Ptice u prirodi

Za sve koji vole ta divna stvorenja...

Moderator/ica: Sunrise00

Ptice u prirodi

PostPostao/la Zah dana 29/09/2008 03:56

Proučavanje ptica

Prepoznavanje nije cilj samo za sebe, već samo alat koji omogućuje daljnja proučavanja i sticanje daljnjih zadovoljstava. Prepoznavanje samo po sebi donosi određeni užitak, ali "skupljanje vrsta" služi vrlo maloj svrsi ako nije sastavni dio naprednijeg izučavanja.

Ptice se mogu proučavati ma gdje bili i u svako doba godine. Treba vam malo opreme; u većini slučajeva dovoljni su dalekozor, olovka i bilježnica.

slika

U proljeće, u svijet ptica stiže zapanjujuća promjena. Selice se vraćaju s juga; zimski gosti nestaju, odlazeći na sjever. Datumi dolaska i odlaska su važni i zanimljivi. Neke ptice se vraćaju na isto mjesto istog dana iz godine u godinu; druge mnogo nepravilnije. Neke stižu danju, neke noću, neke pojedinačno, neke u parovima, neke u jatima; na neke jako utiče vrijeme, na druge manje. Za odlazeće ptice, i one u prolazu, mogu se skupiti i usporediti istovrsni podaci. U proljeće stanarice također mijenjaju ponašanje, a pjesme, koje se nisu čule dugo vremena, ponovo odzvanjaju zrakom. Ptice zauzimaju teritorije gdje namjeravaju gnijezditi. Neke imaju male teritorije, neke velike; neke ih brane samo od pripadnika svoje vrste, neke i od drugih vrsta. Neke najviše vole vrtove, neke polja, neke žume. Mogućnost proučavanja ovih raznolikih pojava je dana svim promatračima i u vrlo kratkom vremenu se mogu naučiti mnoge zanimljive činjenice.

Novo polje proučavanja je otvoreno kad ptice započnu pjevati. Zašto ptica pjeva? Postoje li pojedinačne razlike u pjesmi? Kada pjeva? Što utiče na pjesmu? Ako vam je na raspolaganju magnetofon, možete snimiti i uspoređivati. Kad mužjak pjesmom privuče ženku na svoju teritoriju, počinje nova faza. Izbor mjesta za gnijezdo, gradnja gnijezda, polaganje jaja, inkubacija, izlijeganje i briga o mladima slijede u nizu.

Na ovom stupnju postoje bezbrojne mogućnosti za zanimljiva proučavanja i promatranja. Ponašanje ptica u različitim situacijama je skoro beskonačno različito. što nagoni pticu da izabere neku granu kao mjesto za gnijezdo? Kako se gradi gnijezdo? Čime? Koliko dugo? Da li ga gradi mužjak, ženka, ili oboje. A jaja: Kada su položena? Koliki je polog? Tko sjedi na njima i kako dugo? Kako ptica reagira na neprijatelje koji prijete gnijezdu? Koliko mladih se izvalilo? Kojim redom? Kada ih roditelji počinju hraniti? Kako često? Koliko? Kojom vrstom hrane? Koliko mladih preživi do napuštanja gnijezda? Kada ga napuštaju? Kako dugo ostaju uz roditelje? Ima li vrsta dva pologa, počevši cijeli ciklus još jednom?

Na sva ova pitanja se može odgovoriti promatranjem ptica, ponekad čak i iz kuće. Drugi aspekt biologije gniježđenja je broj ptica prisutnih u datom području. Ako se vodi nekoliko godina, redovnim brojanjem možemo dobiti mnogo informacija i eventualno se može vidjeti koji činioci utiču na broj prisutnih ptica. Mogu se postaviti kućice koje će rado koristiti viže vrsta, čineći proučavanje skoro svih aspekata biologije gniježđenja mnogo lakšim.

slika

Za preciznija proučavanja se mogu koristiti obojeni prstenovi, označavajući svaku pticu različitom kombinacijom obojenih prstenova na nogama, tako da se kao jedinka može prepoznati čak i s daljine. Ovu vrstu proučavanja bi trebali poduzimati bolje upućeni promatrači, a u mnogim je zemljama sada regulirano korištenje obojenih prstenova i treba tražiti dozvolu.
Redovno označavanje numeriranim prstenovima s utisnutom adresom institucije koja pokriva određeno područje je također za naprednije i regulirano je da bi se izbjegle zabune i zloupotrebe. Iako su mnoge mlade ptice već prstenovane, sada je pojačano hvatanje odraslih ptica. Prstenovanje ptica je veoma važno pomagalo za saznavanje mnogo različitih podataka o pticama; da li ptica seli, gdje, kada i kako; ono također baca svjetlo na životni vijek, smrtnost i sastav populacije, ako je prstenovano dovoljno ptica.
Nakon što je nova generacija podignuta, dolazi nova faza, jesenska seoba. Ona ponovo nudi množtvo mogućnosti za proučavanje. Sastav populacije se mijenja, neke vrste nestaju a druge se pojavljuju. Kao i prilikom proljetne seobe, javljaju se pitanja kada, kako i gdje. što utiče na odlazak? Kako počinje seoba?

Postoji mnogo mjesta gdje se može promatrati dnevna seoba kad jednom krene i ovdje se javljaju nova pitanja: Koje doba dana? Koliko vrsta i jedinki je uključeno? Kako visoko lete? Kako brzo? U kom smjeru? Kad seoba prođe, stanarice su suočene sa zadatkom preživljavanja zime i njene hladnoće, snijega i leda. što jedu? Kada? Gdje? Kako i gdje spavaju? Imaju li posebna noćivališta i kada na njih odlaze, te kako dugo ih koriste?

U ovo doba godine su mnoge ptice privučene na hranilice, osobito ako je vrijeme neuobičajeno lože. Ne samo da ćete izbliza vidjeti mnoge neobične ptice, već možete proučavati njihovo ponašanje i izbor hrane. Da li pojedine ptice imaju prednost pred drugima? Da li se to mijenja? Kada jedu? Koliko? Kakav je utjecaj vremena na hranidbene navike?
Hranilice za ptice također nude bogate mogućnosti za snimanje ptica, ali vam je neophodna specijalizirana i nežto skuplja oprema da biste dobili dobre rezultate. Teleskopske leće i stativ su osnovna oprema, ali rezultat sigurno nagrađuje troškove i napor.
Tada stiže proljeće i krug kreće iznova.

slika

Kad počnete promatrati ptice, dobra je ideja da, što je prije moguće, kontaktirate iskusnije promatrače u susjedstvu. Oni će vam biti od velike pomoći i mogu vam dati mnogo uputa kuda da idete, kada i što da tražite. Oni će znati druge promatrače ptica i klubove, susrete itd, sve što prve korake čini lakšim i uspješnijim.
Praktično svaka država ima svoja ornitološka udruženja, a u mnogim područjima postoje lokalna udruženja koja mogu biti od pomoći, ne samo početniku, već i naprednijem istraživaču. Mnoga izdaju časopise i biltene iz kojih se mogu dobiti vrijedne informacije.
Zah
 
Postovi: 998
Pridružen/a: 22/07/2008 02:01

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la Zah dana 30/09/2008 03:21

Ishrana ptica u prirodi

Kad sam bio u Njemackoj kao izbjeglica, sprijateljio sam se sa jednim bracnim parom. Puno puta sam bio kod njih ali jednoga dana majka od prijatelja koja je imala preko 87 godina iznese mi atlas ptica. Kaze mi da zeli samnom razgovarati o pticama i da joj ja pokazem, koje ptice zive u BiH. Listam ja tako atlas ptica i pokazujem koje ptice kod nas zive u vecem a koje u manjem broju. Ona mi odmah rece "pa vi imate jako malo ptica". I sam sam to primijetio cim sam dosao u Njemacku. Kod njih u svakom dvoristu vise hranilice na nekom niskom dvetu ili grmu. Tu dolaze ptice i ljeti i zimi, pa nije cudo sto imaju jako, jako puno ptica.
Pozdrav Zah

Ishrana ptica u prirodi

slika

Zima je na pragu pa bi trebalo poduzeti nesto kako bi sacuvali i ono malo ptica sto imamo. Nemam vremena da pisem svoje misljenje ali evo jedan tekst sa interneta koji odrazava misljenje mogih ljubitelja ptica.

Postoje dva sasvim oprečna mišljenja o tome da li je potrebno ptice u prirodi hraniti tijekom zimskih mjeseci. Postoji teorija kako dohranjivanje ptica zimi nije potrebno te da ih treba prepustiti prirodnom odabiru pri čemu će samo najotpornije i najsnalažljivije ptice preživjeti. No, treba imati na umu da je u današnje vrijeme većina ptica ugrožena utjecajem čovjeka kako u urbanim tako I u ruralnim područjima: (gubitak staništa i hrane, zagađenost vodenih tokova, iskrčivanje velikih površina za poljoprivredne kulture, upotreba umjetnih gnojiva, itd.).

Mi smatramo da je svakako potrebno hraniti ptice zimi budući da ne možemo govoriti o prirodnom odabiru stoga što današnje okruženje više nije prirodno i predstavlja prijetnju. Na taj se način ipak uspije sačuvati veći broj jedinki koje će onda u proljeće imati i veći broj mladunaca čime im se povećavaju šanse za preživljavanje. Nadalje, ptice koje ne trpe glad imaju jači imunološki sustav te će manje obolijevati a vidjeli smo da su neke bolesti ptica opasne i po čovjeka. Vrlo je važna i činjenica da se kroz naviku brige o životinjama kod mladih osoba potiče altruizam, briga za druge, ljubav prema prirodi i životinjama. I dakako, ništa manje važno je i samo zadovoljstvo povećanom prisutnošću ptica u vašem vrtu čime zimski dani više nisu tako pusti i dosadni.

slika

Nekoliko savjeta:

-Hranilice možete kupiti ili izraditi sami. Bitno je pripaziti da imaju krović (vidi kasnije u primjerima), kako se hrana ne bi brzo smočila i trunula ili se smrzavala. Hranilice ne bojite jarkim bojama jer se toga ptice boje.

- Hranilice morate redovito (svakodnevno!) kontrolirati: ako je hrana mokra ili smrznuta treba je ukloniti i zamijeniti. Ako su hranilice velike pa ptičice ulaze u njih kako bi jele, često se događa da u hranilici ostaju prazne ljuske, koje ptice ne mogu izbaciti pa vam se može činiti da je hranilica puna. Stoga je najbolje u takve hranilice stavljati količinu hrane dostatnu za jedan dan te svakodnevno hranu zamjenjivati u potpunosti.

- Hranjenje obavezno morate vršiti svakodnevno, odnosno ako se ustanovi da je sva hrana pojedena – ptice koje računaju na hranu koju im nudite, mogu uginuti od gladi ukoliko preskočite hranjenje.

- Ako hranilice postavljate na stupove, pazite da se uz njih ne mogu popeti grabežljivci (mačke i sl) –minimalna potrebna visina takvog stupa je iznosi oko 1,5m. Hranilice možete postaviti i na vanjski zid kuće, ispod krova, na staje, garaže, balkone - nije nužno da imate vrt i drveće na koje ćete ih vješati: sve varijante su dobre.

- Možete kupiti već pripremljenu hranu ili je možete prirediti sam

slika

Vrste hrane

Koju ćete vrstu hrane ponuditi ovisi o tome koje vrste ptičica želite hraniti. Predlažemo da iskombinirate nekoliko vrsta hrana kako bi privukli što više vrsta ptičica, društvo je veselije.

Najnekvalitetnija hrana je kruh. Ako ga već dajete, tada neka to bude stari kruh sa sjemenkama sitno natrgan. Njega će najradije jesti vrapci te, ponekad, i kosevi – zato nije uputno kruh stavljati u male hranilice. Preporučamo stoga da za kruh imajte ili drugu hranilicu ili ga jednostavno ponudite na podu koje ste prethodno očistili. Nipošto ne smijete davati pljesnivi kruh! Ono što nije dobro za vas nije ni za ptice

Treba napomenuti da ćete primijetiti da u ptice ne jedu isključivo jednu vrstu hrane npr. sjemenje već prehranu upotpunjuju i drugim namirnicama. Ptice koje većinom jedu sjemenje (vrpci, zebe i sl.).

Osnovnu mješavine hrane čine sitnije sjemenke (u trgovinama potražite hranu "za zebe") no, uputno je pridodati sjemenke suncokreta i to mješavine suncokreta (bijeli, šareni). Istina je da crni suncokret ima puno masnoća koje su potrebne za zimu (energent) no mješavina je preporučljivija

Razlikujemo dvije skupine: one koje se hrane na tlu (crvendać, palčić) i one koje se hrane na drveću (djetlići, sjenice). U principu hranite ih podjednako. Klasičnu ponudu hrane čine kugle ili štapići u koji su utisnute razne sjemenke. Mogućnosti su raznolike: jogurt čašice, teglice za cvijeće ili čak ukrasne tikvice napunjene mješavinom sjemenki koje se potom izbuše i objese na grane - sve ideje koje dobro služe svrsi su dobrodošle.

- Ptice koje se hrane vocem (kosovi, drozdovi)

Oni većinom jedu na tlu jer ne mogu sletjeti na hranilice koje su obično manjih dimenzija. Stoga se hrana za njih servira hrana na očišćenom dijelu tla ili se naprave veće hranilice 1 - 1,5 m iznad zemlje. Njima se nudi sitno sjeckano voće koje je potrebno svaki dan ponuditi svježe budući da se vrlo brzo smrzava ili pak smežura, fermentira i sl. Zgodno je se na istu hranilicu servirati i sjemenke i voće pa ptice mogu birati.

- Ptice koje žive uz ili na vodi (labudovi, patke)

Njima se na obali ili u plićaku mogu ponuditi kukuruz, pšenica i salata no tek kada se ptice približe jer inače potone. Ove ptice vole kruh ali on nije za njih zdrav pa ga ipak izbjegavajte ako ikako možete.

slika

Grabljivice i vase pticice

Ni za ptice grabljivice po zimi nema dosta hrane. Zato se može desiti da ćete ih vidjeti kako love vaše ptičice, posebice ako živite blizu šumaraka ili šuma,. To vam zasigurno neće biti drago ali imajte na umu da se ovdje uistinu radi o prirodnom odabiru gdje će sokoli, ili slične ptice uspjeti uloviti bolesne ili vrlo slabe manje ptice. Nipošto ih se ne smije tjerati niti ubijati. Imajte na umu da je za ubijanje grabljivica (sve su zaštićene) propisana i visoka novčana kazna. Poznato je da daleko veći broj ptica strada od domaćih životinja npr. mačaka nego od prirodnih neprijatelja odnosno ptica grabljivica.

Napomena:

Nisam mogao naci vise fotografija razlicitih hranilica ali ako odete u bilo koju prodavnicu hrane za ptice, u njoj mozete vidite neku hranilicu koja vam se dopadne, ali i sami mozete praviti hrnilice. Najobicni je su prve tri na slici. Ova hrana u mrecici je sjeme u nekoj mesnoci. Dovoljno je uzeti neku masnocu:mast, loj i u to staviti raznog sjemenja:suncokret, psenicu, sjeme kojim hranimo kanarince i papagaje itd,sve to dobro izmijesati i izliti u neki loncic ili solju. Kad se ohladi, stavimo to u mrezicu kao sto se vidi na jednoj od slika, prikacimo neki kanap i zavezeno na grm ili granu manjeg drveta. Lijepo je zimi sjediti u toploj sobi i kroz prozor posmatrati kako se ptice hrane hranom koju ste im vi pripremili. U proljece im mozete kupovati i hranu u prodavnici, mozete stavljati ostatke hljeba, krupnije mljevenog kukuruza, psenice itd.
Pozdrav Zah
Zadnja izmjena: Zah; 30/09/2008 04:13; ukupno mijenjano 7 put/a.
Zah
 
Postovi: 998
Pridružen/a: 22/07/2008 02:01

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la Nosferatu dana 30/09/2008 03:40

Ljepa ti je ovo tema.

Mene nisu nikad ptice toliko interesirale dok nisam doselio u kraj u kojem ima ptica grabezljivica.

Primarno sokolovi ali i jastrebova i sova, nazalost nisam nikad vidjeo orla.

Uz njih me interesuje jos i djetlici, stvarno su nevjerovatne ptice.

Ali grabezljivice su, stvarno, gledajuci tu pticu to je jedan nevjerovatan osjecaj slobode, kako leti, sama, bez po muke, kako kruzi okolo, i trazi pljen, obrusivanje, i slicno, to je ptica po inteligneciji daleko nadprosjecna, po samostalnosti daleko najsamostalnija, i eto, svakakvih sam zivotinja vidjeo, ali kad god vidim grabezljivicu u letu, zastanem. Mora se covjek diviti tako necemu...

