Da se nikad ne zaboravi ...

Stranke, političari... Recite i Vi svoje mišljenje!

Moderator/ica: Chmoljo

PostPostao/la fukara_tz dana 27/05/2006 12:05

Vasilije Kačavenda - kandidat za patrijarha Srpske pravoslavne crkve

Vladika koji je blagosiljao smrt

slika

Prvi dani rata u proljeće 1992. tuzlanskog slikara Nesima Tahirovića zatekli su u Njemačkoj. Znajući ko i odakle gruha po njegovom gradu, uputio je pismo vladiki Vasiliju Kačevendi i, podsjećajući ga na tridesetogodišnje druženje, zamolio da pripazi njegovu familiju, ali i druge Tuzlake. "Kao brata i Božijeg čovjeka, molim te urlikni i svojom riječju zaustavi krvoproliće, jer čovjek na ovom svijetu ima samo jedan život. Ovog momenta hoću da vjerujem da Ti to možeš učiniti", vapio je u svom pismu Nesim. Ali Kačavende nije bilo na tuzlanskoj adresi. Među prvima zaprašio je put Bijeljine i iz Vladikinog dvora pokupio sve umjetničke vrijednosti.

Četrnaest godina kasnije, udobno smješten u novosagrađenoj rezidenciji u Bijeljini, Kačevanda jadikuje nad svojom sudbinom. Vapi za Tuzlom, jer, kako kaže, "kad bih mogao slobodno da dišem i obavljam svoju dužnost, odmah bi se vratio". (Večernje novosti, 23. 2. 2006.) Gospodin Kačavenda priznaje da nema pravo da premješta drevno sjedište eparhije, ali to je učinio. Svjestan je da bi njegov povratak pozitivno djelovao i na povratak sunarodnika na prostor Tuzlanskog kantona, ali to ne čini. Samo zbog toga što ne zna kako bi mu bilo da prošeta Tuzlom u mantiji. Naravno, nije jednostavno prošetati tuzlanskim Korzom - valja sresti stare poznanike i ljudima pogledati u oči. Možda mu neko i kaže - kada čovjek pred Bogom nije čist, ljudi tu malo mogu učiniti. A što se tiče Tuzle - bujrum!

USPOSTAVLJANJE BALANSA:

No, njegov najveći problem je bio i ostao rat. "Oni koji prisustvuju ubistvu nevinih, a ne rizikuju svoje živote da bi to spriječili, krivi su na način koji nije adekvatno osmišljen pravno, politički ili moralno." (Karl Jaspers) Kačavenda je cijelo vrijeme rata bio svjedok stradanja bijeljinskih Bošnjaka, zatiranja tragova o njihovom postojanju, a ni glasa nije pustio. U oblikovanju srpskog nacionalizma, uz davanje moralnog oprosta za ostvarenje svetih ciljeva, značajnu ulogu odigrala je i Srpska pravoslavna crkva, a jedan od njenih "jastrebova" je Vasilije Kačavenda. Sumirajući stavove svoje crkve prema Muslimanima, Kačavenda 1993. izjavljuje: "Mi, Srbi, vrlo dobro znamo da za jedan određeni dio Muslimana vrijedi pravilo: što više ubiju nevjernika, bliži su nebesima." (Narod u vlasti politike, Evropske novosti, 4. mart 1993., str. 10)

I kada je Srpska pravoslavna crkva 1993. zatražila da se zabrani abortus, puku je poturen etnički umjesto moralnog argumenta. I tada njene stavove tumači Kačavenda. Uz podsjećanje da Srbi u Srbiji čine manje od dvije trećine stanovništva i da bi se omjer u BiH mogao još više smanjiti, on naglašava: "Ja iznad svega imam u vidu srpsku pravoslavnu ženu. Ovo će trajati sve dok Srbi u Srbiji ne postanu manjina i počnu živjeti u zemlji koja više nije njihova nacionalna država. Država će pripadati onima koji imaju najviše ljudi." (Odbranimo svetinju života, Pravoslavlje, 1. maj 1993., str. 5)

Treba li podsjećati kako su Karadžić i Mladić za relativno kratko vrijeme balans između Srba i Bošnjaka u BiH popravili u korist prvih i kako je sličan plan Milošević, protjerivanjem Albanaca sa Kosova, pokušao realizovati u Srbiji.

Vasilije Kačavenda je sveštenicima ličnim primjerom pokazivao kako treba hrabriti i bodriti srpske sinove. Često je odlazio na ratište i blagosiljao njihova oružja. Neposredno pred oslobađanje dijela Ozrena, u manastiru Svete Trojice, u Vozući, blagoslovio je četničke jedinice rekavši: "Ja se danas iskreno osjećam kao car Lazar nekad na Kosovu. Neka vam današnje pričešće bude vozućka kosovska večera, da dobijete novu snagu i zauvijek protjerate neprijatelja…"

VLADIKA KAO SULTAN:
Koristeći svoj crkveni autoritet, odmah po dolasku u Bijeljinu, vladika Kačavenda na području svoje eparhije zavodi neobično pravilo - svaki od njegovih sveštenika morao je slati svoju ženu u njegov dvor na rad u trajanju od sedam dana. Javnost je bila šokirana ovakvom odlukom, a pravoslavni sveštenik iz sela Zagoni, Radomir Marković, koji je ujedno i diplomirani pravnik, kada je saznao o kakvoj se "ispomoći" radi, zabranio je svojoj ženi da ode. Zbog odbijanja poslušnosti vladika u Zagone šalje 30 ratnih razbojnika da ga izbace iz kuće. Tom prilikom ranjena je popadija i od dobijenih rana umrla, a pop izbačen na ulicu. Pravoslavni vjernici iz Zagona su protestirajući traktorima i automobilima blokirali Bijeljinu. Uzalud. Vladika je tog dana na večeri ugostio Radovana Karadžića. Da se zna ko je bog na zemlji.

