Ćiro sa Bistrika

Lokalna dešavanja, politički život, medijska scena, sve o glavnom gradu BiH i okolini od jutra do mraka.

Moderator/ica: Muhamed Đakmić

Treba li ćiro opet zapištati, zahuktati i zadimiti na Bistriku?

Da
119
80%
Ne
29
20%
 
Ukupno glasova : 148

Re: Ćiro sa Bistrika

PostPostao/la Šeherzada dana 12/05/2008 17:26

Ako proradi Ciro onda se necu moci izvlaciti na brdo kada me drugarica pita sto me nikada nema kod nje :x
Avatar
Šeherzada
 
Postovi: 7054
Pridružen/a: 10/08/2006 00:01
Lokacija: Pod ovom kapom nebeskom i mojom dusom Bosanskom....

Re: Ćiro sa Bistrika

PostPostao/la Šole dana 14/05/2008 21:31

Sječam se i onog mosta na Malti, kod doma zdravlja "Omer Maslić", eno ga u Vojkovićima i zovi ga "zeleni most". Tamo davne 1970 godine, stari me je Ćirom "donio" iz Višegrada, a imao sam samo 4 (četiri) dana i 15 pelena i naselio familiju gore u Zelengorskoj. Eh tamo neke 74 stari napravio kuču u Dobrinji i najviše sam volio kada mi kona Tiđa kaže, kad joj pogazim cvjeće "jebo vas ĆIRO koji vas je dovukao vamo"...Bona Tiđo a odakle si ti došla, kaže iz Gradiške,eeeee a šta je tebe dovuklo vamo, bogami ĆIRO tamo nije išo. Eto takve su moje uspomene vezane za Ćiru i "usku štreku", danas je žalosno pogledati stanicu na Bitriku, a nekad je imala dušu i mirisala na čumur.
Šole
 
Postovi: 309
Pridružen/a: 07/08/2005 20:33
Lokacija: Sarajevo

Re: Ćiro sa Bistrika

PostPostao/la valterbranisarajevo dana 14/05/2008 22:35

Nisam znao da je most još uvijek u životu. Mi smo se kao djeca zavlačili kroz prolaze gotovo ispod same pruge sve dok nam jednom iznad glave nije prošao voz. Još uvijek se sjećam kao su mi se tada "odsjekle noge", a i batina koje sam dobio tada. Doduše nije bio Ćiro nego "motorka"..

Na FTV ili BHT ponekad puste film, mislim da se zove Ćilim ili tako nešto. To je priča o čovjeku koji je pokušao da izvrši samoubistvo skakanjem sa bistričkog željezničkog mosta. Međutim, predomislio se u zadnji momenat i ostao da visi na mostu. Građani ga pokušaju spasiti tako što od jedne žene posuđuju bosanski ćilim, u koji bi nesuđeni samoubica skočio jer nije postojao drugi način da ga izvuku.

Pored filma Valter brani Sarajevo, ovo je još jedan film u kojem je zapisano svjedočanstvo o Ćirinom postojanju...
Avatar
valterbranisarajevo
 
Postovi: 6780
Pridružen/a: 19/01/2003 01:00
Lokacija: Titovo šeher Sarajevo

Re: Ćiro sa Bistrika

PostPostao/la jennisjoplin dana 14/05/2008 22:49

a taj isti CIRO kretao sa danasnje autobuske, pa poslije omera maslica ngedje oko one ruzne zgrade jugoeksportove 8na malti skrene nalijevo preko posta pa na bistrik, pale stabolcic. a tamo zeljeznicki dom, zrak,trebe, dobra klopa, kuglanje, malo do prace pa onda se vrnes CIROM opeu rajvosa. a za prvi maj taj isti CIRO doveze slavljenike do Vjecne vatre. sjeti li se ko toga? a mora proci preko Marin Dvora pored KUD Proleter i crkve Sv, Ante ispred koje je isao londonac bus /doubledecker) i preko vrbanje vozio na kukuruziste do grbavice, sjeca li se ko toga CIRE? a na skenderije igraliste od sljake a igraju Ciko (radovic) Kokotovic i ini a ograda od izrezanih sina. sjeca li se ko? Vratite nam CIRU !!!!!!! :bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih:
Avatar
jennisjoplin
 
