NOVI FELJTONRatni dnevnik iz Sarajeva 1992-1993.ČETNIČKO ORGIJANJE (1) 
Knjiga "Biografija Sarajeva '92-'93" koju je pripremio i uredio Edo Hozić, jedan je od najpotresnijih dokumenata čiji sadržaj svedoči o golgoti glavnog grada BiH pod opsadom pomahnitalog Karadžića i njegovih ubica. Hozić je na jednm mestu sakupio sve najvažnije i najbolje tekstove objavljene po sarajevskim dnevnim novinama i magazinima tokom 1992. i 1993. godine, sve uokvirio svojim ratnim dnevnikom iz tog vremena - i pred čitaoca izneo najstrašnije slike ratnog užasa koji se nikada neće zaboraviti. Ova obimna knjiga u čijem stvaranju su učestvovali Gojko Berić, Miljenko Jergović i Ivan Lovrenović - imaće uskoro svoju beogradsku promociju, u Centru za kulturnu dekontaminaciju. Čitaoci e-novina u nekoliko nastavaka, imaće priliku da pročitaju dnevničke beleške autora iz prvih godina sarajevske opsade.
Prošlo je više od 16 godina od onog 6. aprila 1992. godine kad je počela oružana borba za odbranu glavnog grada BiH, upravo tog istog dana međunrodno priznate kao nezavisne i suverene države. U međuvremenu je stasala generacija koja je rasla uz taj rat, zajedno sa svim strahotama koje je donosio. Sjećanja na godine opsade, na bjesomučno granatiranje i podmukle snajperske hice, na svakodnevne smrti, na patnje, studen i glad u opkoljenom gradu svakim danom ipak sve više blijede, potiskuju se i nestaju u zaboravu. Ovaj dnevnik je podsjetnik užasa na Sarajevo koje je 44 meseca bilo pod četničkom opsadom...
Piše: Edo Hozić
06.04. 1992. Jutro je. „Svenarodni parlament” preselio na plato pred Skupštinom BiH.
Okupilo se blizu 200 hiljada lica. Hoću da idem tamo, ali Sandra neće ni da čuje. Oko 13,50 s najviših katova hotela „Holiday Inn” snajperisti SDS-a počeli su pucati na okupljeni narod. Sve je prenosila televizija Sarajevo. Specijalci MUP-a uspjeli su se probiti u zgradu hotela i uhvatiti osam snajperista SDS-a. JNA je zaposjela sarajevski aerodrom. Još prije ponoći „Svenarodni parlament” je raspušten. U i oko grada 5. i 6. aprila poginulo je 9, a ranjeno 37 građana i građanki. Specijalci SDS su pustili na slobodu učenike Policijske škole na Vracama koje su bili zadržali dan ranije.
07.04. 1992.
U ponoć između 6. i 7. aprila stupila je na snagu odluka Evropske zajednice o priznavanju BiH kao nezavisne države. Iste noći sa okolnih brda izvršen je artiljerijski napad na grad. Sasvim spontano, u cijelom Sarajevu, građani su pripadnike paravojnih formacija SDS počeli nazivati četnicima.
08.04. 1992.
Počeo je pravi rat u Sarajevu. Granatirani Vasin Han, Bistrik i Kovači. Predsjedništvo BiH proglasilo neposrednu ratnu opasnost. Naziv države preimenovan je u Republiku Bosnu i Hercegovinu, bez atributa „socijalistička”.
09.04. 1992.
Stigle brojne odluke stranih vlada o priznanju BiH. Prve su bile iz SAD, Njemačke, Hrvatske i Austrije. Za ovo smo se izjasnili na referendumu. U „Oslobođenju” objavljeni podaci Centra službe bezbjednosti da je od 4. do 8. aprila u Sarajevu poginulo 29 lica (4 redovna i 2 rezervna pripadnika milicije te 23 civila), a 70 lica je ranjeno.
10.04. 1992.
Oko 1000 građana počelo je napuštati grad. Jevrejska opština je evakuirala 300 svojih članova. U Predsjedništvu BiH održan je sastanak sa najvišim rukovodiocima JNA iz Beograda, a bili su prisutni i predstavnici SDS, Karadžić, Krajišnik i Plavšićeva. Objavljeno je da je postignuta potpuna saglasnost da se postigne mir, da se rasformiraju paravojne jedinice, da se počinioci zločina predaju zakonskom postupku i da se omogući siguran povratak izbjeglica.