POKRŠTAVANJE MUSLIMANA:

Vasilije Kačavenda je mudro prešutio i nespornu činjenicu da su njegovi sveštenici tokom rata pokrštavali bijeljinske Muslimane. Dvostruka korist: može se lijepo zaraditi, a i smanjuje se broj "Turaka" u Bijeljini. Jedan od konvertita koji je ime Ferhat promijenio u Filip je to ovako objasnio: "Ako ste izabrali da živite u Srpskoj Republici, onda morate nešto učiniti zauzvrat." (Evropa se vraća u srednji vijek, Liljan, 15. 12. 1993., str.17) Upravo na području Kačavendine eparhije događalo se da pravoslavni sveštenici, uz kolektivna pokrštavanja po crkvama, posao razvijaju i prodajom uvjerenja o pokrštavanju onim Muslimanima koji su htjeli izbjeći progone i protjerivanja. Za takvu uslugu se plaćalo do 500 DM.

Samo u Osnovnoj školi Radojka Lakić, koja je, po dolasku Kačavende u Bijeljinu, ekspresno dobila novo ime po Svetom Savi, pokršteno je nekoliko prosvjetnih radnika (prezimena izostavljamo da bi ljude poštedjeli neprijatnosti): Omer je postao Ostoja, Mevlida - Marijana, Zekerijah - Zoran itd. itd. Što bi rekao Kačavendain portparol Neđo Pajić, predsjednik Crkvenog odbora u Bijeljini: "Nema tu ništa lošeg, ljudi su to sami htjeli i vratili se vjeri svojih pradjedova"?! Da nisu, ostali bi bez posla, a možda i bez glave na ramenu.

Ima li bolje preporuke za potencijalnog patrijarha Srpske pravoslavne crkve?!

Obeščastio je i Jevanđelje

Beogradska Glorija početkom ove godine, pod naslovom Versaj na srpski način, objavila je reportažu-hvalospjev o vladiki Kačavendi. Na tekst je reagovao Lazar Manojlović, novinar i nezavisni intelektualac iz Bijeljine. Glorija tu reakciju nije objavila, ali je ona nekako došla do beogradske Republike koja je u cijelosti prenijela Manojlovićevo portretisanje Kačevande. Po njemu, "mnogi mladići, naivni i nevini, nisu više među živima zahvaljujući ratnim pokličima vladike koji je pobjegao iz Tuzle". Manojlović procjenjuje da je "previše zla vezano za ime zvorničko-tuzlanskog vladike koji stoluje u Bijeljini" i optužuje da "u svom crnomantijaškom pohodu i neviđenoj pohlepi, vladika nije birao sredstva da stigne do cilja". Svoje stavove Lazar Manojlović je potkrijepio slijedećim činjenicama:
- Odmah po dolasku u Bijeljinu (pobjegao je iz Tuzle i ostavio vjernike same) sa svojim crnomantijašima počinje ratnohuškački pohod, dominiraju govor mržnje i prijetnje svima koji ne prihvataju njegove skute, a svuda daje blagoslov politici zla psihopate Karadžića;

- U svojoj pohlepi i nezasitosti vladika, u ime boga Marsa i boga Aresa, ruši deset muslimanskih kuća, uglednih domaćina u centru Bijeljine i počinje gradnju manastira, crkve i svog groba. Zaboravlja pop Vaso na osnovnu hrišćansku i ljudsku maksimu da je oteto i prokleto;

- Deset godina kasnije, sudskom odlukom, za porušene kuće i dvorišta od razjarenog vladike, Skupština Opštine Bijeljina mora vlasnicima da isplati dva miliona KM sa kamatom, a vladika ćuti;

- Nije se vladika, u svojim monstrouznim pohodima, zaustavio samo na muslimanskim kućama i dvorištima. Na tom putu stvaranja parčeta neba na zemlji vladika će nasilno, iz njihovih kuća, izbaciti dvojicu najuglednijih ljudi u Bijeljini, Dimitrija Čolakovića, profesora i bratanca Rodoljuba Čolakovića, i Boru Đurkovića, diplomiranog pravnika, najuglednijeg predsjednika Opštine u posljednjih 50 godina. Obojica su pretrpjela moždane udare i umrli. U njihovu kuću vladika je uveo svoje crnomantijaše i osvajače;

- Treće zlo, u stvaranju manastirskog kompleksa, vladika čini nasilnim useljenjem u zgradu Opštinskog komiteta SK-a jer on mrzi komuniste kao teroriste (sic!). U toj zgradi je današnji Vladičanski dvor koji Bijeljinci zovu Bijeli dvor;

- Pozlatio je vladika svoje odaje i unio namještaj koji je filigranske izrade, a basnoslovno plaćen. Uživa vladika u zlatu i pozlatama, dok mu vjernici preturaju po kontejnerima tražeći hranu. Ne pada Kačavendi na pamet da otvori narodnu kuhinju, jer popovi samo uzimaju, a nikad ne daju. Svaki građanin Bijeljine zna da je Kačavenda u toku rata svu humanitarnu pomoć, upućenu iz inostranstva, preprodao i blago zadržao. Ko j… sirotinju? Njima će Bog pomoći. Amin!;

- Skupština Opštine Bijeljina je ekspresno vratila crkvi zemlju koja je oduzeta nakon Drugog svjetskog rata. Kačavenda je istu odmah prodao tzv. izbjeglicama na parceli Obrijež gdje je sada novo naselje;

- Zašto samo on ne smije da se vrati u Tuzlu koja je i danas multietnički grad i grad raje. Zna Vaso koja je zla počinio i zašto se boji…Blagoslovio je vladika politiku zla Radovana Karadžića, a i danas, u svojim javnim propovijedima, koristi jezik iz 1992. Znaju to građani i Tuzle i Semberije. Kačavenda ima nemirne snove i u zlatnom krevetu i u zlatnim odajama. Voli pop da živi u raju dok narod umire u bijedi. Obeščastio je vladika i oltar i Jevanđelje.

"Toliko od mene, odgovorni uredniče. Od sjajne Glorije izađe sjaj i bijeda. Nemojte ratne zločince proglašavati svecima. Dosta je jedan Nikolaj Velimirović", napisao je Lazar Manojlović.


Sinan Alić - DANI
fukara_tz
 
Postovi: 5945
Pridružen/a: 14/12/2003 01:00

PostPostao/la fukara_tz dana 27/05/2006 15:25

27.05.2006.g

14 godina od masakra u sarajevskoj Ferhadiji

slika

Grad Sarajevo danas obilježava četrnaestu godišnjicu od masakra u glavnoj ulici Ferhadiji kada je, čekajući u redu za hljeb, poginulo 26, a teže i lakše ranjeno 108 građana.
Tim povodom delegacije Kantona i Grada Sarajevo, općina Centar i Stari grad, porodice poginulih te malobrojni građani minutom šutnje te polaganjem cvijeća i vijenaca na mjesto stradanja odali su počast svim žrtvama masakra.

