Ptice u prirodi

Za sve koji vole ta divna stvorenja...

Moderator/ica: Sunrise00

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la Zah dana 30/05/2009 02:23

KANADSKA GUSKA

slika

Ekologija taksona

Kanadska guska (Branta canadensis) je vrsta divlje guske iz roda Branta. Iako rodom iz Severne Amerike, kanadske guske su prvi put uvedene u Evropu u 17. veku. Na britansko ostrvo su donešene 1665. godine gde se danas razmnožava 82,000 ovih ptica.[2]

Opis

Crna glava i vrat sa belom trakom ispod brade odlikuju kanadsku gusku izdvajajući je po izgledu od ostalih iz svog roda, osim belolike guske. Postoji sedam podvrsta ovih gusaka koje se razlikuju po veličini i rasporedu šara na perju, ali se sve one raspoznaju kao jedna vrsta. Neke od manjih vrsta se teže mogu prepoznati, tako da je najmanja od njih Branta hutchinsii nedavno klasifikovana u zasebnu vrstu.

slika

Ove ptice su dugačke od 76 do 110 centimetara i imaju raspon krila od 127 do 180 cm.[3] Mužjaci tipično teže između 3.2 i 6.5 kilograma, i veoma su agresivni kada brane teritoriju. Ženke su izgledom identične iako su za 10% manje od mužjaka i teže od 2.5 do 5.5 kilograma i oglašavaju se drugačijim zvukom. Neobično velik primerak mužjaka podvrste B. c. maxima je težio 10.9 kilograma i imao raspon krila od 2.24 metara. Životni vek kanadskih gusaka u divljini iznosi između 10 i 24 godine.

Rasprostranjenost i stanište

slika

Kanadske guske su rodom iz Severne Amerike. Razmnožavaju se na raznovrsnim staništima u Kanadi i severnom delu SAD-a. Gnezdo je najčešće smešteno na povišenom terenu blizu vode, ponekad na kućici američkog dabra. Jaja su položena na plitkom ulegnuću u redu sa biljnim materijalom i paperjem od kojih je gnezdo sagrađeno. Velika jezera su mesto okupljanja ogromnog broja jata kanadskih gusaka.

Do početka 20. veka, prekomerni lov i gubitak prirodnog staništa u kasnim 1800-tim i ranim 1900-tim godinama je ishodilo alarmantnim opadanjem u populaciji ovih ptica. Džinovska vrsta, jedna od podvrsta, se 50-tih godina prošlog veka verovala da je izumrla, sve dok, 1962. godine nije otkriveno malo jato koje je zimovalo blizu Ročestera, u američkoj državi Minesoti. Od tada je njihov broj u porastu zahvaljujući merodavnim zakonima lova i oporavku prirodnog staništa. Neke lokalne populacije, posebno one od podvrste occidentalis su možda još u opadanju.

slika

Zadnjih godina, u nekim oblastima je broj kanadskih gusaka čak i previše porastao, toliko da se smatraju štetočinama (zbog bakterija u izmetu i buke koju proizvode).
Zadnja izmjena: Zah; 30/05/2009 02:57; ukupno mijenjano 4 put/a.
Zah
 
Postovi: 998
Pridružen/a: 22/07/2008 02:01

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la slatka voda dana 30/05/2009 02:29

guske su super
ali su mi vrapci draži
slatka voda
 
Postovi: 7
Pridružen/a: 30/05/2009 02:03

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la Zah dana 06/06/2009 03:34

Divlja curka - Tuka

Opsti izgled i vazne karakteristike

Divlja curka je najveca pernata lovna divljac porodice koka /Galliformes/. Curka je dugacka do 86 centimetara. Rep joj je veoma kratak ima duzinu od 20 do 25 cm, prema vrhu siljat i pepeljasto-sive je boje. Raspon krila joj je od 110 - 130 cm.

Curka je teska od 6 - 8 kilograma. Zenke su redovito manje i lakse tjelasne tezine od muzjaka. Muzjak je dugacak od 100 - 125 cm, a raspon krila mu se krece od 120 - 150 cm. Rep kod muzjaka je karkteristican iveoma lijepo izglega kad ga raspuse, dugacak je od 25 do 35 cm u kojem ima od 27 do 30 lijepo slozenih pera. Osnovna boja perja im je tamno-mrka s izrazitim metalnim sjajem, sto je primjetno kod oba spola, narocito za vrijeme parenja. Kod muzijaka na pocetku cela nalazi se valjkasta kozna izraslina, u toku parenja promjenjive je velicine i visi preko kljuna. Na glavi i vratu je gola naborana koza i crvenkaste je boje. Kod muzjaka na grudima nalazi se jedan bic pera duzine od 8 do 10 cm. Noge su im dugacke od 25 - 35 cm i narandzasto-sive boje.

slika

Porijeklo i zivotni prostor

Naseljavanje svake vrste divljači u lovišta, bez obzira da li je u pitanju autohtona (domaća) i alohtona (strana) vrsta divljači prethodi multidisplicirana analiza svih aspekata ovakvog poduhvata, izradi programa naseljavanja, saglasnosti državnih organa, kada se radi o stranoj vrsti ili vrstama divljači, dobra obuka osoblja i prirema terena namijenjenog za naseljavanje. Prvi pokušaji unošenja divlje ćurke u Evropu se vezuju za godinu 1880, kada su matična jata ispuštena u prostor šumske uprave Graffeneg u Austriji. Kasnije je to ponovljeno i u Mađarskoj, u lovištima Slovačke i Češke. Svakako bi bilo poželjno da naši lovni stručnjaci ispitaju uspjeh i današnje stanje tih populacija. Svojevremeno je Institut Za šumarstvo i lovstvo iz Beograda, uz podršku Sekretarijata za poljoprivredu i šumarstvo Srbije i Lovačkih saveza Jugoslavije i Srbije u okviru „Američkog programa” unio u lovišta na području Aleksinca i Valjeva u to vrijeme novu vrstu krupne pernate divljači na prostorima nekadašnje Jugoslavije, unio je Američku divlju ćurku (Meleagris gallopavo). Program je realizovan uvozom odraslih američkih ćurki iz Sjeverne Amerike, na više lokacija i u različitim područjima u Srbiji – Aleksinac, Valjevo, Ub, Topola, Petrovac na Mlavi...neki od ovih programa su se održali i do danas, većina ih je nestala – uglavnom zbog ljudskog faktora i izlovljavanja. Inače američka divlja ćurka ne ugrožava nijednu autohtonu životinjsku vrstu kod nas, ne šteti poljoprivredi i šumarstvu a visok stepen prirodnog prirasta u divljini je čini ekonomski, u smislu lovnog turizma, veoma interesantnom i atraktivnom vrstom divljači – naročito na terenima iznad 400m nadmorske visine.

Curka je stanarica i zadrzava se u porodicnim jatima do dvadeset jedinki u podrucju gnjezdenja. Veoma je oprezna i plasljiva ptica, otkriva brzo svaku pojavu, nerado se dize u zdrak, ustrajno i brzo trci. Noc provodi na granama ispod krosnje stabala. Divlja curka zivi najcesce u bjelogoricnim, a ponegde se nalazi i u mjesovitim sumama sa proplancima i brezuljcima obraslim grmljem i sikarama uz potoke.

Izhrana

Divlja curka se hrane sa biljnom i zivotinjskom hranom sto znaci da je svezder. Hranu trazi iskljucivo na zemlji i to: raznim plodovima sumskog drveca i grmlja /pitomi kesten, zir, drenina, gloginja, trnina, brekinja i drugo/ krupnim insektima i raznim bezkicmenjacima.

Parenje

Divlja curka pocinje se pariti pocetkom proljeca. Muzjaci su poligamski i izgledaju u punom sjaju. Perje im blista na suncanom vremenu, koza nabrekne na glavi i vratu. Pusu se, krila rasire do zemlje s cvrstim perima, uz prigusen zvuk privuku nekoliko zenki s kojima se pari. Nakon parenja zenka se gnijezdi u visokoj travi siprazju, na zemlji u udubljenju zenka pravi gnijezdo od trave i svoga perja. U toku maja jednom godisnje zenka snese od 9 - 16 zuckastih jaja sa smedim pjegama, na kojima zenka lezi od 26 - 28 dana. Mladi kada se izlezu iz jaja, potrkuse, brzo rastu i odmah slede svoju majku, nakon 15 dana samostalno traze hranu i uzlijecu na drvece gdje poslije toga postaju samostalni.

Zivotni vijek
Divlja curka zivi do 8 godina.

Prirodni neprijatelji
Divlja curke ima veliki broj prirodnih neprijatelja, a najcesci su: vukovi, lisice, kune i mnoge ptice grabljivice.

Lov
Lovna sezona na divlje curke pocinje od 1. oktobra i tarje do kraja decembra. Curke se love cekanjem, gdje se i najvise nalaze. Istina je da su curke veoma osjetljive i na vrijeme uocavaju svaku pojvu opasnosti i brzo se skriva u gustis, tesko dostupnom rastinju, zato svaki lovac mora biti smiren i strpljiv kada je na ceki, a posebno vrijedi to za mladog lovca. Vece grupe na ovu vrstu pernate divljaci nedaju veliki uspjeh u lovu, kao pojedinci i manje grupe od dva-tri lovca. Divlja curka se gada sitnom sacmom, precnika 4 milmetra na rastojanju do 50 metara.

Meso
Divlja curka ima mnogo ukusno i kvalitetno meso koje je jako cijenjeno kod mnogih lovaca koji je love i koriste u svome kulinarskom jelovniku.

Thanksgiving - Dan zahvalnosti u Americi

Amerikanci danas slave specifičan praznik nazvan Thanksgiving. Praznik kojeg su prihvatili svi bez obzira odakle su i kada stigli u Ameriku. Slavi se uz pečenu ćurku i dosta hrane. Thanksgiving, Dan zahvalnosti vuče korjene od prvih engleskih doseljenika i u biti slavi zajednicu različitih kultura.