Interesuje me ako se bavis ovim vec.

Koji durbin se preporucuje, ili sta provjereno vrijedi novca, nije pretesko, nije preskupo i nije nesto sto je napravljeno u Kini... Ja bih da kupim nesto sto se moze koristiti i za rekreaciju (gledanje utakmica), i za prirodu (lov ili posmatranje pticica). Nesto dakle, sto je stvarno svestrano.

Ako bi malo mogao o tome.
Avatar
Nosferatu
 
Postovi: 2164
Pridružen/a: 04/08/2006 03:34
Lokacija: Give me your tired, your poor, Your huddled masses yearning to breathe free

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la Citizen-X dana 30/09/2008 04:01

Tasco, Leopold a evo vidim i Nikon su ti medju najboljim durbinsko-snajperskim optickim uredjajima sve ovisi sta trazis.

Danas imas i onih sa povecanjima vecim od 20x za neku prihvatljivu cijenu 150$ pa navise. Ali svakako mozes naci u nekim prodavnicama lovacko-vojne opreme. Sve ovisi sta zelis i koje performanse. Za "obicne smrtnike" postoji i famozni Night Vision koji radi na principu IR termalnih prikaza da ti pretvara noc u dan a zive objekte termalno prepozna.

Evo ja sam sutao par asocijacija na guglu - best binoculars i imas zaista dosta rezultata.

Medjutim - ono sto bih ja preporucio je - da pogledas na e-bayu i tako pokusas da nadjes ono sto tebi odgovara, kao sto rekoh - da sebi trazim za ono sto ti hoces - trazio bih nesto sa povecanjem 15 i vise (x) - puta, mada evo su sasvim solidna i povecanja od 10x za amatere.

Tu recimo imas nesto:

http://www.binocularsbest.net/binocular-birding.html
Avatar
Citizen-X
 
Postovi: 1537
Pridružen/a: 27/04/2007 13:42
Lokacija: Niodaklevci, BlackField - Nidjezemska

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la Zah dana 02/10/2008 02:35

Razni činioci u prepoznavanju

slika

Osim fizičkih detalja i ponaženja svake vrste, ulogu u prepoznavanju imaju i drugi činioci; iako nisu i ne mogu biti sigurni za određivanje vrste, nisu od ništa manje pomoći. Prepoznavanje obično sadrži postupak isključivanja; malo ptica se prepoznaje samo po potvrdnim opažanjima. Važno je mjesto gdje je ptica viđena. Slično, vrste rasprostranjenošću unutar Europe jako variraju pa, osim zemljopisnog područja, stanište je također važno, iako se svaka pojedina ptica može izuzetno pojaviti u bilo kom staništu. Ako smeđu grmušu vidite u močvari, pomišljate na razne Acrocephaluse; ako je vidite u šumi, prvo pomislite na grmušu smokvaricu dok vam Acrocephalusi vjerovatno ne padaju na pamet, osim ako vam nešto neobično u vezi s pticom ne pobudi sumnju.

U sužavanju izbora vrsta koje razmatrate, važnu ulogu igra doba godine kada je ptica opažena. Grmuše se u sjevernim skandinavskim šumama sredinom zime ne viđaju, a zebe nikavice su ljeti rijetke u južnoj Europi. Tako, uz nešto iskustva, smjesta odbacujete velik broj teoretskih mogućnosti. Brojnost vrste je također vrlo važna. Zapamtite, ako ste suočeni s izborom, uvijek je najvjerovatnije da ste vidjeli najbrojniju od mogućih vrsta.

slika

Iako bi netko teoretski mogao pokušati raspoznati sve ptice, u praksi je to vrlo teško uraditi. S druge strane, nužno je da sva rijetka i neobična opažanja budu potkrijepljena konačnim i sigurnim prepoznavanjem, bolje od više promatrača. Ako ste u dilemi, zapišite sve podatke o promatranoj ptici - samo ono što ste opazili - na licu mjesta, tako da kasnije možete konzultirati iskusnijeg prijatelja i/ili literaturu.
Zadnja izmjena: Zah; 03/10/2008 02:19; ukupno mijenjano 1 put/a.
Zah
 
Postovi: 998
Pridružen/a: 22/07/2008 02:01

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la Zah dana 03/10/2008 02:15

Migracije ptica

Neke ptice su stanarice na čitavom arealu tokom cijele godine. To ne znači da pojedini primjerci ne putuju uopće, već samo da ih putevi ne vode van gnijezdilišnog areala. Druge su djelomične selice, što znači da dio populacije, ili neka populacija u cjelosti, seli dok ostale ostaju unutar areala gniježđenja. U Europi su obično sjeverne ili krajnje istočne populacije one koje sele, zbog surovijih klimatskih uslova u tim područjima. Prave selice potpuno napuštaju gnijezdilišna područja.

slika

Mnoge ptice kreću na jug mnogo prije nego ih hranilišni i vremenski uvjeti na to prisile (npr. grmuše) dok druge ne kreću dok ih ne natjeraju snijeg i led (npr. mnoge patke).

Fiziološka osnova seobe nije u potpunosti poznata, ali su pokusi dokazali da je važna duljina dana koja utiče na proizvodnju hormona u hipofizi. Prije seobe ptice skladište energiju u obliku masti da bi bile u stanju izdržati napor putovanja.Ptice su također poznate po nalaženju puta pomoću zvijezda i Sunca, ali prepoznavanje lokalne geografije također je važno, objašnjavajući kako su neke jedinke u stanju da se godinu za godinom vrate u isti vrt.

U Europi većina selica ide na jugozapad preko Europe u jesen. Kao što se može vidjeti na kartama, postoji nekoliko izuzetaka iz ovog općeg pravila, npr. crnoglava strnadica, koja kreće skoro pravo na istok. U proljeće, kada se selice vraćaju, obično u zapadnu Europu stižu ranije nego u istočnu ili srednju. Brzina seobe se znatno mijenja, ali je uopćeno proljetna seoba mnogo brža od jesenske, a kasne proljetne selice putuju brže od ranih.

Iako gnjezdarice Europe zimi idu na jug, također imamo neke ptice koje gnijezde na južnoj polulopti, a zimuju ovdje i provode svoju "zimu" (naše ljeto) na sjevernom Atlantiku.

Slijedeći čest oblik seobe je okomiti pokret planinskih ptica koje se zimi spuštaju u doline.Od seoba se razlikuju masovne pojave (najezde) nekih vrsta, kao npr. smrekovog krstokljuna koji se pojavljuje u velikom broju u zapadnoj Europi nakon godina s obilnim urodom jelovih sjemenki u Rusiji. Druga pojava je raštrkavanje mladih ptica neposredno nakon sezone gniježđenja, a prije prave seobe. Ovo je osobito karakteristično za čaplje.

Ptice obično sele preko širokih prostranstava, ali mnoge teše okupljanju u određenim područjima gdje ih se moše lako promatrati. Noćne selice su ponekad prisiljene zastajati na mjestima gdje naiđu na nepovoljne vremenske uslove. Mnoge kopnene selice slijede morske obale, a na mjestima gdje su prisiljene prijeći vodu da bi nastavile put, mogu se okupiti u velikom broju. Kada kopnene ptice moraju prijeći planine, okupljaju se u dolinama.

slika

Slično, morske i vodene selice se mogu okupljati duž određenih morskih obala, a mogu se odmarati u nepreglednom broju na osobito omiljenim hranilišnim područjima.

Ptice su tokom seobe vrlo podlošne premještanju zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta i vjetra, stoga su proljeće i, osobito, jesen vrijeme kada je najvjerovatnije da će se vidjeti rijetkosti s dalekih mjesta. Osobito dobra mjesta za nalaženje takvih ptica su otoci i rtovi koji privlače ptice s velikih područja.
Zadnja izmjena: Zah; 04/10/2008 04:23; ukupno mijenjano 5 put/a.
Zah
 
Postovi: 998
Pridružen/a: 22/07/2008 02:01

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la kEN0 dana 03/10/2008 02:32

ptice su zakon
kEN0
 
Postovi: 882
Pridružen/a: 01/07/2006 15:27
Lokacija: Sarajevo

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la Zah dana 07/10/2008 03:11

Vrabac, [Domaći vrabac Passer domesticus]

slika

Prisutni svuda gde čovek živi, vrapci bi se skoro mogli nazvati i domaćim životinjama. Napravite im kućicu u koju bi se mogli skloniti preko zime i hranite ih pa će vam uskoro jesti i iz ruke.Živahnost i okretnost koju poseduju ove majušne ptice pripisale su im i neke ljudske osobine. Kako je percepcija pesnika vrapce gledala kroz `ružičasti filter`, od ljudskih osobina su im dodeljeni vedrost, ushićenje, marljivost, živost duha itd. Iako su ovo najverovatnije plodovi ljudske mašte, nije loše da vrapce ponekad pažljivije posmatrate. Verovatno će i vama izgledati da su oni zaista veseli. Jedno je sigurno, `druženje` sa ovim ptičicama zaista deluje pozitivno na raspoloženje. [Nemojte to nikome reći inače će ih uskoro prodavati po Tele shop-ovima kao instant terapiju ]

Populacija vrabaca je kroz istoriju varirala tj. uglavnom rasla. Ipak, njihova brojnost tokom dvadesetog veka čak i opada u razvijenom delu sveta. Razlog tim promenama je tesna povezanost vrabaca i čoveka. Sa širenjem civilizacije iz Evrope ka drugim kontinentima kretali su se i vrapci. Izuzetno prilagodljive i otporne ptičice su se proširile po celom američkom kontinenetu za manje od 100 godina nakon što su ih iz Evrope doneli trgovačkim brodovima. Možda najbolju ilustraciju prilagodljivosti vrabaca predstavlja nekoliko parova koje su rudari čuvali na 700 metara ispod površine Zemlje u rudnicima Jorkšira [Yorkshire]. Ptice o kojima je reč su čak imale i mlade u oknu rudnika!

slika

Vrapce retko možemo videti u nenaseljenim područjima. Kako se pretežno hrane zrnevljem brojnost u gradovima im se blago smanjila sa potiskivajnem konja iz saobraćaja. Danas u naseljenim mestima vrapci uglavnom žive od ljudi koji ih hrane po parkovima. Naravno, i dalje su česti stanovnici farmi sa domaćim životinjama. Prirodnih neprijatelja imaju, mada ne mnogo. Toj kategoriji pripadaju mačke, sove i jastrebovi. Uprkos njima, skoro svaki grm u parku, gušća krošnja ili pogodan otvor u krovu predstavljaju dom ovim večito užurbanim pticama. Gnezda koja od travčica i perja zajednički prave mužjak i ženka uglavnom izgledaju neuredno pa čak i prljavo. Vrapcima je očito najvažnija upotrebna vrednost gnezda. Ženka u njega polaže od 4 do 9 jaja. Mladunci u roku od par nedelja nauče leteti i ubrzo napuštaju roditelje.

Kada kažemo vrabac, mi mislimo na domaćeg vrapca ili Passer domesticus-a koji je najbrojniji u Evropi i severnoj Africi. Severno Američki vrabac je sličan mada ima nešto kraće nožice i deblji kljun. Mužjak domaćeg vrapca pred parenje dobija sivkastu traku povrh glave, kestenjaste nijanse na krilima i svetlo bele `obraze`. Ispod kljuna je tamno crna traka koja se proteže do korena oka. Ženke imaju manje izražene nijanse sive i smeđe boje bez crnih i kestenjastih šara. Mladi mužjaci kao i oni koji nisu u periodu parenja liče na ženke tj. nemaju izražene već nešto `ispranije ` boje perja.

slika
Tamno zelena boja, prirodno staniste
Svijetlo zelena, covjek ih naselio

Iako su daleko od egzotičnih, vrapci su svakako zanimljive ptice. Posmatrajte njihove kolonije po krošnjama i grmovima i iznenadićete se zanimljivom hijerarhijom, povremenim `svađama`, neustrašivom otimanju hrane od znatno većih ptica i naravno - neverovatnom energijom. Veseli vrabac je već dugo i neka vrsta zaštitnog znaka našeg glavnog grada.

Na kraju, ostaje još samo da se prošetate do najbližeg parka i mrvicama hleba ili kokicama nahranite ove ptičice!

Ono što većini ptica nikako ne odgovara i zbog čega ih ima sve manje i manje, za vrapca je upravo suprotno. Čini se što se sredina više urbanizira, da se broj vrabaca povećava. Uvijek u čovjekovoj blizini, u gradovima, selima, na imanjima, farmama, gospodarstvima svih vrsta i na bilo kojem mjestu. To osobito vrijedi za vrstu koja ima naziv vrabac pokućarac. Vrabaca inače ima više vrsta, a kod nas je, uz pokućarca, najpoznatiji poljski vrabac.

Vrabac se baš ne odlikuje nekom posebnom ljepotom, to je ptica skromna izgleda, ali je veliki borac za opstanak, koji zadivljuje svojom upornošću i dovitljivošću. Tijekom stoljeća proganjani i osuđivani na istrebljenje, oni su odolijevali svemu, opstali i dokazali da nisu štetočine. A o njihovoj korisnosti i štetnosti se zaista stoljećima raspravljalo. 1744. godine pruski je kralj Fridrih Veliki tražio od svojih podanika da mu svake godine predaju toliko vrapčjih glava, koliko je članova u obitelji. Pedesetih godina prošlog stoljeća Kinezi su za slabu žetvu riže krivili vrapce, pa su ih masovno uništavali, da bi sljedećih godina došlo do prave invazije raznih kukaca. Tada se uvidjela pogreška i vlast je čak intervenirala da se vrapci čuvaju, kako bi se ponovo namnožili. Nijemci su potom i znanstveno dokazali da tamo gdje ima vrabaca urod često nadmaši očekivanja. Ta simpatična ptičica, koja i zimuje s nama, više se nigdje ne protjeruje.

slika

Vrabac pokućarac ili domaći vrabac (Passer domesticus) dužine je oko 15 cm i težine oko 30 grama. Mužjak je tamno pepeljaste boje, do sive, na tjemenu, a podbradak je crn. Ženka je smeđe glave i nešto svjetlijeg podbratka. Rasprostranjen je po cijeloj Europi, osim najsjevernijih zemalja te Italije i Korzike. Žive u skupinama, skaču po tlu, raširenih nogu. Osjetljivi su na hladnoću, pa se zimi zavlače u dobro obložena gnijezda, a i pomoć čovjeka u to, za njih teško vrijeme, je vrlo važna. Hrani se žitom, pupoljcima, kukcima, raznim otpacima. Pravi poluloptasto, ne baš uredno gnijezdo, pod krovovima, na izbočinama zidova, u kućicama za ptice. Donešeno sijeno i slamu oblaže perjem, a ženka snese 4 do 6 jaja već u ožujku. Nakon 13 do 17 dana izlegu se mladi, o kojima brinu oba roditelja, hraneći ih kukcima, gusjenicama, a potom i sjemenjem. Ta briga traje još oko 8 dana nakon izlijetanja iz gnijezda, a tada već otpočinje briga za novo potomstvo. Životni vijek im je od 2 do 3 godine, rijetko i do 7 godina.

U Europi žive četiri vrste iz roda vrabaca. Poslije vrapca pokućarca ili domaćeg vrapca, u nas je najčešći poljski vrabac (Passer montanus), koji je nešto manji od domaćeg - oko 14 cm, a i lakši, oko 23 grama. Mužjak i ženka se ni po čemu ne razlikuju. Imaju crvenkasto-smeđe tjeme, crn podbradak i manju pjegu na grlu, a lice je bijelo s crnom mrljom. Poljski vrabac se drži nešto dalje od ljudskih naselja, voli otvorene prostore, livade s cvijećem, grmlje, parkove, vrtove i svijetle listopadne šume nedaleko od naselja. U jesen se udružuju u veća jata, tražeći prenoćišta na nekom drvetu blizu naselja. Ako je zima izrazito oštra, znaju odletjeti južnije, prema moru. Zato se i ne smatra stanaricom, nego skitalicom. No, u rano se proljeće uvijek vraća.