Postovi: 2287
Pridružen/a: 17/02/2008 10:44
Lokacija: Das ist Valter

Re: Ćiro sa Bistrika

PostPostao/la valterbranisarajevo dana 15/05/2008 00:53

Dok ne vratimo Ćiru evo mala uspomena na davno prohujala vremena. Našao sam Ćilim. Kliknite na link, pripazite na impulse i vratite se u stara dobra ćirina vremena... :)

http://www.domacifilmovi.net/cilim.php
Avatar
valterbranisarajevo
 
Postovi: 6780
Pridružen/a: 19/01/2003 01:00
Lokacija: Titovo šeher Sarajevo

Re: Ćiro sa Bistrika

PostPostao/la 45cents dana 25/05/2008 22:34

Ja sam se 15. juna 19xx. godine rodio u ĆIRI...
Zvanično, zapisano...preživio, svi sretni i zadovoljni...
Apsolutno romantično...
Samo nema ćire; a jeza me hvata kroz koje bi krajeve ponovo trebao proći, i da je ostao u životu, šta bi sve vidio u zadnjem ratu...
45cents
 
Postovi: 589
Pridružen/a: 03/03/2008 21:35
Lokacija: Ono

Re: Ćiro sa Bistrika

PostPostao/la walkabout dana 25/05/2008 23:29

vozio se 1-2 puta, kao vrlo mali...plakao kad bi cadj usla u oci u tunelu kroz otvoreni prozor...cesma na stanici Bistrik gdje bi putnici navalili da se osvjeze nakon putovanja od kojeg se ozedni/umori...

dolina Prace...sine na kojima pise da su proizvedene 1900-te u Ceskoj...bunkeri pored pruge...kila kamena-kila zlata izreka...kilometarski, vjetroviti tuneli od kojih vecina(?) josh uvijek?) u upotrebljivom stanju..."odluka" o ukidanju pruge...scene iz Valter brani Sarajevo...

asocijacije koje se jave na pomen Cire...
walkabout
 
Postovi: 7872
Pridružen/a: 19/05/2007 00:46

Re: Ćiro sa Bistrika

PostPostao/la valterbranisarajevo dana 26/05/2008 15:19

Usamljene čuvare ne treba zaboravljati

Na to da je ugroženost kulturno-historijskog naslijeđa odavno postala alarmantna bh. stručnjaci svakodnevno upozoravaju bh. vlasti . No i u tim upozorenjima na propadanje već evidentiranog nalijeđa, niko ne pominje - bunkere.

Tri godine

Jedni upozoravaju na brojne spomenike i smatraju da ih država treba sve zaštiti, drugi se osvrću na nebrigu za nematerijalne tekovine kakvi su tradicija i običaji, zaboravljeni zanati, treći opet još uvijek očekuju da država poduzme nešto protiv investitora koji je uništio Tašlihan...
I svi opet zaboravljaju bunkere, naslijeđe iz Drugog svjetskog rata. Zaboravili su naslijeđe, kako stoji u jednom blogu, "naše nepopularne prošlosti iako su bili svjedoci mnogih dešavanja u vrijeme rata i oni su svojevrsna siročad kulturne historije".
Gradili su ih okupatori, Nijemci i Italijani, da bi uskotračne pruge zaštitili od diverzija. Danas oni stoje pored pruga zapušteni i zaboravljeni.
Sjetio ih se diplomirani arhitekta Ismet Krzović. S velikom strašću se zainteresovao za njih, zabilježio ih foto-aparatom i pretočio u izložbu koja je otvorena u Zavičajnom muzeju u Visokom, pod simboličnim nazivom "Usamljeni čuvari".
Izložbu je, kaže Krzović za "San", radio nešto duže od tri godine. Tragao je za "usamljenim čuvarima" i do sada ih je našao sedamdesetak širom cijele BiH.

