Postao/la Nosferatu dana 08/10/2007 04:36
Tablete rade dvojako.
Jedne senzitiraju organizam naspram insulina, druge povecavaju eksretovanje insulina u krvi, trece preventiraju konvertiranje drugih nutrijenata, u secer, proces koji se odvija u jetri inace, dok se ne dodje do potpunog iscrpljenja kapaciteta gusteraca, sto znaci da se mora preci na sitenticki insulin jer tkz. beta celije, u pankreasu, ili su izumrle/iscrpile svoje kapacitete ili im je kapacitet proizvodnje insulina jako mali u poredenju s potrebama organizma, da bi funkcionisalo.
Insulina koji se ubrizgava ima vise vrsta, koje su u principu iste osim po - duzini trajanja u krvi tj. half life. Npr. insulin sa kratkim half-life uzimas poslje sva tri obroka, a dugi half life uzimas navece, i taj bi trebao da je prisutan barem 12 sati.
Sto se tice insulina - ono sto je bitno razluciti je koliko je organizam sam, osjetljiv na insulin. To ce u prvi mah biti - trial and error, dakle - glukometar u ruke, i provjeravaj cesce, adaptiraj doze koliko sebi dajes tj. pocni od onoga sto se smatra prosjekom, i sto mu doktor preporuci poslje svakog obroka. Neki ljudi imaju - insulin resistant dijabetis mellitus tj. na samom pocetku su im potrebne relativno velike doze koje se samo s vremenom povecavaju. U pocetku je potrebno jako mnogo energije da se pridrzava dijabetskoj ishrani i da se broje kalorije tako da znas koliko ti insulina treba da bi imao secer na odredjenom nivou koji je prihvatljiv.
Dijabetis je bolest discipline koja ako se postigne, moguce je imati ga pod relativno dobrom kontrolom do kraja zivota. Ukoliko osoba nije disciplinovana ili ima dijabetis za koji su potrebne ogromne kolicine insulina - onda je i sam ishod bolesti drasticniji.
Starom reci da sa sobom uvijek ima malu teku i neka zapisuje secer, svaki put kad ga uzme. To je jako bitno. Postoji i hemoglobin A1c, koji inace sluzio kao mjerilo kontrole nad dijabetisom, u proteklih 2-3 mjeseca. Dakle imas - kratkorocni, tj. svakodnevni - glukometar, i dugorocnu,Hb1Ac nacin pracenja kontrole nad secerom.
Dijabetis stvara sam po sebi predispozicije za srcane udare, mozdane udare, probleme s bubrezima, i bilo koje probleme - vaskularnog oblika. A sama po sebi je bolest metabolizma, zbog toga - je mnogo bitnije razviti dobre navike i razviti ih sad. 1 godisnje barem, ici ocnom doktoru, i internisit, koji po mogucnosti ce provjeriti sistematski bubrege. Isto tako - ukoliko se ne kontrolise - dovodi do neuropatije tj. odumiranje senzoritivnih neurona, a moguce je i autonomnih, sto dovodi do deficita tipicno u nogama, npr. koje predispozira stvaranje rana - rane kod dijabeticara obicno ne zamladuju jednako ni brzo ni kvalitetno, a u krajnje problematicnim slucajevima - nikako. Ukoliko se rana prosiri i inficira kost - aputacija je zagarantirana. Ovo su tipicni problemi ljudi koji kronicno ne kontrolisu dijabetis, dakle - prozivod dugo-godisnji i o tome ne trebas - sad brinuti ni voditi racuna, ali treba da znas i ti i tvoj stari - posljedice dugorocne koje secer ima na covjeka, zbog toga je - lose sto si presao na insulin, jer je to - oznaka da organizam sam ne moze vise, kontrolisati secer, na drugu ruku je dobro, jer ne koristiti insulin a ne prozivoditi ga dovoljno dovodi do diabetske keto-acidoze, koja je tipicna kod tip 1 ali moze nastupiti i kod tip 2 dijabeticara - sto znaci insulina nema, secer u krvi visok, i ne moze dospijeti u celije, stalni osjecaj gladi, frekventno uriniranje, neutaziva zedj, problemnisa vidom jer secer moze percipirati u lecu ocnu.