Hrani se kao i domaći vrabac, gusjenicama, hruštevima i sitnim insektima, ali i sjemenkama. Gnijezdo pravi u rupama i udubljenjima na zemlji, pokriveno, napravljeno od trave i obloženo perjem, a rjeđe ima otvoreno gnijezdo na grani. Imaju dva do tri gnijezda u kojima bude četiri, šest, pa i osam jaja, na kojima sjede oba roditelja. Jednako se tako oba brinu i za mlade i to i nakon napuštanja gnijezda i do 20 dana. U glasanju su nešto tiši od domaćeg vrapca. Ako je jato jako brojno mogu nanijeti štete jedino kod žetve, ali je njihova korisnost, s obzirom na uništavanje brojnih štetnih kukaca, mnogo značajnija. Na svoju nesreću on je koristan nekim drugim pticama, možda cjenjenijim od njega, jer kad su u velikom jatu, tada odvuku pažnju grabljivica od drugih ptica i postaju njihov lak plijen.

slika

Vrapci inače nisu gostoljubive i darežljive ptice. To što će pozvati ostale vrapce naiđu li na rasute mrvice, ne čine iz tih razloga, nego zato što će jedan vrabac na tlu teško pobjeći naletu grabljivice, a ako ih je više, šanse da se napad preživi su mnogo veće. Strašilo će kratko za vrapca predstavljati neku opasnost, jer ubrzo, približavajući mu se sve bliže, uoči da tu stvarne opasnosti nema i prestaje se na njega obazirati. Vrapci vrlo dobro osjete kad su zaista u opasnosti i kad su proganjani. Tako će jedan vrabac, pogođen kamenom, praćkom ili zračnom puškom, na duže vrijeme to dvorište ili neko drugo mjesto ostaviti bez vrapčjeg društva.

U Europi živi još i talijanski vrabac (Passer italiae), u svemu sličan domaćem vrapcu, osim što ga se može naći samo u Italiji i Korzici. Zatim španjolski vrabac (Passer hispaniolensis), koji živi u srednjoj i južnoj Španjolskoj, Sardiniji te Grčkoj. Iz drugog roda vrabaca, znanim kao vrapci kamenjari (Petronia), u Europi živi samo jedna vrsta - Petronia petronia, i to u Pirinejima, na jugozapadu Francuske, na jugu Balkana, Italiji i sredozemnim otocima.

Vrapci se gnijezde na različitim mjestima: ispod strehe, u rupama i šupljinama zgrada, na puzavici i bršljanu oko kuća, na morskim grebenima i u žbunju. Gnijezdo smešteno u bršljanu ili u rupi često je neuredno, izgrađeno od slamki i ostataka smeća i napunjeno perjem. Prostrana i dobro izgrađena gnijezda su ona na drveću i u grmlju, najviše u seoskim krajevima.

Domaći vrapci su veoma agresivni oko otimanja mjesta gde će se gnijezditi i često nasilno uništavaju gnijezda prethodnih stanara, a ponekad direktno grade sopstveno gnezda na postojeće, u kojem se nalaze živi pticici. Lastavice i plave ptice su posebno osetljive na ovakvo ponašanje.

slika

Pet do šest prašnjavih jaja, išaranih crno-sivim pjegama na krem bijeloj podlozi su tipičan opis jaja koja legu vrapci. Variraju u veličini i obliku, kao i u šarama. Domaći vrabac ima najkraći inkubacioni period od svih ptica - 10 do 12 dana. U Novoj Engleskoj, u SAD, ženka u toku ljeta može da izleže i do 25 jaja.
Zah
 
Postovi: 998
Pridružen/a: 22/07/2008 02:01

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la Zah dana 12/10/2008 01:15

Golub pecinar, gradski golub

Od divljih golubova pećinara (Columba livia) potječu sve domaće pasmine golubova. Spada u porodicu golupčarki i ima oko 15 podvrsta.

slika

Golubovi (Columbidae) su porodica ptice iz reda Columbiformes. Rasprostranjeni su širom svijeta, a najveća raznolikost između vrsta postoji na području Indonezije i Australije. Zbijene su građe, imaju kratak vrat, te kratke i uske noseve.

Hrane se biljnom hranom - vrste umjerenih područja pretežno raznim sjemenjem, a tropske vrste i plodovima. Domaći golubovi potječu od goluba pećinara, divlje vrste koja još i danas živi po pećinama i jamama pod zemljom. Pećinari su rasprostranjeni pretežno na Sredozemlju (žive i u Dalmaciji), sjevernoj Africi i Indiji.U Europi osim pećinara žive i druge vrste divljih golubova: golub dupljaš, golub grivnjaš, divlja grlica i gugutka.

Povijest
Smatra se da su golubovi pripitomljeni prije više od 3000 godina prije nove ere. Najvjerojatnije su ih pripitomili Egipćani i Sumerani. Ovi su narodi štovali golubove kao svetu pticu i glasnike bogova. Prilikom iskopavanja faraonskih grobnica pronađeni su muminficirani golubovi koji su faraonu trebali poslužiti kao glasnici prilikom putovanja u nebo. Iz starog Egipta uzgoj domaćih golubova se širio na ostale civilizacije. Poznato je da su se stari Grci i Rimljani počeli rano baviti uzgojem golubova. U to vrijeme su se polako počele formirati različite pasmine golubova. U srednjem vijeku samo su plemići smjeli uzgajati rasne, dok su seljaci smjeli držati samo obične poludivlje golubove. Raspadom feudalnog sustava i stvaranjem demokracija rasni golubovi postaju dostupni svim zainteresiranim ljudima pa otada počinje stvaranje mnogih novih pasmina. Domaće golubove možemo podijeliti na dvije osnovne skupine - na ukrasne golubove koji se uzgajaju zbog svoje iznimne ljepote, i sportske golubove koji se uzgajaju zbog svojih letačkih osobina. Golubovi letači dijele se na letače, visokoletače, Engleski tipler, pismonoše i prevrtače. Ukrasni golubovi se dijele na njivske golubove i golubove u boji, golubove bubnjare, golubove gušane,strukturne golubove, golubove galebiće, bradavičaste golubove i kratkokljune ukrasne golubove.

slika

Stalnom migracijom ljudi iz Azije u Evropu, stizali su i ti prvi domaći golubovi. Dokaz, da je domaći golub u ta davna vremena bio cenjen i u Evropi, je figura goluba nađena uz desnu obalu Dunava, severnije od Vukovara, a arheolozi su je nazvali - vučedolska golubica. Figura je stara oko 4500 godina i najstarija je figura goluba nađena u Evropi. čuperak na zatiljku glave i šare na krilima dokazuju da predstavlja domaćeg goluba. Ovakve ukrase nemaju divlji glubovi. Na široj oblasti oko tog lokaliteta, na levoj i desnoj obali Dubava, bila je razvijena vučedolska kultura.

Nešto kasnije, ali pre nove ere, dolaze Iliri na Balkan i donose svoje golubove koje su smatrali svetim pticama, odnosno Božijim glasnicima. Potomci ilirskog goluba danas se gaje širom sveta pod imenom Pigeon Archangel - golub arhanđeo. Kod nas se za ovu najstariju živu rasu golubova sačuvao naziv - Ilirski golub .

Osobine
Dužina mu 32-34 cm, raspon krila oko 63 cm, dužina repa 10 cm, a teži oko 330 g. Golubica je nešto manja. Ova ptica ima perje škriljasto plave, mutnoplave boje. Perje na grudima i na vratu ima metalan odsjaj, koji je obično s donje strane purpurnog sjaja, dok je s gornje strane plavozelenog metalnog sjaja. Na krilima se nalaze dvije crne pruge (trake) i jedan crno obojeni široki završni rub na repu. Na donjem djelu leđa nalazi se svijetlije perje. Ženka je nešto blijeđe boje i ima znatno manje sjaja na grudima i vratu.

slika

Rasprostranjenost
Golub pećinar živi na nekoliko otoka na sjeveru i na obalama Sredozemnog mora, uključujući i cijelu obalu Sjeverne Afrike, zatim Izrael, Siriju, Malu Aziju i Iran, ogranke Himalaje i drugdje. Na krševitim obalama Istre, Dalmacije, Hrvatskog primorja, Like, Italije, Grčke i Male Azije živi u ljevkastim podzemnim udubljenjima i pukotinama stijena, često i duboko ispod zemlje. U Egiptu se viđa u blizini rječnih brzaka u velikim jatima, pa i usred pustinje, mada je rjedak u unutrašnjosti Afrike. U Indiji je jedna od najčešćih divljih ptica, gdje nastanjuje mnogobrojne šupljine i udubljenja stijena, litica i grebena pored morske obale ili u blizini većih rjeka. Na sjeveru Europe se viđa najdalje do Stavangera u Norveškoj (59 stupnjeva sjeverne širine).

Ponašanje
Golub pećinar je vrlo sličan običnom gradskom golubu uličaru. Od njega je nešto okretniji, malo brži u letu i znatno plašljiviji. Pri hodu se njiše kod svakog koraka. Leti odlično i postiže brzinu od sto kilometara na sat. Izbjegava praviti gnjezdo na drveću, iako se u sjevernoj Africi može vidjeti da se gnijezdi na palmama ili kod nas, na Jadranu, na drveću. Pri sakupljanju hrane je vrlo pokretan i može satima trčati u svim pravcima da bi napunio svoju voljku hranom. Pri pijenju vode redovito zagazi u vodu. Golub pećinar je miroljubiva ptica, ravnodušan i tolerantan prema drugim pticama.

Prehrana
Golub pećinar se hrani zrnjem žitarica, korova, repice, mrkve, graška, grahorice i lana. Iako prilikom sjetve pojedu nešto žita ili drugog kultiviranog bilja, oni pojedu mnogo više sjemenki raznih vrsta korova, kojima daju prednost čak i kad imaju na raspolaganju i jedno i drugo sjemenje, te su ovi golubovi korisniji nego što se to obično misli.

Razmnožavanje

slika

Golub pećinar se leže bar dva puta godišnje, dok gradski golub to čini najmanje tri puta. Jednom spareni golubovi se rijetko kad rasparuju. Izuzeci su rjetki. Na mjestu koje je pogodno za gnijezdo mužjak se postavi glave spuštene prema zemlji i naročitim gukanjem zove svoju ženku. Golubica sa raširenim krilima i uzdignutim repom dolazi k njemu, pažljivo mu kljunom gladi perje glave, a on isto čini i njoj te se ljubavna igra nastavlja izvan gnijezda. Golub i golubica se ljube kljunovima, da bi se najzad izvršio sam čin parenja. Poslije sparivanja ponosno koračaju amo-tamo da bi trenutak kasnije odletjeli nekud bez cilja i opet se vratili na staro mjesto. Kasnije će golub potjerati golubicu na gnijezdo, donijet će joj slamke i grančice, pa će u nevješto sagrađeno gnijezdo snesti dva bijela, glatka, duguljasta i sjajna jaja. Golub i golubica zajedno sjede na jajima. Poslije 16-18 dana mladi se legu iz jaja. Roditelji ih ispočetka hrane kašom koja se stvara u sluzokoži voljke, a kasnije omekšalim sjemenjem, a na kraju tvrđim sjemenjem pomješanim sa kamenčićima i česticama zemlje. Poslje 4 tjedna golupčići izlijeću iz gnijezda i brinu se sami o sebi, a roditelji se pripremaju za novo leglo.
Zah
 
Postovi: 998
Pridružen/a: 22/07/2008 02:01

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la Zah dana 14/10/2008 02:57

Golub dupljaš (Columba oenas) je vrsta ptica iz porodice golupčarki.

slika

Opis
Sliči golubu grivnjašu, samo je nešto manji i nema bijeli ukras na vratu i krilima. Glava, vrat, gornji dio krila i doljni dio leđa su plave boje. Gornji dio leđa je smeđeplav, a prema guši prelazi u boju crnog vina. Doljni dio tijela mu je zagasitoplav. Velika letna pera u krilima su plava, kao i pera repa. Na krilima ima jednu prugu mrke boje. Kljun mu je blijedožute boje sa crvenom nosom. Doseže veličinu do 32 cm a raspon krila mu je oko 70 cm. Teži do 350 grama. Mužjaci i ženke se ne razlikuju, a glasanje podsjeća na glasove "uu ru".

Rasprostranjenost
Rasprostranjenost mu je nešto manja nego kod goluba grivnjaša. Kako je ptica selica, između veljače i listopada sreće ga se diljem Europe u šumama i parkovima osim na Islandu i na sjeveru Skandinavije. I u Hrvatskoj je selica, i to prije svega u sjevernim predjelima. Zimu provodi na krajnjem zapadu i jugu Europe.

Način života i razmnožavanje
Ime je dobio po tome što se leže u dupljama starog drveća. Gnijezdo gradi u dupljama starog drveća u koje nese dva bijela, ovalna jaja dužine 36 mm, a širine 27 mm. Mladi se izlegu poslije 17-18 dana leženja. Par se izmijenjuje na gnijezdu i u podizanju mladih. Znaju prihvatiti i ponuđene kućice za ptice. Obično se legu tri puta godišnje, ali uvijek u novoj duplji, jer u starome gnijezdu ostane dosta izmeta mladunaca.

Ishrana
Hrani se prvenstveno raznim sjemenjem, plodovima maslina, zrnjem žita, sjemenjem korovskih biljaka, četinjača i drugog drveća. Ranije je činio dosta štete poljoprivredi, ali kako se danas posvećuje veća pažnja šumama, šupljih stabala je sve manje, pa je sve manje i golubova dupljaša.
Zah
 
Postovi: 998
Pridružen/a: 22/07/2008 02:01

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la Zah dana 16/10/2008 02:45

Golub grivnjas

slika

Golub grivnjaš (Columba palumbus) najveći je od svih divljih vrsta (pr. 11). Naraste 40-42 cm. Ime je dobio po dvjema bijelim prugama na vratu koje se kod starih primjeraka stapaju u zatvoren prsten, uz metalni preljev samog vrata. Lako se p r e p o z n a j e po veličini, dugom repu i bijeloj mrlji na pregibu krila. Od boja prevladava mutno-plava, odnosno siva boja koja na pojedinim dijelovima tijela prelazi u otvoreniju sivu ili tamniju crvenkasto-sivu nijansu. Na pregibu krila ima široku bijelu prugu, a na repu veliku bijelu mrlju. Dugačka pera na krilima prelaze u crnu boju.

R a s p r o s t r a n j e n je gotovo po cijeloj Europi, osim Islanda, sjeverne Skandinavije, Finske i Rusije. Spada u ptice selice. Kod nas na jugu, te u Njemačkoj, Španjolskoj i Italiji se ne seli.

O b i t a v a po šumama u malim jatima, 4-6 parova zajedno, ali se nalazi i na poljoprivrednim površinama, u parkovima, naseljima (trgovi, vrtovi), itd. H r a n i se sjemenkama, mladim biljnim izdancima, crvima i puževima.
G n i j e z d i se na drveću 2-3 puta od travnja do rujna. Ženka snese 2 bijela jaja i oba partnera se izmjenjuju na gnijezdu 16-17 dana. Nakon 30 dana mladi su sposobni za samostalan život. Roditelji su vrlo plašljivi, pa, ako ih se otjera s gnijezda, više se ne vraćaju jajima ili mladima. Najčešća mu je
pjesma prigušeno “guu-guuu-guu, guu-guu”. U svadbenom letu leprša strmo uvis uz glasne zamahe krilima , a onda klizi nadolje s blago uzdignutim krilima.

slika

Naponena: U poslednje vrijeme sve se redje vidja, jer ga lovci love sa sadovoljstvom, ne vodeci razuna da je pored istrebljenjem, zbog njihove pohlepe, velike plasljivosti, napasti grabljivaca .
Zah
 
Postovi: 998
Pridružen/a: 22/07/2008 02:01

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la Zah dana 20/10/2008 01:30

DIVLJA GRLICA

slika

Divlja grlica (Streptopelia turtur) je vrsta ptica iz porodice golupčarki. Prilično je plašljiva ptica. Živi na Sredozemlju, u južnoj i srednjoj Europi. Rado boravi pokraj vode. U Aziji je prilično rjetka, a kod nas se može ponekad naći u tolikom broju da čini štetu. Selica je te se seli u listopadu. Zimu provodi u Africi, u područjima južno od Sahare.

Opis
Boja joj je sivkastosmeđa. Sa strane na vratu ima pet crnih pruga omeđenih srebrnastobijelom bojom. Guša i gornji dio grudi su joj crveni kao vino, a ostali dijelovi doljnjeg dijela tijela su plavkastosmeđi, te prelaze mjestimično u smeđebijelu boju. Hrbat je mrkosive boje, a pokrovna pera na leđima su pretežno riđe boje. Dugačka je od 26 do 30 cm, raspon krila joj je 50 cm, a dužina repa 12 cm. Teška je oko 300 grama. Uzgaja se i pripitomljena u kavezima zbog ugodnog gugutanja. Kljun joj je crne boje, a noge jarkocrvene. Glas joj je veoma ugodan i lijepo odzvanja kroz šumske udoline.