11.04. 1992.
U gradu se pojavilo više provalničkih bandi koje pljačkaju prodavnice. Stanje u gradu je haotično. U Fondu kulture održali smo nekoliko sastanaka.
12.04. 1992.
U Sarajevu je bilo uglavnom mirno. Situacija sa prehranom i robom široke potrošnje postaje sve teža, cijene rapidno rastu. Pijace su poluprazne. Šverceri i ratni profiteri su se višestruko umnožili. U kući nemamo nikakvih zaliha. Imamo sedam tegli artičoka!
13.04. 1992.
Prije podne vođene su borbe oko Doma zdravlja Novi Grad i u Dobrinji kod Osnovne škole „Nikola Tesla” koja je i zapaljena. Granate su padale po Mojmilu i Alipašinom polju. U Faletićima su vojnici JNA provalili u skladište oružja Teritorijalne odbrane BiH. Veliki broj građana, uglavnom srpske nacionalnosti, napustilo je Sarajevo i krenulo ka Beogradu. Odlazili su nesmetano avionima, vozovima, autobusima i privatnim automobilima.
14.04.1992.
Nad Sarajevo se nadvija glad, sve je više nestašica. Od bonova koje dobijemo umjesto plate možemo kupiti šest kila kruha. Pričam sa Sandrom, pokušavam je nagovoriti da i ona na neko vrijeme ode u Beograd. Neće ni da čuje.
15.04. 1992.
Svaki dan idem u Fond kulture. Vlada BiH odobrila je formiranje komisije za istraživanje ratnih zločina. Saopćeno je da je iz jedinica JNA u zadnja tri dana prešlo 187 vojnih lica u jedinice Teritorijalne odbrane BiH koje već imaju više desetina hiljada boraca.
16.04.1992.
U Sarajevo je došao Cyrus Vance, izaslanik generalnog sekretara UN. Izjavio je da ima nade za mir, ali ima mnogo problema. Na sastanku KEBS-a u Helsinkiju usvojena deklaracija kojom se osuđuje Srbija, srpske paravojne formacije i JNA kao vinovnici rata u BiH.
17.04.1992.
Povremena vatra iz minobacača, topova i drugog oružja dopire gotovo iz svih dijelova grada. Mine i granate udaraju u zgrade, ruše zidove, razbijaju parkirane automobile. Mnogo razbijenih prozora i izrešetanih fasada. Ljudi provode i noći i dane u skloništima.
18.04. 1992.
Sarajevo se sve više pretvara u ogromni konclogor. U obruču smo. Iz grada je izbjeglo 13.328 lica, a pristiglo je oko 66.000 izgnanika s raznih područja BiH, najviše iz Podrinja. Prvi američki avion s lijekovima i hranom sletio je na sarajevski aerodrom.
19.04. 1992.
Jednako kao svakog ranijeg dana: artiljerijska i minobacačka vatra, mitraljeski rafali i snajperisti sa svih strana po opkoljenom gradu.
20.04. 1992.
U Vogošći četnici upali u zgradu općine, istjerali sve nesrbe i preuzeli vlast. Vojnici JNA i četnici pljačkaju „Pretis”. Idem na posao, radim, svi u stvari idemo na posao kao da se ništa ne događa, svi se plašimo ovog ludila ali vjerujemo da će se situacija smiriti. Noći provodimo sa ostalim stanarima u podrumu. Sinoć je bilo smijeha: u neko doba noći, žene su počele otvarati torbe i cekere i vaditi iz njih sendviče, sokove, deke, topliju odjeću. Gledam u Sandru. Znam da sam i ja donio iz stana dvije torbe. Pitam je šta mi imamo u njima. Ona mi kaže da je ponijela ploče Marije Callas.
21.04. 1992.
Došli su Dinko i Minja. Išli smo u sklonište. Granate po Starom Gradu udarale su gotovo svakih 15 sekundi. Na Baščaršiji su uništene ili oštećene mnoge zanatske radnje i poslovni prostori. Požar je uništio više poslovnih zgrada. Izgorio je Olimpijski muzej grada.
22.04.1992.
I dalje najjače borbe u općini Ilidža. Opet smo u skloništu.
23.04.1992.
Mada je u gradu dosta miran dan, poginulo je 13 lica, a ranjeno 77. Veći dio grada je bez struje.
24.04.1992.
