općina, građani Rogatice obiju nacionalnosti, predvođeni opozicionim strankama, formiraju Građanski forum Rogatice s ciljem informiranja o aktuelnim zbivanjima, očuvanja mira i sigurnosti, vraćanja međunacionalnog povjerenja i promoviranja uvjerenja o potrebi suživota na principima dijaloga, uvažavanja različitosti i tolerancije. Djelovanje Građanskog foruma, i pored najboljih namjera, u uvjetima narastanja krize i očiglednog uvođenja rogatičke teritorije u ratno stanje, nije pokolebalo Srpsku demokratsku stranku u namjeri da «milom ili silom» formira Srpsku opštinu Rogatica.

U selima rogatičke općine Bošnjaci se, zbog pasivizacije djelovanja Stranke demokratske akcije, s istim ciljem, organiziraju prema konkretnim prilikama. U principu, u nemogućnosti drugog izbora, pokazali su sklonost dogovorima sa lokalnim Srbima o nenapadanju. U uvjetima paralize općinske Skupštine, Bošnjaci formiraju Konsultativno tijelo i pregovarački tim koji je bio odgovoran za zastupanje interesa Bošnjaka do zakazivanja sjednice Skupštine općine, kada bi se, po njihovu uvjerenju, u demokratskoj proceduri rješavali međunacionalni problemi i općina Rogatica na miran način prevazišla narastajuću krizu. Tokom više sastanaka sa predstavnicima rogatičkih Srba bošnjački pregovarački tim, uz nekoliko personalnih promjena, bio je suočen sa permanentnim i neprihvatljivim zahtjevima radikalnih Srba u vezi sa razoružavanjem Bošnjaka i uvjeravanja o neophodnosti da Bošnjaci prihvate život u tzv. Srpskoj opštini Rogatica. Pregovarački tim, najprije zbog vlastitih stavova i nedostatka legitimiteta, odustao je od ovakvog načina rada, koji je, kako je bilo vidljivo, od srpske strane nudio gubitak identiteta bošnjaštva i njihovu asimilaciju u tzv. velikoj Srbiji. U ovom periodu veliki broj Bošnjaka napušta Rogaticu u čemu ih, organiziranjem konvoja s autobusima, pomaže općinsko rukovodstvo Stranke demokratske akcije. Naoružani Bošnjaci, najprije spontano, a kasnije djelovanjem aktivista Stranke demokratske akcije, članova Patriotske lige i rezervnih oficira Jugoslovenske narodne armije i Teritorijalne odbrane, nastoje formirati manje formacijske sastave i organizirati odbranu, isključujući bilo kakve napadne akcije usmjerene prema Srbima. U nedostatku odgovarajućih odluka i podrške najodgovornijih bošnjačkih nosilaca vlasti, javljaju se problemi legalnosti odbrambenih snaga, nedostatak ličnog naoružanja, municije, sredstava veze, sredstava za protuoklopnu borbu i vatrenu podršku i potpuno odsustvo sistema zaštite i zbrinjavanja građana u ratu. Početkom maja grad napušta tzv. Srpska stanica milicije, a nakon toga i legalna Služba javne bezbjednosti, zajedno sa predsjednikom Skupštine općine, načelnikom Službe javne bezbjednosti i rezervnim sastavom milicije. Otada, političko djelovanje lidera Stranke demokratske akcije i njihova veza sa građanima rogatičke općine ima ograničen značaj. U organizaciji ključnih kadrova Stranke demokratske akcije na nekoliko sastanaka pokušala se organizirati odbrana u Rogatici. Kako nakon toga nisu uslijedile zvanične odluke i personalna postavljenja, rogatički Bošnjaci polovinom maja samoinicijativno se po gradskim kvartovima organizuju u čete, a od maja do prve polovine avgusta 1992. godine u Ustiprači, Pokriveniku i na Barama manje samoorganizovane jedinice prerastaju u bataljone iz kojih je, uz podršku civilne i vojne vlasti Goražda, formirana Rogatička brigada. Na isti je način u Žepi formirana brigada Armije Bosne i Hercegovine. Drugi, manji naoružani sastavi vremenom su integrirani u jedinice Armije Bosne i Hercegovine.