Stare karte

- Tokom potrage morao sam istraživati stare karte, budući da su uzane pruge ukinute još prije 30 godina. Bunkeri se nalaze duž cijele trase pruge i to na onim mjestima gdje je bilo važno braniti mostove. Ti objekti su jednostavne arhitekture, izbetonirani su od lokalnog rječnog šljunka sa armaturom - kaže Krzović.
Ovom izložbom Krzović je želio da pozove javnost da povede računa o tim čuvarima, kako bi stekli svoje mjesto u u kulturno-historijskom naslijeđu BiH. Jednostavno, da ne budu više usamljeni...
- Apelovao bih na nadležne institucije da izvrše stručnu valorizaciju ove vrste objekata, jer su oni jako značajni i govore o našoj prošlosti. Upravo zbog toga, ali i zato što u BiH postoji jako malo fortifikacijskih, odnosno odbrambenih objekata kao što su bunkeri, utvrde, gradine..., potrebno je bunkere uključiti u dokument prostornog uređenja i kulturno-historijski ambijent BiH. Srećom, veliki broj njih je očuvan i do dan danas, mada zapušten. Očuvani su jer se nalaze na zabačenim mjestima i u prirodnom netaknutom ambijentu u koji rijetko ko zalazi, ali propadaju jer ih nagriza zub vremena - smatra Krzović.
Ima, naravno, i onih koji se nalaze blizu naseljenih mjesta, pa su obično iskorišteni, a ljudi ih koriste kao šupe ili pomoćne objekte ali i kao ugostiteljske, kao što je to slučaj na Ilidži.

Dž. B.

Obišao BiH

Na izložbi je Ismet Krzović predstavio fotografije bunkera u Kaknju, u blizini mosta Lukač blizu Konjica, pored mosta preko Pepelarske rijeke u Begovom hanu, zatim bunkere u Zenici, u Paklenici blizu Doboja, u Jahovcu blizu Doboja, u Drežnici, Žepču, Maglaju, u Mesićima, u Semizovcu, Binježevu...

San
Avatar
valterbranisarajevo
 
Postovi: 6780
Pridružen/a: 19/01/2003 01:00
Lokacija: Titovo šeher Sarajevo

Re: Ćiro sa Bistrika

PostPostao/la valterbranisarajevo dana 06/07/2008 12:38

Posljednje putovanje ćire

Nakon stogodišnjeg staža na prostorima Bosne i Hercegovine, legendarni ćiro je 31. jula 1978. krenuo na posljednje putovanje prema Sarajevu. Svi su ga voljeli i za sve ono što je učinio, a učinio je mnogo, bili smo mu zahvalni.

Odlazak u legendu

Došao je ćiro sa sjevera tiho i nenametljivo prije 100 godina, udomaćio se na ovim prostorima i tu ostao cijeli vijek. Svi su ga voljeli, a za sve ono što je učinio, a učinio je mnogo, bili smo mu zahvalni. Vijugao je kroz zelena polja, huktao kroz hladne kanjone i u sve ove krajeve i ove prostore donosio radost i nešto novo.

Nakon svih tih godina, 31. jula 1978. došao je čas kada je iz Višegrada krenuo na posljednje putovanje prema Sarajevu. Bio je vruć ljetni dan, a tačno 15 sati i dvije minute. Otpravnik vozova u stanici Višegrad Murat Sinidžija podigao je loparić i dao znak za polazak. Mašinovođa Milisav Andrić pokrenuo je posljednji putnički voz iz Višegrada za Sarajevo. Voz se sastojao od dizel lokomotive (serije 740 napravljene u lokomotivskoj fabrici „Đuro Đaković“ u Slavonskom Brodu) i jednog putničkog vagona drugog razreda. Kondukter na vozu je bio Šemso Avdić, a konobar-ugostitelj Esad Eso Jarkoč.

U stanici Međeđa, koja je izrastala, a sada i umirala sa posljednjim ćirom dodata su tri putnička vagona došla sa vozom iz Priboja, a takođe i dva putnička vagona koja su čekala u stanici Međeđa.

Kao pravi voz sa šest putničkih vagona, voz je nastavio putovanje prema Sarajevu. Iz stanice Međeđa otpremio ga je otpravnik vozova Dragan Trifković. Mašinovođa Milisav Andrić i njegov pomoćnik Rajko Jovanović sigurno su upravljali lokomotivom koja je brektala kroz mnogobrojne tunele probijene u kanjonima Prače i Miljacke. Posljednju kontrolu karata uz konduktera Šemsu Alića vršili su i kondukteri Ahmet Saračević i Vahid Balić.