Razmnožavanje
Gnijezde se u razdoblju od svibnja do kolovoza. Gnijezda grade na visokom drveću u krošnjama grana, ponekad i dosta nisko u grmlju, no uvijek dobro skriveno. Ženka snese dva bijela jaja na kojima naizmjenično sjede oba roditelja. Mladi se izlegu poslije 17-18 dana. Nakon slijedećih 19-21 dan mladi su dovoljno snažni da polete. Boja im je sivkastosmeđa i još nemaju crno-srebrnkastih pruga na vratu kao odrasli.

Ishrana
Hrani se sjemenjem kao i drugim dijelovima biljki. Hranu traži na poljima ili drugim zelenim površinama.
Zah
 
Postovi: 998
Pridružen/a: 22/07/2008 02:01

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la Zah dana 22/10/2008 01:15

Gugutka

slika

Gugutka (Streptopelia decaocto), vrsta ptica iz porodice golupčarki, koja je rasprostranjena u sjeveroistočnoj Africi, južnoj Arabiji, Indiji, Maloj Aziji, Balkanskom poluotoku i po srednjoj Europi sve do Sjevernog mora. U mnogim jezicima ima narodno ime turski golub jer je početkom 20. stoljeća iz Turske počela naseljavati Europu.

Izgled
Slična je divljoj grlici, no gornja pera krila su joj skoro iste boje kao i hrbat, ravnomjerno svijetlo bež do smeđkaste. Dugačka je od 31 pa do 33 cm, što znači da je velika od prilike kao gradski golub, no lakša je i djeluje nježnije građe. Raspon krila joj je 47 do 55 cm a teška je od 150 do 200 grama. Oba spola izgledaju jednako. Crvenkaste oči imaju uski bijeli obrub. Upadljiva oznaka im je crni prsten oko početka vrata.Glasa se troslogovnim gugutanjem, s naglaskom na drugom slogu, kao i veliki broj vrsta ove porodice.

Životni prostor
Vrsta izvorno potiče iz Azije, no kako u Europi nalazi sve više poljoprivrednih i kućnih otpadaka, tijekom prošlog stoljeća raširila se cijelom Europom. U međuvremenu se širi dalje prema sjeveroistoku. Prodiranje vrste u Europu detaljno je praćeno. Sad su postale ptice stanarice u parkovima i vrtovima, uvijek u blizini ljudskih naselja, najrađe u mirnim stambenim dijelovima u kojima ima nekoliko stabala crnogorice. Crnogorična stabla su im potrebna za gniježdenje. Nisu pretjerano plahe.

Širenje tijekom 20. stoljeća
Gugutke izvorno nastanjuju cijelo područje od europskog dijela Turske pa sve do Japana, gdje je dio grba prefekture Saitama.Godine 1930 počinje spektakularno širenje gugutki Europom. 1947. stiže u Beč, 1949. u Nizozemsku, 1950. u Belgiju , Švedsku i Elzas. Oko 1960. stižu na britanske otoke i dalje se šire prema zapadu i istoku, a na nekim područjima i prema sjeveru, no prodiranje se značajno usporava, jer se uništavaju područja za gniježđenje. Kako su golubovi u nekim državama lovna divljač, i to igra određenu ulogu kao ograničavajući čimbenik.Godine 1970. su gugutke slučajno uvezene na Bahame. S Bahama su od 1982. naselile Floridu. Do 1999. su dokazano naselile 22 države SADa, a i dalje se šire.

Hrana
Hrani se sjemenkama, žitaricama i voćem. Zimi se ponekad okupljaju u jata i zajedno traže hranu u parkovima i selskim imanjima.

Gniježdenje
Kao većina golupčarki, i gugutke imaju vrlo skromno i šlampavo građena gnijezda od samo nekoliko slamki i grančica. U gnjijezdu je najčešće jedno do dva jaja, a mladi se vale nakon 13 ili 14 dana. Gugutke legu više puta jedno za drugim, jer imaju velike gubitke jaja i mladih (mačke, svrake, šojke, vjeverice).
Zah
 
Postovi: 998
Pridružen/a: 22/07/2008 02:01

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la Zah dana 25/10/2008 01:44

CRNA VRANA

slika

Ove crne, skoro svuda prisutne ptice svoju lošu reputaciju duguju pre svega svojoj boji, nešto manje svom izgledu a najviše bapskim pričama i filmovima. Čovekova potreba da životinjama dodeljuje ljudske osobine je uslovila da mnoge životinje ni krive ni dužne budu `počašćene` negativnim ljudskim osobinama i značenjima. Nabrajati sva ta tobožnja negativna značenja i osobine trajalo bi predugo pa ćemo se [kao i obično] zadržati samo na naučnim činjenicama.

Vrane pripadaju redu Corvidae familije Passeriformes kojoj takođe pripadaju i gavranovi i čavke. Iako su prema klasifikaciji različite, vrste vrana se međusobno veoma malo razlikuju. Nekih 40 vrsta ovih ptica naseljava sva područja planete osim Južne Amerike i Antarktika. Najbrojnije su Corvus corone u Evroaziji i Corvus brachyrhynchos na Severnoameričkom kontinentu. Sve vrste vrana su slične veličine koja ne prelazi 50cm od repa do kljuna i karakterističnog sjajnog crnog perja. Neke vrste, kao što je C. c. cornix koje žive i na našim prostorima imaju i poneko sivkasto pero.

Vrane su svaštojedi, hrane se zrnevljem, bobicama, insektima, jajima drugih ptica, ali i lešinama. U mnogim krajevima smatraju se štetočinama pošto se hrane biljnim kulturama. Ljudi ih često ubijaju ili pokušavaju da ih teraju na razne efikasne ili manje efikasne načine kao što su strašila. Vrane su drušvene ptice i kada njihova brojnost na malom prostoru naraste zaista predstavljaju potencijalnu opasnost za žitarice. Sa druge strane, vrane takođe jedu insekte štetočine koji ugrožavaju letinu i više od njih samih.

Vrane retko menjaju stanište zbog smene godišnjih doba iako je primećeno da na severnoj hemisferi neka jata migriraju pre i posle zime. Generalno gledano one ipak ne spadaju u ptice selice. Ne računajući sezonu parenja kada se parovi osamljuju, vrane se po pravilu kreću u jatima koja mogu brojati i po nekoliko hiljada jedinki. Žive preko deset godina na slobodi i skoro dvostruko duže u zarobljeništvu. Ako se pitate zašto bi neko čuvao ovakvu pticu u kavezu odgovor leži u činjenici da su vrane jedna od najinteligentnijih vrsta ptica na svetu.

slika
Rasprostranjenost

Pouzdano je uvrđeno da ih je moguće naučiti da `govore` isto ili više reči od papagaja i čak da broje do tri ili četiri. Ipak, držanje bilo koje ptice u kavezu nije ono što bi autor ovog teksta ikada preporučio. Ako pak naiđete na malu vranu ispalu iz gnezda koja se ne može starati o sebi slobodno odigrajte ulogu staratelja kljukajući je raznovrsnom hranom koju bi i inače dobijala od pravih roditelja. Sitni insekti, kuvana jaja, gliste, vitaminski preparati sa kalcijumom mogu se mešati u jednoličnu masu koja se zatim ptićima treba bukvalno zavući prstom u grlo.

Kada napune mesec i po dana mladi će već početi sami da se hrane skoro svime čime ih ponudite. Jedino ispravno rešenje bi bilo da ih po odrastanju pustite na slobodu ma koliko Vam bilo teško da se odvojite od pticice koju ste lično odgajili. Ona će verovatno neko vreme boraviti u kraju u kome stanujete, dolaziće Vam na prozor tražeći hranu ali će se, ako ne ranije, a onda na početku sezone parenja sigurno pridružiti pripadnicima svoje vrste odraslim na slobodi.

Toliko o vrsti koju možemo često videti a na koju se zaista retko obraća neka posebna pažnja. Zaboravite šablone i filmove pošto vrane sigurno nemaju pojma o stvarima koje im pripusuju ljudi. Obratite pažnju kada vidite vranu koja na primer u kljunu nosi orah. Možda se iznenadite njenom veštinom u pronalaženju načina na koji će ga otvoriti...

SIVA VRANA

slika

Sivo-crna vrana (Corvus corone cornix) je jedna od dvije podvrste vrste Corvus corone, iz porodice vrana, a živi na sjeverozapadu Škotske, Irskoj, otoku Man i istočnoj Europi. Ova podvrsta nastanjuje i Hrvatsku.

Gnijezdi se u kultiviranom zemljištu često, ali u pojedinačnim parovima. Oprezna, naučena na čovjeka. Lako prepoznatljiva po sivo-crnom perju. Ponašanjem slična crnoj vrani, drugoj podvrsti navedene vrste, s kojom se često udružuje. Let dosta nemaran i lijen, zamasi krila postojani i sasvim plitki. Leti pojedinačno ili u rijetkoj formaciji. Sive vrane sjeveroistočne Europe zimi posjećuju istočnu obalu Britanije, uglavnom od listopada do travnja. Ponašanje i glasanje kao crna vrana. Osim što nanijeti štetu poljoprivrednim kulturama, napada i mladunce drugih ptica (piliće, mlade fazane, prepelice, jarebice)

ZANIMLJIVOSTI IZ PTICIJEG SVIJETA

U pticijemu se svijetu najvecom inteligencijom mogu pohvaliti vrane i šojke kreštalice, tvrdi kanadski znanstvenik dr. Louis Lefebvre, uvjeren da je otkrio metodu za mjerenje pticije inteligencije. Njegova ljestvica kvocijenta inteligencije, što ju je predstavio na znanstvenoj konferenciji u Washingtonu, temelji se na broju nesvakidašnjih metoda hranjenja ptica u divljini. Index pticije inteligencije temelji se na 2000 izvještaja o »hranidbenim inovacijama« što su ih znanstvenici opazili kod 500 vrsta ptica u divljini i o njima pisali u ornitološkim casopisima zadnjih 75 godina. »Iz kratkih prica i tekstova strucnjaka o maštovitom i inovativnom ponašanju ptica prilikom hranjenja, prikupili smo obilje primjera« kaze dr. Lefebvre sa Sveuèilišta McGill u Montrealu. »Temeljem toga smo razlicitim pticama pridodali razlicite brojeve i – otkrili razlike. Neke ptice imaju kudikamo bolje rezultate od drugih«. Po njegovim rijecima, na prvom su mjestu vrane i šojke kreštalice – obje vrste iz porodice, jasno, vrana. Na drugom ih mjestu slijede sokolovi, a medju najmudrijim su pticama još i orlovi, caplje i djetlici. Iznenadjuje cinjenica da su papige – unatoc povecim mozgovima – na toj ljestvici prilicno nisko.

»Pogledajte samo vrane. Ljudi ih ne vole zbog naizgled zlobnoga pogleda, zbog crne boje. S druge pak strane, ptice pjevice poput slavuja ili crvendaca, koje ljudi vole, ne gaje pretjeranu inovativnost«, dodaje Lefebvre.Naglašava da njegova ljestvica ne mjeri koliko su ptice pametne, vec samo koliko su inovativne, no buduci da je i to jedan od cimbenika inteligencije, ljestvica moda i nije daleko od istine.

Napisao, Antun Krešimir Buterin
Zah
 
Postovi: 998
Pridružen/a: 22/07/2008 02:01

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la Zah dana 30/10/2008 03:15

OBICNI GAVRAN

slika

Obični gavran (Corvus corax) je vrsta ptica iz porodice vrana. Dužinom tijela većom od 60 cm je najveća vrana, ali i najveća vrsta podreda pjevica na svijetu. Obični gavran je dužinom tijela koja može biti i do 64 cm, težinom između 1 i 1,5 kg te rasponom krila od 1,20 m značajno veći od svih drugih europskih članova porodice vrana. Jednobojno je crn, a pokrovna pera, naročito na krilima, imaju metali sjaj. Upadljiv klinasti oblik repa je posebno vidljiv u letu i po njemu ga se već izdaleka može razlikovati od vrlo slične vrste crnih vrana (Corvus corone). Kljun mu je snažan, i lagano zakrivljen prema dole.
U letu se glasno glasaju zvukom koji liči na šuplje korrk ili korkh. Gavran može vrlo dobro oponašati i glasove drugih vrsta. Može iznimno dobro imitirati ljudski govor.

Rasprostranjenost

slika

Gavrani žive u velikim područjima holarktika. Nastanjuje područja na jug do Magreba, Irana i sjeverne Indije, kao i do srednje Amerike. U Europi, sjevernoj Americi i na sjeveru Kine postoje velika područja gdje ih, kao posljedica ljudskog progona, nema. No, u Europu se ponovo vraća. Osim toga, gavrana nema niti u dijelovima središnje Azije i u najsjevernijim dijelovima Sibira.Ova vrsta živi u šumama i planinama, ali i na otvorenom prostoru i na obalama.

Gavrani su nekada nastanjivali cijelu Europu. U 19. stoljeću bio je proglašen "štetočinom", i počeo je progon, tako da ga već oko 1900-te više nije bilo u velikim dijelovima. Smanjivanje područja u kojima je živio nastavilo se sve do Drugog svjetskog rata. Tek u zadnjim desetljećima dolazi do oporavljanja i povratka gavrana u područja i krajeve gdje je već bio istrijebljen. Ponegdje, kao na primjer u Belgiji, Nizozemskoj i nekim dijelovima Njemačke gavrani su ponovo naseljeni 1970tih i 1980ih.

Način života i ponašanje

Obični gavrani su stanarice. U vrijeme "udvaranja" koje je kod gavrana zimi, može ih se vidjeti kako u paru u letu izvode akrobacije. Okrugla gnijezda grade na stijenama ili stablima, a u novije vrijeme sve češće na dalekovodima. Ove ptice žive u trajnim parovima, a isto gnijezdo koriste više godina. Na četiri do šest jaja pretežno leži ženka, ali nakon što se ptiči izlegu, hrane ih i brinu o njima oba roditelja.

Prehrana

Obični gavrani su tipični svežderi. Jedu žitarice i drugo sjemenje svih vrsta, a vrlo rado jedu kukuruz. Osim toga, aktivno lovi malene životinje kao miševe, "krade" jaja i ptiče iz gnijezda drugih ptica ali jede i strvinu. Naročito mlade ptice, prije spolne zrelosti, često cijelu godinu žive na smetištima.

slika

Ostalo

Obični gavrani spadaju među najinteligentnije ptice. Pokusima je dokazano da je sposoban unaprijed planirati komplicirane aktivnosti. Kod skrivanja hrane, pokazuje kako izvrsnu sposobnost pamćenja, tako i sposobnost predviđanja ponašanja drugih. Čini se da gavran zna, da je skrivena hrana sigurna samo ako ga pri skrivanju nitko nije vidio.
Gavrana se može pripitomiti. U takvim slučajevima, njegova iznimno velika sposobnost oponašanja glasova dovodi do toga, da "razgovara" s "vlasnikom".

Gavran u europskoj kulturi

Gavran je kao izrazito pametna, socijalna i visoko prilagodljiva životinja bio oduvijek predmet legendi i folklora. Različite kulture nose i različite legende o gavranu. Gavran je ptica lošeg predznaka (možda zbog boje svog crnog perja). Bjeda, nesreća , tuga i smrt (posmrtna ptica) su neki od simbola. Ali on je i lukav, čak pronicava (zbog toga je ušao u basne).

Evo nekih predrasuda, vjerovanja o gavranu:

Vidjeti jednog gavrana - sreća.
Jato gavranova - žalostan glas.
Vidjeti gavrana na grani - očekuje vas gubitak.
Čuti graktanje gavrana - velika nesreća ili smrt.
Vidjeti gavrana da leti - smrt u kući.
Biti - tuci gavran dobit u novcu.
Zah
 
Postovi: 998
Pridružen/a: 22/07/2008 02:01

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la Zah dana 05/11/2008 03:35

Svraka

slika

Svraka (lat. Pica pica), često i dugorepa svraka, je vrsta ptica iz porodice vrana, reda vrapčarki. Nastanjuje velike dijelove Euroazije, sjeverne Afrike i sjeverne Amerike. U Europi ju se često sreće u naseljima, gdje ju i laici lako prepoznaju po izrazito crno-bijelom perju i dugom repu. Sastavljene su i mnoge pjesme o svraki te je se često prikazuje u europskoj kulturi.

Opis
Svraka ima dugo tijelo koje se lako prepoznaje po bijelim krilima i crnom tijelu. Na donjem dijelu leđa perje je tamnoplave boje i metalnog odsjaja. Uglavnom je duga od 40 do 51 cm i teška oko 100 g. Ima crni kljun za hvatanje kukaca i drugih sitnih životinja. Njezin rep također je crn.


Prehrambene navike
Svraka se hrani kukcima, malim sisavcima , jajima i mladim pticama.