Ratna djelovanja na teritoriji općine Rogatica

Kao što je vidljivo iz djelomične hronologije događaja u prvoj polovini 1992., sukobi na teritoriji općine Rogatica počeli su i prije službenog početka rata, 6. aprila 1992. godine, kada je napadnuto Sarajevo. S obzirom na to da je još u novembru 1991. godine, ničim izazvana, Jugoslovenska narodna armija napala i uništila sela Ravno u istočnoj Hercegovini, razbuktavanje borbi u Bosanskoj Posavini u martu 1992. godine, napadi unutrašnjih i paravojnih formacija iz Srbije na gradove Podrinja, predstavljaju «rat prije rata» i uvod u agresiju na suverenu i međunarodno priznatu Republiku Bosnu i Hercegovinu. Za teritoriju općine Rogatica, kao primjer metodologije djelovanja Jugoslavenske narodne armije i Srpske demokratske stranke, može se uzeti formiranje srpske paravojne jedinice na području Borike, ujesen 1991. godine. Ova jedinica počela je s uznemiravanjem Bošnjaka, blokadom komunikacije Rogatica–Žepa i prekidom telefonske veze Žepe sa Rogaticom i uz nekoliko nerazjašnjenih ubistava na širem području Borike za rogatičke Bošnjake ozvaničila je početak sistematičnog «etničkog čišćenja» koje će kasnije dobiti obilježje genocida. Sporadični napadi paravojnih jedinica Srba na Bošnjake započeti početkom 1992. godine dobijaju na intenzitetu. Od maja, napadima na na bošnjačka sela Živaljevići, Stara Gora, Godomilje i Šetići, do avgusta, kada su spaljeni i opljačkani Kramer Selo, Kozadre, Borovsko i Rakitnica, sistematski je na rogatičkoj općini vršen egzodus Bošnjaka. Početkom juna na području Žepe, u pokušaju da ovlada objektom Zlovrh, razbijena je i uništena motorizirana jedinica tzv. Vojske Republike Srpske koju su najvećim dijelom sačinjavali dobrovoljci sa Pala. Nešto kasnije, tzv. Vojska Republike Srpske iz pravca Višegrada granatira bošnjačka sela jugoistočno od grada i u drugoj polovini juna artiljerijom i protuavionskim mitraljezima napada Rogaticu. Tokom juna, za Rogaticu su ovakva, neselektivna djelovanja, s ciljem ubijanja, zastrašivanja i protjerivanja, bila dio svakodnevnice njenih građana. Polovinom juna 1992. godine srpska propaganda u povremenim prekidima granatiranja rogatičkim Bošnjacima obećava ličnu i imovinsku sigurnost pod uvjetom da se odazovu u Srednjoškolski centar i priznaju vlast tzv. Srpske opštine Rogatica. Za mnoge Rogatičane to će biti bolno logoraško iskustvo u kojem su doživjeli poniženja, torturu, ubijanja, pokrštavanja, silovanja i korištenje u «živom štitu».4 Prilikom napada na periferne dijelove i grad tzv. Vojska Republike Srpske u samo jednom danu okrutno je ubila najmanje 150 nenaoružanih Bošnjaka, ne štedeći djecu, žene, invalidne i stare osobe. U sljedećoj fazi napada na grad takva je sudbina zadesila Gračanicu, Holuč, Tekiju, Kruščicu, Zakulu, Podljun, Podhrid i druge gradske kvartove nastanjene Bošnjacima. Na isti način, od 1992. do 1995. godine, Srbi su postupali na cijeloj teritoriji rogatičke općine. U skoro bezizlaznoj situaciji, nakon što je Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine donijelo Odluku o proglašenju ratnog stanja i u očekivanju napada pješadije, tzv. Vojske Republike Srpske, rogatički Bošnjaci, pod zaštitom branilaca, izlaz iz grada nalaze probojem u pravcu Žepe, Pokrivenika i Vragolova. U ova područja, u očekivanju uspjeha pregovora pod pokroviteljstvom Evropske unije, odranije se sklonio značajan broj Rogatičana. Krajem jula i početkom početkom avgusta najveći broj rogatičkih izbjeglica, uz stalne napade srpskih snaga, našao je utočište na slobodnoj teritoriji goraždanske općine. Manje grupe branilaca, osloncem na brdo Ljun, vode sa tzv. Vojskom Republike Srpske povremene borbe u Rogatici, a u avgustu 1992. godine pridružuju se Rogatičkoj brigadi Armije Bosne i Hercegovine u Goraždu. Otada, osim u logorima Srednjoškolskog centra, Sladare i Rasadnika,u Rogatici nije bilo Bošnjaka.