U večernjim satima, kada je Sarajevo blistalo svjetlima velegrada, posljednji putnički uzani voz iz Višegrada stigao je na svoje zadnje odredište – stanicu Čengić-Vila u Sarajevu.

Rukovaše se i izljubiše Milisav, Rajko, Ahmet, Vahid, Miloš i milicioner Grujo Golijan. Poteče i poneka suza, raziđoše se i svi odoše nekim svojim novim putevima. Ćior umoran i iznemogao ode zasigurno u legendu.

Prvog avgusta 1978. godine na prostorima Bosne i Hercegovine prestali su saobraćati svi uzani vozovi i na taj način su definitivno ukinute željezničke uzane pruge u BiH.

Prvog avgusta 2008. godine navršava se 30 godina od ukidanja željezničkih uzanih pruga u BiH i, sjećajući se tog dana, ovaj feljton je mali prilog očuvanju tehničke i kulturne baštine naroda i narodnosti na prostorima BiH.


Sto godina uzanih pruga u Bosni i Hercegovini – feljton u Oslobođenju – Piše: Fevzija Braco Ajdin..
Zadnja izmjena: valterbranisarajevo; 06/07/2008 13:34; ukupno mijenjano 1 put/a.
Avatar
valterbranisarajevo
 
Postovi: 6780
Pridružen/a: 19/01/2003 01:00
Lokacija: Titovo šeher Sarajevo

Re: Ćiro sa Bistrika

PostPostao/la shana_majka dana 06/07/2008 13:27

jennisjoplin je napisao/la:a taj isti CIRO kretao sa danasnje autobuske, pa poslije omera maslica ngedje oko one ruzne zgrade jugoeksportove 8na malti skrene nalijevo preko posta pa na bistrik, pale stabolcic. a tamo zeljeznicki dom, zrak,trebe, dobra klopa, kuglanje, malo do prace pa onda se vrnes CIROM opeu rajvosa. a za prvi maj taj isti CIRO doveze slavljenike do Vjecne vatre. sjeti li se ko toga? a mora proci preko Marin Dvora pored KUD Proleter i crkve Sv, Ante ispred koje je isao londonac bus /doubledecker) i preko vrbanje vozio na kukuruziste do grbavice, sjeca li se ko toga CIRE? a na skenderije igraliste od sljake a igraju Ciko (radovic) Kokotovic i ini a ograda od izrezanih sina. sjeca li se ko? Vratite nam CIRU !!!!!!! :bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih: :bih:


Jes' to profur'o Dovlice, .. :-) :-D ,
"Behkin stub", mjesto iskakanja kad se ishlo kupat' na "Zeleni vir".
Kazu, ime dobilo po nekom Behku,koji kad god je iskak'o, vazda "poljubio" telegrafski stub.... :)
Avatar
shana_majka
 
Postovi: 2349
Pridružen/a: 25/10/2006 03:34

Re: Ćiro sa Bistrika

PostPostao/la valterbranisarajevo dana 25/07/2008 13:12

Stanica Bistrik: Otvorena 1906. godine

Nakon što su austrougarske vlasti 1882. godine željeznicom uvezale Sarajevo sa Slavonskim Brodom i Budimpeštom, stvorila se potreba da se sa Sarajevom povežu i istočni dijelovi BiH, gdje su, uz granicu sa Srbijom, bili stacionirani vojni garnizoni.

Tako je stvorena ideja o izgradnji tzv. istočne pruge, prema Višegradu, odakle se preko Šarganske osmice moglo putovati dalje, za Beograd, Sofiju, Solun i Istanbul. Puštanje pruge u promet 1906. godine ozvaničeno je i otvaranjem zgrade Željezničke stanice na Bistriku.

Zgrada je bila tipiziran objekt, djelo arhitekata koje je plaćala država, potpuno jednak staničnim zgradama na Palama, Alipašinom Mostu i drugdje u Austro-Ugarskoj.