U Sarajevo su stigli predsjedavajući EZ Hose Pineiro, predsjedavajući Konferencije o Jugoslaviji Lord Carrington, predsjedavajući Konferencije o BiH Joze Cutileiro i ministar zdravstva Francuske Bernard Kushner. Izetbegović, Karadžić i Boras potpisali novu deklaraciju o obustavi vatre. Na pijaci samo koprive i blitva. Jedna manja hrpica za sto dinara. Primirje je trajalo samo četiri i po sata. Zatim je nastalo granatiranje Sokolović kolonije, Butmira i Hrasnice.
25.04. 1992.
Granate su padale po Alipašinom i Vojničkom polju. U Sarajevo su pristigli novi brojni podaci o zločinima četnika u više mjesta BiH, najviše u Zvorniku i Podrinju.
26.04. 1992.
Vijest dana je sastanak Alije Izetbegovića sa potpredsjednikom SFRJ Brankom Kostićem i načelnikom Generalštaba JNA generalom Blagojem Adžićem u Skoplju. Za javnost je rečeno da je upućen poziv za prekid vatre. Istovremeno, u Mostaru, JNA doslovno razara grad.
27.04. 1992.
Predsjedništvo BiH donijelo odluku da se jedinice JNA povuku iz Bosne i Hercegovine. U Lisabonu počela Konferencija o Bosni i Hercegovini. U Beogradu proglašena Savezna Republika Jugoslavija, Federacija Srbije i Crne Gore.
28.04. 1992.
Sa lisabonske Konferencije zatraženo je da SDS deblokira Sarajevo i ukloni artiljeriju oko grada, kao i da se zaustavi teror nad stanovništvom. Vlada BiH uputila apel međunarodnoj javnosti da se deblokira sarajevski aerodrom.
29.04.1992.
Svi smo u skloništu. Niko ne može zamisliti šta ćemo sutra zateći, ako izađemo na ulicu. Granate padaju svakih pet sekundi. Ovo je dan D po Karadžiću. Do ovog dana 40 država je priznalo državnost BiH.
30.04. 1992.
Danas sam išao u Fond. Imali smo dogovor sa direktorima oko radne obaveze i obilježavanju kulturno-istorijskih spomenika. Na Konferenciji u Lisabonu predstavljene su mape koje su izradili eksperti EZ, a tiču se teritorijalnog razgraničenja BiH među nacionalnim zajednicama. Izetbegović je dao izjavu da prihvata da se o tome razgovara. Bosna i Hercegovina postala je 52. članica KEBS-a. Od 6. aprila do kraja mjeseca u opkoljenom Sarajevu poginula su 42, a ranjen 91 borac iz redova branioca.
01.05. 1992.
Miran, lijep dan sve do predvečerja, a zatim su granate počele padati na stambene zgrade u općini Stari Grad., pa se granatiranje prenijelo na Butmir, Sokolović koloniju i Hrasnicu. Bilo je 13 poginulih i najmanje dvostruko više ranjenih građana. Minja i Dinko su otišli na Grbavicu. Vratiće se u ponedjeljak. Ljudi ispred, na ulici, slave Praznik rada. Oko 23 sata strašna pucnjava sa Grbavice. Komitet visokih funkcionera KEBS-a usvojio je deklaraciju o BiH kojom se traži da se regularne i paravojne snage potčine vlastima Republike.
Ratna stvarnost: Sarajevo 1992.
02.05. 1992.
Grad je prepun slika stravičnih posljedica jučerašnjeg granatiranja. Pogođeno je, porušeno ili zapaljeno više značajnih zgrada. Oko 11 sati u Domu JNA otkriven je snajperista. Pokušavam nešto snimiti sa Derviševićevog prozora, ali maj je, drveće olistalo i ne vidi se. Kod BEKA uništeni transporteri. Pravi pokolj na Skenderiji. Na televiziji vidim Ježa sa zoljom. Razgovaram sa Jakovom Jurišićem, kažem mu da sa porodicom pređe kod nas. Uveče, gledamo sa Bognerovog prozora veliki požar. Kao da gori Katedrala.
Prilikom povratka iz Lisabona, na sarajevskom aerodromu, oficiri JNA zadržali su Aliju Izetbegovića, predsjednika Predsjedništva RBiH,njegovu kćerku i potpredsjednika Vlade BiH dr Zlatka Lagumdžiju i odveli ih u kasarnu Lukavicu kao zarobljenike. Izetbegović je uspio da se javi i tada je, uz TV prijenos događanja, uslijedila akcija za njihovo oslobađanje.
