Kulturni i istorijski spomenici B i H-Gradovi u fokusu

Kulturna dešavanja, predstave, izložbe, festivali, obrazovanje i budućnost mladih...

Moderator/ica: ladyblue18

Kulturni i istorijski spomenici B i H-Gradovi u fokusu

PostPostao/la FortunaBela dana 08/07/2005 22:07

Počitelj

Svoj autentični izgled, koji se postupno ponovno vraća, ovaj je grad dobio u vrijeme osmanske vladavine. To svakako ne znači da njegovi korijeni nisu mnogo starijega datuma. Kao i drugi gradovi u nekadašnjoj hercegovoj zemlji, i Počitelj se veže za Stjepana Vukčića Kosaču. Točnije veže ga pučka predaja koju prenosi i spomenuti putopisac. Ipak, u povijesnim izvorima nailazimo mnogo ranije na ime ovog grada. Kralj Bela IV. će 1263. godine pisati kako je od zapovjednika broda Petra iz Luke primio zemlju Počitelj a comite Petro de Luka recepit terram Pochytel… . Na pragu 14. stoljeća (1300) prilikom sklapanja jednog ugovora u Solinu između hrvatskog bana Pavla i Henrika za svjedoka se navodi i kaštelan Počitelja Ob-Radus castellanus Pocitelli.

Sam grad Počitelj prvi put izravno spominje aragonski kralj Alfonz V. kada ga smješta u Župu Dubravu. Podignut je na važnom putu između Gabele i hercegove rezidencije Blagaja i dalje prema Stocu. Raniji centar je bio grad Bivolje Brdo, koji je vjerojatno razoren u 14. stoljeću. Stoga se i zaključuje da je razlog jačanja Počitelja kao grada nakon nestanka Bivoljeg Brda bio potreba postojanja jednog centra na tom putu.

Najstariji dio grada nalazi se na istočnoj strani. Oko velike okrugle kule nastao je cijeli grad, koji je imao dvoja ulazna vrata: jedna u blizini najstarijeg dijela grada i druga na dnu kraj same rijeke. Cijeli grad je bio opasan visokim zidom.

Grad je vjerojatno utvrđen sredinom 15. stoljeća u vrijeme kralja Matije Korvina i ugarskih vojnih akcija za oslobađanje Bosne i hercegove zemlje od Osmanlija. Dubrovčani su koncem 1465. poslali graditelje s čavlima da podignu most kod Počitelja, koji je trebao biti polazna točka spomenutih akcija u Hercegovini. Sljedeće godine povijesni izvori bilježe ugarsku prisutnost u i oko Počitelja. No već 1471. Hamza-beg je osvojio Počitelj. Srednjovjekovna povijest Počitelja ovdje završava i započinje period osmanske vladavine u kojoj će Počitelj izrasti u varoš. Gradom je isprva upravljao dizdar, koji se prvi put spominje 1475. (u dubrovačkom arhivu). U istom arhivu se nalazi i dokument koji govori o dubrovačkoj pomoći izgradnje Počitelja 1480. godine. U gradu će biti podignuta medresa, musafirhana i han, hamam i brojni drugi objekti potrebni za svakodnevni život. Izgled grada uresila je i kamena džamija i sahat-kula. O izgradnji džamije postoji legenda kako je njezin graditelj Hadži Ibrahim-paša, rođeni Počiteljanin koji je napredovao u službi u Carigradu i postao na kraju egipatski paša, poslao novac u svoje rodno mjesto za izgradnju džamije. Novac je misteriozno nestao pa se paša odluči ponovno poslati novac ali ovoga puta skriven u karpuzi (lubenici). Tako stiže novac i džamija bijaše podignuta.

Zacijelo najpoznatiji Počiteljanin je Smail Gavran, koji je bio u 19. stoljeću kapetan Počitelja. On dade obnoviti staru i oronulu kulu koja po njemu dobi naziv Gavran-kapetanova kula. Ispred kule je bila musafirhana, s lijeve strane tamnica a u prizemlju kule barutno spremište. Ostali objekti služili su za smještaj vojnika.

Povijest i legende ispredati će priče o ovom gradu, o njegovu mostu, o lađama podno njegovih zidina, o njegovim ljudima a ponajviše o njegovoj ljepoti. Ima nešto u Počitelju što, pored svih zlatnih i turobnih vremena kroz koja je prošao, ne da ubiti tu ljepotu, njegov smisao i dah ljepote zaustavljene u hercegovačkom kamenu i Neretvinoj studeni. Ispraćajući stoljećima smaragdnu ljepoticu na njezinu putu u Jadran, Počitelj, poput skamenjene žudnje, šapuće o toj neraskidivoj vezi grada i rijeke.

slika
FortunaBela
 
Postovi: 6393
Pridružen/a: 02/01/2005 12:01
Lokacija: SWE

PostPostao/la FortunaBela dana 11/07/2005 23:54

ŠEHER I GRAD MOSTAR

Mostar je star vise od pet vjekova, tacnije 555 godina, ali su mnoga mjesta u Hercegovini starija od njega kao na primjer Trebinje,Buna,Pocitelj,Konjic itd.Mostar se prvi put spominje 1440 god. i tada preuzima primat od Blagaja,do tada glavnog grada Hercegovine i dva puta starijeg naselja po postanku.Sredinom 16 vjeka Mostar je imao samo 19 kuca.

Sve do Turskog osvajanja Mostar je bio malo naselje.Umjesto danasnjeg Starog Mosta (koji ce se ponovo nadvijati nad Neretvom) bio je drveni most koji je visio na lancima,a price kazu da su u kulama na obje strane zivjeli -mostari- koji su cuvali most i po njima su stanovnici tog tadasnjeg naselja dobili ime Mostari.Drveni most nije zadovoljavao potrebe Turske vojske pa je pocela izgradnja novog mosta 1557 god. i trajala je punih devet godina.Most je remek djelo neimara Hajrudina,koji je bio ucenik poznatog graditelja Sinana.Na kamenoj ploci upisana je godina zavrsetka 944 po hidzri ili 1566 po nasem racunanju vremena.Most je sirok 4,5 m , visok oko 20m, a njegov kameni luk dug je oko 30m.Kameni blokovi su medjusobno povezani zeljeznim sponama koje su zalivene olovom.Turski putopisac Evlija Celebija ,je 60 godina 17 vjeka napisao:-Ja,mali rob i najmanji prosao i obisao sam do sada sesnaest carevina, ali ovako visoke cuprije ne vidjeh-.U kulama na obje strane mosta je danonocno bilo 160 ljudi koji su cuvali most.Prva Mostarska dzamija podignuta je prije Starog Mosta,tacnije 1473.Mostar je tokom svoje proslosti,a osobito u 11 i 17 vjeku dao veliki broj znamenitih ljudi i stvaralaca koji su ostali i dan danas poznati.Alidede je u tursko vrijeme bio poznat istoricar i filozof,pa pjesnik Hasan-efendija zvani Zijai(Svijetli),a narocito Dervis-pasa,veliki pjesnik,miljenik sultana Murata III.Sacuvana je i njegova pjesma ispjevana u slavu Mostara za koji kaze:"On je druga Sirija na Svijetu",a most i njegov luk uporedjuje sa dugom:-Pricinja se poput duge sarne-.Od pjesnika su jos poznati Husein Catrnja i Ahmed Rusdi.Cuveni predavac bio je Mustafa Ejubovic.Seh-jujo je ostavio iza sebe mnogo djela iz oblasti prava ,teologije i retorike po kojima je Mostar bio poznat tokom vjekova.On je bio i ostao grad pjesnika i knjizevnika da bi u Corovicu,Djikicu i Santicu dao svoje najvece predstavnike u literaturi.