Gradonačelnica Sarajeva Semiha Borovac kazala je kako današnje obilježavanje predstavlja tužan dan u bliskoj Historiji grada kada je stradao toliki broj nevinih sugrađana.

"Još uvijek tragamo za istinom o ovom stradanju, kao i o svim drugim stradanjima u Sarajevu i BiH. Zločin se ne može zaboraviti, ali zbog bolje budućnosti naše djece i svih nas istina je potrebna", kazala je Borovac.

Ministar za boračka pitanja KS Hajriz Bećirević ustvrdio je kako granata koja je toga dana pala u Ferhadiju nije ubila samo predstavnike jednog naroda, već ljude bez obzira na njihovu vjeru ili naciju.

"Toga dana ljudi su došli iz nužde kako bi preživjeli taj dan s kilogramom hljeba. Želimo da mlade generacije vide šta se to nama dešavalo u bliskoj prošlosti te da se to ne smije zaboraviti", kazao je on.

Dodao je kako Kanton Sarajevo priprema projekt "Opsada i odbrana Sarajeva" u okviru kojeg će na području KS biti primjereno obilježena sva mjesta masovnog stradanja građana, kako bi se svake godine odala dužna počast svim poginulima.

Od agresorske granate toga dana poginuli su: Nedžad Abdija, Ismet Ašćerić, Ruždija Bektešević, Snježana Biloš, Predrag Bogdanović, Vladimir Bogunović, Vasva Čengić, Gordana Ćeklić, Mirsad Fazlagić, Emina Karamustafić, Mediha Omerović, Bahrija Pilav, Mila Ruždić, Mile Ružić, Abdulah Sarajlić, Sulejman Sarajlić, Hatidža Salić, Galib Sinotić, Sreten Stamenović, Srećko Šiklić, Božica Trajeri-Pataki, Vlatko Tanacković, Srećko Tanasković, Tamara Vejzagić-Kostić, Jusuf Vladović i Izudin Zukić.

FENA
fukara_tz
 
Postovi: 5945
Pridružen/a: 14/12/2003 01:00

PostPostao/la fukara_tz dana 27/05/2006 15:26

27.05.2006.g.

27.05.2006 - Komemorativni skup povodom 14. godišnjice stradanja bošnjačkih civila s područja Višegrada

slika

Povodom 14. godišnjice stradanja bošnjačkih civila s područja Višegrada, Udruženje boraca, porodica nestalih lica i civilnih žrtava agresije Višegrad 92 održat će danas komemorativni skup. Na most Mehmed-paše Sokolovića bit će položeno 3.000 ruža, a planiran je i obilazak mezarja Stražište.
fukara_tz
 
Postovi: 5945
Pridružen/a: 14/12/2003 01:00

PostPostao/la cHupjahalic@ dana 27/05/2006 15:32

Spisak ubijenih prozorskih civila u periodu od 23.10.92 do 31.01.94 godine

Ubijeni u Prozoru prilikom ulaska HVO i HV u grad 24.10.92 god.

1. Emric (Mule) Muharem
2. Grcic (Spahe) Fazlo
3. Grcic, Osmana, Ema
4. Kovacevis, Smaje, Huso
5. Omanovic, Ibre, Dervo
6. Petrovic, Zivojina, Savo
7. Plavuskic, Selima, Safa
8. Polic Selim
9. Topalovic, Mehe, Selma
10. Zukanovic, Osmana, Omer

(pored nekoliko teze ranjenih osoba koje su se kasnijim lijecenjem oporavile, tesko je ranjen Hadzo Karahodzic, poznati privrednik iz Prozora, koji je podlegao ranama u splitskoj bolnici)

11. Gorancic, Omera, Nusin
12. Pracis, Ibre, Safet
13. Pracis, Rame, Hata
14. Menic, Smaje, Redzo
15. Musanovic, Mehmeda, Nezir
16. Musanovic, Ibre, Hamdo
17. Musanovic Sehida
18. Sabitovic Uzejr
19. Pilav, Hasima, Semsa
20. Pilav, Rame, Haris (dijete od 7 mjeseci)
21. Pozder, Muje, Nazif
22. Scuk, Ahmea, Ramo
23. Husrep, Smaje, Ahmet
24. Husrep Djula
25. Piralic, Adema, Ibro
26. Piralic, Asima, Briso – Brisim
27. Vila, Ahmeta, Ramo
28. Arfadzan Dzemka
29. Hodzic, Osmana, Hata
30. Karadjuz, Ibre, Saban
31. Karadjuz, Zahira, Adem
32. Karadjuz, Zahira, Ibro
33. Karadjuz, Mehmeda, Bajro
34. Kovacevic, Mustafe, Mustafa
35. Maric, Sacira, Munira
36. Maric, Salke, Halil
37. Maric, Mustafe, Fatima
38. Maric, Avde, Dudija
39. Maric, Redze, Himzo
40. Maric, Osmana, Serif
41. Maric, Mustafe, Osman
42. Garazlic, Redze, Mustafa
43. Grazlic Tatla
44. Grcis, Muje, Zajim
45. Motika, Becira, Osman
46. Motika, Avde, Namka
47. Selimovic, Ibre, Mujo
48. Selimovic, Muje, Selim
49. Selimovic, Selima, Omer
50. Gorancic, Juse, Zulka
51. Hodzic, Ahmeta, Saban
52. Munikoza Saha
53. Munikoza, Bajre, Saban
54. Becirovic, Mumina, Becir
55. Becirovic, Mumina, Zulfo
56. Becirovic, Mumina, Djuzel
57. Demirovic Fata
58. Ramic, Sadika, Ajka
59. Hamsic, Jusufa, Djuzel
60. Hamsic Ilmija
61. Husic, Salke, Safet
62. Smajlovic, Becira, Ibrahim
63. Cokoja, Bajre, Amela (dijete)
64. Corbadzic, Zajke, Dzenan (dijete)
65. Imamovic, Sabita, Sadina (dijete)
66. Pilav, Osmana, Ismet
67. Korman, Muje, Mejra
68. Korman, Huse, Ziba
69. Kovacevic Habiba
70. Kovacevic Bajro
71. Masnica, Smaje, Arif
72. Masnica, Adme, Mustafa
73. Motika, Mehe, Ibro
74. Zecevic Ajka
75. Malanovic, Ibre, Redzo
76. Malanovic, Djulage, Fata
77. Malanovic, Muje, Serifa
78. Malanovic, Adema, Munira
79. Malanovic, Serifa, Redziba
80. Malanovic, Omera, Hema
81. Sehic, Ahmeta, Ekrem
82. Balic, Derve, Hajrija
83. Balic, Ramiza, Almir
84. Hero, Alije, Fatima
85. Hero, Ibre, Fatima
86. Hero, Mustafe, Elma
87. Kovacevic, Sulejmana, Semsa
88. Subasic, Mehmeda, Hajrija