Izgrađena od cigle iz obližnje ciglane Augusta Brauna, ova je dvospratna građevina pod visokim kosim krovom sadržavala kancelarije za šefa stanice i željezničko osoblje te biletarnicu i čekaonicu u prizemlju. Kako je slijedila monarhijski šablon, nije bila arhitektonski vezana za postojeće stilove kako bi bila uklopiva podjednako u gradsku, planinsku i šumsku zonu.
Pored stanice se nalazio i mali objekat gdje su lokomotive ćire podmazivane i snabdijevane vodom.

Napravljena na najvišoj tački Bistrika, i danas predstavlja najimpozantiji objekat na tom prostoru, a u njenoj neposrednoj blizini nalazio se i prvi od ukupno 126 tunela na toj trasi - tunel Brdo-džamija. Bistrička stanica je u svojim posljednjim godinama stekla svjetsku prepoznatljivost, jer su se pored nje snimali kadrovi filma "Valter brani Sarajevo".
Nakon što je posljednji voz, popularni ćiro suzama Bistričana ispraćen sa stanice početkom avgusta 1978. godine, zgrada je poslužila kao stambeni prostor u kojem se i danas obitava. Nakon zatvaranja pruge, rodila se ideja da se u zgradi stanice otvori Muzej uskotračnih željeznica BiH s galerijskim prostorom i vanjskim eksponatima, ali za to nije bilo dovoljno novca - objašnjava Garibija.

Jedan metar pruge, kilogram zlata

Austrougarski inžinjeri s velikom su mukom projektovali trasu kroz kanjone Miljacke i Prače zbog veoma teške konfiguracije terena.
Iako su državni službenici zaduženi za gradnju bili zaprepašteni složenošću trase, s državnog je vrha stiglo naređenje da se pruga mora graditi po svaku cijenu. Ta je cijena iznosila, uračunavši radnu snagu, usjeke, tunele, šine, stanične zgrade i samu željeznicu, ni manje ni više nego kilogram zlata po jednom metru.

M.Garibija

Avaz.ba Blog servis
Avatar
valterbranisarajevo
 
Postovi: 6780
Pridružen/a: 19/01/2003 01:00
Lokacija: Titovo šeher Sarajevo

Re: Ćiro sa Bistrika

PostPostao/la uvjek dobar gost dana 31/07/2008 11:42

Da bi u današnjem zemanu i vaktu... pored nekad čuvene stanice Bistrik nikla benzinska pumpa... a da bi stanica Ilidža sramotno propadala... pa bar jedan od dva ta objekta se morao pretvoriti u muzej... ali ko danas ima vremena za te stvari.... i važnije je otvarati ispolitizirane ustanove i raji mazati oči....
Nekad se do Beča moglo sa pomenute dvije stanice, a danas ??????
Avatar
uvjek dobar gost
 
Postovi: 7109
Pridružen/a: 12/12/2005 15:51
Lokacija: blizu Merkura

Re: Ćiro sa Bistrika

PostPostao/la valterbranisarajevo dana 07/08/2008 14:56

Prva vožnja ćirom 28.avgusta

Predstavnici Granične policije BiH, Uprave carina i Željeznica Srbije i BiH potpisali su u Mokroj Gori sporazum o proceduri prelaska putnika turističkim vozovima na graničnom prelazu Kotroman-vardište. Dogovoreno je da prva vožnja ćirinom kompozicijom bude puštena 28. avgusta na relaciji Mokra Gora –Dobrun u dužini od 18 km.
Dvije strane su se dogovorile da kontrolu putnika vrši granična policija jedne države i to tokom vožnje, tako da turisti mogu mirno razgledati prirodne ljepote turističkog kompleksa Mokre Gore i Rzavskog kanjona u BiH.
-Vozovi će saobraćati tri puta dnevno. Prolazit će starom trasom obnovljene uskotračne pruge od Kremana, preko čuvene Šarganske osmice i kanjonom Rzava spuštat će se do Dobruna u BiH – izjavio je za Dnevni Avaz predstavnik Željeznica RS Petko Stanojević.