Inace mozak sam po sebi koristi samo secer, kao pogonsko gorivo i to najcesce gluokozu, tj. jednostavne secere. Ukoliko nema secera - sve drugo ce poceti da razgraduje u pokusaju jetre da proizvede prijeko poretbni karbohidrate. To moze dovesti do kome, dvojako, prvo sto mozak nema nacina da se hrani, drugo sto konverzacija npr. masnoca u secer, povlaci za sobom proizvodnju ketona, koji su nus produkti ali za sobom povlace povecanje kiseline u krvi, ako pH u krvotoku nije - neutralan - svi metabioloski procesi se ili smanjuju ili prestaju jer ne mogu funkcionirati u sub-optimalnim uslovima.
Uglavnom - dijabetis je jako komplikovana bolest, koja sama po sebi, najcesce nije ubica, ali svi risk faktori - se sa njom povecavaju, uduplavaju i utrostrucavaju za kao sto vec rekoh - probleme s krvotokom, probleme s nervima, i probleme osim sistematskih s izolovanim - ocima, bubrezima itd.
Sto se tice danasnjeg insulina - proizvode ga bakterije koje imaju ljudske gene za proizvodnju insulina, tako da je insulin - sam po sebi, "cist" tj ne prepoznaje ga imuni sistem kao nesto strano. Svi hormoni su - kratki amino-acid, tj. blokovi za izgradnju proteina. Insulin ima dva lanca, od kojih jedan dijeli, s drugim jednim hormonom, glukagonom - koji regulira metabolizam u stanju posta, npr a proizvodi ga takodje pankreas. S te strane - u poredenju s prijasnjim varijantama insulina gdje su ljudi ubrizgavali sebi insulin od svinja ili krava (prije 30 godina) mozes barem da se zahvalis sto zivis u present tensu.
Sve u svemu - svako dobro, i pripazi starog, ali isto tako shvati, da ukoliko on sam sebe, ne bude pazio, tvoje su moci limitirane. Isto tako - tesko je zivjeti s dijabeticarem, narucito nekim ko nije dijabeticar tip 1, dakle neko ko je u tnejdzerskim godinama naucio - da se pridzrava dijete. Tako npr. kad ti izvadis kolac ili sladoled ili namazes snitu kruha sa djemom, vrlo cesto i oni imaju zelju, neutazivu, za slatkim ili za hranom, generalno. Ali - mora se filozofija promjeniti iz korijena - ne zivi se da se jede, i deblja, vec se jede da se zivi.
Isto tako nebi bilo lose da ti stari nadje nekog ko je na insulinu vec duze vremena i ko ima neko iskustvo i licno i ko moze preporuciti stogod od literature, da procitate i ti i on. Inace - dijabetis je jako, jako cest, i udruzenja dijabeticara su vrlo jaka, barem u drugim zemljama, postoje razne vrste literature od toga - kako pripremiti dobre obroke, a da se prilagodjavas dijabetskoj dijeti, do pomoci ukoliko nisi u finanskoj situaciji da dugorocno, finansirate skrb, ne znam kako stvari stoje o tome - u BiH. Takodje - ljudi koji predju s oralne terapije na insulin obicno imaju par sastanaka - npr. sa dijeteticarima, koji moraju obaviti edukaciju pacijenta, po pitanju npr. sta smije a sta ne - npr. cuga - njet, piva - njet. Kao sto i moraju nauciti da koriste glukometar (strpis za glukometar, su poprilicno skupe), i kako da ubrizgaju insulin (nije ni tesko, ni bolno, ali treba prevazici taj prvenstveni "sok" u kojem je svaka inekcija - kao zla kob, koja se nadvija nad glavom.
Eto nadam se da sam ti sta valjao - ali u danasnje doba, kad imas internet i opcije potrazenja informacije - toliko toga postoji napisano o dijabetisu da bi mogla komotno do kraja zivota - samo to da citas, stoga, pomozi sama sebi prvo, nadji par stranica, koje te interesuju, pa preko njih dodji do drugih, pa do besplatnih downloade knjiga, preko informacija i druzenja dijabeticara, ukoliko vas to interesuje barem na pocetku.