Na brodu Mayflower, na kojem su iz Engleske putovali prema istočnoj obali Amerike, kolonisti su bili podjeljeni na, kako su to nazvali Svece i Strance. Došavši u novi svijet nakon 66 dana teškog putovanja preko okeana, davne 1621. složili su se da uspostave jednakost medju članovima zajednice, i prihvatili su zajednički naziv Pilgrims - hodočasnici.

Naselili su se u luci kojoj su dali ime Plymouth u današnjoj državi Massachusetts, ali su prvi zanos i sreću uskoro pomutile teškoće u pribavljanju hrane.
Spasili su ih lokalni indijanci, koji su im pomogli sa hranom, naučili ih kako da uzgajaju kukuruz i drugo domaće povrće. Kada su hodočasnici, sljedeće jeseni uzgojili dovoljno da mogu preživiti predstojeću zimu proslavili su to uz trpezu sa svojim susjedima Indijancima, a na trpezi je, uz ostalo, bila i divlja ćurka.

Vremenom je to postala tradcija širom Amerike, kao i parade robne kuće Macy -s u New Yorku tim poodom. Postao je to praznik zahvalnosti, slavljenja zajednice različitih kultura, a ćurka je postala neizostavni dio praznične večere. Abraham Lincol je ustanovio da se taj praznik slavi posljednjeg četvrtka u novembru, a 1939. godine, sobzirom da je povremeno bivalo pet četvrtaka u novembru, predsjednik Franklin Roosevelt je odredio da se Thanksgiving slavi četvrtog četvrtka u novembru. Ove godine je to 25. novembar.

Danas se, naravno jedu uzgojene ćurke, kojima je američkim federalnim zakonom zabranjeno davati hormone, i uglavnom se uzgajaju prirodno, bez dodatnih kemikalija. Predsjednik Sjedinjenih Država svake godine na posebnoj ceremoniji poštedi dvije ćurke, a milioni drugih ispune trpeze na porodičnim okupljanjima, i na humanitarnim večerama koje se organiziraju za ljude u nevolji.

Ćurka inače potiče sa američkog tla, i ljudi su joj ovdje toliko zahvalni, da je 1700-tih jedan od osnivača američke nacije, Benjamin Frenklin želio da ćurka, umjesto američkog orla, bude simbol Sjedinjenih Država.
Zah
 
Postovi: 998
Pridružen/a: 22/07/2008 02:01

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la fakat dana 06/06/2009 03:53

Ptice su zakon, ima nesto u tim bicima, nije samo zato sto lete, neki dan gledam guske kako prelaze cestu, kolona, samo sam jednom do sada vidio zgazenu gusku i fakat kontam da je u pitanju foul-play jer te ptice nisu blentave, a tek male ptice, koliko boja, koji cvrkut kada se raspjevaju, one fakat pricaju medju sobom, znaju sta jedu, gdje se stane, ma divna bica!
Avatar
fakat
 
Postovi: 909
Pridružen/a: 21/06/2008 04:03
Lokacija: suburbia

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la Zah dana 22/06/2009 03:23

SAD: Ubijeno oko 800 gusaka radi povećanja sigurnosti zrakoplova

slika

Mjera je uvedena kako bi se maksimalno smanjila mogućnost sudara ptica i zrakoplova.Oko 800 kanadskih gusaka platilo je glavom kako bi se povećala sigurnost putnika u zračnim lukama LaGuardia i Kennedy u New Yorku, priopćilo je američko ministarstvo poljoprivrede.Mjera je uvedena kako bi se maksimalno smanjila mogućnost sudara ptica i zrakoplova. To bi trebalo spriječiti nesreće kao što je ona leta 1549 US Airwaysa 15. siječnja kada je prisebnost pilota spasila živote putnika i posade nakon što su zbog udara ptica otkazala oba motora a zrakoplov sletio na rijeku Hudson.Predstavnici ministarstva poljoprivrede kažu da će ukupno uhvatiti i eutanazirati oko 2000 gusaka na tom području. Monitor......
Zah
 
Postovi: 998
Pridružen/a: 22/07/2008 02:01

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la Zah dana 02/07/2009 04:14

Jastreb kokošar (Accipiter gentilis)

slika

Ovaj oštrooki grabljivac srednjeg raspona krila i dugog repa prilagođen je brzim vazdušnim manevrima između krošnji u kojima živi i gnezdi se. Mužjak dostiže dužinu 49-57 cm i raspon krila 93-105 cm. Ženka je osetno veća i dostiže dužinu 58-64 cm i raspon krila 108-127 cm, sivkasto-plave boje sa gornje strane tela i obične sive sa donje strane. Mužjaci porastu do oko 600 grama težine, dok veće ženke mogu dostići i 2kg. Mladunac je smeđ sa gornje strane i žućkasto braon sa donje strane. Let mu je karakterističan, i sastoji se od nekoliko opuštenih zamaha krilima nakon kojih sledi "jedrenje"...

Lovac pun poleta

Za pedesetak dana jedna porodica jastreba kokošara, drugim rečima dva roditelja i tri mladunca, može da pojede plen koji obuhvata oko 275 peradi, ukupne težine 57 kilograma. Jednoj odrasloj ptici je svakoga dana potrebno 160g hrane, a kod mladunaca u punom razvoju ova količina dostiže 190g. Uprkos svojim nevelikim dimenzijama, jastreb kokošar koga još zovu i jastrebom grivnjašem, jedna je od najmoćnijih evropskih grabljivica. Naime, on se dokopava životinja čija težina najčešće varira između 175 i 500g.

Jastreb kokošar lovi u šumi, u poljima, livadama, iznad bara, u ravnici i u planini sve do 1500m nadmorske visine. Leti najčešće tik iznad tla ili se povlači između drveća na takav način da iznenadi plen. Nekada se pak direktno usmeri na stado zivotinja i pokušava da dohvati nekoga od begunaca. Jastreb kokošar ima sposobnost velikog ubrzanja, ali maksimalna brzina njegovog letenja ne prelazi 500m. Najkrupniji plen ostavlja na licu mesta, i na njega se vraća više puta da bi se hranio. Kreje, vrane, golubovi, veverice i čvorci čine osnovu njegove ishrane.

Ogromna teritorija

slika

Moglo bi se poverovati kako jastreb kokošar pravi pustoš u predelu u kome zivi, ali upravo je suprotno; prisustvo ove grabljivice garantuje da je fauna bogata i raznovrsna jer ona ne bi mogla dugo da zivi na račun samo nekoliko vrsta. Štaviše, njegova gustina naseljavanja je mala, jer je svakom paru potrebna velika teritorija koja obično obuhvata 3000 do 5000 hektara pa stoga jastreb kokošar ne dovodi do istrebljivanja vrsta koje mu omogućavaju da živi. Kada bi bilo drugacije ni njega samog ne bi bilo.

Jastreb kokošar, koji predstavlja retkost u mnogim krajevima, bio je proganjan. Lovci naime nikada nisu trpeli konkurente, a danas bi hteli da zauzmu njihivo mesto pošto su skoro istrebili prirodne predatore. Velika je iluzija da lovci ikada mogu biti koristan deo prirodnog ciklusa.

Danas jastreb kokošar na evropskom kontinentu nije kritično ugrožen zahvaljujući zabrani lova na ove grabljivice ali smanjivanje šumskih površina preti da ugrozi njihova staništa.
Zah
 
Postovi: 998
Pridružen/a: 22/07/2008 02:01

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la Zah dana 15/07/2009 03:03

Fascinantan ples radoznalih punkera iz Križevaca
Piše: Ina Rogošić - Blagojević

slika

KRIŽEVCI - Tkogod se uputi u potragu za pticom, osobito velikom ili srednjom papigom, put će ga dovesti u selo Đuric pokraj Križevaca, na farmu Ivice Jurilja, zaljubljenika u ptice, čije je uzgajalište s više od 40 parova velikih papiga najveće i najuspješnije u Hrvatskoj.

Ondje su je po prvi put u Hrvatskj izlegli rijetki kakadui galerita triton, u volijerama se nalaze rijetke i zaštićene vrste ptica poput molučkog kakadua i are macao, a ljepotom oblika i izrazitom bojom pažnju privlače žutoćele amazone i raznobojni parovi edelovih papiga. U jednom trenutku najljepšim se čini novi rasplodni par Inka kakadua koji se ponosno šepire sa svojim ružičastim perjanicama, a u drugom pažnju privlače zelena krila velike are chloroptere ili araraunino plavožuto perje.

Jedno je sigurno – u Hrvatskoj ne postoji mjesto na kojem se može sresti toliko bogatstvo boja, perja i ljubavi prema pticama kao u selu Đuric pokraj Križevaca. Ondje se nalaze ptice iz Južnoafričke Republike, Malezije, Argentine, Singapura, Gvajane, Surinama, sve odreda uzgojene u zatočeništvu. - Zbog velikog izlova i ugroženosti prirodnih staništa mnoge vrste papiga su pred izumiranjem, stoga je uzgajanje ptica, uz zabranu uzimanja ptica iz divljine, jedini način njihova očuvanja - objašnjava Ivica Jurilj, inženjer agronomije koji se uzgojem egzotičnih ptica počeo baviti prije 15 godina.

slika

- Zahvaljujući nedavnom boravku u Južnoafričkoj Republici i Izraelu došao sam do novih saznanja o hranidbi određenih vrsta papiga i njezinom utjecaju na poboljšavanje rasplodnog ciklusa. Svaka vrsta papagaja na poseban način reagira na točno određenu ishranu u vrijeme parenja, a to osigurava oplodnju i ponavljanje legala u istoj rasplodnoj sezoni – priča Jurilj i ističe kako mu suradnja s uzgajivačima diljem svijeta pruža najvrjednije iskustvo.

- Svake godine pokušavam ostaviti određen broj mladunaca te stvarati parove za budućnost. Ova kišna godina odlično je djelovala na početak rasplodne sezone tako da se izlegao priličan broj mladunaca. Najsretniji sam s modrožutim arama koje su već stasale i počele same uzimati hranu – pohvalio se naš domaćin koji mladunce drži u inkubatorima i othranjuje rukom. Također sam ponosan na potomstvo malih žutokukmastih kakadua koji su se počeli gnijezditi nakon stanke od više godina.