M. An.

Dnevni Avaz 7.8.2008.
Avatar
valterbranisarajevo
 
Postovi: 6780
Pridružen/a: 19/01/2003 01:00
Lokacija: Titovo šeher Sarajevo

Re: Ćiro sa Bistrika

PostPostao/la valterbranisarajevo dana 22/08/2008 13:48

Kad je ćiro kroz Vardište pištao
Datum: 22.07.2008 22:00

Autor: Radoje Tasić
BOŠKO Jevtić iz sela Staniševca punih četrdeset godina je radio na željeznici. Skoro deceniju proveo je u službi na željezničkoj stanici, na prugi uskog kolosijeka u Vardištu, na tada imaginarnoj granici između Srbije i BiH.

Iako je radni vijek završio na pruzi Beograd - Bar i ima stan u Beogradu, Boško je u Vardištu. U blizini trase stare pruge, izgradio je kuću u kojoj provodi penzionerske dane.
- Ovdje naviru sjećanja na garavog "ćiru", na njegove mašinovođe, ložače, konduktere, vozovođe, čuvare pruge, pružne radnike, skretničare, pregledače kola otpravnike ... - počinje priču stari željezničar. U detalje pamti doživljaje vezane za prugu i njegovo Vardište.
- Kad je građena pruga kroz Vardište prema Šarganu na njoj su radili samo majstori Ličani i Dalmatinci, a niko od seoskih momaka i ljudi nije ni nadnicu na njoj zaradio. Gazde brojnih familija, pa i one najsiromašnije, nisu dale svoje sinove da rade "barabske" poslove, jer su im morali na imanjima krčiti šume, kresati list, kositi, baviti se rabadžilukom i kiridžilukom, prisjeća se Boško.
Ovaj željezničar vedrog duha i bistra sjećanja priča, a i njemu su pričali, da graditelji pruge nisu mogli savladati planinskim masiv planine Šargan i kroz nju izgraditi prugu ili "štreku", kako ju je narod zvao. Onda je, kako kažu, car Franjo Josip rekao : "Može li gram zlata, gram kamena". "Može", rekli su graditelji. I Šargan je probijen i tako je nastala jedinstvena pružna petlja u svijetu Šarganska osmica.
Tada se u višegradskom kraju na sijelima o tome ovako pjevalo:
"Barabe su Šargan prokopale, sve za pivu i rakiju šljivu, sve za proju i konzervu koju..."

- Jedan od majstora Ličana koji su bili vični u obradi kamena Dane Dragosavac zagledao se u prelijepu Mokrogorku, oženio je i zauvijek ostao u Mokroj Gori. Njegovi sinovi Beli i Tomislav žive u Užiicu i svarate ponekad u rodnu kuću pored sad obnovljene pruge u mokrogorskoj dolini, priča Boško.
Ali kad je završena trasa pruge od Višegrada preko Vardišta i Mokre Gore do Užica seoske gazde su popustile pa su sinove dale da im budu željezničari. Na željeznici su bile velike plate za to vrijeme pa se u selu govorilo "S tom kućom se ne može naduravati - ima željezničara". Skoro iz svake porodice oko pruge po neko je radio na željeznici ako ništa drugo onda kao pružni radnik na održavanju trase.
- Poslije Drugog svjetskog rata za željezničare su to bila sretna vremena. Kroz Vardište su dnevno prolazila po 24 voza, što putnička što teretna. Ovdje je lokomotiva parnjača "primala" vodu na napojnici, a u Višegradu se "namirivala" ugljem. Bilo je milina pogledati kako "ćiro" brekće uz Šargan, kako kompoziciju ponekad voze dvije mašine zvane "potiskivalica" i "zaprežna", priča sa zanosom stari željezničar Boško.
Kad bi takvu kompoziciju dvije lokomotive izvukle na Šargan, koje bi prošle kroz tunel Aleksandra kralja dug 1666 metara, jedna od njih bi se sa željezničke stanice Šargan - Vitasi okretala i vraćala nazad u Višegrad koji je bio važan željeznički čvor.
Upeglane, dotjerane i utegnute željezničare, jer su propisi to zahtijevali, najveći posao je čekao kad je drug Tito prolazio vozom prugom.
- E tada su njom od Užica do Višegrada i dalje išle tri kompozicije, tri voza jedan za drugim u razmaku od pola kilometra. Nikad se nije znalo u kojoj je predsjednik, a željezničari su, danima prije tog događaja, provjeravani i preraspoređivani. Čak se i kolona oko pruge na cijeloj dionici prolaska vozova čistila od šiblja, krečili se tuneli, fasade na kućama i željezničkim stanicama... prisjeća se Jevtić.
Boško je pun anegdota u vezi sa prugom i njene željezničare. Oni su, kaže ovaj penzioner bili "silni i bijesni, imali su dosta para u novčaniku, pa su često zbijali šale na svoj i tuđi račun".
- Dođe jednom siromah Branko Stanojević u Vardište pomalo nakresan šljivovicom u prodavnicu da se namiri, a magare priveže za pružnu rampu koja je bila spuštena. Vidi to skretničar Ilija Vučićević, pa polagano, iako to nije smio po propisima, digne rampu. Nesrećno magare ostane da visi i njače da ga je čulo cijelo Vardište - uz smijeh ispriča Boško.
Stari željezničar izađe ujutro na balkon svoje kuće i gleda u obnovljenu trasu pruge od Vardišta do Dobruna. Želja mu je da bude putnik u prvom vozu, da osjeti ono čarobno jednolično kloparanje točkova na prelazima sa šine na šinu, štipanje dima u nozdrvama i poznati otegnuti melodični pisak parnjače dok grabi i brekće kroz krivine kanjonom rijeke Rzava prema Višegradu.
Avatar
valterbranisarajevo
 