slika
FortunaBela
 
Postovi: 6393
Pridružen/a: 02/01/2005 12:01
Lokacija: SWE

PostPostao/la black dana 12/07/2005 11:05

STOLAC

Stolac je grad smješten na krajnjem istoku Hercegovačko-neretvanskog kantona. Grad koji je izgrađen na obalama rijeke Bregave, okružuju ga planine Hrgud te Vidovo polje s okolnim mjestima koja su ispisana perom bogate kulturne prošlosti. Sam prilaz Stolcu sa zapadne strane je Dubravska visoravan koja je specifična i poznata po breskvi i nadasve dubravskom vinogorju po kojem su poznata stolačka vina. Stolačko područje je svojim mediteranskim šarmom, dobrom vodom,blagim nebom,pitomom krajolikom i skladom prirodnih ljepota,privlačilo ljude od prahistorijskih vremena. Iliri i grčki pomorci,rimski patriciji,istočno gotski osvajači,slavenski velikodostojnici,osmanski plemići,venecijanske vojskovođe, austrougarski namjesnici, te mnogi poklonici sunca, svježine rijeke Bregave,kulturno istorijskih valera i tajnovitih poruka iz proteklih stoljeća, ostavili su ovdje svoj trag: gradine i grobove, imena na plocama-poruke za one koji ce za njima doci. Stolac je prostor s najduljom i najraskošnijom historijom gradskog života u Bosni i Hercegovini, a spada u malu skupinu balkanskih prostora na kojima su sačuvana materijalna svjedočenja o urbanim oblicima života kroz razdoblje dugo preko 3.500 godina, koliko su stari posljednji poznati nalazi ilirskog grada Daorsona.
Kontinuitet prisutnosti ljudske zajednice na prostoru Stoca seže 16.000 godina u prošlost.Da je zainteresiranost za život na ovom prostoru bila još od najstarijih vremena, to nam svjedoče mjesta koja ga okružuju: pećina Badanj - paleolitsko stanište, utvrđeni ilirski grad Daorson, koji izaziva divljenje svojim kiklopskim zidinama, te poznate nekropole stećaka na Radimlji, Boljunima, Rotimlji i Vidoštaku kao i sama tvrđava Starog grada. Stolački kraj kao ljudsko stanište egzistira u kontinuitetu od petnaestak hiljada godina. Naziv Stolac dobio je relativno kasno - prvi poznati podatak je iz XV vijeka, te se razvoj Stoca prati kroz nekoliko naziva. Najstariji naziv koji sa sigurnošću mozemo zabiljeziti je Daorsoi, odnosno Daorson, ilirski megalitski grad u selu Osanjici povrh Stoca (IV-III vijek p.n.e.). Slijedi rimski muncipij Dillintum, zatim castrum Vidoskij i loco dicto Stolaz, pa Vidosich, Vidoski grad, osmansko Ilce i IIstolce, potom Vidoska i konačno Stolac. Pošto se kraj nalazi u mediteranskom podneblju uspjevale su sve vrste voća, a ponajvise grožđa. Grad spomenik. Stolac je bio grad muzej. Grad koji je sa svojom historijskom baštinom bio pod zasitom UNESKO-a od 1980.godine. Tragovi ljudskih ruku datiraju još prije 15.000 godina što svjedoče crteži u Badanjskoj pećini. To su opisi detalja lova s jasnim likom konja (to je doba Ebeolitika). Prvi stanovnici Balkana, Iliri, ostavili su svoj trag u tvrdjavi Doarson,nađeni su ostaci rimske tvrđave Diluntum. Tu je i velelepna Radimlja sa svojim kamenim spavačima, nekreolozima, stečcima. Isto tako tu je grob jevrejskog rabina Mosa Danona. To mjesto je bilo i ostalo jedno od svetišta Jevreja. Spomenici, džamije, trgovi kao i crkve, biblioteke bili su izgradjeni za vrijeme Turskog vakta. Kasnije na te građevine nadovezivali su se obiljezja mediteranske kulture. Nažalost u toku ratnih dešavanja grad Stolac ostao je bez mnogih svojih značajki, uništena je džamija Ismail Kapetana Sarica, džamija Hadži Alije Hadžisalihovića, pravoslavnu crkva iz 1870. god. Jednu od najstarijih dzamija u Bosni i Hercegovini, sultana Selima iz 1519., zapaljena i srušena, nadovezuju se i drugi spomenici, Silahtar Jusuf paše hamam, Ali Paše Rizvanbegovića kuća, Stara kuća (Mujina), Dzulhanimina kuća, mezarje, biblioteke...i jedan od najvecih i nezaobilaznih Stocana je Mehmedalija Mak Dizdar (Stolac, 17. oktobar 1917. - Sarajevo, 14. avgust 1971.) je jedan od najvećih bosanskohercegovačkih pjesnika.


slika

p.s. dobra tema Fortuna :)
Avatar
black
 
Postovi: 13499
Pridružen/a: 19/06/2004 16:00
Lokacija: ispod tresnje

PostPostao/la novalic dana 12/07/2005 11:48

Gradačac se nalazi na nadmorskoj visini 129m, na rječici Gradašnici, među obroncima planine Majevice i Trebave. Poznat voćarski kraj i jedan od najvećih proizvodnih i trgovačkih centara šljivom u Bosni i Hercegovini.

U župi Gradačac, spomenutoj 1302. godine nalazio se grad Gradac o kome imamo obavijest iz 1465. Od 1512 god. u vlasti je Turaka. Gračačka (Gračac je stariji naziv za Gradačac) nahija spomenuta je u jednom defteru iz 1533. dok se 1634. navodi da Gradačac pripada gračaničkom kadiluku. To je ujedno i prvi dokumenat u kojem se ovo mjesto javlja pod sadašnjim svojim imenom. Nakon Karlovačkog mira (1699.) Gradačac, kojem je tada bila namjenjena odbrana turskih granica na Savi, mnogo dobiva na svom strateškom značaju. Godine 1701. postaje palanka, a od 1710. god. sjedište kapetanije. Poslije toga varošica se brzo razvijala, pa je polovinom XIX stoljeća imala dva hana, dvije medrese, četiri džamije, nekoliko mekteba i oko 40 trgovačkih i zanatskih radnji. Najveća zasluga za takav prosperitet mjesta pripada gradačačkim nasljednim kapetanima iz Gradaščevića - Osman-kapetanu i Murat-kapetanu, a naročito predvodniku vojske bosanskih feudalaca u borbi protiv turske uprave 1830. godine, Husein-kapetanu, bolje poznatom pod imenom "Zmaj od Bosne".

Izgradnja postojećeg tvrđavskog kompleksa u ovom mjestu započeta je 1765. a dovršena do 1821. godine centralni objekat, unutar široko razvedenih bedema ovog fortifikacionog sistema koji ima tri ulaza osigurana kapi-kulama, je oko 18m visoka, od opeke sagrađena trospratna kula s tornjem na vrhu koja je služila u funkciji utvrđenog kapetanova dvora. Masivno građena četverokatna Sahat-kula, kvadratne osnove, visoka 22m, najmlađi je objekat te vrste u Bosni i Hercegovini. Podigao ju je 1824. godine Husein-kapetan Gradaščević.

I u okolini Gradačca ima nešto sačuvanih tragova prošlosti i mjesta za koje su vezane još žive narodne legende i predanja. Najinteresantniji je fra Lovrin grob u selu Turiću. Ovaj stari grob potiče iz konca XVIII stoljeća, i odavno je prešao u legendu.


slika
novalic
 
Postovi: 4903
Pridružen/a: 07/02/2003 01:00

PostPostao/la njuskalo dana 12/07/2005 11:54

Svaka ti cast Fortuna, super ti je tema! :) :)
njuskalo
 
Postovi: 50
Pridružen/a: 12/12/2003 01:00

PostPostao/la FortunaBela dana 12/07/2005 14:57

Da tema je super, ja se samo nadam da ćemo je svi mi napraviti još boljom... :)

TREBINJE.