(Prozor - Hronika zlocina 1992 - 1995)
Avatar
cHupjahalic@
 
Postovi: 4944
Pridružen/a: 07/02/2006 19:37
Lokacija: na selu

PostPostao/la fukara_tz dana 27/05/2006 15:51

Godisnjica zlocina na tuzlanskoj Kapiji

Tuzla - bolnica Gradina 25.05.1995.g.

Medicinska sestra Mejrema Ramadanović bila je dežurna u prijemnoj ambulanti 25.5.1995., izmedju ostalog rekla je:

"Nosili smo ih u dekama, na nosilima, u čaršafima, a poslije i na rukama. Uznosili ih uz stepenice u šok sobu, u operacionu salu, hodnici su bili preplavljeni njihovom krvlju. Stigli su ubrzo u pomoć i kolege od kuće. Bilo je bitno izdržati, biti jak, jači od naših ljudskih mogućnosti, da damo sve od sebe, da spasimo što više života. Teško je gledati oko sebe desetine izmasakrirane djece koja pružaju ruke i mole za pomoć. Pomozite... nemojte mene, ja se osjećam dobro, pomozite mom drugu, on je teže ranjen... spasite život mojoj djevojci. I u tom momentu su bili puni života, nesebični, željni kao i mi da ih što više preživi. Kada su svi živi bili zbrinuti i u sigurnim rukama hirurga i sestara, trebalo je obaviti još jedan težak i bolan posao. U holu su ležala beživotna tijela dječaka i djevojčica, kojima sam željela ali nisam mogla pomoći.

Djevojka plave kose imala je nogu na prsima. Bila je tako lijepa, kao i sve druge djevojčice i dječaci. Bili su najljepše obučena djeca te noći, kao da su znali da odlaze zauvijek. Tolika ljepota i mladost slila se te noći u miris spaljenog mesa."

Sva ta mlada, beživotna tijela upućena su na Zavod za patologiju. Već u prvim satima postajalo je jasno da se identifikacija mora izvršiti u najkraćem roku, jer Tuzla je luda od bola, ubijeno je 71 a hiljadu majki nije znalo je li medju njima njihovo dijete. Zamrli od nevjerice i boli svi ljekari, zdravstveni tehničari, radnici Kliničkog centra, zajedno sa svim sugradjanima učinili su u noći izmedju 25.i 26. maja 1995.godine, kao i mnogo puta ranije, sve što su mogli.

Svoja ljudska preživljavanja ubistva tuzlanske mladosti nosiće zauvijek u sebi."

Glavna sestra Hirurške klinike, Nihada Husanović, tog se dana kasno sa posla vratila kući: "Olovni kapci su jedva čekali da svom težinom donesu sat-dva kasno popodnevnog sna. Suprug i 18-godišnji sin su bili izašli. Umor nakupljen pogledima ranjenika, koji su ležali na mojim odjeljenjima vladao je tišinom praznog stana. U daljini se čuo zvuk telefona i sirena na ulici. Nije prestajalo zvoniti. Glas iz slušalice, stariji sin:

Mama, je li Miki kod kuće?
Nije što pitaš?
Onako, reci mu kad dodje da mi se odmah javi, ćao.
Spustih slušalicu.Opet krenuh ka ležaju. Telefon, snaha ...
Dobro veče, kako ste, je li Miki kod kuće?
Nije sine,
Kada dodje recite mu molim vas da mi se odmah javi, eto dovidjenja.

Razbudih se ... što li ga to zovu, u par minuta sa dva različita mjesta. Uho je već registrovalo sirene, sirene sa ulice. Pala pred Kapiju. Puno poginulih i ranjenih.... adrenalin je učinio svoje ... grč u stomaku, osušeno grlo. Ulaz u bolnicu zakrčen kombijima, autima, kamionima, ulaz krvav, dijelovi organa po podu.

Hol bolnice prepun ... patike, šarene majice.... Bože, djeca. Sale rade ... raditi brzo, brzo. Djeca, samo djeca. Bolni izrazi lica, šokirani, zaprepašćeni. Košmar ... brže, brže, sve mora raditi, što bolje, što brže. Ne razmišljam, hodnik prepun djece ... hol bolnice, suprug je došao da pomogne.

Registrujem njegov glas:

Prevrćem tijela, još ga nisam našao.
Koga? Mikija?

Raditi, samo raditi, što bolje, što brže. Jedan sat ujutro ... tri, četiri sata ... raditi, što više, ponavljam u sebi

Znas ko je poginuo, majku im, odzvanjalo je u ušima

Ej, Nihada, zovnu mladji sin koji je došao pomagati, cijelo vrijeme.

Trči gore na prijem javi se ocu, pobudali, traži te.

Jauci i glasovi ranjenih su bivali sve tiši. Sredstva za smirenje i smanjene bolova su činila svoje i olakšavala muke. Nikome ništa nije bilo jasno. Košmar. Mijenjali su se brojevi poginule i ranjene djece. Bože vidi nas!