Razmnožavanje
Razmnožavanje se većinom odvija u travnju. Ženka u gnijezdo snese od 5 do 8 jaja te na njima sjedi na njima nekoliko tjedana. Iz njih se izlegu ptići koji nemaju perje. Nakon nekoliko dana, ptići već imaju crno-bijelo perje.Gnijezda pravi na drvetu izmedju dvije grane.Slaze grancice jednu na drugu i dobije gnijezdo gotovo okruglog oblika sacinjeno od grancica. Sa jedne strane ima otvor u koji ulazi kad nosi jaja, lezi na njima ili pticima.

slika

Do sada je bilo poznato samo pet vrsta koje se zasigurno prepoznaju u ogledalu. Zajedničko im je da sve spadaju u sisavce. Međutim, sada je dokazano da se i svraka može vidjeti u ogledalu čime bi kao prva vrsta koja ne spada u sisavce ušla u ovu kategoriju. Osim čovjeka se do sada znalo da se u ogledalu zasigurno prepoznaju i: čimpanza, orangutan, neki kitovi (pogotovo delfini) i slon.

Kriteriji po kojima se životinje svrstavaju u ovu kategoriju su da:
1. životinja pokušava doći u socijalni kontakt sa odrazom u ogledalu,
2. životinja pokušava dostići iza odraza u ogledalu,
3. životinja pred ogledalom ponavlja određeni pokret više puta,
4. životinja primjeti da gleda u vlastiti odraz u ogledalu.


Cavka

slika

O cavkama nisam uspio naci prigodan tekst na internetu. Kao sto se vidi na fotografijama slicne su crnoj vrani samo su nesto manje. Velicine su kao svraka ali imaju sve karakteristike koje karakterisu vranu, tako bar mislim.
Zah
 
Postovi: 998
Pridružen/a: 22/07/2008 02:01

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la Zah dana 08/11/2008 04:47

PUPAVAC up,upa epops

slika

Dugokljuni i ćubasti pupavac je sigurno jedna od najneobičnijih ptica naših krajeva. Prvi put sam ga pre više od tri decenije sreo na sličici na kutiji šibica (koju verovatno i dan-danas negde čuvam), potom i u filmu "Vuk samotnjak" u kome ga Slavko Štimac naziva 'pticom mičiguzom' – što sam naprosto morao da zapamtim. Ime pupavac je stekao oglašavanjem “pu-pu-pu”, toliko karakterističnim da mu i naučni naziv Upupa epops otuda potiče.

slika

Prvog pupavca sam u prirodi video tek mnogo godina kasnije, kada sam počeo da aktivno posmatram ptice. Ima tu nečeg – iako su ptice svuda oko nas, dok god ne počnete aktivno da ptičarite, malo koju ćete zaista i videti. Taj pupavac se šetkao nasipom ribnjaka kojim sam vozio posmatrajući usput barske ptice (a evo me i danas, skoro dve decenije kasnije, kako radim to isto i još mi nije dosadilo). Povremeno je širio raskošnu ćubu crnih vrhova, zavlačio kljun u travu u potrazi za insektima koji su mu glavna hrana i, uopšte, odbijao da poleti i dopusti mi da nastavim put. Kad god dodam gas, on bi napravio nekoliko bržih koraka unapred i tu se/me zaustavio.

slika

Ove ptice nastanjuju tople, osunčane terene, posebno one sa raskinutim travnim pokrivačem i golim tlom, peskom ili kamenjarima. Ne vole vlagu niti zimu, pa većina odlazi da zimuje u Africi južno od Sahare. Njihova jesenja migracija počinje veoma rano, već sredinom jula i traje sve negde do oktobra kada i poslednji pupavci nestaju odavde.

slika

Svog prvog prošlogodišnjeg pupavca video sam neobično rano, još krajem marta – iako je proleće kasnilo, pa me je zanimalo kada će se pojaviti ove godine.

Iako im je broj stabilan u jednom delu Evrope, u drugom im broj opada što se povezuje sa intenziviranjem poljopriveredne proizvodnje zbog čega ostaju bez staništa ali, sa pojačanom primenim pesticida, i bez hrane. U Srbiji, gde se gnezdi između 9 i 10 hiljada parova, broj im je još uvek stabilan, pa čak i u blagom porastu.

slika

Već je i novi april uveliko odmakao a još nijednog pupavca nisam video. Najzad, sredinom meseca sam otišao u Deliblatsku peščaru i, na pašnjaku prepunom tek probuđenih, još zbunjenih ali nadasve aktivnih tekunica koje je uvek zadovoljsdtvo videti, video i svog prvog ovogodišnjeg pupavca. Žutosmeđ izuzev repa i zaobljenih krila sa crno-belim prugama, leteo je sa naglašenim propadanjima, podsećajući na divovskog leptira. Izgleda da je pik [vrhunac] seobe pao sredinom aprila jer sam ih tog dana viđao posvuda po peščari i po Labudovom oknu. Sa povratkom ovih ljubitelja sunca i vrućina, proleće je definitivno stiglo u Srbiju. Travnate ravnice, otvorene, dobro osunčane šume ali i mediteranski kamenjari predstavljaju tipično stanište ove vrste ptica.

slika

Jedna zanimljivost vezana za ove ptice je da prihvataju i ponuđene kućice za ptice, naravno, tamo gde u okolini ima odgovarajućeg staništa.
Tekst napisao, D.Simic

Nove knjige

Ptice delte Neretve II
Autor : Davorka Kitonić

slika

Opis : Cijena iznosi po komadu 50 kuna + poštarinu a ako netko želi knjigu naručiti može se javiti na mail davorka.kitonić (at) st-t-com.hr ili ornitoloska.zbirka.metkovic (at) du.t-com.hr

Knjige Ptice Delte Neretve 1. dio- stanarice i 2. dio gnjezdarice su prve iz opusa od četiri knjige. Slijede zimovalice i prelaznice, a predviđeno je da u skorije vrijeme bude obrađeno sve ukupno oko 250 vrsta ptica. Knjige u prvom redu namijenjene mlađim čitateljima čiji se odnos prema pticama i prirodi tek formira ali i za sve one koji žele nešto o pticama naučiti. Uz opis svake ptice mogu se vidjeti i dvije fotografije kao i stanje promatranja u Neretvi. Kako se skoro sve ptice Hrvatske kao stanarice, gnjezdarice, zimovalice ili prelaznice mogu naći na području Neretve može se reći da se u ovim knjigama, bez obzira na naslov, radi o pticama Hrvatske. Knjige su zamišljene kao priručnik za terenski rad a štampane su na vrlo kvalitetnom debljem sjajnom papiru a ukoričene tako da se mogu savinute staviti pod mišku. Jedan dio knjiga podijeliti će se neretvanskim školama kao nagrada djeci za dobre radove o ekologiji a ostatak će se po ne komercijalnoj cijeni prodati da bi se prikupio novac za slijedeće izdanje. Svi sudionici su radili volonterski, bez honorara. A sudjelovali su poznati ornitolozi iz Hrvatske kao Tibor Mikuska i Gordan Lukač, zatim ornitolozi iz Austrije, Slovenije i Njemačke. Za donaciju fotografija želim zahvaliti našim članovima Ivici Loliću, Darku Podravcu (koji je u knjizi zabunom prekršten u Posavec, zbog čega se još jednom ispričavam), Vesni Zadravec, Nenadu Šetini, Zvonki Zrčević, Marku Matešiću, Dariju Štefančiću i Kristijanu Mandiću.
Zah
 
Postovi: 998
Pridružen/a: 22/07/2008 02:01

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la Zah dana 20/11/2008 03:04

Detlić

slika

Podfamilija Picinae koja pripada familiji Picidae, iz reda Piciformes, obuhvata više od 180 vrsta ptica koje zovemo detlićima. Glavne odlike ove veoma rasprostanjene grupe ptica su veoma ostar, jak i prav kljun u obliku dleta, po kome su detlići i dobili ime na našem jeziku. Jak kljun i veoma dugačak jezik u obliku strele omogućavaju detlićima da iz stabala i grana drveća izvlače najrazličitije insekte, larve i crve. Na nogama detlića su se tokom evolucije formirala dva para "prstiju", prednji i zadnji. Velika većina detlića provede ceo svoj život po krošnjama drveća iako im nedostaje sposobnost koju imaju skoro sve ptice. Detlići ne mogu da vise naglavce na horizontalnim granama držeći se kandžama. Pomenuti zadnji par prstiju je glavni krivac za ovaj nedostatak. Međutim, detlići poseduju "alat" kojim se ostale ptice ne mogu pohvaliti. Snažan kljun u kombinaciji sa izrazito krutim repnih perima omogućava im da veoma snažno i brzo mogu udarati koru drveta. Osim za izvlačenje hrane kljun im služi i da u deblima ili granama prave svoja gnezda. Sam proces u zavisnosti od tvrdoće drveta može trajati i po 30 dana ali nakon toga ženka detlića spokojno može položiti svoja svetlo bela jaja u sigurnu kolevku. Kako svake godine prave novo gnezdo, detlići iza sebe ostavljaju veliki broj slobodnih "stambenih mesta" za druge ptice slične veličine.


Campephilus-principalis

slika

Detlići se mogu naći na svim kontinentima osim u Australiji. Žive uglavnom kao samostalne jedinke [dakle nikad u jatu] hraneći se u najvećoj meri insektima mada ima nekih vrsta detlića koji se hrane biljnim sokovima ili voćnim plodovima. Osim tri specifične podvrste detlići spadaju u ptice stanarice koje ne migriraju u zavisnosti od godišnjih doba. Najkrupnija vrsta detlića - Kraljevski detlić iz područja Meksika [Campephilus imperialis] danas se smatra istrebljenim. Ta ptica je imala dužinu do 53 cm, dugo telo i veoma dugu krestu. Veoma sličan ali nešto manji je plavo beli detlić sa belim kljunom [Campephilus principalis] koji je nekada u velikom broju nastanjivao područje Kube. Danas se smatra gotovo istrebljenim. U Severnoj Americi je i dalje prisutan crvenokresti veliki detlić [Dryocopus pileatus] koji raste do 49cm u dužinu, crne je boje, sa crvenom krestom i belom linijom koja ide niz vrat.

Srednji detlić, Dendrocopos medius

slika

U našem regionu se mogu videti sedam vrsta detlića. Veliki šareni detlić [Dendrocopos major], sirijski [seoski] detlić [Dendrocopos syriacus], srednji detlić [Dendrocopos medius], mali detlić [Dendrocopos minor], planinski detlić [Dendrocopos leucotos], lilfordov detlić [Dendrocopos lilfordi] i troprsti detlić [Picoides tridactylus]. Prema poslednjim podacima na ovom prostoru nijednoj od ovih vrsta nije ugrožen opstanak. Uprkos zagađenju i dalje ih ima u mirnijim delovima prestonice i ostalih većih gradova. Oslušnite zvuke u parku ili dvorištu tokom letnjih dana i često ćete biti u prilici ne samo da čujete uporno deljanje drveta već verovatno i da vidite ovu prelepu malu pticu. Za kraj evo slike detlića snimljenog 20.07.2003 u mom dvorištu.

slika

Psihologija i ponašanje

Neki detlići i vijoglavi iz reda Piciformes su četvoroprsti. Kod njih su dva prsta uperena unazad, a dva unapred. Ova stopala koja su prilagođena za pentranje uz vertikalnu površinu, mogu biti upotrebljena i za hvatanje, kao i za stajanje. Nekoliko vrsta ima samo tri nožna prsta. Detlićev dugačak jezik, u mnogim slučajevima dugačak koliko i sam detlić, može biti izbačen velikom brzinom kako bi uhvatio insekta. Jezik nije fiksiran za detlićevu glavu na način na koji je fiksiran kod većine ptica, već se pri uvlačenju obmotava oko lobanje, što mu omogućava da bude tako dugačak. Detlić prvo traži tunel tako što lupka po površini drveta. Kada ga pronađe, on „delje“ drvo sve dok ne napravi otvor koji vodi do tunela. Zatim izbacuje jezik u tunel pokušavajući da pronađe hranu. Jezik detlića je dugačak i završava se kukicom na koju detlić nabada bubice i izvlači ih iz stabla.

slika

Detlići, takođe, koriste kljunove kako bi napravili veće rupe za svoja gnezda koja se nalaze 15 do 45 cm ispod otvora. Ova gnezda su postavljena samo ivericom i u njih ženka polaže 2 do 4 jaja. Pošto se gnezda nalaze u udubljenjima, njihovi prirodni neprijatelji ne mogu da ih vide, tako da nije potrebna nikakva dodatna kamuflaža za jaja. Udubljenja koja prave detlići svoja za gnezda, kasnije upotrebljavaju i druge ptice, kao što su kukuruzari, čvorci, neke patke i sove i sisari kao što su veverice. Nekoliko adaptacija je kombinovano kako bi mozak detlića bio zaštićen od jakog kljucanja, koje je u osnovi njihovog ponašanja, a to su: ima relativno debelu lobanju sa relativno sunđerastim kostima koje štite mozak; ima veoma malo cerebrospinalne tečnosti u njihovom malom, subarahnoidnom prostoru; ptica steže svoje vilične mišiće neposredno pre udarca kljunom i na taj način udaljava silinu udarca mimo mozga i omogućava da celo telo apsorbuje šok, a i njihov relativno mali mozak je manje sklon potresima, nego što je to slučaj kod drugih životinja.

Sistematizacija
Sistemska podela detlića je veoma „uvijena“. Zasnovano na pretpostavci nerealno niskih sličnosti, što se tiče izgleda perja i ponašanja, razlikujemo 5 podfamilija. Međutim, ispostavilo se da sličan način života i izgled perja nisu dovoljno pouzdani da bi odredili filogenetske veze među detlićima, pa stoga treba biti prihvaćene samo 3 podfamilije. Na primer, veruje se da krupni detlići iz rodova Drycopus (Evroazija i Amerika) i Campephilus (America), formiraju zasebnu grupu. Međutim, one su potpuno nepovezane i štaviše - bliske rodovima Mulleripicius i Chrysocolaptes iz jugoistočne Azije.

Kontrola
Detlići su zaštićeni Federalnim sporazumom za zaštitu ptica selica (zabrana lova, hvatanja, prodaje ptica selica) koji je potpisan između Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije 1918. godine (SAD je kasnije potpisao sličan sporazum sa Kanadom, Meksikom, Japanom i Rusijom). Dve vrste su na listi ugroženih vrsta: crvenoglavi detlić (Picoides borealis Vieillot) i crno-beli detlić (Campephilus principalis Linnaeus).
Zah
 
Postovi: 998
Pridružen/a: 22/07/2008 02:01

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la Zah dana 26/11/2008 03:16

Kos

slika

Opis
Ptica je velika od 23,5-29 cm i teška je od 80-125 grama. Mužjak je crne boje perja, crno-smeđe boje nogu a kljun je dug i žuto-crvene boje. Ženka kosa je smeđe boje s ponekom crnom mrljom i prilično je neugledna, nešto je svjetlije boje na trbuha koji je posut mnoštvo pjegica smeđkaste boje. Noge su joj tanke i sivometalne boje s četiri prsta na kojima se nalaze sitne kandže. Kljun je dug i izvana crn, a rep je kratak i sivkast.U proljece pred pocetak parenja muzjaci jako lijepo pjevaju. Ako ih ima vise na jednom prostoru, onda se cuje pjesma iza pjesme, narocito u jutranjim casovima.

slika

Stanište
Uglavnom živi uz šumarke, na livadama, u gradovima itd. Nastanjuje mnoge dijelove Evrope te neke dijelove Afrike, Azije i Australije.U zapadnim zemljam Evrope koje drze do ptica, mozete ih vidjeti u parkovima kako razgrcu lisce oko grmova, zelenih ograda sa glistom u kljunu. Ako zemlja nije dovljno vlazna, tada teze dolaze do glista, pa onda znaju napadati i puzeve golace ali samo kad su jako gladne. Imam dojam da ih u Bosni ima sve manje i manje. Dok sam bio dijete vidjao sam ih jako puno a sad veema rijetko. To su obicno usamljeni parovi na jednom prostoru. Sta je razlog tome tesko je znati?