Kada smo se odmakli od volijera zaštićenima visokim bambusima čije mladice papige rado grickaju, ugledali smo sasvim neobična bića – australske kokošaste guske kojima savršeno odgovara ime. – I po prirodi su takve – objašnjava Ivica. Malo su guske, malo kokice ili purani. Ne vole osobito vodu te rijetko zalaze u jezero, a najčudnije je njihovo glasanje koje podsjeća na roktanje svinje ili neke opasne zvijeri.

slika

A tada su radoznalo dotrčale dvije visoke elegantne ptice, dugih nogu, dugog vrata s bogatom zlatnom krunom na glavi. Sa zanimanjem su promotrile došljake, a zatim počele sa svojim fascinantnim plesom. Možda je to bilo zbog izmaglice od kiše koju su dozvali svojim kretnjama, baš kao što tvrde drevne afričke legende, ili zbog impresivne veličine i ljepote, ali čini mi se da nikada nisam vidjela ništa uzbudljivije.

Afrički krunasti ždralovi istovremeno su zabacili vratove unatrag, podigli kljunove i započeli ples savršeno sinkroniziranim kretnjama. Približavajući se i udaljavajući poskakivali su, uvijali se, klanjali, izvodili piruete. Čas su savijali koljena, a zatim se kretali ukočenih nogu, glasajući se naizmjence u istom tonalitetu.

- Afrički krunasti ždral porijeklom je iz Južne Afrike. Živi u parovima, u trajnim monogamnim zajednicama, a izvan sezone parenja u manjim skupinama do desetak jedinki. Hrane se sjemenkama poput fazana ili drugih kokoši, a ponekad love kukce i mrave. Snesu dva jaja u oskudno gnijezdo na zemlji, a mladunci kad se izlegnu odmah trče za roditeljima kao pilići. I prije nego što mogu letjeti, potomci nauče sve raznovrsne i komplicirane pokrete ždralova plesa. Na farmi uživaju u prostranom ambijentu od cca jednog hektara i mislim da će ove godine doći do podizanja potomstva – zaključio je Ivica Jurilj i objasnio kako svojim plesom pokazuju raspoloženje, komuniciraju i učvršćuju zajedništvo. Stoga nije čudno što predstavljaju simbol obilja, nade i vjernosti.
Zah
 
Postovi: 998
Pridružen/a: 22/07/2008 02:01

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la Zah dana 30/07/2009 02:13

SIVI SOKO

Sivi soko (lat. Falco peregrinus) je vrsta sokola sa širokim, skoro kosmopolitskim, rasprostranjenjem. Obuhvata 17-19 podvrsta. Sivi soko je najbrža vrsta među pticama, i ostalim organizmima, na Zemlji.

slika

Srednje karakteristike

mužjaka
dužina tela: 41 cm
raspon krila: 95 cm
težina: oko 550 g

ženke
dužina tela: 49 cm
raspon krila: 114 cm
težina: oko 1200 g.

slika
žuto: letnje prebivalište radi razmnožavanja,zeleno: stanarica,plavo: zimsko prebivalište,svetlo plavo: areal preletanja

Sivi soko se hrani pticama, najčešće golubovima, patkama, vrapcima i sl. U obrušavanju razvija brzinu do 320 km/h. Svoj plen lovi isključivo u vazduhu. Mužjak sivog sokola, kao i kod većine ptica grabljivica je za jednu trećinu manji od ženke. Prepoznatljivu sivu boju stiče posle godinu dana od izleganja. Pre toga mladunci su tamno kafene boje.

Gnezdi se na nepristupačnim planinskim vrhovima. Kao i ostali sokoli nikada ne pravi gnezda već koristi napuštena gnezda drugih ptica (npr. gavrana).
Krajem marta ili početkom aprila ženka obično polaže od 3 do 4 jaja. Jaja su izdužena sa mnogo pega. Srednja veličina jaja iznosi 52x40 mm.

Razviće
Inkubacija jaja traje pretežno 30 dana. Na jajima sede oba roditelja. Mladi ostaju u gnezdu između 35 i 40 dana. Kada izađu iz gnezda roditelji se o njima brinu još oko 60 dana. Samo 1/3 mladih uspeva da preživi prvu zimu.

Zaštita
Sivi soko je ugrožena vrsta[traži se izvor]. U poslednje vreme uspešno se sprovodi akcija veštačkog uzgajanja sivog sokola i vraćanje u odgovarajuća staništa.
Zah
 
Postovi: 998
Pridružen/a: 22/07/2008 02:01

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la Zah dana 30/08/2009 04:19

Suri orao

slika

Suri orao (lat. Aquila chrysaetos) je vrsta orla koji je velik 1 m s rasponom krila preko 2 m i težak 2,5 do 7 kg. Pripada orlovima u porodici sokolovki. Ta vrsta orla živi u Sjevernoj Americi, Europi i Aziji i ugrožena je vrsta.

Opis
Odrasli suri orao ima tijelo pokriveno tamnosmeđim perjem. Ima velika i snažna krila te može letjeti vrlo visoko, glavu s oštrim i snažnim kljunom kojim žrtvu raskida na komadiće i velikim očima s kojima odlično vidi. Ima duge noge s kandžama koje mogu biti velike nekoliko centimetara i njima raskida meso žrtve. Ima dugi rep koji je dug otprilike 10 cm.

slika

Razmnožavanje
Parenje započinje u siječnju ili u svibnju kad ženka u gnijezdo snese 2 bijela jaja i grije ih 45 dana. Kasnije se izlegu mladunci koji su pokriveni mekim bijelim paperjem te su veliki svega nekoliko cm.

Stanište
Živi većinom na planinama i u šumama Sjeverne Amerike, Sjeverne Azije, Sjeverne Afrike i Europe.

Prehrambene navike
Suri orao jede mnoge životinje. Najčešće se hrani sviscima, zečevima i miševima, a ponekad se zadovolji i lisicom, lešinom, pticama, mladim jelenima, stokom, domaćom ovcom i mlade domaće koze.



Pogledajte i druge snimke:vuk, lisica u kandzama surog orla.
Zah
 
Postovi: 998
Pridružen/a: 22/07/2008 02:01

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la Zah dana 10/09/2009 01:24

Lovacki soko

slika

Lovački soko je najveća i najsevernije rasprostranjena vrsta sokola, koja živi samo na severu Evrope, u Skandinaviji, Sibiru i severnoj Kanadi. Boja mu varira od sivkasto smeđe do skoro bele. Sokolari tvrde da je lovački soko snažniji od sivog sokola i, nasuprot njemu, plen najčešće grabi sa zemlje. Hrani se alpskim kokoškama, leminzima, kunićima i morskim pticama. Uglavnom se gnezdi na izbočinama stena. Za razliku od sivog sokola, lovački soko ne migrira, već se i zimi zadržava u svojim lovištima.
Zah
 
Postovi: 998
Pridružen/a: 22/07/2008 02:01

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la Zah dana 13/09/2009 02:08

KOBAC pticar(lat. Accipiter nisus)

slika

Kobac pticar je mala pticasokolovka koja živi u Sjevernoj Europi, Aziji i Sjevernoj Africi. Ta sokolovka je također i ptica selica.

Opis
Ptica ima kratka krila i dugo tijelo te su mužjaci veliki 24-34 cm s rasponom krila od 59-64 cm. Mužjaci imaju tamno sivo perje i crvenkasti trbuh.Ženke su velike 34-41 cm i raspon krila doseže 67-80 cm. One imaju sivo perje s bijelim točkicama po tijelu te se u letu glasaju s prepoznatljivim "flap-flap".

Široko rasprostranjen, sasvim običan u gustim šumama (otvorena zamljišta s dovoljno šumaraka). Britanske gnjezdarice su stanarice; sjeverne, osobito mlade, često idu na jug. Lovi uglavnom ptice do veličine drozda. Često leti brzo na maloj visini, pod zaštitom drveća itd. radi iznenadnog napada. Izvučeni pisak sjenica često unaprijed opozorava na njegovo prisustvo. Vrlo često, međutim, visoko šestari, zatim se obrušava na plijen. Normalni let su kratki nizovi brzih zamaha krilima koji se izmjenjuju s kratkim opadajućim klizanjima. Šepurenje sa sporim zamasima krila (istovremeno i lovi). Ženka mnogo krupnija od mužjaka, rastom se približava mužjaku jastreba, ali ima brze, lagane zamahe krila, izgleda mršavija, lakša, dužeg repa (tankog na mjestu gdje rep dotiče tijelo). Na osmatračnici vidimo mršavo tijelo, "podstavljena ramena", uvučenu glavu. Veličinom i žustrim letom sliči sokolu kraguljčiću, veličinom i duljinom repa vjetruši kliktavki, ali su krila zaobljenija. Ad. mužjak je škriljasto-plav s gornje strane tijela, fino crvenkasto-žuto isprugan s donje. Imm. sliči ženki, ali je toplije smeđ odozgo (osobito mužjaci imaju rđaste rese, najuočljivije na malom pokrilju), rjeđe, deblje pruge odozdo, gornja prsa skoro pjegava. Znak za uzbunu "kyikyikyi...", sporiji i trzaviji nego kod sokolova. Za hranu moli "PEEE-ee", tanjim glasom nego jastreb.

Prehrambene navike
Obični kobac hrani se manjim pticama kao što su kos i jarebica (ponekad lovi i vrapce), miševima i šišmišima. U lovu se oslanja na svoj izrazito oštar vid i vidi puno bolje od čovjeka. Svojim kandžama na nogama i kljunom životinje rastrga na sitne komade.

Razmnožavanje
Ženka u svibnju ili srpnju izgradi gnijezdo u koje snese otprilike 5 jaja i sjedi na njima nekoliko tjedana. Izlegu se ptići i u gnijezdu ostanu dovoljno dugo dok ne postanu samostalni.Nekada je obični kobac bio rijedak, no danas je zaštićen i broj tih ptica polako i raste.
Zah
 
Postovi: 998
Pridružen/a: 22/07/2008 02:01

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la Zah dana 26/09/2009 02:35

Kad sjenice postanu ubice


slika
Zima sjenice pretvara u lovce

Ko bi rekao da male slatke sjenice znaju biti nemilosrdne ubice?! Nestane li tokom zime hrane, sjenice napadnu šišmiše koji u pećinama spavaju zimski san i pojedu ih. Poduhvat ulijetanja u pećinu je ipak opasan.