Viša medicinska sestra Ginekološko akušerske klinike Ramiza Suljić ispratila je svoje kćerke, Almu i Alisu, nerado im dozvoljavajući da se u gradu sastanu sa svojim vršnjacima. Ona se sjeća ... ˝muž me tješi-ne paniči, uvijek se puca, ne mogu stalno sjediti u kući. Odjednom čujem korake ispred kuće, ključ se ne okreče. Ma nije im jos vrijeme. Koraci se ponovo čuju, blago kucanje na vratima. Skačem iz kreveta da sto prije dodjem do vrata, ali ne mogu, ne mogu noge. Ne daj Bože. Jednom, prije nepunu godinu, takvo kucanje me presjeklo, oduzelo mi dio života. Na vratima vidim djevera. Kaže da ne zna sta se dogodilo ali da su i njegove kćerke sa mojima.

Iz daljine čujem glas komšinice - Nisi sigurno gledala televiziju, kažu da je granata pala na Kapiju, ima mnogo povrijedjene omladine i pozivaju zdravstvene radnike u pomoć - izgovorila je u jednom dahu. Mislila sam da ću se onesvijestiti, pred oči mi dodju moja djeca i od nekud mi dodje moja snaga i istrčim na ulicu ... masa vojske, policije, roditelja. Oko mene samo nijema tišina smrti. Pogledam po leševima, oni zamotani u bijele čaršafe i poredani u safove, baš onako kako smo ih prije petnaest, šesnaest, sedamnaest, osamnaest godina redali na kolica da krenu svojim majkama na prvi podoj. Zatim ugledam babicu Nihadu, piše brojeve na leševe, piše je li muško ili žensko. I dalje stojim skamenjena. Bože šta je ovo, je li ovo neka sudbina ili slučajnost. Babica na rodjenju, babica na smrti, i onda i sada ih obilježava.

Ulazim u šok joj strašnije.

Pitam lakše povrijedjene - Djeco, znate li moju Almu i Alisu, to su moje kćerke?

Djeca me gledaju raširenih očiju, punih bola i straha. Možda misle da nisam normalna. Podignem glavu čini mi se da su svi zdravstveni radnici Tuzle ovdje. Svi trče, žele da svima pomognu. Jauci, bol, strašna bol. Neki koji su svjesni mole.. "Pomozite".

Jedan dječak krklja, a šapuče ˝Sestro molim te nazovi moju mamu i kaži joj da ne brine. Molim te sestro ona je srčani bolesnik, ako čuje za ovo umrijeće. Odvučen je u operacionu salu, ali su ga izvukli nepomičnog. Nije stigao na red za operaciju, nije stigao nazvati svoju mamu.

Naišla sam na moje ratne drugove, reanimiraju, zaustavljaju krvarenja. Tješe me - Nisu one Ramiza ovdje. Od suza ne mogu jasno vidjeti, riječi ne mogu iz grla a duša viče -

Ljudi ovo su sve moja djeca, naša djeca.

Znate koliko smo se moje kolegice i ja radovale njihovom prvom vrisku, prvom podoju.

slika

slika

slika

slika
fukara_tz
 
Postovi: 5945
Pridružen/a: 14/12/2003 01:00

PostPostao/la fukara_tz dana 27/05/2006 15:52

25.05.2006.g

Obiljezena 11.godisnjica masakra na tuzlanskoj Kapiji

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika
fukara_tz
 
Postovi: 5945
Pridružen/a: 14/12/2003 01:00

PostPostao/la fukara_tz dana 29/05/2006 16:11

slika
fukara_tz
 
Postovi: 5945
Pridružen/a: 14/12/2003 01:00

PostPostao/la fukara_tz dana 29/05/2006 16:22

Tuzilastvo Tuzlanskog kantona podiglo optuznicu protiv pet osoba zbog ratnih zlocina

Tužiteljstvo Tuzlanskog kantona danas je podiglo optužnicu protiv pet osoba zbog kaznenog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva, priopćeno je iz Tužiteljstva TK. Optužnicom se osumnjičenima stavlja na teret da su, postupajući suprotno pravilima međunarodnog humanitarnog prava, počinili zločin u logorima na prostoru zvorničke općine tijekom 1992. i 1993. godine. Osumnjičeni su zatvorenike bošnjačke nacionalnosti, premlaćivali, te omogućavali vojnicima i civilima da ulaze u logore, gdje su ih potom mučili, nečovječno postupali, nanosili teške povrede tjelesnog integriteta i vrijeđali ljudsko dostojanstvo, stoji u optužnici. Optužnica je, zajedno s dokazima, dostavljena na potvrđivanje sucu za prethodno saslušanje Kantonalnog suda u Tuzli. (Fena)


Nastavlja se suđenje za Zvornik

Suđenje šestorici optuženih za više ratnih zločina u Zvorniku 1992. godine nastavlja se danas iskazom zaštićenog svedoka "P" pred Većem za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu. Sudsko veće zatvorilo je suđenje za javnost zbog, kako je rečeno, informacija da je svedoku ugrožena bezbednost.

Prvooptuženi, predsednik zvorničke "privremene vlade" Branko Grujić (61), i drugooptuženi, komandant Teritorijalne odbrane Zvornika Branko Popović (alias Marko Pavlović) (57), izjasnili su se da nisu krivi po svim tačkama optužnice.

Na početku suđenja 28. novembra prošle godine, Grujić i Pavlović rekli su da nisu krivi za organizovanje prisilnog proterivanja 1.822 muslimanska civila iz sela Kozluk i Skočić 26. aprila 1992, tokom građanskog rata u Bosni i Hercegovini. (hoce reci agresije :))

Prvooptuženi su negirali i da su znali a nisu sprečili ratne zločine nekoliko pripadnika jedinice TO Zvornika "Žute ose", koji su tokom maja i juna 1992. u Domu kulture u mestu Čelopek, prema optužnici, ubili 19 muškaraca iz grupe od 163 zlostavljana Muslimana iz sela Divič.

Suđenje za ratne zločine u Zvorniku prvi je proces za ratne zločine koji je pravosuđe Srbije preuzelo od Haškog tribunala, uz obavezu da štiti identitet zaštićenih svedoka. (B 92)

slika
fukara_tz
 
Postovi: 5945
Pridružen/a: 14/12/2003 01:00

PostPostao/la fukara_tz dana 03/06/2006 19:22

03.06.2006.g.