Razmnožavanje
Par ima 2-3 nasada godišnje i to od marta do juna. Ženka gradi gnijezdo, nese 3-5 jaja i sjedi na njima oko 2 sedmice. Otprilike sljedeća dvije sedmice mladi su u gnijezdu, a hrane ih i čuvaju naizmjence oba roditelja. Kada osnaže, izlete iz gnijezda i još neko vrijeme se roditelji brinu o njima. Desi se da ženka odmah snese nova jaja pa se u tom slučaju mužjak brine o ptićima dok se potpuno ne osamostale.

slika

Ishrana
Kos je svežder koji se uglavnom hrani insektima, obožava iskopavati gliste u vrtovima a dopunjava prehranu i orasima, sjemenkama i koštunjavim voćem.Zimi jede bobice koje ostaju po granama i razne sjemenke koje nalazi.U zampadnim zemljama Evrope mnoga domacinstva imaju zimske hranilice za ptice koje vise na granama drveta ili grma ali ima i hranilica koje su postavljene pored grmova na zemlji ili uz stablo drveta. Sve mi se cini da ljudi na Zapadu imaju jedan drugi odnos prema pticama u prirodi za razliko od nas u Bosni i Hercegovini.
slika

Jedna napomena: Zima je, ptice teze dolaze do hrane. Tu smo mi da im pomognemo. Da li smo postavili hranilice. Ako nismo, jos uvijek nije kasno da ih postavimo. Lijepo je biti okruzen pticama, lijepo je uz kafu kroz prozor gledati kako ptice dolaze da se hrane, kako uzimaju hranu koju smo im pripremili. Ako niste probali taj uzitak, jos nije kasno da probate. Dakle, hranilica na grm, drvo ili ispod drvete, ali tako da ih vidimo kroz prozor. A onda uz kafu posmatras ptice i uzivas.
Zah
 
Postovi: 998
Pridružen/a: 22/07/2008 02:01

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la Zah dana 02/12/2008 03:50

ZIMOVKA

slika

Osnovna obilježja:

Jasan i sjajan crveni predio prsa kod muzjaka zimovke odskace od uobocajenih sivih boja zimskih dana, ali njihova prirodna navika unistavanja mladih pupova voćaka i ostalog rasklinja svrstava ih u skupinu manje popularnih ptica. Zimovke su velike ptice, velicine 14,5 – 16 cm, vece su od vecine zeba, osebujne i prepoznavajuce obojenosti perja sto se posebno ocituje kod muskih primjeraka. Kod ženskih primjeraka prevladava se veća smeđa obojenost od mužjaka, te nedostatak crvene boje na prsima. Prilično je skrovita ptica, a prisutnost odaje jedino prodornim, dubokim zviždukom "dju", koji je i osnova tihog, škriputavog, često trosložnog zviždukavog pjeva.

slika

Prehrana:

Odrasli se hrane sjemenjem mesnatog voća i biljaka, pupoljcima i mladim izbojcima, dok mlade ptice roditelji hrane beskralježnjacima sto je vrlo važno u tom razdoblju. Hranu pronalaze u šumama, guštarama, ponekad ih se pronalazi i u voćnjacima u kasnu jesen ili rano proljeće. Najčešće izdvoje sjemenje iz voćaka i raznog bilja, budući da zbog oblika kljuna samo velji sjemenke mogu skupljati sa tla.

Zimovke se naročito hrane mladim pupoljcima i sjemenjem, posebno u proljeće kada se hrane mladim pupoljcima vocaka i ostalog rasklinja. Skačući po vrhovima grana polako ljuste kljunom vanjske opne mladog pupoljka dok ne dođu do mekanog jestivog dijela te ga pohlepno jedu. U bjelogoricnim šumama zimovke se hrane sjemenjem breze, jasena te ostalog bjelogoričnog drveća, te im je to glavna hrana dok stabla ne propupaju.

slika

Razmnožavanje:

Zimovke grade gnijezdo sakupljajući razne grančice jele i smerke, grančice obložene mahovinom i lišajevima, razne suhe travke, te iz navedenog materijala saviju gijezdo. Gnijezdo je u većini slučajeva vrlo blizu tla, jedva metar ili dva od tla u grmlju, živici, niskom raslinju ili niskim granama jele ili smreke. U sezoni razmnožavanja par ponekad napravi do tri legla, u koje ženka snese 4 – 5 jajapo leglu. Sezona razmnožavanja traje od ranog svibnja do sredine srpnja. Nakon 13 -15 dana izlegu se mlade ptice i roditelji ih hrane insektima i sjemenjem. Mužjek zimovke hrani ženku dok ona lezi na gnijezdu, a kasnije kada mladi ojačaju oba roditelja nastavljaju hraniti mlade ptice.

Ponašanje

Zimovke se mogu vidjeti tijekom cijele godin u paru ili u formiranim malim obiteljskim jatima. U proljeće također često formiraju jata do najčešće 50-tak jedinki. Zimovke su plahe i skrovite ptice koje koje se uglavnom drže crnogoričnih šuma i i šuma uopce. Jako ih rijetko susrećemo na tlu upravo radi njihove prehrane u kojoj su većinom zastupljeni mladi pupovi stabala i voćaka.

Zbog svoje prehrane često nanose velike štete u voćnjacima hraneći se mladim pupovima voćaka, te su zbog toga neželjen gost svakog voćara, a nerijetko znaju unistit i cijeli urod na nekom području. Ovaj je problem posebno izražen u jugoistočnoj Engleskoj, dok kod nas jos nisam čuo da postoji takav problem.

slika

Seoba:

Većina populacije zimovki migrira tijekom godine. Zimi pojedina populacija seli unutar područja razmnožavanja, ponajvise se to odnosi na parove koji su na velikim visinama, te se spustaju u nizine kako bi lakse prebrodili zimu i lakse nasli hranu tijekom zimskih mjeseci. Većina populacija seli unutar manjih ili srednjih udaljenosti, izuzev populaciju zimovki koja iz Rusije koja tijekom selidbe prevaljuje velike udaljenosti. Godišnje migracije populacije zimovki nisu ustaljene, te se razlikuju od godine do godine

Raspoznavanje spola

slika
Muzjak

slika
Zenka

slika
Gnijezdo i mladi, muzjak desno zenka lijevo
Rasprostranjenost:

Populaciju zimovki nalazimo diljem cijele Europe i Azije, od Britanije do Japana i to naročito u crnogoričnoj i mješanoj šumi, dok samo u Engleskoj i Japanu ponajvise obitavaju u šumama bijelogorice i kultiviziranim obradivim površinama.
Zah
 
Postovi: 998
Pridružen/a: 22/07/2008 02:01

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la Zah dana 09/12/2008 03:45

Dugorepa sjenica

slika

Opis ptice:

Gnijezdi prilično često u bjelogoričnim i miješanim šumama, često s lješnjacima ili gustim žbunjem. Gnijezdo vješto izgrađeno, kupola obložena lišajevima i smještena u grmlju ili rašljama grana. Zimi se može vidjeti u društvu s drugim sjenicama, ali se uvijek drže zajedno u malim jatima, čak unutar lutajućeg jata sjenica. Vrlo dug rep (u većini areala) je karakterističan. Britanska i irska podvrsta A.c.rosaceus ima bijelu glavu sa širokom crnom prugom iznad oka, jaku ružičasto-bljedožućkastu nijansu na ramenima, trtici i nečisnici, te bjelkaste krilne plohe. Juv. ima tamne obraze, manje ružičastog i kraći rep. Ad. sjeverne/istočne podvrste A.c.caudatus ima posve bijelu glavu, bjelja krila, izgleda mnogo bjelja.

slika

Na sjeveru srednje Evrope se javljaju prijelazni oblici. Španjolske dugorepe sjenice su vrlo garave, imaju prugaste strane glave, vino-crvenu nijansu na bokovima i skoro posve crna leđa; rep je razmjerno kratak. Ponašanjem nalikuje drugim sjenicama, ali rijetko dolazi do hranilica za ptice. Zovovi su suho "tserr" (slično cariću), kuckavo "tett" i također visoko trosilabičko "sreeh-sreeh-sreeh". Pjesma je sitno metalno čavrljanje u istom tonu, "seeh wiwiwiwiwi", slično pjesmi plavetne sjenice.

Brkata sjenica

slika

Opis ptice:

Prorijeđeno rasprostranjena u srednjoj i južnoj Evropi u većim trščacima. Povećava broj i širi areal u jugozapadnoj Evropi. Ljeti se hrani insektima, zimi sjemenkama trske. Lako prepoznatljiva po bljedožutoj i cimetno-smeđoj boji te vrlo dugom repu. Mužjak ima vidljivu crnu silazeću zausnu prugu te crno donje repno pokrilje, kojeg nema kod ženke i juv. Juv se razlikuje od ženke po crnim uzdama (ženka ih nema; slika pogrešna), sredini leđa i stranama repa.

slika

Vrlo aktivna, pentra se uokolo po trsci skakutavim pokretima, često na najnižim nivoima. Leti slabo s vrlo brzim zamasima krila, obično nisko nad trskom. U jesen se, međutim, viđa penjući se visoko na nebo u gustim jatima, obično tek da bi se obrušile nazad (i dalje u gustoj formaciji), ali ponekad radi seobe. Van sezone gniježđenja se viđa skoro isključivo u jatima. Glavni zov je živahno "pching" (može se pisati i kao "pchew"), vrlo karakteristično (može ga stručno oponašati trstenjak cvrkutić). Pjesma cvrkutava.

Plavetna sjenica

slika

Opis ptice:

Gnijezdi uobičajeno u bjelogoričnim (i miješanim) šumama, parkovima i vrtovima. Van sezone gniježđenja često posjećuje trščake. Žuta donja strana tijela kao kod velike sjenice, ali ima sjajnu plavu kapicu oivičenu bijelim i uočljivo je manja. Krila i rep plavi. Juv. ljeti imaju žute obraze i sivkasto-zelenu kapu.

slika

Pretražuje grančice i stabla tipično verućim manirom, rijetko se viđa na tlu. Zimi na hranilicama vrlo samouvjerena, često otjera krupnu veliku sjenicu. Ima mnogo glasova, ali se najčešće čuje jasno "seeseedu" i svadljivi "cherrrr-errr-err-ett". Pjesma se sastoji od dva sitna, izvučena tona, praćena kristalno jasnim ćurlikom "zeeh zeeh sirrrr". Ponekad se čuje varijanta pjesme s dvije kratke fraze u brzom slijedu, "zizi-serr zizi-serr".

Velika sjenica

slika

Opis ptice:

Česta gnjezdarica svih vrsta šuma, parkova i vrtova. U nekim jesenima se pomiče na jug iz sjevernijih područja, kada mnoge mogu doseći Britaniju (osobito istočnu obalu). Veličina, sjajno crno tjeme, bijeli obrazi i crna pruga po sredini žute donje strane tijela ju čine lako prepoznatljivom. Pruga šira i crnja kod mužjaka nego kod ženke, osobito vidljiva na trbuhu (vidi crtež lijevo). Mladi ljeti imaju žućkaste obraze bez crne donje granice. Često se viđa u miješanim jatima s drugim sjenicama, veličina tada na prvi pogled izdvaja veliku sjenicu. Često se hrani po niskom grmlju i također na tlu.

slika

Zovovi bezbrojni i obično snažniji nego kod drugih sjenica, npr. "ping-ping" slično zebi bitkavici, blago "začuđeno" i sjetno "tee tu tuh" (jesenski zov) te također samosvjesno i brzo "see-YUtti-YUtti". Pjev vrlo karakterističan, prodorni "pileći" niz, npr. "TEE-ta TEE-ta TEE-ta-.." ili trosilabičko "tee-tee-TU tee-tee-TU tee-tee-TU..", posljednja varijanta kao Mozartova (iz "Figarovig pira") "Reci zbogom leptiru na zabavi" bez završnog tona.

Crnoglva sjenica

slika

Opis ptice:

Gnijezdi uobičajeno u bjelogoričnim i miješanim šumama, izgleda da je osobito privržena gustim lisnatim guštarama i zapuštenim vrtovima. Gnijezdi u prirodnoj duplji drveta ili kućici za ptice. Ne teži pridruživanju lutajućim jatima; izrazita stanarica; najčešće se viđaju u parovima. Revno skuplja zalihe sjemenja, često se vidi nisko u prizemnom raslinju. Slična planinskoj sjenici, ali je crno tjeme blistavo a krila jednobojna bez bijele plohe. Obrazi nisu čisto bijeli. Juv. izgledom ne može biti sigurno prepoznat od juv. planinske sjenice. Najbolje se od planinske sjenice razlikuje zovom.

slika

Tipični su kratki, eksplozivni "piCHAY" te jasno i puno "cheeu" i također hrapav, pomalo sličan plavetnoj sjenici, uzbuđeni niz "ziche dedededede". Pjesma ima više oblika, ali je uvijek brzi niz punih i glasnih tonova. Obične varijante su "chiup-chiup-chiup-.." (slično zelenduru) i "TEEta-TEEta-TEEta-.." ("pilenje", poput jelove i velike sjenice).

Sjenica mosnjarka

slika

Opis ptice:

Gnijezdi uglavnom u južnoj i istočnoj Evropi. Mjestimično česta u obalnim guštarama i žbunju u ili blizu trske. Trenutno se širi na sjeverozapad (nekoliko nedavnih britanskih podataka). Gradi neobično kesasto gnijezdo obješeno na samom kraju grančica drveta, blizu vode. Vrlo mala ptica, manja od plavetne sjenice. Crna pruga na licu odlikuje ad. Mužjak ima jarka kestenjasto-smeđa leđa, ženka više žuto-smeđih leđa.

slika

Juv. nema crnu prugu na licu i ima glavu jednoliko pješčane boje. Ponašanjem vrlo nalik sjenicama. Zov vrlo sitan, izvučeno "zeeeeu", fin kao zov rusogrle trepteljke, ali blago opada pri kraju kao sitni pijuk crvendaća. (Ako se za crvendaća može reći da zvuči oštro "žustro", plazica vuga zvuči bar "dobro raspoloženo" ili "sanjivo".) Pjesma tiha i čuje se samo na kratke trenutke, slična jelovoj sjenici, "zeeu-seewut zeeu-seewut zeeu-seewut" i druge varijante.

Napomena: Nemojmo zaboraviti da im je potrebna nasa pomoc. Molo truda i uradili smo koristan posao.Od nase pomoci nekad im zavisi i prezivljavanje narocito u ovim hladnim danima.Nadam se da nismo zaboravili. Malo masnog mesa, loja ili tako nesto stavimo u mrezicu i okacimu na grm ili granu drveta.

slika
Zah
 
Postovi: 998
Pridružen/a: 22/07/2008 02:01

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la Zah dana 19/12/2008 02:05

Čvorak

slika

Čvorak (Sturnus vulgaris) je najrasprostranjenija i najčešća vrsta iz porodice čvoraka (Sturnidae) u Euroaziji. Ljudi su ih naselili i na drugim kontinentima (čvorci su uneseni u SAD 1890. puštanjem na slobodu 100 jedinki u New Yorku. Danas milijuni čvoraka nastanjuju SAD i Kanadu[1]), i jedna su od najčešćih ptica na svijetu.


Izgled
Tijelo čvoraka je dugo između 19 i 22 cm, i nešto je manji od kosova. Imaju značajno kraći rep od kosova, a u letu im krila izgledaju šiljasto trokutasta. Mužjaci su s prosječno 81 gram nešto teži od prosječnih ženki, koja ima oko 76 grama.

Obično ruho čvorka su pera crnkaste boje s metalično zelenim do purpurnim sjajem, a vrhovi su bijeli do bež boje. Zbog tih vrhova cijelo tijelo izgleda prošarano svijetlim točkama. Perje krila i repa je srno-smeđe oivičeno svijetlo smeđim, a dio perja na krilima ima i obrub s metalnim odsjajem. Svadbeno ruho se razvija u proljeće gubitkom svijetlih obruba perja, pa cijelo tijelo postaje jednobojno crnkasto s metalnim odsjajem. Kljun im je u običnom ruhu crnkast, a u svadbenom žut. Noge su im crvenosmeđe, a šarenice tamno smeđe. Razlike između spolova su malene. Ženke imaju nešto manje intenzivan metalni odsjaj od mužjaka, a one niti u svadbenom ruhu rijetko gube točkasti izgled. Boja uz korijen donjeg dijela kljuna je kod mužjaka u svadbenom ruhu plavosiva, a kod ženki bjelkasta.Mladunci po napuštanju gnijezda nemaju metalni odsjaj, tijelo im je zemljanosmeđe, i samo na grlu bjelkasto. Noge su im tamno smeđe, a kljun smeđ i bez sjaja.

slika

Čvorci cijelu godinu "pjevaju", najčešće sjedeći na nekom istaknutom mjestu, a u vrijeme sjedenja na jajima u neposrednoj blizini šupljine s gnijezdom. Dok intenzivno pjevaju, kostriješe perje, i lepršaju ispruženim krilima. Čvorak je poznat po sposobnosti imitiranja drugih životinjskih glasova. Dugotrajan, isprekidan pjev čvorka sastoji se od velikog broja uzdižućih ili padajućih različitih zvukova koji mogu podsjećati na zvižduke, zvečanje, šištanje kao i imitaciju raznih drugih životinjskih ili tehničkih zvukova. Često imitiraju glasanje ptica iz svoje okoline, čak i grabljivica, ali i lajanje pasa, zvuk kosilice ili u novije vrijeme mobitela. Glasovi upozorenja su ovisni o vrsti ugroze. Za opasnost iz zraka upozoravaju oštrim, kratkim i višekratno brzo jedan za drugim glasanjem "špett, špett", a za opasnost s tla ponavljajućim, dugim "brrrrrrt" ili "črrrr".