Jedan oficir JNA podmetnuo je požar u sarajevskoj Glavnoj pošti i zapalio cijelu zgradu; u gradu je prekinuto 45.000 telefonskih veza.
03.05. 1992.
Izašao sam sa Đidom. Prošli smo pored Glavne pošte. To je sada zgarište. Izgubili smo telefonske linije za više godina. Na Skenderiji vidimo izgorena tijela i uništene transportere. Oko 13 i 30 avioni su gađali predajnik Hum.
Cijelog dana grad je bio zasipan granatama i bilo je mnogo požara. Glavni događaj je borba u Dobrovoljačkoj ulici, od Vojne komande do Skenderije, gdje su sarajevski borci napali vojnu kolonu JNA koja se povlačila od Bistrika. Tada je oslobođen i A. Izetbegović. U okršaju je poginulo pet oficira i 37 vojnika JNA, a zarobljeno je 220 vojnika i oficira. Branioci grada su zaplijenili nekoliko vojnih vozila i značajnu količinu naoružanja i vojne opreme.
04.05. 1992.
Nemamo telefon i ne znamo šta se događa sa tetkom, Dinkom, Minjom koji su na Grbavici. Ne znam šta je sa Jakovom i njegovima. Objavljeno je da su SAD spremne podržati upućivanje mirovnih snaga UN u BiH.
05.05. 1992.
Od ranog jutra vođena je teška bitka za Pofaliće. Četnici su u više pravaca pokušali da prodru preko Pofalića ka Marindvoru da bi se spojili sa onima koji su napadali od Grbavice. Borci iz Novog Sarajeva su ih u tome spriječili i nanijeli im dosta gubitaka. U Sarajevo je došao podsekretar UN za mirovne operacije Marc Golding.
06.05.1992.
Svakodnevno, putem radija, dobijamo mnoštvo informacija o teškim zločinima širom BiH.
07.05.1992.
Išao sam sa Edom Numankadićem do Olimpijskog muzeja. On je skupljao nagorene eksponate sa zgarišta. Strašno. U jednoj radnjici sam pronašao cedevitu i kupio dvije kutijice. Službenici sarajevske mrtvačnice izjavili su dopisniku „Associated pressa” da je sa ulica i iz granatama pogođenih zgrada u Sarajevu pokupljen veliki broj mrtvih tijela. Neka su bila raskomadana i bez glave. Marc Golding je izjavio da je „teško reći” ko drži Sarajevo u blokadi.
08.05. 1992.
Danas sam pokušavao nabaviti nešto hrane, ali nema ničega. Već uveliko mjenjamo marke. Iz austrijskog grada Graza stigla je vijest da su se tamo sastali Radovan Karadžić i Mato Boban (HDZ) i dogovorili o podjeli Bosne i Hercegovine. Odmah se oglasila i Evropska zajednica izjavom da odbija takve dogovore i teritorijalne podjele.
09.05. 1992.
BiH zatražila prijem u Ujedinjene Nacije i angažovanje mirovnih snaga u zemlji.
Za komandanta tzv. TO Republike Srpske postavljen je general Ratko Mladić, rođen u Kalinoviku. Postignut je sporazum o preuzimanju dotadašnjih vojnih kasarni u Sarajevu, Travniku, Zenici i Konjicu, kao i vojnih ustanova: Dom JNA i „Romanija” u Sarajevu. Granatiranjem je uništena zgrada Crvenog krsta, a u preduzeću „Centrotrans” uništeno je 68 autobusa i 77 teretnih vozila. Po Sarajevu uveliko haraju bande kriminalaca, pretresaju i pljačkaju stanove, predstavljaju se kao pripadnici TO ili policajci. Prvi put u protekle 453 godine postojanja zatvorena je Medresa u Sarajevu zbog ratnih neprilika.
10.05.1992.
Danas sam malo snimao kamerom. Ulice izgledaju jadno. Adnan Galijatović dao nam je kilo šećera, a i Malina nam je dala malo ulja.
11.05.1992.