Istraživači Max-Planck-Instituta, odjel za ornitologiju u Pöckingen-u (Pekingen) kod Minhena su posmatrali kako sjenice napadaju šišmiše. U sjeveroistočnoj Mađarskoj su vidjeli da su sjenice (Parus major) u zimskom periodu, redovno letjele u pećinu gdje šišmiši spavaju zimski san. Nakon pet do petnaest minuta su napuštale pećinu, s plijenom u kljunu.

Male ali opasne

„Ta čudna promjena u njihovom ponašanju je privremeno rješenje kad nastupe teške zime.“, kaže Björn Siemers (Bjern Zimers), voditelj studije. U hladnim zimama s puno snijega, ptice ne mogu da nađu sjemenke, bobice ili orahe. A o njihovoj osnovnoj hrani, bubama, leptirima i komarcima, da ne pričamo.

slika
Bildunterschrift: "Mešo na štolu šinko!" - sjenice dobro znaju gdje će pronaći "topli obrok".

Sjenice, pri tome, ne idu rado u lov. Dokaz za to: kada su istraživači na ulazu pećine posuli sjemenke i slaninu, ptičice skoro da nisu dirale šišmiše. „Sjenice najvjerojatnije šišmiše ubiju udarcima kljuna u glavu.“, kaže Siemers. I ljeti se dešava da sjenice napadnu druge ptice pjevačice.

Pospani šišmiševi se odaju zvukovima

Lov na šišmiše je opasan za sjenice. Probudi li se jedan miš, on počinje da ujeda i tako može povrijediti sjenicu.

slika
Bildunterschrift: Slijepi miševi su skoro bespomoćni tokom zimskog sna
Iako se sjenice slabije snalaze u mraku, žrtve pronalaze na osnovu zvukova koje šišmiši proizvode kad ih neko ometa u zimskom snu. I to su istraživači dokazali obavivši drugi eksperiment: Preko zvučnika su puštali glasanje šišimiša. Sjenice su reagovale zainteresovano i počele prilaziti zvučniku. „To su vjerovatno zvukovi koje slijepi miševi koriste kako bi zastrašili napadače, ali izgleda da ih sjenice koriste za lociranje.“, dodaje Siemers.

Fatalni zimski san

Tokom zime šišmiši nemaju šanse da se odbrane od napadača. Njihova tjelesna temperatura je oko šest stepeni, srce kuca manje od deset puta u satu. Njima bi trebalo od 20 do 30 minuta da dostignu tjelesnu temperaturu koja bi im omogućila pokretljivost i odbranu.

Autor: Ulrike Wolpers/Mirjana Josić
Odg. urednik: Azer Slanjankić
Zah
 
Postovi: 998
Pridružen/a: 22/07/2008 02:01

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la Zah dana 22/10/2009 03:01

SMJEŠTAJ SOKOLARSKIH PTICA I OPREMA ZA SOKOLARENJE

slika

Smještaj sokolarskih ptica :

Kada smo se odlučili za nabavku sokolarske ptice prvo što joj moramo osigurati jest smještaj . Veličina smještaja ( volijere ili boksa ) ovisi prije svega o vrsti i veličini same ptice kao i o našim planovima , što znači da u boksu sokolarsku pticu možemo držati u toku cijele godine i to vezanu za stalak mada je puno bolje ako se ima prostora i mogućnosti ptici obezbjediti volijeru za držanje kao i za mitarenje u kojoj će ona biti slobodna ( ne vezana ) sa dosta sunca i sa posudom u kojoj će biti voda za kupanje , a ako planiramo uzgoj onda treba obezbjediti uzgojnu volijeru . Materijal za izradu nastamba za ptice treba da bude prirodni ( što manje željeza i betona ) najbolje od drveta ( daske , razne vrste šperploča ) , krov od crijepa , salonita itd. . , a da je na podu sloj šljunka ( promjera 1-2 cm bez sitnoga ili zemlje ) debeo 10 – ak cm.

slika

Boks se radi tako da je zatvoren sa tri strane ( leđa i bokovi ) , a prednja strana se radi od rešetaka ( mreže ) tako da ptica može kontrolirati prednju stranu i kompletno je pokriven . Veličina boksa ( otprilike 2 X 2 m ) treba da bude takva da kada se ptica baci sa stajalice koja se nalazi na sredini boksa na bilo koju stranu ne dodirne zid boksa jer bi u protivnom vrlo lako mogla oštetiti letna pera ili rep . Kao što sam već ranije rekao u boksu pticu držimo vezanu s tim da je povremeno iznosimo van na sunce da bi se kupala jer ptice grabljivice veoma vole vodu i treba im obezbjediti kupanje što je češće moguće. Dobar dio sokolara koje poznajem svoje ptice drži u boksu pogotovu u početnoj fazi treninga kada je ptica još plašljiva i u volijeri bi je bio problem uhvatiti pa je kasnije prebaci u volijeru ili ako ima samo volijeru onda pticu jednostavno veže u volijeru prvih par dana treninga .

slika

Volijera je najbolje što našoj ptici možemo obezbjediti i savjetovao bih svakoga tko može da ne radi boks nego volijeru iz razloga što je ptica u volijeri slobodna , sama bira sunčana ili sjenovita mjesta , dali će biti na kiši ili će se skloniti , voda joj je stalno na raspolaganju i kupa se po želji što je jako važno pogotovo u vrijeme mitarenja . Volijera se radi tako da se jedan dio natkrije ( otprilike 1/3 do 1/2 volijere ) , a ostali dio se pokrije mrežom , a zidovi se rade sa tri strane kao i kod boksa samo se na prednjoj strani radi prozor od rešetaka kroz koji ptica može kontrolirati prednju stranu . U volijeri se ptica može držati kroz cijelu godinu . Veličina volijere se kreće od 2,4 X 1,2 m za kopca , do 2,4 X 1,8 m za jastreba , škanjca , sivog i stepskog sokola , harrisovog jastreba , a visina treba da bude 2 – 2,2 m . Uzgojne volijere su više 6 X 2–3 m i visina 3 – 3,5 m , a one su zatvorene sa svih strana i vidi se samo nebo sa tim da je i kod njih jedan dio gdje se nalazi gnijezdo natkriven .

slika

Sokolarska oprema :

slika

Sokolarska oprema je nešto bez čega je nemoguće bavljenje sokolarstvom i danas u svijetu postoji veliki broj proizvođača izuzetno kvalitetne i dosta povoljne opreme . Sokolarska oprema se dijeli na opremu za sokolara i opremu za pticu , a tradicionalno se izrađuje od kože. Kroz bavljenje sokolarstvom i vam će trebati kože za izradu opreme za pticu , a kvaliteta kože koja se koristi u sokolarstvu se ne gleda po debljini nego po gustoći same kože jer koža koja se lako probija iglom i šije nije dobra za sokolarstvo .Ovdje ćemo reći samo po par osnovnih stvari o svakom dijelu osnovne opreme , a one koje zanima više informacija o opremi mogu naći u knjigama o sokolarstvu ili internetu .


Sokolarska rukavica :

Ono što sam prije rekao o kvaliteti kože ovdje dolazi do punog izražaja i ako je koža loše kvalitete lako se može dogoditi da ptica kandžom probije rukavicu što baš i nije ugodan osjećaj . Najbolja koža za izradu sokolarskih rukavica jest jelenska koža i ono što je isto jako bitno jest da je koža štavljena sa obje strane i što mekša . Danas na tržištu ima jako puno proizvođača sokolarskih rukavica i to pretežno od goveđe kože koje su odlične kvalitete i koje i sam koristim .Ima više vrsta dužina sokolarskih rukavica i to kratke , srednje i duge i koje ćemo uzeti ovisi o vrsti ptice koju letimo ( kratke – kobac , vjetruša , srednje – jastreb , sivi sokol , harrisov jastreb i duge – orao ) .Tradicionalno sokolarska ptica se nosi na lijevoj ruci ( rukavici ) , dok ljevaci pticu nose na desnoj ruci .

Sokolarska torba :

Sve sokolarske potrepštine , nož ,mamac , kanap za trening , hranu za pticu , ulov i još mnogo čega nosimo u sokolarskoj torbi i ona je uz rukavicu osnovni dio opreme koji mora da ima svaki sokolar i ona se radi od kože mada danas imamo torbe od goroteksa i sl. . koje su puno otpornije i lakše za održavanje . Sokolarska torba se nosi preko lijevog ramena .

Telemetrija :

slika

Telemetrija ili goniometar je uređaj koji treba da locira odletjelu pticu , a sastoji se iz dva dijela i to : prijemnik ( resiver) koji se nalazi kod sokolara i predajnik ( transmiter ) koji se nalazi pričvršćen na ptici . Odašiljač se ptici pričvršćuje na razne načine i to : oko vrata ,. oko noge , na rep ili na leđa . Odašiljač na odletjeloj ptici emituje signal kojeg sokolar pomoću prijemnika registrira i određuje smjer iz kojeg dolazi i krećući se u tom smjeru pronalazi pticu . Moderno sokolarenje je nezamislivo bez telemetrije pogotovo sa sokolovima .

Oprema za pticu :
Vezice :

Prvo što moramo napraviti sa našom pticom jest da joj stavimo vezice i one se rade od kože , a najbolja koža za vezice jest klokanova jer klokan nema znojne pore i ta koža ne upija vodu i ne kruti se . Vezica imamo dvije vrste i to : tradicionalne vezice koje se sastoje iz jednog dijela i korištene su u prošlosti , a danas se malo ili nikako ne koriste i Aylmeri vezice koje se danas koriste u sokolarstvu , a one se sastoje iz dva dijela : prvi dio se ptici oko noge pričvršćuje sa šupljom nitnom , a drugi dio je vezica koja se provlači kroz tu nitnu i ona se slobodno vrti u nitni dok na drugom kraju imaju prorezi koji se provlače kroz vrtilicu i sa ovim vezicama se ptica veže za stalak i trenira . dok je druga vrsta bez proreza i ona služi za letenje .