Rasprostranjenost
Čvorci žive u borealnom i umjerenom području pa do sjevevernih granica Mediterana Europe i Azije od Islanda i Norveške do središnjeg Sibira, od prilike do Bajkala. Najsjevernija granica rasprostranjenosti čvoraka u Europi je sjever Norveške i poluotok Kola, istočno od toga sjever Urala, a zatim sespušta do oko 60° sjeverne dužine. Južna granica prolazi Europom kroz sjevernu Španjolsku, jugom Francuske, Italije i Hrvatske do sjevera Grčke. U Aziji granica prolazi Turskom, sjeverom Iraka i Irana, Afganistana, Pakistana i sjeverozapadom indije sve do sjeverozapada Mongolije. Pored toga, čvorci su naselili jugozapad Afrike, Novi Zeland, Australiju i sjevernu Ameriku. Danas Ameriku nastanjuje sjevernu Ameriku sve od arktičke Kanade do suptropskih dijelova Meksika.

U Europi, na područjima gdje živi, nastanjuje sva staništa. Iznimka su zatvorene velike površine šuma, velika poljoprivredna područja bez drveća ili grmlja, kao i područja viša od 1500 m/nM. Žive i u gradovima, sve do najužeg centra. Najveća gustoća je u područjima s grupama drveća u kojima postoje duplje a imaju u blizini i zelene površine gdje mogu naći hranu.

slika
Cvorak u svadbenom ruhu

Razmnožavanje
Čvorak gradi malo neuredno gnijezdo od suhog lišća, grančica, travki, slame, korijenja, dlake, vune i perja u najrazličitijim vrstama šupljina. Pretežu duplje u stablima, ali i pukotine u stijenama, no prihvaćaju i kućice za ptice u gradovima, kao i različite šupljine na zgradama svih vrsta.

slika

Čvorci žive u paru u vrijeme gniježđenja i podizanja mladih. Mužjaci mogu biti monogamni, no često se spare s nekoliko ženki (simultana poliginija), ili se za slijedeće parenje u sezoni spare s drugim ženkama (sukcesivna poliginija). Prvo leglo u sezoni je u srednjoj Europi vrlo sinkronizirano između 10. i 30. travnja. Jaja su jednobojna, svjetlo zelena do svjetlo plava, prosječne težine od 6,6 grama a velika su 31 x 21 mm. Leglo ima 4 do 8 jaja na kojima ptice leže 11 do 13 dana, a ptići izlijeću iz gnijezda nakon 17 do 21 dana. Većina mladunaca u srednjoj Europi napušta gnijezda između 20. svibnja i 10. lipnja. Drugo leglo mladunci napuštaju sredinom pa do kraja srpnja.

Hrana
Općenito, čvorak je svežder. No, ovisno o godišnjem dobu, glavna hrana je različita. U proljeće i rano ljeto, hrane se prije svega beskralješnjacima koji žive na tlu, i to kukcima, ali i kišnim glistama i malim puževima. Nakon toga, u prehrani preteže voće i razne bobice. Pored toga, koriste i ljudske otpatke u naseljima i smetlišta.

Selidba
Zavisno o području gdje se pare i podižu mladunce, čvorci se ponašaju na sva tri načina: negdje su stanarice, na drugim područjima skitalice, dok su drugdje prave selice. A osim pravih selica, ova druga dva oblika ponašanja ne slijedi cijela populacija čvoraka nekog područja. Tako su čvorci u Velikoj Britaniji i Irskoj gotovo u pravilu stanarice. U Belgiji između 50 i 70% populacije ne napušta zemlju gdje se gnijezdi, dok u Nizozemskoj ostaje samo oko 20% populacije, a 80% prezimljuje u Engleskoj, Belgiji i sjevernoj Francuskoj na udaljenosti od oko 500 km. Srednjeeuropska populacija je djelomična selica, tu je udio populacije koja ostaje u ljetnom staništu između 2,5 % i 8 %. Prema sjeveru i istoku, sve jedinke populacije napuštaju ljetna staništa. U jesen gotovo svi čvorci Skandinavije, Finske, istočne Poljske, sjevera Ukrajine i Sibira napuštaju ljetna staništa.

slika

Udaljenosti između ljetnih i zimskih staništa srednjeeuropskih populacija čvoraka su između 1.000 i 2.000 km. Veći dio ove populacije prezimljuje u području Sredozemlja i sjeverozapadne Afrike, kao i uz zapadne obale Europe.Između sredine lipnja i početka kolovoza mladunci populacije sa sjeveroistoka kreću na takozvanu međuselidbu. Pravac ovog dijela selidbe je uglavnom isti kao i pravac selidbe odraslih ptica prema zimovalištima. Selidba mladunaca se prekida zbog potpunog mitarenja. Početkom rujna počinje prava selidba koja vrhunac doseže sredinom listopada, i potpuno je dovršena krajem studenog. Povratak počinje u veljači, i krajem ožujka je dovršena u srednjoj Europi, a na sjeveru Europe krajem svibnja.

Socijalno ponašanje
Čvorci su izraženo društvene ptice. Cijelu godinu se kreću u grupama, a dijelom i u vrlo velikim jatima. Jedino na mjestu gdje je gnijezdo ponašaju se teritorijalno, no i to se odnosi samo na oko 10 metara od gnijezda, ali ne i na hranilišta koja isto koriste u grupama. Ptice koje se ne gnijezde i u tom razdoblju nastavljaju živjeti u skupinama. Mladunci koji su od sredine svibnja samostalni, odmah se okupljaju u jata, koja se u hranidbenim područjima koncentriraju. U vrijeme međuselidbe mladunaca (vidi poglavlje o selidbi) jata se povećavaju i dosežu maksimum sredinom srpnja.

Noću ptice i spavaju zajedno. Za spavanje biraju prije svega velika područja obrasla trskom, ali to mogu biti i šumarci ili tlo obraslo gustim grmljem. Često spavaju i u centru gradova. Tako se noću na Brlinskoj katedrali okuplja oko 40.000 jedinki čvoraka. U zimovalištima na takvim zajedničkim prenoćištima može se okupiti i više od milijun jedinki. Predvečer se okupljaju na uzvišenijim mjestima i od tamo u čvrstoj skupini odlijeću zajedno na prenoćišta. Manje skupine pri tome lete nisko, dok velika jata s više tisuća jedinki nad mjestom gdje će noćiti oblikuju čitav oblak, iz kojeg se spuštaju siralno, tako da iz daljine jako potsjećaju na tornado.

Vremenski snažno sinhronizirano gniježdenje, okupljanje u jato čim postanu samostalni i način života u skupini cijelu godinu uključujući i spavanje u grupi služe značajnim dijelom izbjegavanju predatora. Iako velika jata privlače predatore, opasnost za pojedinu pticu je bitno manja u velikoj skupini. Spektakularno je sinhronizirano kretanje velikog jata kod približavanja predatora u letu. Jato se, slično kao kod nekih riba, trenutno zbija u oblik gotovo jednak kugli, i zatim pulsira ili leluja poput valova. To služi prije svega da onemogući ili oteža predatoru odabir jedne jedinke.

slika

Potraga za hranom
Hranu traže pretežno na tlu, skupljajući sve sitne beskralješnjake koje nađu i iskljucaju iz mekog tla. Za razliku od kosova, na tlu se kreću hodanjem, a ne skakutanjem. Često se kreću zajedno sa stokom koja pase, a njihova leđa koriste kao mjesto s kojeg imaju dobar pregled nad okolicom. Pored toga, čvorci traže hranu i u višoj vegetaciji, skupljajući gusjenice i druge beskralješnjake, ili kljuca voće. Kukce koji lete sačekuju na nekom povišenom mjestu i love ih leteći, a ako je skupina veća, ustrajnim letom ih prati i lovi.


Razvoj populacije
Najkasnije od sredine 19. stoljeća ukupna europska populacija čvoraka je značajno povećana. Kao rezultat tog povećanja, čvorci su bitno raširili područje naseljavanja prema istoku i sjeveru. To povećanje nastavljeno je do oko sredine 20. stoljeća. Smatra se, da su razlozi tog povećanja bili blaga klima, veliko povećanje zelenih površina kultiviranjem i odvodnjavanjem močvara, širenjem plantaža voća, vinograda i maslinika, kao i povećanje plodnosti tla gnojenjem. Ovi čimbenici doveli su do boljih mogućnosti ishrane kako u područjima gniježđenja, tako i u zimovalištima.Nakon otprilike 60tih godina prošlog stoljeća dolazi do značajnog smanjenja ukupne populacije u sjeverozapadnoj i sjevernoj Europi.
Zah
 
Postovi: 998
Pridružen/a: 22/07/2008 02:01

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la Zah dana 24/12/2008 03:45

SOVE
autor:Vesna Tutiš

Danas je u svijetu poznato 134 vrste sova. Stručnjaci ih svrstavaju u zajednički red sove (Strigiformes), koji sadrži dvije porodice: kukuvije(Tytonidae) i prave sove (Strigidae). Porodica kukuvija broji 10, a porodica pravih sova 124 vrste.U Europi gnijezdi svega 13 vrsta, od Čega 10 vrsta obitava i u našoj zemlji.Sove su rasprostranjene na svim kontinentima izuzev Antartika. Obitavaju u svim klimatskim zonama i nastanjuju gotovo sve kopnene ekosisteme: šurne, livade, pustinje, močvare, tundre; sva područja gdje mogu naći odgovarajuću hranu. Najveći broj vrsta nastanjuje tropski i subtropski pojas.Ono što sove izdvaja od većine ostalih ptica, prilagodbe su na noćnu aktivnost koje im omogućavaju da izuzetno efikasno djeluju kao noćni grabežljivci. No, samo četrdesetak vrsta sova aktivno je isključivo noću. Daljnih Četrdeset vrsta pretežno je aktivno noću, ali love i danju, najčešće u sumrak i zoru. Ostalih pedesetak vrsta podjednako su aktivne noću i danju, a neke od njih čak su danju i aktivnije.

slika

Građa
Za sove je karakterističan okruglast izgled i uspravno držanje. U odnosu na ostatak tijela, glava im je izuzetno velika. Na njoj se ističu velike, prema naprijed smještene oči, okružene u većine sova vijencem radijalno postavljenih pera, tzv. "licem". Kljun je kratak i kukast, slabo se ističe između perja. Krila su u većine sova relativno velika i zaobljena. Duža su u onih sova koje love na otvorenim područjima. U većine vrsta rep je kratak. Noge su snažne, a obično su perjem pokriveni čak i prsti. Kandže su snažne, duge i zakrivljene, prilagođene za hvatanje i usmrćivanje plijena.Ruho sova je gusto i meko. te se doimlju mnogo težim nego to zapravo jesu. Obojenost je neugledna, prilagođena staništu u kojem sova obitava, što omogućuje da danju ostane nezamijećena na svojem odmorištu. Sove šumskih staništa su obično tamnije, smeđih ili sivih tonova, dok su one otvorenih staništa svjetlije.Po vanjskom izgledu mužjaci i ženke ne mogu se razlikovati, ali u većine vrsta ženke su krupnije i teže od mužjaka.

Let
Sove lete nečujno. Ova vrlo važna prilagodba znatno doprinosi efikasnosti lova u mraku - omogućuje sovama slušanje pokreta plijena i precizno usmjeravanje napada, kao i neopaženo približavanje plijenu. Letna i repna pera imaju specifične resaste rubove koji smanjuju zvučne vrtloge i time gotovo posve prigušuju zvuk koji nastaje pri letu. Velika površina krila omogućuje sovama let polaganim zamasima krila što dodatno stišava njihov let.
Noge i prsti u većine sova pokriveni su perjem, što im pomaže da stišaju prilazak prilikom obrušavanja. Ujedno, ova pera griju noge i služe kao zaštita od mogućih ujeda plijena.

slika

Vid
Oko sove je vrlo veliko i izduženo, a rožnica i leća jako su uvećane. Zadebljala rožnica najvjerojatnije služi kao dodatna leća. Mrežnica i leća smještene su vrlo blizu. Slika je stoga manje disperzna i jasnija je. Mrežnica sova sadrži vrlo mnogo osjetilnih stanica u obliku štapića, jako osjetljivih na svjetlo. Udio čunjića, a to su stanice koje su osjetljive na boje i daju oštrinu slici, mnogo je manji. Kod ptica koje su uglavnom aktivne danju. npr. sokolovki, upravo je suprotno. Ljudi često misle da za danje svjetlosti sove vide slabo ili su čak slijepe. Međutim, vid sova danju je odličan - gotovo tako dobar kao i vid čovjeka. Štoviše, neke sove, npr. močvarna sova, pretežno i love pri dnevnom svjetlu. Iako su oči sova vrlo osjetljive na svjetlost, mišići šarenice su snažni i zjenice vrlo brzo mijenjaju veličinu - šire se u mraku a sužavaju pri svjetlu, regulirajući količinu svjetla koja ulazi u oko. Većina sova tijekom dana se odmara i pri tome zatvara oči - od tuda dojam "zaslje-pljenosti" pri dnevnom svjetlu.

Oči sova usmjerene su gotovo posve prema naprijed. Vidokrug tako položenih očiju djelomično se preklapa stvarajući, slično kao i u čovjeka, tzv. binokularnu sliku. Binokularni vid omogućava sovama preciznu procjenu udaljenosti, što je od vitalne važnosti kod hvatanja plijena.Zbog veličine i grade sove ne mogu pokretati oči unutar očnih duplji. To je nadomješteno izuzetno pokretnim vratom, koji im omogućuje da okreću glavu i do 27O. Stoga sove mogu okrenuti glavu na leđnu stranu i gledati i ravno iza sebe!

Osjetila vida i sluha u sova su izuzetno dobro razvijena. Eksperimenti su pokazali da neke vrsta sova mogu i u potpunom mraku, oslanjajući se samo na osjetilo sluha, pronaći i uhvatiti plijen. No unatoč tome, sove koje izgube vid ne mogu preživjeti u prirodi. U normalnim uvijetima sova se služi s oba osjetila - jedno nadopunjuje drugo, ovisno o situaciji.Velikim i vrlo osjetljivim očima sove iskorištavaju najmanje količine svjetla, što im omogućuje da vide u mraku. Međutim, kao ni druga stvorenja, ni sove ne mogu vidjeti u potpunom mraku. No, on rijetko, ako uopće i postoji u prirodi. Gotovo uvijek. Čak i u uvjetima koje čovjek doživljava kao potpuni mrak, postoji nešto nešto svjetla.Specifična grada oka omogućuje sovi hvatanje i najmanjih količina svjetla, a snažne leće koncentriraju to svjetlo na osjetljivu mrežnicu.

slika

Sluh
Sove imaju najbolji sluh od svih ptica, a njihove uši predstavljaju vjerojatno vrhunac razvoja slušnog aparata u životinjskom svijetu.Unutarnje uho vrlo je veliko a slušna regija u mozgu sova ima mnogo više živčanih stanica nego u drugih ptica odgovarajuće veličine.Ušni otvori su skriveni u perju, vrlo su veliki i najčešće smješteni asimetrično sa strane glave. Zvuk kojeg proizvodi plijen, dopire stoga u jedno uho djelić vremena kasnije nego u drugo, a to olakšava precizno utvrđivanje njegovog položaja.Sove nemaju vanjskih ušiju. No, vijenac radijalnih pera tvori široko "lice" koje prikuplja zvučne valove na isti način kao vanjske usne školjke i usmjeruje ih do bubnjića unutar lubanje.Pernati čuperci na vrhu glave nalik ušima, zamjetni u nekih vrsta, npr. u ćuka i ušare, nemaju ništa sa sluhom. Precizna uloga ovih čuperaka nije poznata, najvjerojatnije se sove njima služe da bi iskazale različita raspoloženja.