Počela je redukcija vode. Padaju granate. Brano se pojavio iz Rajlovca. U Rajlovac su ušli četnici. U Deklaraciji Evropske Zajednice o BiH ističe se zahtjev da se jedinice JNA s naoružanjem povuku iz BiH, ili da se raspuste, s tim da naoružanje stave pod međunarodnu kontrolu. Borbe oko Sarajeva ne jenjavaju. Prema nepotpunim podatcima, u zadnja 24 sata, u Sarajevu je bilo devet poginulih i 54 ranjenih građana.
12.05. 1992.
Granata sa četničkih položaja oštetila je zgradu pravoslavne mitropolije. Izgorio je tabački mesdžid u Starom Gradu kod apoteke „Sutjeska”. Ta džamija je jedinstvena u Evropi, stara je oko 200 godina, a nije imala munare. Najteže granatiranje bilo je na Alipašinom polju i olimpijskom naselju Mojmilo.
Promijenjen je naziv Ulice JNA. Od danas to je Ulica branilaca Sarajeva.
13.05. 1992.
Mnogo je vijesti o stravičnim zločinima. Najteža je iz Bratunca: tamo je ubijeno nekoliko stotina Muslimana, a leševi su im ostavljeni na ledinama pored Drine.
Generalni sekretar UN Butros Butros Gali odbacio prijedloge za slanje mirovnih snaga u BiH.
14.05. 1992.
Savjet bezbjednosti UN obznanio da JNA mora biti povučena iz BiH.
15.05. 1992.
Svakodnevno, na prvom spratu naše zgrade, skupljaju se stanari. To budu naša mala sjela. Priča se. Radio javlja da je kod Bihaća JNA digla u zrak veliki aerodrom ispod Plješevice.
16. i 17.05. 1992.
Već dva dana u Sarajevu traje nestašica kruha. Redovi građana čekaju pred prodavnicama „Velepekare”. Četnički snajperisti gotovo svakog dana ubijaju po desetak Sarajlija.
18.05. 1992.
Sa JNA i SDS dogovoreno je i najavljeno tronedjeljno primirje i deblokada saobraćajnica. Ali, granatiranje i dalje jednako traje. Mi smo ostali bez hrane. Nemamo ništa.
19.05. 1992.
Ništa od primirja. Konvoj međunarodne pomoći u lijekovima i sanitetskom materijalu, koji je pošao iz Beograda i stigao u Sarajevo do Višegradske kapije, tukla je artiljerija JNA sa Lapišnice i gotovo sve uništila. Uspio se izvući samo jedan šleper, ali sa oštećenim tovarom. Četnici su na Ilidži zadržali konvoj sa oko pet hiljada djece koja su s pratiocima krenula u Split.
-.-PHOTO: DANI-.-Pod snajperskom vatrom: Žitelji Sarajeva u bekstvu
http://www.e-novine.com/slike/slike_3/r ... 5542_2.jpg 20.05. 1992.
Objavljena je naredba sa zakonskom snagom o stvaranju oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Danas sam shvatio da počinje dugi rat, ne smijem o tome govoriti Sandri. Istekao je rok da jedinice JNA napuste teritoriju BiH.
21.05. 1992.
Četnici su postavili uvjete za oslobađanje konvoja s djecom, koje su vlasti BiH prihvatile i konvoj je nastavio svoj put za Split. Zapaljivim granatama potpuno je uništena olimpijska dvorana „Zetra”. EZ je uvela ekonomske sankcije prema Srbiji i Crnoj Gori.
22.05. 1992.
Bosna i Hercegovina je skupa sa Hrvatskom i Slovenijom primljena u članstvo Ujedinjenih Nacija.
23.05. 1992.
Sa položaja na Vracama četnička artiljerija je gađala i zapalila Srednju ekonomsku školu u Pofalićima i dječije obdanište u Hrasnom, a oštećena je zgrada Skupštine BiH, kao i hotel „Holiday Inn.
24.05. 1992.
Počelo je iseljavanje vojnih kasarni. Kolone njihovih vozila usmjerene su na Pale, a odatle će ići u Srbiju.
25.05. 1992.
Skupština grada donijela je odluku o racionisanom snabdijevanju građana.
U Lisabonu Konferencija o BiH bez ikakvog napretka. Najveći spor je oko „srpskih koridora” na sjeveru Bosne, oko Sarajeva i podjele doline Neretve i Mostara.
26.05. 1992.
Četnici sa Poljina i Nahoreva granatirali i porušili sarajevsko Porodilište u kojem se nalazilo 130 žena i 70 novorođenčadi.
27.05.1992.