Obiljezena cetrnaesta godisnjica stradanja Bosnjaka Zvornicke regije

U Memićima kod Kalesije danas je obilježena četrnaesta godišnjica stradanja Bošnjaka Zvorničke regije. Članovi porodica ubijenih Zvorničana na šehidskom mezarju u Memićima proučili su Fatihu i Jasin.

Godišnjica stradanja Bošnjaka Zvornika obilježava se svake prve subote u junu.

Kako su najavali članovi Udruženja porodica nestalih i zarobljenih općine Zvornik, mezarje u Mermićima biće uređeno kao Memorijalni kompleks.Tu će biti ukupane žrtve genocida sa područja zvorničke općine, osim onih čije porodice izraze želju da ih sahrane na nekoj drugoj lokaciji.

Predstavnici Udruženja nestalih i zarobljenih Zvornika kazali su da je za ratne zločine počinjene na području ove općine do sada optuženo 10 osoba te da je krajnje vrijeme da nadležne institucije ubrzaju sudske procese.

Zatražili su i pomoć u pronalaženju svih žrtava genocida, koje još uvijek smatraju nestalim (Fena)

Memorijalni centar Memici

slika
fukara_tz
 
Postovi: 5945
Pridružen/a: 14/12/2003 01:00

PostPostao/la wolf lobovski dana 03/06/2006 19:43

sve mi se vratilo ko da je juce bilo. nikad vise se nesmije ponoviti
wolf lobovski
 
Postovi: 96
Pridružen/a: 17/05/2006 13:48

PostPostao/la fukara_tz dana 04/06/2006 15:16

slika

slika
fukara_tz
 
Postovi: 5945
Pridružen/a: 14/12/2003 01:00

PostPostao/la fukara_tz dana 07/06/2006 15:03

IZ MASOVNE GROBNICE U BIŠINI EKSHUMIRANO 39 POSMRTNIH OSTATAKA

Iz primarne masovne grobnice Bišina kod Šekovića predstavnici ekspertnog tima za ekshumacije pod vodstvom Kantonalnog tužilaštva iz Tuzle ekshumirali su danas 15 kompletnih skeletnih ostataka. Do sada je iz ove grobnice ekshumirano 39 tijela žrtava, priopćeno je iz Tužilaštvo Tuzlanskog kantona. Ekspertni tim sutra će vršiti dodatne provjere, kako bi se utvrdilo ima li zaostalih skeletnih ostatka, saopćila je glasnogovornica Tužilaštva TK Jasna Subotić te dodala da će nakon provjere grobnica biti zatvorena. Po okončanju ekshumacija iz grobnice Bišina, ekspertni tim pod vodstvom Tužilaštva TK nastavit će radove na ekshumiranju posmrtnih ostataka u zvorničkoj općini.

slika
fukara_tz
 
Postovi: 5945
Pridružen/a: 14/12/2003 01:00

PostPostao/la fukara_tz dana 07/06/2006 15:09

Kravica dan posle masakra

6. jun 2006. | 19:28 -> 21:26 | Izvor: BIRN
Sarajevo -- Još dva svedoka Tužilaštva potvrdila su kako je 14. jula 1995. hangar na farmi u selu Kravica bio pun leševa ubijenih Bošnjaka.

Nekadašnji direktor Zemljoradničke zadruge Kravica, Dragan Nikolić, svedočio je o ubistvima Bošnjaka u julu 1995. Kao i dosadašnji svedoci Tužilaštva u predmetu protiv 11 optuženih za zločin u Kravici, i ovaj svedok tvrdi da je video tela ubijenih na farmi.

"Kada smo ušli u dvorište hangara, prišao nam je vojnik kojeg sam tada prvi put video, i rekao da je on čovek koji je prolio krv ljudi u hangaru", rekao je Dragan Nikolić pred Sudskim većem. Ime vojnika kojeg je video nije znao. Dragan Nikolić je do 31. marta 1995. obavljao dužnost direktora Zemljoradničke zadruge, nakon čega je na njegovo mesto došao Jovan Nikolić, koji se već pojavio u svojstvu svedoka Tužilaštva.

Obojica su 13. jula 1992. bili ispred hangara na farmi u Kravici, gde su došli nakon što su čuli da su "neki ljudi privedeni, a zatim i ubijeni", rekao je Dragan Nikolić. On tvrdi da su ka farmi krenuli kako bi pokušali "spriječiti, ukoliko se trebao desiti, bilo kakav zločin", jer selo Kravica "još od Drugog svjetskog rata, zbog masovnog ubistva ljudi, nosi oznaku četničkog mjesta".

Dan posle, ujutro 14. jula, Jovan i Dragan Nikolić uputili su se u Opštinu Bratunac kako bi obavestili tamošnje zvaničnike o onom što su videli, a potom se ponovo vratili u Kravicu, gde je Jovan pričao sa Lukom Markovićem. "Ne znam šta su pričali. Tu sam se zadržao oko 10 minuta jer je ubrzo naišao neki vojnik i otjerao nas riječima ‘ako ste Srbi, šta onda ispitujete’", rekao je Dragan Nikolić.

"Pri izlasku iz hangara sam u cisterni vidio sanitarca Dragana Mirkovića i upitao ga da li zna šta se desilo unutra. Međutim, on je rekao kako je samo došao po naređenju da očisti teren", prisetio se Nikolić, te dodao da je tek nakon nekoliko dana, preko radija saznao šta se zapravo desilo u hangaru u Kravici.

Svedokinja Krstina Nikolić je 1995. u julu radila kao kuvarica u Zemljoradničkoj zadruzi Kravica. "Jedan dan, iz obližnje šume, došao je čovjek, musliman, koji je htio da se preda jer je bio ranjen. Jedan od srpskih vojnika mu je rekao da zovne i druge iz šume i obećao mu da će ih sve prevesti do Tuzle", ispričala je Nikolićeva. Kako danas tvrdi, ranjenik je pokušao dozvati ostale, ali oni su odbili da se predaju. "Nakon što je rekao vojniku da su odbili da se predaju, on ga je ubio", kazala je Krstina Nikolić.

U unakrsnom ispitivanju obe strane, Tužilaštvo i odbrane pokušale su od svedokinje saznati kako se zvao vojnik koji je izvršio to ubistvo, ali je ona uporno tvrdila da ne zna ime i da ga nije poznavala. Nikolićeva je takođe ispričala kako je pre 14. jula 1995. videla tri autobusa parkirana u dvorištu Zemljoradničke zadruge Kravica. "Bili su puni muškaraca. Vojnici su čuvali autobuse, a neki od radnika su muškarcima donosili vodu", tvrdi Krstina Nikolić.