Grad Trebinje leži u sjevero-istočnom uglu Trebinjskog polja. Oivičuju ga krševita brda osrednje visine: Ilijino brdo, Obodine, Leutar (1224 m - najviši u okolini), Kravice, Petrina, Golo brdo, Strać, Hum i Vesac. Dok ova divlja romantika zatvara varoš sa tri strane, dotle se na jugozapad otvara prekrasan vidik na panoramu pitomoga Trebinjskog Polja.

Tragovi prošlosti grada Trebinja vode nas u davna vremena rimskog gospodstva u ovom kraju.

Trebinje isprva zvalo se je Tribunia ili Travunija - Travunja, a grčki Trabounia. Tribunia je neosporno došlo od rimske riječi tribunus. Rimski tribunus je zapovjednik jedne veće ili više manjih jedinica rimske vojske - tribunus militum i tribuni militares.

U vezi sa ovim nameće se od sebe pitanje: a gdje su bile i stanovale čete tribunove? Na ovo pitanje teško je dati određeni odgovor. Poznato je da su rimske čete u pokorenim zemljama stanovale redovno u utvrđenim logorima ili taborima, koje Rimljani nazivahu castra. Rimljani su svoja castra podizali na mjestima, koja su odgovarala izvjesnim uslovima. Nemajući pouzdanih podataka do riječi tribunus i od nje izvedene Tribunia može se reći, da spomenutim uslovima rimskog tabora u Trebinju najviše odgovaraju današnje Police, na lijevoj obali rijeke Trebinjčice. Tamo nas sem zgodnog plateau-a vode još neki ruševni ostaci, kojima do ovoga časa nije sasvijem provjereno porijeklo.

Na suprotnoj obali, na jednom krševitom zaravanku, leži Gradina. Sudeći po položaju Gradine i Polica kao i po tragovima,*( Vidi o tome I. Dio str. 13. I 14.) koji se nalaze na obalama Trebinjčice i njenom koritu, bio je na tom mjestu jedan zidani most, koji je vezivao ova dva suprotna i naseljena mjesta. Vrlo je vjerovatno, da je na mjestu današnje Gradine bilo ono ilirsko naselje - možda Adzizium -, koje Rimljani redovno nazivahu Urbs Opima, t.j. bogata varoš.

Slovensko Trebinje javlja se tek krajem IX. vijeka. Ime mu je nastalo od slovenske riječi Trđb, što znači žrtva. Ostaci starina govore da su Police ono mjesto, gdje je zametnulo slovensko Trebinje. Ono se je odavde dalje širilo podnožjem Gologa brda sve do Brankovićeve kule, koja je u prvoj polovini XIV. V. bila residencijom trebinjskih gospodara.

Trebinje je isprva bilo samo župsko mjesto. Okupivši vremenom oko sebe susjedne župe postade Trebinje središtem nove i veće političke zajednice, koja se po njemu prozva

slika
Zadnja izmjena: FortunaBela; 28/07/2005 21:03; ukupno mijenjano 1 put/a.
FortunaBela
 
Postovi: 6393
Pridružen/a: 02/01/2005 12:01
Lokacija: SWE

PostPostao/la Sox dana 12/07/2005 15:07

Ima li ko kakvu stranicu gdje bi se mogle pogledati sve ove ljepote nasih istorijskih gradova?
I ima li gdje kakva stranica o nasim srednjovjekovnim zamcima, kulama i utvrdama, cuo sam da ih ima 80ak, a ja znam samo 5-6, eventualno 10....:( Volio bih da sta procitam o njima ili pak da ih vidim...
Sox
 
Postovi: 56
Pridružen/a: 04/11/2004 15:46

PostPostao/la FortunaBela dana 29/07/2005 18:24

Blagajje gradić u Hercegovini, u južnom dijelu Bosne i Hercegovine, 7 km južno od Mostara. Prema procjenama iz 2002. godine, Blagaj ima otprilike 3.040 stanovnika. To je samo 66% od stanovništva prije rata (4.446). Treba napomenuti da je u blizini Blagaja izvor Bune, najveći kraški izvor u Evropi, pored kojeg se nalazi čuvena sufijska tekija. U okolini Blagaja također postoji ribogojilište i restoran, te dvorac iz 15. stoljeća.

U antičkom dobu na području Blagaja je postojalo ilirska utvrda i rimski castrum. U vrijeme bizantskog cara Justinijana izgrađeno je nekoliko utvrđenih gradova na tom poručju. Blagaj se spominje u Konstantin Porfirogenetovom djelu De administrando imperio (O upravljanju imperijom) kao "Bona", dio Zahumlja. Za vrijeme Stefana Nemanje Zahumlje je bilo pod dominacijom srpske države, i krajem 12. stoljeća župan Jurko je podigao crkvu svetog Kuzma i Damjana. Zahumlje postaje dio bosanske države u 14. stoljeću pod vladom Stjepana II Kotromanića. Kasnije Sandalj Hranić Kosača i njegov sinac Stjepan vladaju Humom i Blagajom sve do dolaska Turaka 1466. godine.

Za vrijeme Osmanlija Blagaj je bio sjedište Blagajskog kadiluka i podjeljen je na nekoliko mahala, među kojih su carska, Hasanagina, bunska, i Galičići. Grad je imao sedam džamija, dva hana, tri musafirhane, medresu, dva mekteba, tekiju, dva kamena mosta, kiaerthanu, i sedam mlinica s dvadeset osam mlinova. Do 1835. godine muslimani čine većinu stanovništva, no za vrijeme Austrougarskog razdoblja kršćana je dvostruko više od muslimana. U ta doba izgrađena je katolička i pravoslavna crkva.

slika
FortunaBela
 
Postovi: 6393
Pridružen/a: 02/01/2005 12:01
Lokacija: SWE

PostPostao/la FortunaBela dana 30/07/2005 11:18

KONJIC

slika

U ljeto 1664. godine ovaj grad pohodio je turski putopisac Evlija Čelebija.

Evo šta je zabilježio:

Ta se kasaba nalazi u hercegovačkom sandžaku. Ona je domeno (hass) njegovog paše. Njom upravlja pašin vojvoda. To je ugledan kadiluk u rangu kadiluka od sto pedeset akči. Ima spahijskog čehaju, janjičarskog serdara, ajane, prvake, načelnika grada, povjerenika za harač, tržnog nadzornika i baždara... Ima šest mahala. Ima šest stotina pločama pokrivenih kuća. To nisu velike kuće, ali imaju mnoge vinograde.

Ima osam džamija, dvije medrese, tri osnovne škole, dvije derviške tekije, jedno kupalište, dva svratišta (hana). Tu ima sedamdeset i pet dućana. To su većinom kovački dućani jer je gvožđe koje se ovdje obrađuje poznato i čvrsto. Štaviše, ima jedna takva mahzumijska sablja koju nazivaju konjička sablja. Ona je takva da se sva savije kad se njome udari, pa se opet ispravi. Oni izrađuju savijene mačeve, mesarske noževe, raznovrsno ratno oružje i oruđe, jer u njihovim planinama ima gvozdeni mejdan, a u brdima ima vrlo mnogo ćumura.