U drugoj polovini avgusta 1992. godine, na komunikaciji Mesići-Rogatica, u rejonu sela Kukavice, jedinica Armije Bosne i Hercegovine napala je motorizovanu kolonu koja se iz Goražda uputila ka Rogatici. Na području Žepe tzv. Vojska Republike Srpske bezuspješno obnavlja napade i trpi gubitke u borbama sa 285. brigadom Armije Republike Bosne i Hercegovine. Rogatički bataljon zajedno sa borcima iz sela Brčigovo, iako oskudno naoružani, nakon kratkih priprema u borbama na jugoistočnim i istočnim dijelovima teritorije općine nanose gubitke srpskim snagama, naoružava se oružjem i municijom iz ratnog plijena i brani slobodnu teritoriju. Pritisnuto reakcijama preostalih predstavnika opozicionih stranaka i građana, bošnjačko rukovodstvo općine Rogatica u selu Pokrivenik donosi Odluku o formiranju bataljona Armije Bosne i Hercegovine i u personalnom smislu ozvaničava komandni sastav. U ljeto 1992. godine bataljon se, zajedno s građanima, povlači u pravcu Goražda i tamo ulazi u sastav Rogatičke brigade Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Do kraja rata, u sastavu Istočnobosanske operativne grupe i 81. divizije Armije Republike Bosne i Hercegovine, brigada uspješno vodi borbe u odbrani Goražda i oslobađa dio teritorije općine Rogatica u širem rejonu Hranjena i sela Vražalice i manjim borbenim sastavima vrši napade na srpske položaje u dolini rijeke Prače. Vojska Republike Srpske 1994. i 1995. godine pokreće ofanzivu širokih razmjera na Žepu i Goražde, iako su 1993. od Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda ove teritorije proglašene zonama sigurnosti. Srpska ofanziva na Goražde zaustavljena je pod prijetnjom upotrebe NATO-avijacije, međutim, i pored herojskog otpora, tzv. Vojska Republike Srpske je u drugoj polovini jula zauzela Žepu. Ne pristajući na predaju, branioci Žepe povlače se u planinske dijelove i nastavljaju pružati otpor. Dio branilaca pokušava se spasiti prelaskom rijeke Drine, ali ih vlasti Srbije hapse i upućuju u logore u Šljivovici i Mitrovom Polju. Nakon šest mjeseci oni se deportiraju u zemlje Zapadne Evrope, Sjedinjene Američke Države i Australiju. Dio boraca 285. brigade Armije Republike Bosne i Hercegovine završio je u logoru Rasadnik, gdje su bili podvrgnuti torturi i ubistvima. Nakon zauzimanja Žepe, rogatička općina, s izuzetkom slobodne teritorije šireg rejona sela Vražalice, 1995. godine postala je u krvavom genocidnom procesu i uz nezapamćena stradanja Bošnjaka, etnički čist srpski prostor.