Danas sam slučajno ostao živ. U našoj ulici poginulo je dvadesetak ljudi, a ranjeno ih je više od 150. Veliki masakr u Ulici Vase Miskina u Sarajevu. Od tri ispaljene četničke minobacačke granate, prva je pala među građane koji su u redu čekali pred prodavnicom kruha i na mjestu ubila 16, dok je teže i lakše ranjeno 169 osoba. Druge dvije granate pale su nekoliko desetina metara dalje od tog mjesta. Deset sekundi prije prve granate, izašao sam iz reda za kruh i pošao do pijace.
U gradu nikada ne možeš tačno znati odakle dolazi detonacija. Tako ni ja nisam znao gdje su pale granate. Narod je trčao izbezumljeno, čovjek je išao kroz prolaz kod Trikoteksta i kao lud vikao » gdje mi je dijete, gdje mi je dijete». Ljudi su imali krvave ruke. I cipele. Onda je pala četvrta. Pretrčao sam od prolaza do ulaza u zgradu. Izgledalo mi je da je do ulaza dvjesto metara. Kad sam otključavao ulaz od stepeništa, pala je peta. U totalnoj tišini, samo krici ranjenih. Sandra mi je rekla da je Mirza Bezdrob ranjen. Sišao sam do njega. Rana iznad pete. Rekao je da je u redu za kruh, iza njega, stajao Zoran Hušner. Njega nije bilo u zgradi. Sa Đidinog prozora gledamo Mladena, Zoranovog oca, kako izgubljeno hoda po Vase Miskinovoj. Kasnije je otišao do Koševske bolnice gdje su odvozili poginule i ranjene. Prvo je išao u mrtvačnicu i izmedju izmasakriranih tjela tražio sina. Na sreću, Zoran je samo teško ranjen u nogu.
28.05. 1992.
Sad smo već svi očajni. Masakr u Sarajevu je odjeknuo širom svijeta. Video snimci pobijenih i ranjenih žena i ljudi pokazali su tragičnu zbilju glavnog grada BiH. Četnici uvećavaju broj noćnih granatiranja.
29.05.1992.
Isto stanje: granate, pogibije, paljevine...Stan Gojka i Melike, na prvom spratu, pogođen je sa dvije rakete. Između prozora zinula je rupetina. Na prozorima roletne, a kroz rupetinu čitavo nebo, puno zvijezda. Po prvi put sam pomislio da možemo umrijeti.
Savjet bezbjednosti UN izglasao ekonomsku blokadu SR Jugoslavije, tj. Srbije i Crne Gore.
Uz sve što preduzimaju četnici, u Sarajevu se dešava i unutrašnje zlo. Bande pljačkaša rade i noću i danju, updaju u stanove, kradu automobile i sve do čega stignu. Nema prodavnice u gradu koja nije temeljito opljačkana.
30.05. 1992.
U velikom požaru, nastalom granatiranjem, potpuno uništen Orijentalni institut. Izgorjela je kompletna rukopisna zbirka, arhiv sa 40.000 fotokopija, zbirka tapija i cjela stručna biblioteka. Šteta je neprocjenjiva. Radna akcija u Zgradi. Pomažemo Gojku i Meliki da dovedu u red stan. Nemamo vijesti ni o kome.
Šta je sa tetka Aidom i njenim, šta je sa Jakovom Jurišićem, šta je sa Ilijom, šta je sa našim starcima. Volio bih da im javim da smo dobro. Slao sam poruku preko Crvenog krsta, preko prijatelja davao Androtov broj telefona u Splitu, pokušavao preko radio-amatera. Kako li je mojim starcima u Komiži? Često mislim na njih. A tek kako je njima, ne znaju da li smo živi. Ponekad se vajkam što nismo na vrijeme otišli iz Sarajeva, a onda mislim, ako bi opet morao da biram, opet bih ostao.
Četnici s brda, uz artiljerijsko i minobacačko granatiranje, sve više koriste višecjevne bacače raketa (VBR) koje se mogu navoditi na ciljeve, a imaju razornu snagu.
31.05. 1992.
I dalje redukcija vode. Još se popravlja stan na prvom katu. Savjet bezbjednosti UN uputio je poruku režimu u Beogradu da obustavi nasilje i agresiju u BiH, jer će se u protivnom suočiti sa oštrim i teškim mjerama.
http://www.e-novine.com/sr/region/clanak.php?id=19855