Kako tu vlada klima gorske visoravni, to kod njih ne uspijevaju smokve, grožđe, maslina i nar onako kao u Mostaru. Stanovnici su predusretljivi prema strancima, a većinom su zanatlije i trgovci.
FortunaBela
 
Postovi: 6393
Pridružen/a: 02/01/2005 12:01
Lokacija: SWE

PostPostao/la meatoverhere dana 02/08/2005 04:27

Upoznajte Kraljevu Sutjesku i kulturno-istorijske znamenitosti srednjovjekovnog glavnog grada

http://www.kraljeva-sutjeska.cjb.net/
meatoverhere
 
Postovi: 418
Pridružen/a: 09/03/2005 06:47

PostPostao/la FortunaBela dana 04/08/2005 20:02

Tuzla

Svjedočenja o najranijoj prošlosti naselja koje je postojalo na prostoru današnje Tuzle, nalazimo u ostacima arheološki otkrivenih i istraženih kulturnih slojeva. Pronađeni ostaci najstarije materijalne kulture pružaju dokaz da je Tuzla s bližom okolinom jedno od najstarijih naselja u Bosni i Hercegovini i da je područje tuzlanskih slanih izvora bilo konstantno naseljeno od najranijih vremena - mlađeg neolita pa sve do danas.

Sva naseljavanja Tuzle, počev od neolitskih pa dalje, bila su u vezi sa bogatim izvorima slane vode. O tome govore i najstarija svjedočenja koja su ostavili Grci Aristotel i Strabon, i što ujedno dokazuje da su u biti već Grci poznavali područje Tuzle. Bizantski istoricar car Konstantin Porfirogenet u svojim istorijskim spisima pominje oko 950. godine postojanje tuzlanskih slanih izvora i naselja oko njih. Tuzla je dobila svoje ime po turskoj riječi TUZ što znači SOL. Njena ranija imena imaju isti korijen, ovisno o jeziku koji je bio u upotrebi pa se ranije spominje pod imenom Salines.

Nekoliko stoljeća smjenjivali su se na ovim prostorima vladari Rimskog carstva, Bizanta, srednjovjekovne Bosne, Turske, Austro-Ugarske monarhije i drugih. Prvi puta Tuzla dolazi pod vlast Turaka 1460, a nešto kasnije 1474.
U okviru bosanskog vilajeta, Tuzla je bila pod administrativnom upravom Zvorničkog Sandžaka i imala status kadiluka sa sjedištem prvo u Gornjoj Tuzli, a sredinom XVII vijeka to se sjedište prenosi na Donju Tuzlu.

U vrijeme turske uprave naselje dobiva na svom značaju. Početkom XVIII vijeka Tuzla postaje sjedište kapetana. Reformom turske uprave i slobodnijim razvojem gradske privrede te pojavom modernih zanata, ona se razvija u upravno - administrativni centar Zvorničkog sandžaka i značajan kulturni i vojni centar sjeveroistočne Bosne. Pri kraju turske uprave Tuzla broji oko 5000 stanovnika i ubraja se među nekoliko najvećih bosanskih gradova.

Prvi dokument o eksploataciji slanih izvora datira od 1548. godine. Sol se proizvodila čitave godine. Slani bunari su se nalazili na Sonom trgu (danas Trg oslobođenja). U neposrednoj blizini slanih bunara gorjele su solarske vatre, koje su ložene velikom količinom drva. Proizvodilo se dnevno oko 250 kg soli u Donjoj, te oko 300 kg u Gornjoj Tuzli.

Na početku XVIII vijeka u gradu podignuta je tvrdjava pravokutnog oblika, visokih zidova, sa po jednom tabijom (stražarnica) na svakome zidu i glavnom kulom unutar bedema. Naselje je bilo opasano vanjskim zidom s četiri kapije. Tvrđava je razorena 1870. godine. Iz vremena turske vladavine je ostalo više građevina - zadužbina turskih velikaša. Do danas, sačuvano je više džamija: Turalibegova ili Poljska s kamenim minaretom, AK-džamija u Gornjoj Tuzli (obje iz XV vijeka), Hadži-Hasanova ili Čaršijska i Jalska.

Prve škole u gradu otvaraju se od 1826. godine, prva bolnica "Hastahana" otvara se 1874. godine, a sest godina prije otvorena je i prva apoteka.

Dolaskom Austro-Ugarske monarhije privredni dio Tuzle postaje dio šire ekonomske politike Carstva. Uspostavljanjem austrougarske vlasti započela je i modernija proizvodnja soli i uglja.

slika
FortunaBela
 
Postovi: 6393
Pridružen/a: 02/01/2005 12:01
Lokacija: SWE

PostPostao/la FortunaBela dana 04/08/2005 20:40

Banja Luka

starim pisanim spomenicima, koji datiraju iz 1320 spominje se Vrbaški grad, a 1494 hrvatsko-ugarski kralj Vladislav II navodi uz ime Juraja Mikulašica da je obavljao dužnost kaštelana Banjaluke.
Oduvijek uz Vrbas, na obje njegove strane razvijale su se još od paleolitskog perioda naseobine razlicitih plemena, koji su se u ovoj blagonaklonoj dolini zadržavali, živjeli i razvijali. Pouzdano se zna da je u predrimskom i rimskom periodu ovo podrucje naseljavalo ilirsko pleme Mezeja, koji su zajedno sa ovim prostorima ukljuceni u rimsku pokrajinu Ilirik.

O boravku Rimljana svjedoce brojni artifakti pronadeni na raznim lokalitetima u blizini današnjeg grada Banje Luke. Rimljani su prvi otkrili ljekovito dejstvo mineralnih voda na izvorištima u okolici Banje Luke; Gornjem Šeheru, Slatini i Laktašima.

Banja Luka se u to vrijeme nalazila na znacajnom putu koji su izgradili Rimljani od Splita (Salone) do Gradiške (Servitium). U današnjem srcu grada, kojeg krasi kulturno – istorijski spomenik – tvrdava Kastel, podignuto je rimsko vojno utvrdenje castra, unutar kojeg se odvijao život rimskog vojnog naselja.

Poslije propasti Rimskog carstva slavenska plemena naseljavaju ovo podrucje tokom VI i VII vijeka nove ere. U srednjovjekovnom periodu duž obale Vrbasa nice veci broj utvrdenja. Pouzdani podaci o tadašnjoj naseobini i životu stanovnika unutar i izvan zidina su nažalost još uvijek sakriveni po hodnicima istorije, pozivajuci etnografe i istoricare
slika
FortunaBela
 
Postovi: 6393
Pridružen/a: 02/01/2005 12:01
Lokacija: SWE

PostPostao/la FortunaBela dana 06/08/2005 12:21

Bileća

Preko rijeke Trebišnjice u neposrednoj blizini Leusiniuma vodio je most od koga je sačuvan natpis da je ovaj most obnovljen za vrijeme vladavine Flavijevaca u periodu od 79 do 84 godine, što ujedno predstavlja i prvi pisani izvor na području opštine.
Prvi pomen Bileće kao naseljenog mejsta susrećemo u dokumentima Dubrovačkog arhiva iz 1286 godine, kada se pominje pod nazivom BILECHIA. Takođe u istim izvorima i pod istima nazivom Bileća se pominje i u XIV vijeku kao važna raskrsnica puteva na srednjevjekovnom karavanskom putu .U jednom dokumnetu iz 8. septembra 1388. godine ističe se da je vojska vojvode Vlatka Vukovića u polju kod Bileće teško porazila tursku vojsku pod komnadom Šahi-paše što se ujedno smatra i jednim od prvih poraza turaka na Balkanu.