Sudskom veću je takođe ispričala da 14. jula 1995. nije radila, ali kako je nekoliko dana posle došla u hangar i zatekla dva kamiona od kojih je jedan pun leševa. "Nakon toga su svi radnici prestali raditi, pa i ja", zaključila je svedočenje Krstina Nikolić.

Novi svedok Tužilaštva, koji će se pojaviti 7. juna, jeste Luka Marković, za kojeg Jovan i Dragan Nikolić tvrde da su ga nakon ubistava Bošnjaka sreli u Kravici.


http://www.b92.net/info/vesti/index.php ... _id=200199


slika

slika

slika
fukara_tz
 
Postovi: 5945
Pridružen/a: 14/12/2003 01:00

PostPostao/la fukara_tz dana 07/06/2006 15:10

Grobnica u tunelu Buk Bijela kod Foce

slika

Identifikacija zrtava iz grobnice Buk Bijela kod Foce

slika
fukara_tz
 
Postovi: 5945
Pridružen/a: 14/12/2003 01:00

PostPostao/la AlmichhNY dana 07/06/2006 15:15

SREBRENICA U MOM SRCU SVE DO KRAJA!!! :) :) :D

الله اكبر Only Allah can judge me الله اكبر
AlmichhNY
 
Postovi: 8
Pridružen/a: 05/06/2006 20:37
Lokacija: Florida

PostPostao/la fukara_tz dana 09/06/2006 15:53

slika
fukara_tz
 
Postovi: 5945
Pridružen/a: 14/12/2003 01:00

PostPostao/la fukara_tz dana 12/06/2006 22:29

Obilježena 13. godišnjia ubistva 10 sarajlija u Budakovićima

12.6.2006.

Predstavnici Općine Stari Grad i delegacija Kantona Sarajevo s ministrom prostornog uređenja i zaštite okoliša KS-a Zlatkom Petrovićem na čelu, položili su danas cvijeće na spomen-ploču na groblju Budakovići obilježevajući tako trinaestu godišnjicu od stradanja civila na ovom mjestu.

Minobacačka granata, ispaljena 12. juna 1993. godine s agresorskih položaja, pala je na groblje Budakovići za vrijeme dženaze. Tada je uslijed eksplozivnog i rasprskavajućeg djejstva poginulo deset, a teže i lakše ranjeno troje građana Sarajeva.

Spomen-ploča podignuta je u znak sjećanja na taj tragičan događaj i poginule: Edhema Borovinu, Salku Bradatića, Osmana Curića, Asima Džaferovića, Amira Džanku, Asima Konakovića, Sejdaliju Kurtića, Kasima Pintola, Smaila Sarača i Begana Sarajkića.(Hayat)
fukara_tz
 
Postovi: 5945
Pridružen/a: 14/12/2003 01:00

PostPostao/la fukara_tz dana 13/06/2006 00:11

Kamenica kod Zvornika

Otkopana osma masovna grobnica

Zločinci uoči Dejtona pokušali sakriti tijela ubijenih Srebreničana

Ekspertni tim Kantonalnog tužilaštva iz Tuzle ituzlanskog odjela Federalne komisije za traženje nestalih jučer je nastavio iskopavanje posmrtnih ostataka iz sekundarne masovne grobniceu zaseoku Jaz u selu Kamenica kod Zvornika.

Sekundarna grobnica

- Ovo je osma masovna grobnica nakon rata otkrivena na području Kamenice. Radi se o sekundarnoj grobnici i, prema prvim informacijama, ona krije tijela Bošnjaka stradalih nakon pada Srebrenice - kazao je za naš list kantonalni tužilac iz Tuzle Mensur Topčić.
Kao i sve do sada pronađene grobnice na području Kamenice, i ova je smještena uz glavni seoski put. Prema pouzdanim informacijama, nastala je u jesen 1995. godine pred samo potpisivanje Dejtonskog sporazuma, kada su srpske vlasti, u pokušaju da sakriju tragove zločina nad Srebreničanima, njihova tijela premjestileu bošnjačka sela.
- I ova, kao i prethodno otkrivene grobnice, potječe iz dvije velike primarne grobnice - Kozluk i farma Branjevo. S obzirom na sastav zemlje i slamu pronađenu prilikom otkopavanja, pretpostaviti je da su ova tijela dovezena s Branjeva.

Osuđen samo Erdemović

Tijela su u velikom broju iskidana, ali smodo sada uočili više od 15 lobanja koje su djelimično vezane uz tijela - kazao nam je Murat Hurtić, šef tuzlanskog odjela Federalne komisije za traženje nestalih osoba.
Prema poznatim podacima, najveći broj ubistava na farmi Branjevo, u julu 1995. godine,izvršili su pripadnici 10. diverzantskog puka iz Zvornika. Većina ubijenih su Srebreničani zarobljeni na igralištu u Novoj Kasabi, hangaru uBratuncu, zatim u selima Sandićii Kravica.
Do sada je za ova ubistva pred Haškim tribunalomodgovarao samo Dražen Erdemović, koji je osuđen na pet godina zatvora i 2000. pušten na slobodu.

Pronađen sat s imenom Mensura Mustafića

Da se radi o posmrtnim ostacimaSrebreničana,govori i pronađeni ručni sat s posvetom, koji je za 15 godina rada u GP "Razvoj" dobio MensurMustafić, za koga, kako navodi Hurtić, još nema podataka je li porijeklom iz sela Potočari ili Poljaci.

Izrešetana lobanja petnaestogodišnjaka

Prema riječima sudskog patologa dr. Vede Tuce, jučer je otkopano i jedno tijelo za koje se, sudeći po veličiniskeletnih ostataka, pretpostavlja da se radi o osobi staroj 15 godina. Također, u dijelu lobanje pronađena su puščana zrna.(A.Hadzic Avaz)
fukara_tz
 
Postovi: 5945
Pridružen/a: 14/12/2003 01:00

PostPostao/la fukara_tz dana 13/06/2006 17:00

Sutra pocinje iznosenje posmrtnih ostataka iz sekundarne masovne grobnice Kamenica kod Zvornika

13.06.2006.g.