Postovi: 6780
Pridružen/a: 19/01/2003 01:00
Lokacija: Titovo šeher Sarajevo

Re: Ćiro sa Bistrika

PostPostao/la valterbranisarajevo dana 28/08/2008 14:37

Najskuplja izgrađena željeznička pruga

Ćiro ponovo u Višegradu

Na berlinskom kongresu 1878. godine Austrougarska monarhija je dobila zeleno svjetlo za okupaciju preiferne turske pokrajine Bosne. Ministarstvo rata dvojne monarhije naredilo je htinu izgradnju željezničkih pruga u Bosni, prvenstveno za transport vojne opreme na liniji prodora Austrougarske, a po završetku vojnih operacija, te pruge će se koristiti za izvoz šumskog i rudnog bogatstva. Krajem 1878. godine izgrađena je uskotračna željeznička pruga od Bosanskog Broda do Dervente, a 1. avgusta 1978, godine iz Višegrada je došao posljednji voz uzanom prugom u Sarajevo. Slučajnost je htjela da su željezničke uskotračne pruge u BiH egzistirale tačno 100 godina. U tom periodu izgrađene su hiljade km uzanih pruga u BiH, a jedna od najznačajnijih bila je pruga Sarajevo-Uvac i Međeđa-vardište. Dobila je naziv „istočna pruga“, a imala je višestruki značaj u strategijsko-vojnom, privrednom, geografskom pogledu.

Gradnja ove pruge počela je 1903. godine. Iz polazne stanice Sarajevo, sa 530 metara nadmorske visine pruga se penje uz uspon od 18 promila, do vododjelnice Stambolčić, na visinsku kotu od 946 metara. Ova željeznička pruga, duž svoje trase, prolazi kroz prekrasne krajolike obrasle šumom, a na jednom svom dijelu kanjonima Miljacke, Prače i Drine. U stanicu Stambolčić dolazi se tunelom dugačkim 851,6 metara. Pruga je građena sa minimalnim prečnikom krivine 200 metara, a njena ukupna dužina iznosila je 166,5 km. Na njoj je probijeno 99 tunela i izgrađeno nekoliko vijadukata, puno galerija, potpornih i obložnih zidova. U saobraćaj je puštena 4. jila 1906. godine. Na srbijanskoj strani 2. februara 1925. godine izgrađena je pruga Vardište sa čuvenom „Šarganskom osmicom“.