U periodu od XIII do XVI vijeka na ovim prostorima istorija bilježi i veliki broj srednjoviojekovnih nadgrobnih spomenika – stećaka, koji kao monoliti teže i do 5 tona. Na području opštine ima ih ukupno 1724 i dati su u pet osnovnih formi : sarkofazi, ploče, sljemenaci sanduci i krstovi. Ukrasi na njima rađeni su u tehnici bareljefa, a motivi su različiti : ljudske predstave, životinjske figure, arhitektonski i geomterijski motivi. Od ukupnog broja, njih 46 sadrži natpise koji govore o pokojniku, zanimanju, načinu smrti, a imena su mahom sledeća : Radič, Vuksan, Vukoman, Dobrič, Vlatko, a ova imena najbolje opovrgavaju muslimansko-bošnjačku “naučnu” teoriju da su ovi spomenici pripadali njihovoj kulturi.Svi su pisani starobosanskom ćirilicom (bosančicom), a njihovi pisci (diaci) pripadali su različitim klesarskim školama.
Bileća je potpala pod tursku vlast 1466. godine i u vijekovima Turske vladavine na ovim prostorima teško stradala zbog vječitih buna i otpora.U neposrednoj blizini Bileće nalazi se Vučji do, gdje se odigrala čuvena Vučidolska bitka 1876. godine u kojoj je učestovalo 16 Bilećkih četa. Odlukom Berlinskog kongresa Bileća je ušla u sastav austrougarske monarhije i u tom periodu dolazi do

, komunikacija i čuvene kasarne (logora) u Bileći. Otvara se 1880. goidine prva osnovna škola u Bileći i prave makadamski putevi. Krajem XIX vijeka dolazi do migracija stanovništva u Ameriku “trbuhom za kruhom”. Prvi svjetski rat , kao i svaki drugi rat donio je ovom kraju pustošenje i razaranje. Mnogi Bilećani ostavili su svoje kosti na brojnim ratištima kao i mnogim logorima. Željeznička pruga došla je u Bileću na Nikolj – dan 1831. godine, a ukinuta je 30. maja 1976. godine.

slika
Zadnja izmjena: FortunaBela; 07/08/2005 11:45; ukupno mijenjano 1 put/a.
FortunaBela
 
Postovi: 6393
Pridružen/a: 02/01/2005 12:01
Lokacija: SWE

PostPostao/la Panta Rei dana 07/08/2005 11:32

ZENICA

Srednjovjekovni grad Vranduk!

slika
Panta Rei
 
Postovi: 422
Pridružen/a: 03/05/2005 13:07
Lokacija: Sarajevo

PostPostao/la FortunaBela dana 07/08/2005 11:49

Zenica

Urbani dio danasnje Zenice formirao se kroz nekoliko specificnih faza koje hronoloski zahvataju vrijeme neolitske zajednice, ilirske gradine, rimskog municipija Bistua Nuova, najznacajnijeg nalaza (II-IV vijek) u kojem dominira monumentalna ranokrscanska dvostruka bazilika, pored koje u Evropi identifikovana je samo jos jedna. Nedaleko od Bilimisca, pronadjeni su tragovi antickog naselja u Putovicima i Tisini, gdje dominira villa rustica, terma, hram kao i niz drugih pratecih objekata. Vrijeme politicke samostalnosti srednjovjekovne Bosne direktno je vezano za Zenicu, prije svega Gradjesinom plocom i aktom abjuracije, cime je dopunjeno Kulinovo vrijeme ali i determinise cinjenice politicke moci. Blizina tvrdog grada Vranduka, sjediste bosanskih kraljeva, Janjica i hize dida bosanskih bogomila, sa steccima u Puhovcu i Pojskama, nekoliko pisara i graditelja pored ostalog su cinjenice i dokaz posebnog znacaja ovog kraja u srednjem vijeku. I imenom (Bistua Nuova, Bilino polje, Brod) te Zenica od 20. marta 1436. godine ovaj grad je vezan za centralni dio drzave i rijeke Bosne. U vrijeme vladavine Osmanlija (1463-1878) cinjenicom da se promjenom smjera glavnog trgovackog puta mjenja i funkcija samog grada, te osim kratkog perioda kad je bila sjediste brodskog kadije (do 1557. g. ) Zenica je kasaba, opet osobenog lika sa nekoliko dzamija (Sultan Ahmedova, Osman-Celebijna, Sejmenska, Jalijska), medresom (1737. g.), nekoliko mekteba, vrlo interesantnim nisanima, sadrvanima, hanovima, karavansarajima.

U jednom opisu iz 1697.godine govori se o Zenici u kojoj je delta sliva na Nilu, gdje uspjevaju dinje "a sam kraj je vrlo pitom". Prema pretpostavkama, Zenica je imala 2.000 stanovnika, medju kojima dominiraju Bosnjaci, da bi krajem XVIII vjeka u izvorima spominjani i Srbi i Hrvati, a u XIX vijeku i Jevreji. Poslije razaranja i egzodusa provalom vojske Eugena Savojskog 1697. godine nastupa vrijeme stabilizacije te se u administrativnom, urbanom, poslovnom i topografskom izdvaja Zenicka carsija sa svim dominantnim i prepoznatljivim obiljezila je "epohu" zivota i rada u ovom podrucju i za sljedeci XX vijek.

slika
FortunaBela
 
Postovi: 6393
Pridružen/a: 02/01/2005 12:01
Lokacija: SWE

PostPostao/la Dorian Gray BiH dana 07/08/2005 12:00

ZENICA

Malo ko zna da je i u Zenici postojala prilično aktivna Jevrejska zajednica. Napravili su lijepu malu sinagogu, koja je poslije postala muzej. Sada se, nažalost, koristi samo kao galerijski prostor.

slika
Dorian Gray BiH
 
Postovi: 14
Pridružen/a: 11/05/2005 15:34

PostPostao/la FortunaBela dana 11/08/2005 20:59

Višegrad

Višegrad se u turskim popisima spominje od 1449 godine. Ime je dobio, vjerovatno po utvrđenju koje je bilo visoko na brdu iznad Višegrada. Grad je bio središte ne samo višegradske nahije, nego i čitavog vilajeta Pavli i Kovači. Pavli i Kovači su bile dvije bosanske feudalne oblasti koje su obuhvatale područja jugoistočne Bosne. Pavli (zemlja Pavlovića) je obuhvatala župe Višegrad, Dobrun, Priboj, Hrtar, Brodar, Praču, Volujak, Borač sa Rogaticom, Glasinac, Mokro, Pale i Olovo, dok je zemlja Kovačevića (Kovači) obuhvatala župe Vratar sa Žepom, Trebotić, Osat i Birač.
Višegradska župa je pripadala Hrtaru i obuhvatala je područje između desne obale Drine i granice sa Srbijom koja je utvrđena još 1343, godine. Narodna legenda kaže da je Hrtar bio grad “Proklete Jerine” koja je bila osilila i narodu navalila velike dažbine. U planini Dikavi, na granici Bosne i Srbije, imala je velika stada stoke, a od Dikave do Hrtara bio je izgrađen mljekovod. Žlijebovi su bili postavljeni kroz selo Žlijeb, po cemu je ono dobilo ime. Svakog jutra i večeri mlijeko pomuženo u Dikavi otpremano je mlijekovodom do Hrtara, a Jerina se njime koristila i za kupanje. Još jedna narodna legenda kaže da je u doba Ilira ili jos ranije, izvor Perućac bio u Zlijebu i das su ga iz nepoznatih razloga začepili neopranom vunom i jajima. Nakon izvjesnog vremena izvor se pojavio na drugoj strani planine Stolac, kod Bajine Baste. U Žlijebu, gdje je kako legenda kaze izvor začepljen i sada stoje dobro očuvani znakovi napisani bijelom bojom na okomitoj stijeni koji spadaju u najstarije pećinske crteže u nasoj zemlji, ali nisu dešifrovani. Na području višegradske opštine, zivjeli su Iliri, Rimljani, Avari i drugi narodi pridošli kao osvajači ili izbjeglice sa sve četiri strane svijeta. Kao svjedočanstvo njihovog života na ovim prostorima i danas stoje njihova groblja. Na području Župe, najpoznatija njihova groblja su Mramorje u Maloj Gostilji i nekropola u Klašniku, stara više od dvije hiljade godina. Osim grobalja sačuvani su ostaci gradova, karavanskih puteva i drugih objekata.