Vrtilice :

slika

Kad smo završili sa Aylmerijem i provukli vezice sa prorezom na red dolazi vrtilica , a njena je zadaća da spriječi upetljavanje vezica i da se pomoću nje i kanapa ptica veže za stalak . Najbolje je uzeti originalne vrtilice jer je to stvar koja traje godinama ali dok se ne nabave originalne dobro će poslužiti i one koje imamo na kopčama za pse . Ono na što treba obratiti pažnju kod nabavke jest veličina inače se prodaju kao male , srednje i velike .

Zvonca :

slika

Od sve sokolarske opreme zvonca su ta koja najviše asociraju na sokolarenje i neizostavni su dio opreme za pticu .Zvonca pri najmanjem pomaku ptice daju zvuk i pomoću njih se ptica najlakše locira bez obzira bila ona u krošnji drveta ili je u žbunju ulovila plijen. Na pticu se pričvršćuju na dva načina i to montaža na nogu ili u rep , a prodaju se u tri veličine : mala , srednja i velika . Za početak se mogu upotrijebiti i ona koja koriste ribolovci mada su originalna puno bolja jer imaju neusporedivo bolji zvuk .

Kanap :

U sokolarstvu se koristi dosta kanapa . Najbolji kanap je onaj koji se može nabaviti u prodavaonicama ribolovne opreme debljine 3-5 mm , a koristi kod treniranja ptice ( dužine 10 , 15 , 20 m ) ili za vezanje ptice za stalak .

Stalak :

Na stalku sokolarska ptica provede veliki dio svoga života i iz toga razloga se trebamo potruditi da taj stalak bude ptici što udobniji , a to postižemo tako da ga obložimo nekim materijalom na kome će se ptica ugodno osjećati . Najbolje je stalak obmotati konopcem ili obložiti astroturfom ( umjetna trava ) . Stalci su stubni ( za sokolove ) i lučni ( za jastrebove ) i na njima se nalazi alka promjera 10 cm za koju vežemo pticu , a može ih izraditi svaki imalo dobar majstor . Za jastreba je stalak visok 40 , a širok 60 cm .

Vabilica :

Kao i većina opreme u sokolarstvu i vabilica se izrađuje od kože i lov sa pticom grabljivicom je skoro nemoguć bez vabilice . Izrađuje se tako da što više liči na prirodni plijen ( vrana , fazan , zec itd. ) i služi nam za treniranje ( vježbanje napada ) ali i dozivanje ptice grabljivice ( pogotovo sokolova ) Vrtnju vabilice treba uvježbati prije nego se počne raditi sa pticom i ptica puno draže dolazi kod poziva na vabilicu nego na rukavicu , a ovo se pogotovu odnosi na ptice sa kojima se lovi .

Kapica :

slika

Ona nam služi da blokiramo vid koji je najjače oružje ptica grabljivica i samim time smirimo pticu . Kod vježbanja sokolova kapica je obavezna dok se kod jastrebova koristi vrlo malo ili nimalo . I kapica imamo više vrsta i veličina tako da kod nabavke trebamo na to obratiti pažnju .

Vaga :

Izuzetno bitna ako ne i najbitnija stvar u sokolarstvu jest vaga . Od momenta kad krenemo raditi sa pticom ništa se ne radi bez vage . Prilikom svakog hranjenja važemo hranu , ujutro i prije svakog treninga važemo pticu da vidimo sa određenom količinom hrane koliko dobiva odnosno gubi na težini i to radimo dok ne nađemo količinu hrane koja pticu drži na letnoj težini , a letna težina nije ništa drugo do težina na kojoj ptica dobro reagira na divljač i pozive sokolara . Obična digitalna kuhinjska vaga ( do 5 kg ) na koju se montira T stajalica je odlična vaga za sokolarstvo . Vaganje hrane je naročito važno za početnike dok ne stekne osjećaj za količinu mada poznajem više starih sokolara koji i nakon svih ovih godina bavljenja sokolarstvom još uvijek važu hranu .
Zah
 
Postovi: 998
Pridružen/a: 22/07/2008 02:01

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la Pinicolaenucleator dana 24/10/2009 19:33

Samo primjedba na sadržaje tekstova i fotografije ptica... Mislim da bi trebalo nastojati objavljivati tekstove o našim (!) pticama i fotografije ptica nastale na našim prostorima. Radi aktualnosti i potrebe već ionako vrijedan materijal bit će još vredniji.
Pinicolaenucleator
 
Postovi: 1
Pridružen/a: 24/10/2009 19:06

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la Zah dana 25/10/2009 02:34

Ako si pratio sve naslove i prezentirane tekstove od samog pocetka a mislim da nisi, mogao si se uvjeriti, da se prezentiraju gotovo iskljucivo ptice naseg podneblja.Samo ponekad imamo neki tekst o pticama sa drugih prostora a sve u cilju sticanja jedne kompletne slike, kao sto je u ovom slucaju o sokolarstvu.Osim toga, zadnji naslov je "sokolarstvo".Sokolarstvom se ljudi bave iz hobija i onda ne uzgajaju samo ptice sa naseg podneblja, nego i ptice sa drugih podneblja, gdje ih treniuraju za lov itd.

slika

Naravno, prezdentirani su i tekstvovi o pticama koje prelijecu nase prostore i u njima kratko borave, jer i o tim pticama trebamo znati vise.
Pozdrav Zah
Zah
 
Postovi: 998
Pridružen/a: 22/07/2008 02:01

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la Zah dana 01/11/2009 02:40

КАКО ПОСТАТИ СОКОЛАР?


Бити велики заљубљеник у птице грабљивице, природу и бескрајно небеско плаветнило, не значи да ћете моментално постати соколар. Последња етапа уласка у овај чаробни свет јесте полагање соколарског испита. Колико траје инкубација појединих врста птица грабљивица из реда соколова? Каква је разлика у лету између сокола и јастреба? То су само нека од стотинак питања на која ће те одговарати као кандидати на Соколарски испиту.

Да би се дошло до стажирања потребно је учланити се у Соколарски клуб где ће вам доделити ментора, то јест искусног соколара, који ће пратити ваш рад и помагати Вам у упознавању са птицама грабљивицама и упутити Вас у соколарство као уметност или спорт.

Свако ко након стажирања и положеног испита покаже да поседује знање, заслужује да постане соколар. Тек тада особа може да држи птице грабљивице и лови с њима.

slika

Соколарање има дугу традицију међу народима који живе у Србији. Још славни Немањићи у богата ловишта нису одлазили без помоћи ових аристократских птица, које вековима изазивају дивљење и страхопоштовање. У Србији постоје две врсте, од којих једна, степски соко, обитава у равници, а у планинским пределима царује сиви соко.
Zah
 
Postovi: 998
Pridružen/a: 22/07/2008 02:01

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la Zah dana 10/11/2009 05:19

Svrake tuguju i organiziraju sprovode

slika

Novo istraživanje je pokazalo da svrake nisu samo bezočni predatori, nego da imaju osjećajnu stranu. Snimke pokazuju da se od uginulih 'prijatelja' opraštaju posebnim ritualom.Svrake osjećaju tugu i održavaju grupne pogrebe za uginule prijatelje tijekom kojih polažu i vijence od trave uz njihova tijela.

Kako tvrdi stručnjak za ponašanje životinja sa Sveučilišta u Coloradu dr. Bekoff, ovi rituali dokazuju da svrake, na koje se obično gleda kao na okrutne predatore, imaju i osjećajnu stranu. Njegovo otkriće pokrenulo je raspravu jesu li osjećaji samo ljudska značajka ili ih imaju i životinje. Prijašnje studije su pokazale da gorile također tuguju za svojim mrtvima, dok su štakori empatični, a mačke stvaraju prijateljstva.

Bekoff je proučavao ponašanje svraka uz tijelo uginule ptice i snimao ga. ''Jednom kad se približe truplu, nježno ga kljucaju, baš kako bi slon surlom gladio truplo drugog slona, a onda odstupe.'' ''Potom, jedna svraka odleti i donese nešto trave, te je položi uz truplo. Zatim to isto napravi druga. Kad se sve izredaju, stoje neko vrijeme uz tijelo uginule ptice i onda jedna po jedna odlaze.''

Nakon što je objavio ovo istraživanje, Bekoffu su se javili neki ljudi koji su iste rituale zamijetili i kod gavrana i vrana. ''Ne možemo znati što osjećaju ili misle, no iščitavajući njihove postupke možemo posumnjati da se vrane opraštaju od svojih prijatelja'', napisao je u članku objavljenom u časopisu Emotion, Space and Society. Ljudi koji su tvrdili da životinje imaju osjećaje optuživani su za antropomorfizam – pripisivanje ljudskih osobina životinjama. No, Bekoff smatra da su životinje, baš kao i ljudi, osjećaje razvili tijekom evolucije jer im oni povećavaju šanse za preživljavanje. Izvor:Net...
Zah
 
Postovi: 998
Pridružen/a: 22/07/2008 02:01

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la Zah dana 15/11/2009 03:56

Orao ribar
Pandion haliaetus

slika
Orao ribar, priprema pred obrusavanje

Orao ribar je jedinstvena ptica, jedini član svoga roda. Veruje se su da orlovi ribari imali drugačiji evolucionarni put, pa se poprilično razlikuju od drugih grabljivica.

Opšti opis

Kao i kod većine ptica grabljivica, pa i kod orla ribara mužjak je sitniji od ženke: ženka je teška i do dva kilograma, dugačka malo više od pola metra, sa rasponom krila i do metar i 70 santimetara. Perje ovih ptica je braon boje, a na donjem delu tela žuto i belo. Glava je bela sa crnom maskom preko oč,iju, sve do krajeva glave. Dužice oka su zlatne do braon. Kratak rep i široka šiljata krila sa četiri duga pera, nalik na prste, i peto kraće, i to mu daje upečatljiv izgled.