Ishrana
Sove su grabežljive! Najčešće se hrane sitnim sisavcima, uglavnom glodavcima i rovkama, ali love i ptice, vodozemce, gmazove, kukce, gujavice i slično. Sitnije vrste sova. npr. ćukovi, uglavnom se hrane kukcima. U većine sova ishrana je vrlo raznolika, a udio pojedinog plijena u ishrani ovisi o njegovoj gustoći u staništu - najčešći je onaj koji je najbrojniji i time dostupniji. Međutim, postoje i izuzeci. Na primjer, sove ribarice (rod Ketupa) koje nastanjuju područja južne i istočne Azije gotovo se isključivo hrane ribom. Zbog toga imaju duge, gole noge prilagođene za hvatanje plijena u vodi. I neke europske sove pokazuju specijalizaciju u ishrani. Na primjer, sova močvarica uglavnom se hrani voluharicama. U godinama kada je brojnost ovih glodavaca niska, one sele u druge, voluharicama bogatije krajeve. Sove hvataju i usmrćuju plijen snažnim kandžama.Kao ni ostale ptice, sove nemaju zube i ne mogu sažvakati hranu. Stoga manje životinje gutaju cijele, a veće trgaju na dijelove koje mogu progutati. Na ovaj način uz meso progutaju i ostale, neprobavljive dijelove plijena: kosti, dlaku, perje, hitinski oklop i dr. Ovi ostaci formiraju gusto umotane grudice, tzv. gvalice. a jednom ili dvaput dnevno izbacuju ih kroz usta.Gvalice ne izbacuju samo sove već i mnoge druge vrste ptica: sokolovke, ćurlini. vodomari, vrane i dr.
Gvalice sova nalikuju gvalicama sokolovki. ali su mnogo "bogatije" kostima. Naime, želučani sokovi sova ne sadrže dovoljnu količinu solne kiseline koja bi razgradila tvrde dijelove i najveći dio skeleta plijena ostaje nerazgrađen.Gvalice sova su vrijedan izvor podataka. Analizom sadržaja gvalica može se mnogo naučiti, ne samo o ishrani pojedinih vrsta sova, nego i o plijenu kojim se hrane. Gvalice se razlikuju po obliku, veličini i strukturi i često možemo odrediti od koje vrste potječu. No, pri sakupljanju gvalica moramo biti pažljivi - iako su najčešće izgled i veličina gvalica karakteristični za pojedinu vrstu sova, sadržaj može znatno utjecati na ovaj tipičan izgled i ponekad ne možemo biti sigurni kojoj sovi pronađena gvalica pripada.

slika

Gniježđenje
Sove uglavnom ne grade gnijezda. Jaja legu u duplje, napuštena gnijezda drugih ptica, udubine u stijeni, tavane ili u udubljenja u tlu.Većina vrsta ima jedno leglo godišnje. Broj jaja u pologu je različit, ovisan o vrsti i/ili raspoloživosti hrane. U našim krajevima, polog većine vrsta obično se sastoji od tri do pet jaja. U arktičkim krajevima, polog istih vrsta obično sadrži više od deset jaja. U godinama kada su populacije glodavaca niske, broj jaja u pologu je manji, a ponekad gniježđenje može i izostati.Sovina su jaja bijela, gotovo okrugla i glatke površine. Vrijeme polaganja jaja jako varira od vrste do vrste, a ovisno je i o geografskoj širini, odnosno nadmorskoj visini. Hladnoća može odgoditi polaganje jaja i za više od mjesec dana, pa sjeverne populacije šumske sove, na primjer, polažu jaja i šest tjedana kasnije od južnih. Također, polaganje jaja može znatno varirati od godine do godine. Ženka leže po jedno jaje svakog, svakog drugog ili čak svakog trećeg odnosno četvrtog dana. Inkubacija (ležanje na jajima) počinje već sa prvim položenim jajem i ptići se ne izvaljuju iz jaja istovremeno. Stoga je razlika u veličini i starosti prvog i zadnje izvaljenog ptića, osobito u brojnom leglu, znatna. Inkubacija, ovisno o vrsti, traje 25 do 35 dana. Na jajima leži samo ženka, a mužjak joj donosi hranu.Mladi su čučavci, izvaljuju se zatvorenih očiju, pokriveni gustim pokrovom pahuljica. O mladima se brinu oba roditelja.Ptići napuštaju gnijezdo prije nego su sposobni za let, ali ostaju u njegovoj blizini, penjući se po granama i glasanjem obavještavajući roditelje o svom položaju. U to doba mladunci često padnu i na tlo te ih ljudi nalaze i "spašavaju". Nažalost, na ovaj način im ne pomažu, nego upravo suprotno! Ptići nisu napušteni, njihovi roditelji su u blizini i kad padne mrak, ostvarit će kontakt sa svojim potomcima. Najveća je pomoć ako ih se sa zemlje podigne na granu ili neko drugo uzvišenje kako ne bi postale lagani plijen mačaka.
Zah
 
Postovi: 998
Pridružen/a: 22/07/2008 02:01

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la Zah dana 28/12/2008 03:01

Kukuvija

slika

Dužine je 33-35 cm Prosječna je težina ženki oko 360, a mužjaka oko 310 grama. Odozgo je zlatnožuta, sa sitnim srebrnastim mrljicama. Odozdo je jednobojna, svijetla ili smeđastožuta. Noge su duge. Lice je izrazito, svijetlo, srcoliko i na njemu se ističu tamne oči. Nastanjuje otvorene krajeve, parkove, vrtove, naselja. Gnijezdi najčešće na tavanima, crkvenim tornjevima, rjeđe u dupljama. Polog čini obično 4-7 jaja, ali može biti i vrlo velik, čak do 14 jaja. Ženka leži na jajima 30-31 dana. Mladi su sposobni za let sa 50-55 dana starosti, a osamostaljuju se u dobi od 10-13 tjedana. Kukuvija ne huče, ali je u doba gniježdenja vrlo glasna - različiti zvukovi uključuju siktanje, hrkanje, krikove. U Hrvatskoj je česta u nizinskim područjima.


Ušara

slika

Najveća europska sova. Dužina tijela je oko 70 cm. raspon krila 160-190 cm, a težina 2-4 kg. Kad stoji, na glavi su joj istaknuti pernati čuperci nalik ušima, i od tuda joj i ime. Ruho joj je tople smeđe boje, prsa su isprugana širokom prugama, "lice" je tamno i na njemu su osobito istaknute narančaste oči. Obitava na otvorenim predjelima, planinama i u šumama. Obično gnijezdi na tlu ili na policama stijena, spiljama i polupećinama. Jaja polaže na golu podlogu. Polog se obično sastoji od 2-4 jaja. Mladi se izvaljuju iz jaja nakon 34-36 dana. Gnijezdo napuštaju u dobi od 40 dana, a za let su sposobni s 50-60 dana starosti. Osamostaljuju se u dobi od oko 20-24 tjedna starosti. Teritorijalno glasanje mužjaka ušare je duboko i zvučno "huu' koje ponavlja u intervalima od oko 8 sekundi. Ženke se Često glasaju lavežom, koji sliči glasanju lisice. Hukanje mužjaka za mirnih noći daleko se čuje, čak 2 do 3 kilometra. Najčešće se glasa u sumrak ili u zoru. U Hrvatskoj je u prošlosti gnijezdila na mnogo širem području. Na žalost, danas je u unutrašnjosti postala jako rijetka, a relativno je još brojna samo u krškim područjima, u priobalju i na otocima.


Ćuk

slika

Ćuk pripada najbrojnijem rodu sova (rod Otis) koji sadrži 33 vrste. Uglavnom su to sitne do srednje velike sove na kojima su dobro istaknuti usni čuperci. Većina se hrani kukcima, a rijetko i sitnim sisavcima. Medu najmanjim je sovama, raspona krila 55-60 cm. a težine oko 90 grama. Jedina je sitna sova s "ušima". Ruho je sivosmeđe, mramorasto i prošarano. Sitniji je od sivog ćuka, manje glave, dužeg repa i ne tako zdepast. Oči su žute. Ćuk je jedina naša sova koja je prava selica. Uglavnom seli u područje tropske Afrike, ali neke populacije zimuju i u području Mediterana. Čest je u vrtovima i gajevima, u gradovima. Obično gnijezdi u dupljama i rupama u zidovima. U pologu je obično 4-5 jaja. Ženka leži na jajima 24-25 dana. Mladi su sposobni za let s 21-29 dana starosti. Osamostaljuju se u dobi od 7-10 tjedana. Hrani se uglavnom beskralješnjacima, ali lovi i sitne glodavce i ptice. Njegov ustrajan monotoni zov, "ćuk", koji ponavlja u razmacima od tri sekunde, često se čuje za toplih ljetnih noći i jedan je od najprepoznatljivijih zvukova našeg priobalja. Aktivan je uglavnom noću.
Zah
 
Postovi: 998
Pridružen/a: 22/07/2008 02:01

Re: Ptice u prirodi

PostPostao/la Zah dana 04/01/2009 02:13

Sivi ćuk

slika

Ativan je pretežno noću, ali rado se sunča i danju ga često možemo vidjeti kako sjedi na električnim stupovima, ogradama ili krovovima. Čest je na otvorenim predjelima s grmljem i drvećem, u blizini ljudskih naselja, uglavnom vezan uz obradive površine. Gnijezdi u dupljama, u rupama u zidovima, u ruševinama. U pologu je obično 2-5 jaja. Inkubacija traje 27-28 dana. Mladi su sposobni za let sa 30-35 dana starosti, a osamostaljuju se u dobi od 8-9 tjedana. Zdepastog je tijela, velike glave i dugih nogu. Bijele točke na vratu tvore karakteristično V. Sivi ćuk je relativno mala sova, ali, s obzirom na veličinu, dosta snažna ptica sposobna hvatati iznenađujuće veliki plijen. Dužine je tijela oko 21-23 cm. raspona krila oko 60 cm i težine oko 175 grama. Izbjegava guste šume a u Europi se raširio uništavanjem starih nizinskih Šuma, tijekom poljoprivedne "revolucije" u Srednjem vijeku. Sivi ćuk je nizinska vrsta. Rijetko gnijezdi na visinama iznad 600 m. Teritorijalno glasanje je razvučenije od glasanja ćuka i na kraju se povisuje. U Hrvatskoj je dosta čest.


Šumska sova

slika

Šumska sova je najčešća i najrasprostranjenija sova u Europi. Tipični je predstavnik roda Strix, koji broji 13 vrsta. U Europi gnijezde tri vrste iz ovog roda: šumska sova, jastrebača i velika sova. Ruho je odozgo smeđe ili sive boje. Odozdo je svijetlo-smede sa širokim tamnim prugama. Oči su tamne. Raspon krila je oko jedan metar. Prosječna težina mužjaka je oko 480 g. a ženke oko 590 g. Stanarica je i strogo teritorijalna vrsta. Nakon što mlada ptica jednom zauzme teritorij, brani ga i na njemu ostaje čitav svoj život. Gnijezdi u dupljama, starini gnijezdima drugihjJtica a povremeno i na tavanima kuća. U pologu obično ima 2-5 jaja. Ženka, leži na jajima 28-30 dana. Mladunci gnijezdo napuštaju u dobi od 25-30 dana, a za let su sposobni 10 dana kasnije. Osamostaljuju se u dobi od 15-17 tjedana. Nastanjuje šume, parkove i veće vrtove. Rado se glasa i vrlo je često možemo čuti. Izrazito je noćna vrsta.
Glasanje se sastoji od dubokog hukanja. Frazu huu-huu-huu-huu;.... huu-uu-uu-uu ponavlja u razmaku od svake tri sekunde. Cesto se glasa s prodornim "kuvit". U Hrvatskoj je vrlo česta, posebice u šumovitim dijelovima zemlje.

Sova močvarica

slika

Velika sova, dužine tijela oko 60 cm a raspona krila oko 130 cm. Prosječna težina mužjaka je oko 720 g, a ženki oko 870 g, pa čak i do 1000 g. Ruho je obično svijetlosive ili svijetlosmeđe boje sa tamno smeđim uzdužnim jasnim prugama, najjače izraženim s donje strane tijela. U Hrvatskoj su česte i vrlo tamne ptice, tako da se doimlju gotovo crnim. Letno perje i rep isprugani su poprečnim, širokim tamno smeđim prugama. Rep je dug i klinasto zaobljen, sa 5-6 širokih, naglašenih pruga podjednake širine, a u letu ga često drži obješenog nadolje. Radi dugog repa u letu ponešto podsjeća na jastreba, a otuda joj i hrvatsko ime - jastrebača. Glava je okrugla, šarenica je tamno smeđa, a oči su sitnije nego u većine ostalih vrsta roda Strix Što upućuje i na njenu znatnu dnevnu aktivnost. Vrlo je slična šumskoj sovi, ali je veća, ima duži rep i prilično male tamne oči. Polog jastrebače obično Čine 2-4-jaja. Inkubacija traje 27-34 dana. Mladi napuštaju gnijezdo sa 25 dana starosti, a sposobni su za let 1-2 tjedna kasnije. Osamostaljuju se sa 14-16 tjedana. Zov je podijeljen u dva dijela (kao i kod šumske sove): duboki dvosložni "vhu-uu", zatim stanka od 4 sekunde, te pet dubokih, zamuckujućih kliktaja "huu-hu hu-huu-hu". Ponekad se glasa i brzom serijom od 6 do 8 dubokih hukanja. U Hrvatskoj je mnogo rijeđa od šumske sove. Obitava u mješovitim šumama u planinskom području, ali gnijezdi i u starim nizinskim šumama hrasta lužnjaka.

Jastrebača

slika

Jastrebača je sova otvorenih močvarnih staništa. Vrlo je nalik maloj ušari, ali uši su joj vrlo male i teško vidljive, a isprugana su samo prsa. Lice je izrazito svijetlo, s istaknutom tamnom maskom oko žutih očiju. Rep je jako isprugan. Raspon krila je oko 6Ocm, a prosječna je težina 300-400 g. Gnijezdi na tlu. U pologu je obično 4-8 jaja. Ženka leži na jajima 24-29 dana. Mladi napuštaju gnijezdo sa 20 dana starosti, a zalet su sposobni 2 tjedna kasnije. Samostalni su s 9-11 tjedana starosti. Aktivna je uglavnom u sumrak i zoru, ali često i tijekom dana. Kao i mala ušara. zimi je često u jatima. Hrani se uglavnom poljskom voluharicom, a u godinama kad su populacije ovih glodavaca niske, seli u druga područja. Teritorijalno glasanje je brza serija dubokih "puu". U Hrvatskoj je vrlo rijetka, gnijezdi svega nekoliko pari.

Mala ušara

slika

Mala ušara ima istaknute duge usne čuperke. Ruho joj je sivkasto smeđe, a oči su izrazito narančaste boje. Od ušare se razlikuje po tome Što je znatno manja, a od sove močvarice po "dužim" usnim čupercima, žućkastijem ruhu, kraćim krilima, narančastim očima, ispruganoj cijeloj donjoj strani tijela i uspravnijem držanju. Raspon krila je oko 95 cm, a prosječna težina oko 250-300 g. Gnijezdi na rubovima šuma, u šumarcima, naseljima, pa i u gradskim parkovima. Lovi na mnogo otvorenijim staništima nego šumska sova. Obično gnijezdi u napuštenim gnijezdima drugih ptica, najčešće vrana. U pologu je obično 3-5 jaja. Inkubacija traje oko 25-30 dana. Mladi napuštaju gnijezdo sa 21-24 dana starosti, a sposobni su za let 10 dana kasnije. Izrazito je noćna sova. Rijetko se glasa, općenito je tiha osim u doba gniježdenja. Glasa se niskim "uu-uu-uu'", koje ponavlja svakih tri sekunde, a slično je gukanju gugutke. Tijekom zime se često skuplja u jata od više desetaka ptica. U Hrvatskoj je mala ušara jedna od najčešćih sova. a često gnijezdi uz naselja, pa i u gradskim parkovima.

Ćuk batoglavac

slika

Veličinom je sličan sivom ćuku, ali se razlikuje po većoj i okruglijoj glavi s vrlo istaknutim licem okruženim tamnim rubom, te dužim repom. Raspon krila je oko 60 cm, a težina 90-170 grama. Polog obično čini 3-5 jaja. Inkubacija traje 25-32 dana. Mladi napuštaju gnijezdo sa 28-36 dana starosti i ubrzo su sposobni za let. Osamostaljuju se u dobi od 9-11 tjedana. Izrazito je noćna vrsta. Glasanje je vrlo brza fraza od 3-6 sličnih, visokih ali melodičnih tonova "puu-puu-puu", zadnja fraza obično ubrzava u ćurlik. U Hrvatskoj je relativno rijetka. Gnijezdi u mješovitim i crnogočnm šumama.
Zah
 
Postovi: 998
Pridružen/a: 22/07/2008 02:01

Sljedeća

Natrag na Kućni ljubimci

Online

Trenutno korisnika/ca: / i 4 gostiju.