Skidanje prvog sloja zemlje sa sekundarne masovne grobnice Kamenica kod Zvornika nastavljeno je i danas. Tuzlanski ekspertni tim za ekshumacije do sada je uočio oko 35 tijela, nakon što je skinut sloj zemlje od oko 40 cm. „Tijela su u jako lošem stanju. Bukvalno su razbacana i raskomadana. Jutros smo pronašli dva dokumenta na ime Mensur Mustafić i Mehmed Nekić, koji su još jednom potvrdili da su u ovoj grobnici ukopani Bošnjaci Srebrenice“, kazao je u izjavi za FENU Murat Hurtić, šef Tuzlanskog odjeljenja za ekshumacije. Prema najavama Hurtića sutra počinje iznošenje posmrtnih ostataka iz grobnice. „Moramo ukloniti određen broj tijela, kako bi smo nastavili sa daljim otkopavanjem grobnice. Tačan broj ukupanih na ovoj sekundarnoj lokaciji još uvijek nije moguće utvrditi“, kazao je Hurtić.

slika

slika
fukara_tz
 
Postovi: 5945
Pridružen/a: 14/12/2003 01:00

PostPostao/la fukara_tz dana 13/06/2006 21:34

U Mostaru 14. godišnjica stradanja 120 civila koje su vojnici JNA 1992. pogubili nakon zatvaranja u logoru u Zaliku

13.06.2006

slika

U Mostaru se obilježava četrnaesta godišnjica stradanja 120 civila, Bošnjaka i Hrvata, koje su pripadnici JNA 1992. godine pogubili nakon zatvaranja u logoru u Zaliku. Predstavnici Gradskog vijeća i Gradske uprave Mostara položili su cvijeće na spomen-ploču na Uborku, te na mostarskom groblju Sutina.(FTV)
fukara_tz
 
Postovi: 5945
Pridružen/a: 14/12/2003 01:00

PostPostao/la fukara_tz dana 14/06/2006 03:05

Radovi na izgradnji sehidskih spomen obiljezja u Memorijalnom centru Srebrenica/Potocari i dalje traju. Do 11.jula bice izgradjeno oko 300. Na prostoru oko Musale bice postavljene ploce sa imenima zrtava genocida.

slika

slika
fukara_tz
 
Postovi: 5945
Pridružen/a: 14/12/2003 01:00

PostPostao/la fukara_tz dana 14/06/2006 03:06

slika

slika

slika
fukara_tz
 
Postovi: 5945
Pridružen/a: 14/12/2003 01:00

PostPostao/la novel dana 14/06/2006 08:27

"Pucao je dečaku u usta"
13. jun 2006. | 20:17 | Izvor: Beta
Beograd -- U nastavku suđenja šestorici optuženih za više ratnih zločina u Zvorniku 1992. svedočio je zaštićeni svedok Z.

On je kazao da je Duško Vučković zvani Repić najodgovorniji za ubistva više desetina Muslimana zatvorenih u Domu kulture u mestu Čelopek. Pred Većem za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu, svedok Z je rekao da je kao jedan od 163 zatočena meštana sela Divič bio prisutan kada je 28. juna 1992. godine Vučković, mimo policijske straže upao u Dom, gde je rafalnom paljbom ubio dvadeset, a ranio 22 Muslimana.

Kao trećeoptuženi pripadnik jedinice Teritorijalne odbrane Zvornika "Žute ose", Vučković je umro u pritvoru 28. novembra prošle godine, nekoliko dana pre početka suđenja za Zvornik.

Svedok je rekao da je prethodno 10. juna Vučković sa nekoliko saboraca bio upao u Dom, gde su na bini zaklali trojicu i streljali sedmoricu Muslimana, koji su odbili da se seksualno iživljavaju sa svojim sinovima.

Pošto je ostalim zarobljenicima bilo naređeno da okrenuti prema suprotnom zidu gledaju u pod, svedok Z je rekao da nije video lica izvršilaca, već je samo čuo njihove glasove i da je kasnije od policijskih stražara saznao da su sa Repićem bili "major Toro", "Zoks" i drugi.

Svedok je rekao da je Vučković ubio maloletnog Damira Bikića (17) pucnjem u usta naočigled njegovog oca Nurije Bikića. "Pitao je čije je ovo dete. Otac je rekao: 'Moj je'. Repić je rekao: 'Ne'š ga više imat'. Tražio je da (dečak) otvori usta i pucao iz malokalibarke", rekao je svedok.

Pet zarobljenika određenih da uklone leševe iz Doma odvezeni su u nepoznatom pravcu i više nisu viđeni živi, a prema rečima svedoka Z, 15. juna u zatvor je upala "nepoznata vojska" koja je ubila Aliju Mustafića i Omera Okanovića.

Svedok je rekao i da policijska straža nije učestvovala u ubistvima, ali da ništa nisu preduzeli da spreče upade Vučkovića i njegovih ljudi.

Prema optužnici, u Čelopeku su tokom maja i juna 1992. godine pripadnici "Žutih osa" ubili 19 Muslimana, ali su to odbacili optuženi Dragan Slavković (43) zvani "Toro", Ivan Korać (33) zvani "Zoks" i Siniša Filipović (31).

Šestooptuženi Dragutin Dragičević (35) brani se ćutanjem.
http://www.b92.net/info/vesti/index.php ... _id=201108
novel
 
Postovi: 1071
Pridružen/a: 21/03/2006 11:24
Lokacija: PM

PostPostao/la fukara_tz dana 17/06/2006 15:28

Oko musale u Srebrenici u toku su radovi na postavljanju spomen ploca na kojima su ispisana imena preko 8.000 zrtava genocida.

slika

slika
fukara_tz
 
Postovi: 5945
Pridružen/a: 14/12/2003 01:00

PostPostao/la fukara_tz dana 17/06/2006 15:29

slika

slika

slika
fukara_tz
 
Postovi: 5945
Pridružen/a: 14/12/2003 01:00

PrethodnaSljedeća

Natrag na Politika

Online

Trenutno korisnika/ca: Clamence, hAZNADAR, kozak, L u c i f e r, pinkman i 10 gostiju.