slika
FortunaBela
 
Postovi: 6393
Pridružen/a: 02/01/2005 12:01
Lokacija: SWE

PostPostao/la Harrys dana 13/08/2005 16:44

JEVREJSKO SVETILISTE

Stari jevrejski nadgrobni spomenik na Krajsˇini kod Stoca
Jedan doga?aj iz prve polovine devetnaestog vijeka Stocu c´e obezbjediti mjesto hodocˇasˇc´a za Jevreje.
Naime, uz put Mostar-Stolac, izme?u srednjovjekovne nekropole na Radimlji i ulaza u grad Stolac na mjestu Krajsˇina sa sjeverne strane puta nalazi se jevrejsko svetilisˇte.
Tu se nalaze tri nadgrobna spomenika: glavni nadgrobni spomenik je isklesan od bijelog hercegovacˇkog kamena krecˇnjaka, a druga dva su izra?ena od betona. Spomenici su na svom cˇelu ispisani staro-hebrejskim pismom.
slika
Nadgrobni spomenik velikog rabina Mojsija Danona

Glavni kameni nadgrobni spomenik pripada vrhovnom rabinu Mojsiju Danon. Spomenik ima oblik nepravilne peterostrane prizme, kojoj su strane jednake, gornja strana je zaravnjena i izgleda kao sˇestostrana prizma. Kamen je dugacˇak 150 cm, a visok 96 cm. Kameno postolje je duzˇine cca 190 cm, a sˇirine 90 cm, sa sjeverne strane uklesan je natpis na starohebrejskom jeziku i preveden znacˇi:

?Ovaj kamen koji je ovdje podignut
neka bude kao znak i spomenik
ukopa jedne svete osobe
cˇija su djela cˇudesna
i o kome se mozˇe kazati
da je bio pobozˇan i svet
on je nasˇ gospodin ucˇitelj i veliki rabin
rabin Mosˇe Danon.
Njegova dobra djela neka nam
pomognu. Amen!
Odselio se od ovog svijeta dana
20 sivana godine 5590 (1830).?

Rabin Mojsije Danon se zavjetovao, da c´e otic´i u Palestinu, a ako na putu umre da ga sahrane na tom mjestu.
Na putu za Palestinu smrt ga zatecˇe kod Stoca u Vidovu polju. Obzirom da tada nije bilo u Stocu jevrejskog zˇivlja, rabinova pratnja to javi Jevrejskoj opsˇtini u Mostaru. Mostarski Jevreji do?osˇe u Stolac i sahranisˇe velikog rabina Mojsija Danona na Krajsˇini, kod Stoca, tu gdje je umro.
Uz kameni spomenik velikog rabina Mosˇe Danona, kasnije za vrijeme Austro-ugarske su izgra?ena dva spomenika. Pod tim spomenicima, koji su izgra?eni od betona sahranjena su dva vojnika ? Jevreja. Ovi vojnici bili su u Stocu gdje su i umrli. Na spomeniku pisˇe: ?Arnold Silberstein gestorben im Mai 1898?.
U jevrejskom svijetu je tako postala izreka: ?Blago onoj dvojici kada su sahranjeni kod onog dobrog cˇovjeka?.
Kasnije, zemljisˇte gdje se nalaze spomenici otkupi Danijel Mojsije Salon iz Sarajeva ? Sˇc´uplija. Salon obnovi spomenik, sagradi zgradu ? sastajalisˇte, na udaljenosti oko 35 m od nadgrobnog spomenika i ogradi zemljisˇte. Zgrada je zidana od kamena, pokrivena crijepom. Zgrada je prizemna tlocrtnih dimenzija 8,60 m x 7,20 m.
Tri prozora su okrenuta spomeniku, a vrata prema sjeveru. Unutar zgrade bile su klupe za sjedenje.
Tu su se sastajali Jevrej i radi uspomena na rabina Mojsija Danona. Na dan njegove smrti cˇitale bi se molitve cˇitave noc´i. Za vrijeme nevremena molitva se vrsˇi u kuc´i sastajalisˇta. Ova tradicija sastajanja Jevreja i odavanja pomena velikom rabinu nastavlja se i danas.
Svetilisˇte se danas, zahvaljujuc´i Federalnom Zavodu za zasˇtitu spomenika BiH koje je nedavno izvrsˇilo sanaciju odnosno revitalizaciju nalazi u dobrom stanju i isti se dobro odrzˇava.
Harrys
 
Postovi: 7354
Pridružen/a: 28/04/2004 10:35

PostPostao/la FortunaBela dana 17/08/2005 22:16

Jajce

Po opisu Ibrahim-paše Meminbegovića iz 1620. godine, Jajce je "zidani grad sa tvrgjavom, koja je bolja, nego ikoja druga u svoj Bosni, te je opsegom nešto manja od Zadra, veoma je važno mjesto; u tvrgjavi ima 400 kuća, više od 400 ljudi posade, nešto topova, srednje ruke, ima dizdara, kadiju i kapetana koji gdjekada idu na put. Od Zadra je udaljeno 5 od Splita 7 dana puta".

Dubrovčanin Atanazije Gjorgjić, koji po nalogu austrijskog cara putuje Bosnom, 1626. caru predaje izvještaj u kome piše: "Jajce je dobro utvrđen grad, a drugo se i ne može kazati jer mu kaštel stoji na visokom brijegu na tvrdoj klisuri. Grad se pomalo spušta niz neke sedrene stijene, a ispod ovih stijena teče dosta znatna rijeka Pliva, koja ove stijene protječe i probija, te je tako nastalo više stotina svedenih spilja, a niz rijeku stoje bilo mlinovi bilo male kućice, u kojima kožari i drugi obavljaju svoj zanat.

Na rubu grada, pod visokom klisurom tvori rijeka slap sa više od 50 stopa visine i pada u drugu takogjer znatnu rijeku po imenu Vrbas, koja s njome tvori pravi kut, a kod slapa čuje se toliki šum, da ja stojeći nad njim sa nekim Turčinom, s kojim sam ga došao promatrati, nijesam čuo ni riječi kada je on govorio.

Grad je prema rijeci bio tako udešen, da ovdje nije bilo moguće ni jurišati ni opsjedati ga, a nema ni zgodnog mjesta, gdje bi se mogao tabor smjestiti, pa daje to i moguće, slabo bi to gradu naškodilo, jer je on na tolikoj visini i na tako tvrdom temelju sazidan. Zato imadu i kršćani koji su ovdje stanovali ovu tradiciju, po kojoj ga Turčin, šezdeset godina poslije svih drugih bosanskih gradova nije osvojio silom, nego varkom.

Oni ostaviše nekoliko svežnjeva, u kojima su bile odjeće okuženih, te su hinili kao da će ostaviti Jajce. Svežnje smjestiše tako, da su ih str ozari vidjeli, a gragjani brzo opazili, da što prije uzmu svežnje. To se i dogodi. Jer gragjani, čuvši to od stražara izigjoše brzo te na ovoj

odjeći zaplijeniš e veliki plijen, kojiporazdijeliše megju se, i tako su grad brzo okužili da je u najkraće vrijeme skoro opustio, a Turci ga osvojiše nepotegav ni mača.

Grad u opsegu zidine nije baš velik i ne mislim da u njemu ima 300 turskih i 15 kršćanskih kuća; u njemu ima dvije crkve; jedna crkva sv, Franje vrlo lijepa sa tornjem, izdjelanim od kamena all'antica, koja Turcima služi kao džamija. Od druge, koja je sazidana od tesana kamena i uriješena, načiniše kupalište, l pošto mi se je reklo, da se pod tvrgjom nalazi kapela, iskopana iz stijene, bijah znatiželjan da ju vidim, makar da su se neki kršćani nećkalijer bi se lako moglo štogod s Turcima dogodit..