Rasprostranjenost
Orao ribar može se pronaći širom planete. Ovih ptica grabljivica iz reda sokolova, ima na svim kontinentima osim na Antarktiku, zbog neodgovarajuće klime. Na osnovu predela koje naseljavaju, zoolozi su pripadnike ove ptičije vrste podelili na četiri podvrste. Ptice iz Severne Amerike i Evrope uglavnom su selice i zimuju na jugu, dok orlovi ribari sa Kariba i iz Australije celu godinu provode u svom staništu. Evropska populacija ovih ptica letuje uglavnom na severu - najviše ih ima u Skandinaviji i škotskoj, dok se zimi sele na sever Afrike.

Stanište
Orlovi ribari naseljavaju širok prostor staništa blizu vode, prvenstveno jezera, reka i priobalnih voda sa odgovarajućim količinama ribe. Gnezda uglavnom grade u okviru 6 do 7 milja od velikih jezera ili reka sa sporo tekućom vodom. Gnezda su sastavljena od raznih isprepletenih grančica, poređanih sa nekim mekim materijalima. Predeo oko gnezda je uglanvom otvoren, dajući pticama prostora da slete.

Ponašanje

Orao ribar nadleće vodu i, kada ugleda ribu, ustremi se ka njoj, sklopi krila i zaroni. Od tuda i drugi naziv Ronioc. Zavisno od iskustva i veštine, tek u svakom trećem ili četvrtom pokušaju uspeva da izroni sa plenom. Kada uzleti sa ribom u kandžama, svoj ulov namešta tako da je glava ribe okrenuta unapred, a zatim odleće na suvo, najčešće u blizinu gnezda, da bi jeo. Ukoliko je ulov previše krupan i ne može da ga pojede odjednom, orao će ga baciti. Ako je riba namenjena mladuncima, roditelji će je iskidati na parčiće pre nego što nahrane ptiće. čak i kada nauče da love i lete, mladi se često vraćaju u gnezdo, tražeći hranu od roditelja. Većina mladih ptica ne doživi zrelost jer s tradaju zbog nedostatka hrane ili završe kao plen drugih ptica grabljivica. Potpuno odraslima smatraju se tek kad navrše tri godine.

slika
Orao ribar slijece u gnijezdo

Ishrana
Od drugih krilatih grabljivica orao ribar se razlikuje po svom načinu ishrane, najviše jede ribu a samo ponekad sitnije ptice ili zmije. Kako bi bio što bliže hrani, gnezdi se pored vode, na močvarnom tlu, u blizini reka ili jezera.

Razmnožavanje
Sezona parenja orlova ribara traje od dva i po do četiri meseca. Selice se pare u aprilu i maju a ostale između decembra i marta. Selice se vraćaju na isto mesto. Mužjak obično stigne nekoliko dana ranije, a zatim, kad doleti i ženka, počinje zajednička popravka gnezda, kojem dodaju travke i slamčice, ali i papiriće, plastične kese i parčiće najlonskog konca koji je ostao iza ribolovaca. Mužjak se udvara ženki donoseći joj hranu kako bi pokazao da je sposoban da se brine o njoj i malim ptićima. ženka može da snese i do sedam jaja, u razmaku od po dan ili dva. Za vreme inkubacije, koja traje od pet do šest sedmica, mužjak je i dalje hrani, a to nastavlja da čini i kada se mladi ispile. Ptići dolaze na svet sa dan ili dva razlike, tako da najstarije mladunče ima najviše izgleda da preživi ako hrane nema dovoljno.
Zah
 
Postovi: 998
Pridružen/a: 22/07/2008 02:01

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la Zah dana 06/12/2009 02:33

KAKO TO RADE U SRBIJI

I njima je potrebna zaštita
Piše: Dubravka Marić

Vrhunski svetski stručnjaci za ptice grabljivice procenjuju da u Evropi sada živi samo deset procenata ptica grabljivica koje su nekada krstarile nebom nad starim kontitnentom. Ptice grabljivice, baš kao i grabljivice uopšte, imaju tu nesreću da konkurišu čoveku koji ih uvek potisne zato što je on sam najuspešniji grabljivac.

slika

Krajem aprila otvara se prvi domaći Centar za reprodukciju, reintrodukciju i repatrijaciju ugroženih i kod nas iščezlih vrsta ptica, koji će postati uzor za sve slične institucije u našoj zemlji. Osnivač ovog centra, Fond za zaštitu ptica grabljivica koji početkom maja slavi desetogodišnjicu postojanja, nedavno je upisan u Registar fondova Republike Srbije

Populacija beloglavog supa, vrste koja se ubraja u ptice grabljivice iako se hrani isključivo uginulim životinjama, više nije na ivici istrebljenja u odnosu na situaciju od pre desetak godina. Ipak, područje Pešterske visoravni i doline Drine umesto nekadašnjih hiljadu danas nastanjuje tek 47 parova ovih naših najvećih ptica čiji je raspon krila 2,80 metara, a prosečna težina osam kilograma. Prepoznajući ekološki značaj ovih ''čistača prirode'' čovek im je stolećima iskazivao poštovanje postavljajući ih na grbove vladara, proglašavajući ih simbolima stočara ili božanstvima.

Zasluga za opstanak i očuvanje ovih veličanstvenih ptica u našoj zemlji pripada Fondu za zaštitu ptica grabljivica koji će tokom maja obeležiti deset godina postojanja. Sve je počelo 1985. godine na beogradskom Institutu za biološka istraživanja ''Siniša Stanković'' gde je prepoznata neophodnost utvrđivanja stvarnog stanja populacije beloglavog supa, koja je svojevremeno nastanjivala istočnu i zapadnu Srbiju kao izrazito stočarske regione pogodne za život ove ptice.

slika

''Do tada se veoma malo znalo o toj vrsti'', kaže dr Saša Marinković, autor Programa mera zaštite beloglavog supa. ''Posle pet godina istraživanja došli smo do saznanja na koji način možemo pomoći ovoj vrsti da opstane sa nama.'' Autor programa i zaljubljenici u ove ptice udružili su se 1994. i osnovali Fond sa ciljem da se sačuva beloglavi sup i primeni Program mera aktivne zaštite. Fond je otvorio dva hranilišta za beloglave supove koja funkcionišu i danas i koja su praktično sačuvala tu vrstu. Organizovao je obrazovanje meštana sa ovih područja jer je trebalo kod ljudi stvoriti potrebu da budu svesni te vrednosti kako bi i sami poželi da je zaštite i uključili se u realizaciju programa njene zaštite. ''Takođe smo uveli u praksu monitoring ili praćenje radi kontrole populacije ugroženih vrsta'', objašnjava dr Marinković. ''To su novi standardi koje zagovara Evropa kako bi se kontrolisale i sprečile moguće neželjene promene u prirodi. U slučaju beloglavog supa potrebna je stalna budnost, bez obzira što su u kanjonu Trešnjice i Uvcu sačuvana dva jata.''

Upravo zahvaljujući ovakvom monitoringu zapaženi su detalji koji drugačije ne bi ni bili otkriveni - prosečni životni vek supova u prirodi je 16 godina, a budući da godišnje izležu po jedno jaje znači da par za života podigne oko osam mladunaca. Uz veliku smrtnost mladih tokom prve četiri godine života koja dostiže i 70 procenata, oporavak beloglavog supa je vrlo težak i spor. Da bi došle do hrane, ove visoko specijalizovane ptice grabljivice koje su u tom smislu bez konkurencije među životinjama, prelaze i po stotinu kilometara. Upravo zato je i tako teško obezbediti dobru zaštitu na ovako širokom području i u tom smislu je neophodna široka podrška. Premda je populacija u ovom trenutku sačuvana, ona stagnira što se tiče broja jedinki.

''Fond za zaštitu ptica grabljivica pomera standarde u zaštiti prirode uopšte i sledeći korak je uvođenje u praksu reintrodukcije iščezlih, odnosno, repatrijacije ugroženih vrsta na prostorima sa kojih su iščezle ili koje još uvek nastanjuju. Tako je sa Programom reintrodukcije beloglavog supa u Istočnoj Srbiji. Mislimo da su se konačno stekli znanja i mogućnosti da uđemo u taj program, ali on zahteva podršku šire javnosti i lokalne zajednice. Uspostavili smo saradnju sa Udruženjem za zaštitu životinja - beloglavi sup iz Pirota koje je omogućilo edukaciju stanovništva na lokalnom nivou i njegovu pripremu za podršku ovom programu. Želimo i da obezbedimo reprodukciju nekih vrsta ptica grabljivica koje su nekada živele kod nas, a u međuvremenu su iščezle kako bismo ih vratili tamo gde su nekada živele i gde pripadaju. Centar za reprodukciju, reintrodukciju i repatrijaciju ugroženih i kod nas iščezlih vrsta ptica nalazi se pri Institutu za biološka istraživanja 'Siniša Stanković', odnosno, pri beogradskom Univerzitetu, a sagradili su ga i opremili Energoprojekt - niskogradnja i Energodata, sponzori ovog Programa. Osnovao ga je Fond za zaštitu ptica grabljivica smatrajući da mladi ljudi koji će jednog dana osmišljavati i sprovoditi programe zaštite moraju sticati potrebnu praksu uključivanjem u postojeće programe.'', nastavlja dr Saša Marinković.

slika

Centar predstavlja naučni poligon za biologe i veterinare gde će sticati nova saznanja iz oblasti konzervacione biologije. Ova naučna i istraživačka institucija će zato kao prvi zadatak imati osvajanje tehnika reprodukcije pojedinih iščezlih manjih vrsta grabljivica. Njima je pripadala beloprsta vetruška, koja je nekada živela u Vojvodini i nestala najverovatnije zbog pesticida, ili kratkoprsti kobac, koji u Evropi nastanjuje samo Balkansko poluostrvo, a kod nas je iščezao u bližoj prošlosti. U slučaju ovog kopca biće to prvi program namenjen njegovom povratku na područja sa kojih je nestao. Neke ugrožene vrste ovde će biti razmnožavane i puštane u prirodu radi ojačanja divljih populacija. Programi posvećeni iščezlim krupnijim vrstama kakvi su lešinari, kojima je potreban i veći prostor, ostvarivaće se neposredno u prirodi - tamo gde stručnjaci procene da ih treba vratiti s obzirom na postojanje odgovarajućih uslova za opstanak. Istraživači žele da u našoj zemlji pokrenu i program povratka crnog lešinara, jedne od najvećih ptica grabljivica na svetu. Zato planiraju saradnju sa svojim španskim kolegama koji su zahvaljujući uspešnoj primeni jednog sličnog programa sačuvali ovu vrstu u sopstvenoj zemlji.