Cilj i posljedice rata u Rogatici i njenoj okolini

Cilj rata bio je da se uz političko djelovanje Srpske demokratske stranke, u prvoj fazi, demonstracijom sile posrbljene i u funkciju agresije na Bosnu i Hercegovinu angažovane Jugoslavenske narodne armije i korišćenjem njenih resursa za potrebe paravojnih snaga rogatičkih Srba, u kratkom vremenu ovlada teritorijom općine Rogatica radi njezina priključenja tzv. velikoj Srbiji. Kako taj plan nije ostvaren, Srpska demokratska stranka općine Rogatica, uz opstrukciju rada legalnih organa Skupštine općine i ultimativne zahtjeve za podjelom, u Rogatici i njenoj okolini aktivira paravojne snage Srba radi sijanja međunacionalnog nepovjerenja, zastrašivanja i progona Bošnjaka i dovođenja legalne vlasti u kapitulantski položaj. Pripreme rogatičkih Srba za rat obuhvatale su snažnu propagandnu aktivnost protiv Bošnjaka, iza čega su željeli stvoriti slobodan prostor za nacionalističko djelovanje. Sebe su metaforički predstavljali «nebeskim narodom», spremnim na odricanje od svjetovnog života i izborom «carstva nebeskog», uzimajući za motiv mitski postupak kneza Lazara u boju na Kosovu 1389. godine. Rogatički Bošnjaci, posebno dio omladine, prepoznali su opasnost i bez naročite podrške ključnih bošnjačkih nosilaca vlasti u općinskim strukturama, u uvjetima nametnutog embarga na isporuke oružja i vojne opreme od Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija, preduzeli su u skladu s ljudskim, materijalnim i drugim organizacijskim mogućnostima aktivnosti radi zaštite ljudi, materijalnih dobara i odbrane teritorije općine. S obzirom na to da je prostor na lijevoj obali rijeke Drine predstavljao posebno važan interes Srbije i Crne Gore u ostvarivanju ideje o tzv. velikoj Srbiji, Jugoslovenska narodna armija, tzv. Teritorijalna odbrana Republike Srpske, Vojska Republike srpske i Policija Republike Srpske su ratna djelovanja na rogatičkoj općini vodili s punom okrutnošću, ubijanjem, silovanjem, razaranjem sela i gradskih dijelova, pljačkom imovine i progonom Bošnjaka. Općim okvirnim sporazumom za mir započetim novembru u Daytonu (Ohio, SAD), potpisanim 14. decembra 1995. godine u Parizu (Francuska), Bosna i Hercegovina podijeljena je na dva entiteta – Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku, kojoj je pripala teritorija općine Rogatica. Entiteti su 1995. godine uglavnom bili etnički homogeni iznutra i nisu u političko - pravnom smislu predstavljali nacionalne države. Posljedice rata u Rogatici mogu se podijeliti u nekoliko oblasti, a posebno slijedeće:

· Prema istraživanju Istraživačko-dokumentacionog centra Sarajevo, u toku rata u Rogatici je stradalo 2.014 osoba. Od ovog broja, ubijenih je 1.506, a kao nestali vodi se 508 osoba. Među nastradalim civila je 1.057, a vojnika 957. Od stradalih vojnika 691 bio je pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine, a 266 pripadalo je Vojsci Republike Srpske. Po nacionalnoj strukturi najviše je nastradalih Bošnjaka, i to 1.651, Srba je stradalo 357, i 3 Hrvata zajedno s ostalim. Drastičan je broj nastradalih civila Bošnjaka u odnosu na srpske civile. Tako su stradala 962 bošnjačka civila, srpskih 91, te 2 Hrvata zajedno s ostalim.

· Na teritoriji općine Rogatica sistematski su uništeni svi islamski vjerski objekti, u prvom redu džamije i objekti na vakufskom zemljištu, zatim rogatička mezarja i šadrvan, čiju je gradnju finansirao Mustafa Hasanagić, Rogatičanin iz Sjedinjenih Američkih Država.

· U nastojanjima da se sačuva etnički čist srpski prostor, onemogući povratak izbjeglica i zatru tragovi postojanja Bošnjaka u Rogatici i njenoj okolini, uništen je ogroman broj bošnjačkih seoskih i gradskih objekata za stanovanje sa pratećim objektima.

· U uvjetima diskriminacije, fizičkog, mentalnog i seksualnog zlostavljanja i prisilnog rada, u srpskim logorima u Rogatici bilo je zatočeno nekoliko stotina Bošnjaka čiji je život trajno obilježen psiho-socijalnim problemima. Uglavnom su to bili nenaoružani muškarci i veliki broj žena, djevojaka i djece. Nakon prisilnog premještanja u druge krajeve Republike Bosne i Hercegovine njihova je imovima opljačkana ili uništena.

· Poznate su brojne činjenice o zločinima počinjenim od strane Srba nad rogatičkim Bošnjacima, međutim, koliko je javnosti poznato, vlasti Rogatice nisu progonile, hapsile i sudile za ratna nedjela.

· Do kraja 2008. godine, Sud Bosne i Hercegovine za krivično djelo zločin protiv čovječnosti na teritoriji općine Rogatica osudio je Dragoja Paunovića na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina, a za isto krivično djelo, na kaznu zatvora u trajanju od 10 godina osuđen je i Radisav Ljubinac Pjano.

· U vezi počinjenih zločina u Bosni i Hercegovini, tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, pored ostalog, optužio je Radovana Karadžića i za genocid izvršen nad Bošnjacima u općini Rogatica.

· Procesuiranjem svih ratnih zločinaca u sudskom procesu, umjesto kolektivne u pravi plan stavit će se individualna odgovornost na koju mnogi nisu spremni s obzirom na mogućnost kompromitacije njihove ratne prošlosti.5

1 Kratka hronologija događaja na rogatičkoj teritoriji 1992-1995. ne pretendira na analitičku cjelovitost zasnovanu na naučnim istraživanjima. Veliki je intelektualni i moralni zadatak pred historijskom, sociološkom i demografskom naukom u vezi s događajima iz ovog perioda.