Evlija Čelebija, poznati turski putopisac, zapisuje kako je Jajce "vrlo star grad", kako ima položaj kadiluka i kako su mu nabije, "jako bogate". "Grad se uzdiže do nebeskog svoda, a leži u jednoj kao jaje (okrugloj) stijeni". "Kako mu se tvrđava nalazi u jednom dubokom jezeru, stanovnici Rumelije zovu ga Gjolhisar (Jezerski grad) ili Gjulhisar (Ružin grad). To je krasna kamen-tvrđava, četverougaonog oblika s poniskim zidovima u spomenutom Jezeru, tako daje ni s jedne strane nije moguće zauzeti. Ima dvije male gvozdene kapije koje se otvaraju prema sjeveru, a prilazi im se preko visećeg mosta na čekrk. Njeni čuvari svaku noć izvlače čekrkom most gore i prislanjaju uz kapiju. Tako grad ostaje na ostrvu. To jezero napravljeno je vještački, a dobiva vodu iz rijeke Plive. Vrlo se lako može voda odbiti od Jezera pa grad ostaviti na kopnu. U tvrđavi su tijesno smiještene kuće bez dvorišta. Neke su pokrivene ćeremitom a mnoge opet sindrom. U samom gradu ima Careva džamija (Hunkar-džamija), a na mostu drveni čardak. Ima u svemu 600 kuća majstorski izvedenih, prizemnih i na sprat, okružene vinogradima i baštama. Ima svega devet islamskih bogomolja (mihraba) od kojih je jedna prostrana džamija (Careva) a ostalo su mesdžidi, zatim ima više hanova i hamama te 40-50 malih podešenih dućana. Na glasu su im raznovrsne ribe i grožđe u vinogradima ".

slika
FortunaBela
 
Postovi: 6393
Pridružen/a: 02/01/2005 12:01
Lokacija: SWE

PostPostao/la FortunaBela dana 21/08/2005 19:59

Bihać

Život na ovim prostorima datira iz starijeg kamenog doba. Uz iskopine kostiju mamuta pronađena su i dva kamena nožića. Prisustvo Japoda od VIII vijeka p.n.e. potpuno je dokazano, kao i tridesetpet naselja gradinskog tipa. Nakon hiljadu godina Japode pokoravaju rimske legije, a područje je u sastavu rimske Dalmacije. Između 602. i 614. Slaveni naseljavaju bihaćki region kada započinje slavenizacija. Nakon toga bihaćko područje pripada Panonskoj Hrvatskoj koja je do kraja VIII vijeka pod vlašću Avara, zatim Franaka, a od X do XII ulazi u sastav hrvatske države, do vremena ugarskih kraljeva.
Grad Bihać prvi put se zvanično pominje u XIII stoljeću. Izgrađen je na otoku sv.Ladislava nazvanog po ugarskom kralju Ladislavu I Arpadoviću. Ipak pretpostavke su da je grad nastao i više stoljeća prije. Pouzdano se zna da su ovaj kraj osvojili Avari i Sloveni u VII stoljeću, inajvjerovatnije da su oni i započeli s njegovom gradnjom. Prvi put Bihać se pominje pod imenom Wyhygh u Povelji kralja Bele IV, izdatoj 26.februara 1260.godine. Drugi put se pominje 1262.godine u Povelji kojom je gradu dat status slobodnog kraljevskog grada. 1412. grad prelazi u ruke Frankopana kada ponovo prelazi pod neposrednu kraljevsku vlast.

Nakon pada Bosne pod tursku vlast na pravcu pohoda je i Bihać. Više od stotinu godina kasnije 1592. Turci su osvojili Bihać. Turci dovode nove stanovnike i tako dolazi do velikih promjena u strukturi stanovništva, religija, kultura ... Uprkos napada hrvatske vojske s ciljem da ga ponovo vrati, Bihać ostaje neosvojen. Poslije Berlinskog kongresa 1878.godine Austro-Ugarska dobija pravo na okupaciju Bosne i Hercegovine. 19.septembra 1878.grad je osvojen. 1888.porušen je bedem i grad se stopio sa svojim predgrađem.

Grad sada živi po austro-ugarskim principima, otvaraju se škole, formira vatrogasno društvo, gradi park, gradi se elektrana i ciglana, osniva se banka, dioničar-sko društvo, štedionica, zavod za osiguranje... U razdoblju između dva svjetska rata grad nije doživio značajnije promjene. Bihać je i danas zadržao sve funkcije regionalnog centra.

slika
FortunaBela
 
Postovi: 6393
Pridružen/a: 02/01/2005 12:01
Lokacija: SWE

PostPostao/la The_Fluid dana 26/08/2005 16:28

u prilog temi, prije par dana uslikana Pocitelj Kula:

slika

pogled sa Kule u pravcu Mostara:

slika

Pocitelj:

slika

ostale slike Pocitelja pogledajte ovdje
The_Fluid
 
Postovi: 5607
Pridružen/a: 02/08/2002 00:00
Lokacija: Earth

PostPostao/la FortunaBela dana 30/08/2005 00:40

Travnik

Ove krajeve zauzeli su Rimljani pocetkom nase ere i u njima ostaju sve do propasti Zapadnog rimskog carstva tj. 476. godine. Na podrucju danasnjeg Turbeta (dio grada Travnika) pronadjeni su ostaci rimskih grobnica, vojne utvrde, temelji naselja, ranohriscanske bazilike, novac, keramika i dr. I u Travniku se naislo na tragove rimskog boravka, kao sto su opeka, grncarija, novci i nadgrobna ploca sa natpisom.
Postepeno slabljenje rimske uprave na ovom podrucju pocinje u V, a prestaje u VI vijeku. VI vijek obiljezen je pojavljivanjem Gota, a pocetak VII vijeka obiljezen je upadima avarskih i slovenskih plemena i naseljavanjem Slovena u ovim krajevima. Teritorijalno-upravne jedinice srednjovjekovne Bosne bile su zupe, od kojih je jedna obuhvatala porijecje rijeke Lasve.
Zupa Lasva se prvi put pominje 1244 godine u Povelji ugarskog kralja Bele IV. U sklopu zupe bio je kraj oko danasnjeg Travnika. Na podrucju nekadasnje Zupe Lazve utvrdjeno je postojanje velikog broja stecaka, srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika itd. Evidentirano je oko 900 ovih nadgrobnika.
Sacuvano je nekoliko srednjovjekovnih utvrdjenih gradova ( Travnik, Torican, Vrbenac, Skaf i Kastel ).
Medju najbolje sacuvane tvrdjave spada travnicki Stari Grad ( Kastel ). Smjesten je na prirodnom uzvisenju koje je sa tri strane okruzeno vodenim tokovima sto mu otezava pristup. Podignut je u prvoj polovini XV vijeka kao obrambeni punkt od turskih napada.
Vec 1463. godine u jednom trogirskom izvjestaju pise da su Turci zauzeli i Travnik, a to je i prvo pominjanje imena ovog grada u historiji. U toku XVI i XVII vijeka ispod tvrdjave se formira manje naselje, kasaba sa glavnim trgom Bas-carsijom, na mjestu danasnje dzamije Sulejmanije.
Krajem XVII vijeka Travnik postaje upravni centar Bosanskog pasaluka.
Nakon ratnog pohoda austrijskog princa Eugena Savojskog na Bosnu i velikog pozara kojeg je u Sarajevu izazvao, bosanski vezir Defterdar Halil - pasa Coso prenosi vezirsku stolicu iz Sarajeva u Travnik. Od 1699. godine, uz dva manja prekida, Travnik ce biti sjediste bosanskih namjesnika.
U vezirsko doba u Travniku su podignuti mnogi objekti koji su sluzili u razlicite svrhe, kao sto su dzamije, medrese, hamami, hanovi, bezistani, vodovodi, ulicne cesme i dr. Kao veliki donatori posebno se isticu Mehmed - pasa Kukavica Hadji Ali beg Hasan pasic i Sulejman - pasa Skopljak.
Katastrofalne razmjere imao je pozar koji je izbio u mjesecu septembru 1903. godine. Spomenici koji su se uspjeli sacuvati svjedoci su vremena u kome je Travnik zivio zivotom tipicnog bosanskog - orijentalnog grada. Pocetkom XIX vijeka Travnik postaje i diplomatsko sjediste. Prvo Francuska, 1906. godine, a godinu dana poslije nje Austrija, otvaraju svoje konzulate u Travniku. U to vrijeme je Turska vec oslabljeno carstvo na cije teritorije pretendiraju velike evropske sile Austrija, Rusija i Francuska. Konzulati su otvoreni u cilju bolje saradnje medju carevinama, ali su se iza diplomatskih kodeksa krili osvajacki, politicki, vojni i drugi interesi. Po dogovoru velikih sila, na Berlinskom kongresu 1878. godine Austrougarska monarhija je dobila pravo da okupira Bosnu i Hercegovinu, a 1908. godine sluzbeno je proglasila i njenu aneksiju.
Grad se polako pocinje ukljucivati u industrijsku epohu. Otvaraju se prvi industrijski pogoni: Tvornica duhana ( 1893 ), Tvornica sibica ( 1901 ), Preduzece za preradu drveta "Ugar" u Turbetu ( 1912 ).
U znacajne momente za razvoj grada spada prolazak zeljeznicke pruge, koja ovu regiju povezuje sa ostalim dijelovima Monarhije, te izgradnja hidrocentrale koja snadbijeva grad elektricnom energijom.
Promjene koje ce se odraziti u svim sferama zivota, posebno u skolstvu, zdravstvu, urbanizmu, ostat ce vidljive i do danas. U ovom periodu Travnik se postepeno ukljucuje u tokove novije evropske i svjetske historije.