Centar je osmišljen tako da poštuje svetske standarde u toj oblasti - da bude bezbedan po pticu i uvažava činjenicu da u njenom životu postoji period kada je zavisna od okoline i identifikuje se sa njom (imprinting faza), pa ne sme da bude u kontaktu sa ljudima. Zato će mlada ptica biti pod video-nadzorom i isključivo u dodiru sa sopstvenom vrstom, a tako je i verovatnije da će se bolje snaći u prirodi. Problemi sa kojima će se mlada ptica tada suočiti su mnogobrojni. Zato nije dovoljno samo pustiti je u prirodu. Kako bi naučnici znali da li je program bio uspešan, neophodno je pratiti pticu i uveriti se da je preživela period prilagođavanja i integrisala se u prirodne uslove. Uvođenje u praksu praćenja ptica telemetrijom prilikom puštanja jedinki na slobodu predstavlja još jedan standard koji Fond želi da uvede u vezi sa programima zaštite ugroženih vrsta. Kada je reč o odraslim pticama iz prirode koje su bile na lečenju, vrlo je važno vratiti ih u blizinu mesta na kom su nađene, odnosno, na njihovu teritoriju jer se u suprotnom mogu sukobiti sa pticama koje to područje smatraju svojim. Dakle, puštanje na slobodu je poseban problem i tek posle mesec dana se može reći da je ptica preživela bar taj ključni trenutak. Da bi se mogla voditi precizna evidencija, sve ptice koje prođu kroz Centar za reprodukciju, reintrodukciju i repatrijaciju ugroženih i kod nas iščezlih vrsta ptica biće markirane i imaće radio-odašiljače ili oznake na krilima kako bi se omogućilo njihovo praćenje.

slika

''U ovim uslovima ne možemo razviti nekakav veliki program jer je ovo samo početak i prilika da se ljudima koji bi hteli da finansiraju ovakve projekte pokaže u šta ulažu svoja sredstva. Danas eventualno možemo da reprodukujemo dva do četiri para, što je za neki ozbiljniji program relativno malo, a uz takav tempo nam je potrebno deset godina. Ako bismo ušli u to sa više sredstava onda bismo za kraće vreme mogli postići iste ili još bolje rezultate. Budući da smo konačno upisani u Registar fondova Republike Srbije smatramo da je ova ideja dobila jednu institucionalnu zaleđinu i da više nije stvar pojedinaca, ne problem grupe ljudi već zajednice. Programe koje smo razvijali treba nastaviti, pa makar i u meri u kojoj smo mi to do sada činli. Verujemo da se sa otvaranjem ovog Centra otvara perspektiva da se ti programi razvijaju za sve ugrožene vrste - ne samo za ptice grabljivice. To je prilika da pokušamo da pomognemo i drugim ugroženim vrstama ptica i ostalim vrstama životinja koje kod nas iščezavaju jer kada štitite vrstu ne možete je sačuvati bez zaštite staništa na kom zadovoljava svoje životne potrebe'', zaključuje dr Saša Marinković sa Instituta za biološka istraživanja sačuvana ''Siniša Stanković''.
Zah
 
Postovi: 998
Pridružen/a: 22/07/2008 02:01

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la Zah dana 13/12/2009 03:37

ZIMA JE, SNIJEG PADA
Ishrana ptica u prirodi

Kad sam bio u Njemackoj kao izbjeglica, sprijateljio sam se sa jednim bracnim parom. Puno puta sam bio kod njih ali jednoga dana majka od prijatelja koja je imala preko 87 godina iznese mi atlas ptica. Kaze mi da zeli samnom razgovarati o pticama i da joj ja pokazem, koje ptice zive u BiH. Listam ja tako atlas ptica i pokazujem koje ptice kod nas zive u vecem a koje u manjem broju. Ona mi odmah rece "pa vi imate jako malo ptica". I sam sam to primijetio cim sam dosao u Njemacku. Kod njih u svakom dvoristu vise hranilice na nekom niskom dvetu ili grmu. Tu dolaze ptice i ljeti i zimi, pa nije cudo sto imaju jako, jako puno ptica.
Pozdrav Zah

Ishrana ptica u prirodi

slika

Zima je na pragu pa bi trebalo poduzeti nesto kako bi sacuvali i ono malo ptica sto imamo. Nemam vremena da pisem svoje misljenje ali evo jedan tekst sa interneta koji odrazava misljenje mogih ljubitelja ptica.

Postoje dva sasvim oprečna mišljenja o tome da li je potrebno ptice u prirodi hraniti tijekom zimskih mjeseci. Postoji teorija kako dohranjivanje ptica zimi nije potrebno te da ih treba prepustiti prirodnom odabiru pri čemu će samo najotpornije i najsnalažljivije ptice preživjeti. No, treba imati na umu da je u današnje vrijeme većina ptica ugrožena utjecajem čovjeka kako u urbanim tako I u ruralnim područjima: (gubitak staništa i hrane, zagađenost vodenih tokova, iskrčivanje velikih površina za poljoprivredne kulture, upotreba umjetnih gnojiva, itd.).

slika
Obicna tegle kao hranilica

Mi smatramo da je svakako potrebno hraniti ptice zimi budući da ne možemo govoriti o prirodnom odabiru stoga što današnje okruženje više nije prirodno i predstavlja prijetnju. Na taj se način ipak uspije sačuvati veći broj jedinki koje će onda u proljeće imati i veći broj mladunaca čime im se povećavaju šanse za preživljavanje. Nadalje, ptice koje ne trpe glad imaju jači imunološki sustav te će manje obolijevati a vidjeli smo da su neke bolesti ptica opasne i po čovjeka. Vrlo je važna i činjenica da se kroz naviku brige o životinjama kod mladih osoba potiče altruizam, briga za druge, ljubav prema prirodi i životinjama. I dakako, ništa manje važno je i samo zadovoljstvo povećanom prisutnošću ptica u vašem vrtu čime zimski dani više nisu tako pusti i dosadni.

Nekoliko savjeta:

-Hranilice možete kupiti ili izraditi sami. Bitno je pripaziti da imaju krović (vidi kasnije u primjerima), kako se hrana ne bi brzo smočila i trunula ili se smrzavala. Hranilice ne bojite jarkim bojama jer se toga ptice boje.

slika

- Hranilice morate redovito (svakodnevno!) kontrolirati: ako je hrana mokra ili smrznuta treba je ukloniti i zamijeniti. Ako su hranilice velike pa ptičice ulaze u njih kako bi jele, često se događa da u hranilici ostaju prazne ljuske, koje ptice ne mogu izbaciti pa vam se može činiti da je hranilica puna. Stoga je najbolje u takve hranilice stavljati količinu hrane dostatnu za jedan dan te svakodnevno hranu zamjenjivati u potpunosti.

- Hranjenje obavezno morate vršiti svakodnevno, odnosno ako se ustanovi da je sva hrana pojedena – ptice koje računaju na hranu koju im nudite, mogu uginuti od gladi ukoliko preskočite hranjenje.

- Ako hranilice postavljate na stupove, pazite da se uz njih ne mogu popeti grabežljivci (mačke i sl) –minimalna potrebna visina takvog stupa je iznosi oko 1,5m. Hranilice možete postaviti i na vanjski zid kuće, ispod krova, na staje, garaže, balkone - nije nužno da imate vrt i drveće na koje ćete ih vješati: sve varijante su dobre.

- Možete kupiti već pripremljenu hranu ili je možete prirediti sam

slika

Vrste hrane

Koju ćete vrstu hrane ponuditi ovisi o tome koje vrste ptičica želite hraniti. Predlažemo da iskombinirate nekoliko vrsta hrana kako bi privukli što više vrsta ptičica, društvo je veselije.

Najnekvalitetnija hrana je kruh. Ako ga već dajete, tada neka to bude stari kruh sa sjemenkama sitno natrgan. Njega će najradije jesti vrapci te, ponekad, i kosevi – zato nije uputno kruh stavljati u male hranilice. Preporučamo stoga da za kruh imajte ili drugu hranilicu ili ga jednostavno ponudite na podu koje ste prethodno očistili. Nipošto ne smijete davati pljesnivi kruh! Ono što nije dobro za vas nije ni za ptice

Treba napomenuti da ćete primijetiti da u ptice ne jedu isključivo jednu vrstu hrane npr. sjemenje već prehranu upotpunjuju i drugim namirnicama. Ptice koje većinom jedu sjemenje (vrpci, zebe i sl.).

Osnovnu mješavine hrane čine sitnije sjemenke (u trgovinama potražite hranu "za zebe") no, uputno je pridodati sjemenke suncokreta i to mješavine suncokreta (bijeli, šareni). Istina je da crni suncokret ima puno masnoća koje su potrebne za zimu (energent) no mješavina je preporučljivija

slika

Razlikujemo dvije skupine: one koje se hrane na tlu (crvendać, palčić) i one koje se hrane na drveću (djetlići, sjenice). U principu hranite ih podjednako. Klasičnu ponudu hrane čine kugle ili štapići u koji su utisnute razne sjemenke. Mogućnosti su raznolike: jogurt čašice, teglice za cvijeće ili čak ukrasne tikvice napunjene mješavinom sjemenki koje se potom izbuše i objese na grane - sve ideje koje dobro služe svrsi su dobrodošle.

- Ptice koje se hrane vocem (kosovi, drozdovi)

Oni većinom jedu na tlu jer ne mogu sletjeti na hranilice koje su obično manjih dimenzija. Stoga se hrana za njih servira hrana na očišćenom dijelu tla ili se naprave veće hranilice 1 - 1,5 m iznad zemlje. Njima se nudi sitno sjeckano voće koje je potrebno svaki dan ponuditi svježe budući da se vrlo brzo smrzava ili pak smežura, fermentira i sl. Zgodno je se na istu hranilicu servirati i sjemenke i voće pa ptice mogu birati.