2 Septembra 1993. Drugi bošnjački sabor donio je Odluku o vraćanju historijskog nacionalnog naziva Bošnjaci, umjesto ranijeg naziva Muslimani.

3 Memorandum SANU-a 1986., između ostalog, analizira aktuelna društvena pitanja i položaj Srbije i srpskog naroda u SFR Jugoslaviji i apostrofira da u SFR Jugoslaviji jedino srpski narod nema svoju državu. Predstavlja srpsku velikodržavnu platformu za ratove u posljednoj deceniji XX vijeka s ciljem stvaranja «jedinstvene srpske države na Balkanu».

4 Stradanja rogatičkih Bošnjaka u periodu 1992-1995. prema cilju, obimu i načinu izvršilaca zločina, moguće je uporediti s događajima iz Drugog svjetskog rata. Razlike se odnose samo na detalje četničkog projekta Stevana Moljevića «Homogena Srbija» iz 1941. U Drugom svjetskom ratu Bošnjaci su srazmjerno jačanju Narodnooslobodilačkog pokreta sačuvani od etničkog istrebljenja.

5 Iako su mnogi izvršioci zločina na teritoriji Rogatice poznati, radi poštivanja pravnog sistema i dokazivanja odgovornosti u pravnom procesu, navođenje imena značilo bi prejudiciranje krivice
Zadnja izmjena: mirsad_d; 18/11/2013 21:40; ukupno mijenjano 1 put/a.
Avatar
mirsad_d
 
Postovi: 100
Pridružen/a: 18/11/2010 23:50

Re: Rogatica

PostPostao/la mirsad_d dana 17/06/2012 08:46

Rogatička zavrzlama

slika
Rogatička zavrzlama je staro, rijetko i gotovo zaboravljeno bošnjačko kolo iz istočnobosanskog gradića Rogatice. Ovo rijetko kolo je na repertoaru nekoliko KUD-a iz Sarajeva, i nekim KUD-a u dijaspori širom svijeta. Kao i svako drugo kolo, i Rogatička zavrzlama može se igrati na više melodija.

Ovo kolo se kao muzička teme pojavljuje u starom bosanskohercegovačkom filmu Ljubav i bijes redatelja Bakira Tanovića. Film je po prvi put prikazan 1978 godine i nažalost, nepravedno je zaboravljen.

"Zavrzlama" na bosanskom znači "komplicirana stvar." I zaista, kolo nije nimalo jednostavno za igranje. Tako, igrač odskakuje udesno na lijevoj nozi i ide unatrag. Opet dok se kreće ulijevo, odskakuje na desnoj nozi i opet ide unatrag. Prelazi koji se odvajaju od glavne muzičke teme kola uobličeni su u uobičajene bosanske trokorake i okrete Po starom bošnjačkom običaju, djevojke i mladići se drže za marmice dok igraju.
Avatar
mirsad_d
 
Postovi: 100
Pridružen/a: 18/11/2010 23:50

Re: Rogatica

PostPostao/la Nebitan32 dana 17/06/2012 11:34

SVEČANO OTVORENA DŽAMIJA U ŠLJEDOVIĆIMA KOD ROGATICE



02.06.2012.godine svečano je otvorena džamija u džematu Šljedovići MIZ Rogatica. Program je otpočeo učenjem ašare hafiz Alija Rahman imam džamije Kajserije u Goraždu. Prisutnima su se obratili ispred Građevinskog odbor Refik ef. Čauševič, ispred MIZ Rogatica predsjednik Ibrahim Osmanović, ispred goraždanskog muftistva Muftija Hamed ef Efendić, ispred iranskog crvenog polumjeseca Mahmut i ispred Reis u leme glavni imam sarajevskog muftistva Ferid Dautović. Najljepšu džamiju u istočnoj Bosni otvori je Muhamed Ajanović prije ratni polaznik mekteba i Predsjednik građevinskog odbora.

Na uvid nekoliko fotografija..

vidjeti na stranici : medzlis IZ Rogatica
Nebitan32
 
Postovi: 1118
Pridružen/a: 31/12/2011 22:40

PrethodnaSljedeća

Natrag na Istočna Bosna

Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.