slika
FortunaBela
 
Postovi: 6393
Pridružen/a: 02/01/2005 12:01
Lokacija: SWE

PostPostao/la FortunaBela dana 05/09/2005 09:12

Gradačac

slika


U opštini Gradačac, spomenutoj 1302. godine nalazio se grad Gradac o kome imamo obavijest iz 1465. Od 1512 god. u vlasti je Turaka. Gračačka (Gračac je stariji naziv za Gradačac) nahija spomenuta je u jednom defteru iz 1533. dok se 1634. navodi da Gradačac pripada gračaničkom kadiluku. To je ujedno i prvi dokumenat u kojem se ovo mjesto javlja pod sadašnjim svojim imenom. Nakon Karlovačkog mira (1699.) Gradačac, kojem je tada bila namjenjena odbrana turskih granica na Savi, mnogo dobiva na svom strateškom značaju. Godine 1701. postaje palanka, a od 1710. god. sjedište kapetanije. Poslije toga varošica se brzo razvijala, pa je polovinom XIX stoljeća imala dva hana, dvije medrese, četiri džamije, nekoliko mekteba i oko 40 trgovačkih i zanatskih radnji. Najveća zasluga za takav prosperitet mjesta pripada gradačačkim nasljednim kapetanima iz Gradaščevića - Osman-kapetanu i Murat-kapetanu, a naročito predvodniku vojske bosanskih feudalaca u borbi protiv turske uprave 1830. godine, Husein-kapetanu, bolje poznatom pod imenom "Zmaj od Bosne".

Izgradnja postojećeg tvrđavskog kompleksa u ovom mjestu započeta je 1765. a dovršena do 1821. godine centralni objekat, unutar široko razvedenih bedema ovog fortifikacionog sistema koji ima tri ulaza osigurana kapi-kulama, je oko 18m visoka, od opeke sagrađena trospratna kula s tornjem na vrhu koja je služila u funkciji utvrđenog kapetanova dvora. Masivno građena četverokatna Sahat-kula, kvadratne osnove, visoka 22m, najmlađi je objekat te vrste u Bosni i Hercegovini. Podigao ju je 1824. godine Husein-kapetan Gradaščević.

I u okolini Gradačca ima nešto sačuvanih tragova prošlosti i mjesta za koje su vezane još žive narodne legende i predanja. Najinteresantniji je fra Lovrin grob u selu Turiću. Ovaj stari grob potiče iz konca XVIII stoljeća, i odavno je prešao u legendu.
FortunaBela
 
Postovi: 6393
Pridružen/a: 02/01/2005 12:01
Lokacija: SWE

PostPostao/la The_Fluid dana 05/09/2005 12:17

slika
The_Fluid
 
Postovi: 5607
Pridružen/a: 02/08/2002 00:00
Lokacija: Earth

PostPostao/la FortunaBela dana 23/09/2005 11:17

Brčko

“S obzirom da je rijeka Sava uvijek predstavljala važan izvor hrane, a područje uz rijeku bilo plodno, Posavina je bila naseljena još u kameno doba.

Početkom I vijeka n.e., Bosansku Posavinu osvajaju Rimljani. Nakon raspada Zapadnog rimskog carstva, ovi krajevi su kratko vrijeme pripadali državama Istočnih Gota, a zatim Avara.

Tokom IX, X i XI vijeka Bosansku Posavinu su osvajali i zaposjedali Bugari, Vizantinci, Srbi i Mađari.

Godine 1512. turska vojska osvaja područje Bosanske Posavine. Brčko se prvi put u istoriji pominje u turskim dokumentima iz 1548. godine. U to vrijeme Brčko je bilo selo. Pod turskom vladavinom Brčko je bilo granično mjesto prema Austriji.

Godine 1718. Austrijanci su okupirali sjeverne dijelove Bosanske Posavine i Brčko je potpuno uništeno, osim nekoliko graničarskih objekata.

Tokom XIX i XX vijeka Brčko se naglo razvija i napreduje na ekonomskom i kulturnom planu. Grad je postao važan trgovački i industrijski centar, a naročito nakon osnivanja “Dunavskog parobrodskog društva”. Brodovi ovog društva su saobraćali između Brčkog i drugih područja, prevozeći suhe šljive i žitarice. Krajem XIX vijeka Brčko je izvozilo 25,000 – 30,000 tona suhih šljiva u Austriju, Njemačku, Englesku, pa čak i u Ameriku. Preko Brčkog se u Bosnu uvozila so iz Austrije i Rumunije.

Nagli ekonomski razvitak grada podstakao je austrijsku vladu da premjesti svoj konzulat iz Tuzle u Brčko. U to vrijeme, okrug Brčko je pokrivao teritoriju od oko 920 km2.

Druga polovina XIX vijeka je period najvećeg razvoja Brčkog. U gradu je 1869. uveden telegraf, 1870. otvorena je Pošta, 1886. sagrađena je bolnica, 1892. Gradska Biblioteka, a 1883. otvorena je Trgovačka akademija. Željeznički most na rijeci Savi dug 755 m sa 27 stubova otvoren je za saobraćaj 1894. godine. Od tada je Brčko željeznicom povezano sa Vinkovcima (Hrvatska). U isto vrijeme izgrađen je Hotel “Posavina” i druge institucije kao što su škole, obdanište, pošta, bolnica i banke. Brčko je dobilo struju 1900. godine. Brčko je početkom XX vijeka imalo 5 hotela, 6 banaka, nekoliko etivaža za suhu šljivu, industriju špirita, 2 pilane, 2 ciglane itd.

slika
FortunaBela
 
Postovi: 6393
Pridružen/a: 02/01/2005 12:01
Lokacija: SWE

Sljedeća

Natrag na Umjetnost i kultura

Online

Trenutno korisnika/ca: / i 5 gostiju.