- Ptice koje žive uz ili na vodi (labudovi, patke)

Njima se na obali ili u plićaku mogu ponuditi kukuruz, pšenica i salata no tek kada se ptice približe jer inače potone. Ove ptice vole kruh ali on nije za njih zdrav pa ga ipak izbjegavajte ako ikako možete.

slika

Grabljivice i vase pticice

Ni za ptice grabljivice po zimi nema dosta hrane. Zato se može desiti da ćete ih vidjeti kako love vaše ptičice, posebice ako živite blizu šumaraka ili šuma,. To vam zasigurno neće biti drago ali imajte na umu da se ovdje uistinu radi o prirodnom odabiru gdje će sokoli, ili slične ptice uspjeti uloviti bolesne ili vrlo slabe manje ptice. Nipošto ih se ne smije tjerati niti ubijati. Imajte na umu da je za ubijanje grabljivica (sve su zaštićene) propisana i visoka novčana kazna. Poznato je da daleko veći broj ptica strada od domaćih životinja npr. mačaka nego od prirodnih neprijatelja odnosno ptica grabljivica.

Napomena:

Nisam mogao naci vise fotografija razlicitih hranilica ali ako odete u bilo koju prodavnicu hrane za ptice, u njoj mozete vidite neku hranilicu koja vam se dopadne, ali i sami mozete praviti hrnilice. Najobicni je su prve tri na slici. Ova hrana u mrecici je sjeme u nekoj mesnoci. Dovoljno je uzeti neku masnocu:mast, loj i u to staviti raznog sjemenja:suncokret, psenicu, sjeme kojim hranimo kanarince i papagaje itd,sve to dobro izmijesati i izliti u neki loncic ili solju. Kad se ohladi, stavimo to u mrezicu kao sto se vidi na jednoj od slika, prikacimo neki kanap i zavezeno na grm ili granu manjeg drveta. Lijepo je zimi sjediti u toploj sobi i kroz prozor posmatrati kako se ptice hrane hranom koju ste im vi pripremili. U proljece im mozete kupovati i hranu u prodavnici, mozete stavljati ostatke hljeba, krupnije mljevenog kukuruza, psenice itd.
Pozdrav Zah
Zah
 
Postovi: 998
Pridružen/a: 22/07/2008 02:01

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la Zah dana 26/12/2009 03:15

Ptice ne samo da su lijepe, one su i korisne

U naše vrijeme veoma se često uzima korisnost kao mjera vrijednosti nečega ili nekoga. Sve se gleda kroz dobit, profitabilnost. Ptice su veoma lijepe. Mnoge nas očaravaju svojim pjevom. Ali ptice su i veoma korisne. Ako ih ne štitimo zbog njihove ljepote, tada ih trebamo braniti poradi njihove korisnosti.

Ptice pjevice veoma su korisne u poljoprivredi i šumarstvu. Mnogi insekti nanose štetu raznim poljoprivrednim kulturama i šumama. Danas se veoma mnogo upotrebljavaju razni insekticidi za uništavanje tih štetočina. Od insekticida nastaju i razne štete; u opasnosti su ne samo životinje, pa i ptice, nego i sam čovjek. Ptice također uništavaju razne insekte i njihove razvojne oblike (jaja, ličinke i larve) i tako na ekološki zdrav i prirodan način štite šume i poljoprivredne kulture.

slika

Sjenice su najkorisnije od svih ptica pjevica. Svojim šiljastim kljunom dopiru i do najmanjih pukotina i iz njih vade jajašca štetnih insekata. Tijekom cijele godine obitavaju na istom staništu pa su pouzdan čuvar naših šuma i vočnjaka. Tako je znanstvenim istraživanjima i promatranjima dokazano da jedna sjenica dnevno pojede hrane jednaku vlastitoj težini (oko 12 gr.). Ako se radi o leptirovim jajima to je više od dvije tisuće jaja dnevno. Još jedna usporedba kako bi se vidjela korisnost ptica: oko tisuću gusjenica (a one se izlegu iz jaja) smrekova prelca može jednu smreku potpuno ogoliti.

I muharice su veoma korisne uništavajući mnogobrojne kukce u zraku. Brgljezi naprotiv kukce, njihova jajašca i ličinke skupljaju po stablima. Također i puzavci obilaze stabla i pužu po njima tražeći kukce i njihove ličinke.

Kolika je korisnost ptica možemo uočiti još i na ovom primjeru: jedan par lisnih uši za osam mjeseci razmnožavanjem daje 820 milijardi ušiju. A jedna sjenica u jednom danu očisti jedno stablo od tih ušiju. Koliko bi trebalo insekticida za njihovo uništavanje?

slika

Ili ovaj primjer: mlada lastavica dnevno pojede oko 600 muha. Tako jedna lastavica uništi mjesečno oko dvije tisuće muha. Takve bi primjer mogli i dalje nabrajati. Međutim, očito je da je korisnost ptica za šume i vočnjake, te općenito za poljodjelstvo od izvanredne važnosti.U svijetlu ovih činjenica zaštita ptica je nužnost i to ne samo radi njih, nego još više poradi neposredne koristi koju nam pružaju.

Međutim, o zaštiti ptica vodi se premalo brige. Možda je to zakonom dobro regulirano, ali u praksi se ne poštuje. Ptice stradavaju na razne načine: uništavaju se njihova prirodna staništa, nestaje prirodnih živica i nasada, stvaraju se monokulture. Po šumama se uklanjaju stara i bolesna stabla u kojima ptice nalaze obitavališta. S druge strane zaprašivanje šuma kemijskim sredstvima protiv štetnika odvija se upravo u vrijeme kada se ptice gnijezde. U poljoprivredi se prekomjerno koriste pesticidi i insekticidi. Ptice stradavaju trovanjem hranom koju uzimaju iz tako onečišćenog okoliša.

I na kraju ovog razmatranja možemo postaviti pitanje: što bi bilo da nema ptica, što će biti ako ptičiji svijet drastično smanjimo ili uništimo? Koliko ćemo insekticida trebati u tom slučaju? Svijet bez ptica ne samo da bi bio siromašniji, već i nehumaniji.Boreći se za zaštitu ptica mi se borimo za jedan ljepši i humaniji svijet!
Zah
 
Postovi: 998
Pridružen/a: 22/07/2008 02:01

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la Eni_sa dana 25/02/2010 00:29

Zdravo narode...
Imam jedno pitanje... vidim ima vas ovdje koji znate o pticama.. gdje u Sarajevu mogu naci lokalitet- staniste ptice sjenice? Treba mi za projekat... posmatranje njenog ponasanja, ali ne znam gdje ih uopce ima...
Hvala mnogo...
Eni_sa
 
Postovi: 1
Pridružen/a: 25/02/2010 00:20

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la pepeljara dana 02/08/2012 10:00

ZAh imam pitanje, za tebe ai za ostale.

Da li ste upoznati sa ovim manjim pticama pjevicama koje obitavaju na prostorima nase zemlje.

Recimo ova zadnja slika od tebe zimska idila, na krovu ove hranilice nalazi se narodno receno ptica kako je ja poznajem "ringlov" ima karakteristican zvuk.
Pa me interesuje njegovo strucno ime, kao i imena za "frizolin" mali pjevac koji kada pjeva u zraku slicno leti kao da ima padobran, parabolicno padanje dole, zavodjenje zenki.

Iskreno interesuje me da li negdje postoji popis ptica koje obitavaju inace na nasim prostorima, pored stiglica, sjenica, zimovke, i sl.

od svoje 12-17 sam se bavio uzgajanjem istih. Sad kad se sjetim, sve sam ih hvatao, proucavao i pustao...(nije bilo pc, mobitela, poslijeratno stanje ) tako da mi je to bio jedini hobi.
pepeljara
 
Postovi: 319
Pridružen/a: 22/08/2003 00:00

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la zengi dana 08/10/2012 20:33

Zah kraaaalju, ti bas otvaras interesantne naucne teme. Bravo!

U mom kraju, sto me jako cudi, uopste nema ptica srednje velicine tj. vrana, svraka, cavki i golubova. Imamo samo gavrane, jastrebe misare i ove male ptice tipa sjenica itd.
Ovdje zivim vec oko 4 mjeseca i tek neki dan sam prvi put vidio jednu svraku koja je izgleda zalutala ili je bila u prolazu.

Vidim da nisi puno postavio o čavkama pa evo da dam mali doprinos. Naime, forumasica Phia mi je dala ovu čavku prije jedno 5-6 mjeseci.Ona je nasla na trotoaru kad je bila sasvim mala i vjerovatno je ispala iz gnijezda.
O cavkama u prirodnoj sredini mozete puno procitati na internetu pa o tome necu da pisem.

Čavka je izvrstan ljubimac. Samo jede, sere, krade cigare, obara stvari sa stola i blijedo te gleda, ovako kao na slici.
Nikad je nisam drzao u kavez jer je imati pticu (taj simbol slobode) u kavezu morbidno. Ona slobodno leti okolo, ode malo do sume ali u glavnom leta po basti gdje ima jedno 10 stabala, ili sjedi na ogradi ili na prozoru od WC-a.
Sto se tice razonode, mislim da je bolja od vecine ptica koje ljudi drze kao sto su papagaji, kanarinci, itd. Sa njom covjek bas moze da se druzi. Voli da sjedi na ramenu i gleda dok ti obavljas svkodevne poslove, jedes ili pijes kafu.

Dok je bio manji, bio je vise poslusan pa sam ga vodio u setnje sa svojim psima ili cak na kafu, ali sad kad je malo porastao postao je svojeglav i ne vraca se odmah na poziv nego ga moram dozivati. Tako da se sad druzimo samo po basti ili u kuci.

Čaki nekad.

http://www.youtube.com/watch?v=b4UcSxQM ... 26xUa5xeVQ

http://www.youtube.com/watch?v=MYJINDxe ... 26xUa5xeVQ

Čaki sad.

http://www.youtube.com/watch?v=MYJINDxe ... 26xUa5xeVQ

slika
zengi
 
Postovi: 977
Pridružen/a: 05/12/2010 13:34

Prethodna

Natrag na Kućni ljubimci

Online

Trenutno korisnika/ca: / i 4 gostiju.