Istočna pruga je bila najskuplja izgrađena željeznička pruga do tada. Ukupna cijena koštanja pruge iznosila je 75 miliona zlatnih kruna, ili 450.000 zlatnih kruna po jednom kilometru. Davne 1938. godine tadašnji ministar saobraćaja Kraljevine Jugoslavije doktor Mehmed Spaho uveo je saobraćajni motorni voz na relaciji Beograd-Sarajevo-Dubrovnik. To je bio izuzetno udoban voz, bez gareži i dima, a putovanje od Beograda preko Sarajeva do Dubrovnika bilo je znatno skraćeno. Evropske turističke agencije u svojim programima i ponudama putovanja kroz BiH nudile su kombinovane prevoze željeznicom, diližansama i fijakerima. I ova pruga je bila dio aranžmana i pružala je turistima nezaboravna putovanja kroz krajolike BiH.

Ova priča i sjećanje na Istočnu uskotračnu prugu u današnjem vremenu ima i svoj nastavak...

Naši istočni susjedi obnovili su Šargansku osmicu i na tri stanična rastojanja: šargan Vitasi, jatare i mokra Gora danas saobraćaju turistički vozovi sa parnim lokomotivama. Interesovanje turista za ovu atraktivnu prugu iz Evrope i cijelog svijeta je ogromno. Turistički djelatnici i željezničko osoblje ulažu velike napore da tokom turističke sezone prime sve zainteresovane i udovolje njihovim željama. Željeznice RS, od granice Bosne (stanica Dobrun), nastavile su graditi prugu do Višegrada, a do ulaska obnovljene željezničke pruge i ulaska pruge u grad Višegrad ostalo je samo 1700 metara. Obnovit će se stara željeznička stanica u Višegradu, izgraditi kolosječni kapaciteti, mala ložionica i okretaljka. Tako će i naša država imati novoizgrađenu-obnovljenu turističku prugu, ali i značajne materijalne prihode mod nje . Gradnja ove turističke pruge može biti primjer kako bi se obnovile još neke zaboravljene i ugašene uskotračne željezničke pruge u BiH....

žfbh info
Avatar
valterbranisarajevo
 
Postovi: 6780
Pridružen/a: 19/01/2003 01:00
Lokacija: Titovo šeher Sarajevo

Re: Ćiro sa Bistrika

PostPostao/la valterbranisarajevo dana 28/08/2008 16:40

Ovdje ćeš vjerovatno naći mnogo toga što te interesuje, međutim naravno da nije problem da pišemo i o drugim uskotračnim prugama u BiH. Bilo je i na ovoj temi članaka o njima...

http://www.zeljeznice.net/forum/viewfor ... de15430fab
Avatar
valterbranisarajevo
 
Postovi: 6780
Pridružen/a: 19/01/2003 01:00
Lokacija: Titovo šeher Sarajevo

Re: Ćiro sa Bistrika

PostPostao/la valterbranisarajevo dana 29/08/2008 10:04

Parnjače koje su za muzeja u Bosni još voze ugalj

Britanski ljubitelji željezničkih rariteta sačiniti će registar koji će biti dio evropske i svjetske turističke ponude...

29.08.2008. 05:15
Grupa ljubitelja parnih lokomotiva koja će boraviti u regionu kako bi evidentirali sve željezničke raritete, koji će biti uvršteni u zvaničnu željezničku turističku ponudu, u našoj zemlji zadržat će se punih pet dana.

Riječ je o 25 Britanaca koji po Evropi putuju u kompoziciji, s dva putnička i jedan vagon restoran, koji su također rariteti. Tokom petodnevne posjete BiH mijenjat će samo lokomotivu. Početkom sljedeće sedmice obići će rudnik Bukinje kod Tuzle, Banoviće, gdje posebno insistiraju da vide „ćiru" serije 19-20, proizvedenog u Češkim zavodima, jedinstvenog po tome da ga više nema ni u svjetskim muzejima. Obići će željeznički ** No links ** u Rajlovcu, Doboju, Zenici, Varešu. Planiraju boravak u Sarajevu, Mostaru, Banjoj Luci, koje namjeravaju uključiti u turističku ponudu organiziranim grupama ljubitelja željezničkih rariteta.

Banovićki Rudnik među ljubiteljima željezničkih rariteta u svijetu vrijedi kao jedna od najtraktivnijih destinacija jer još uvijek ima uskotračnu prugu i parnjače, koje se mogu vidjeti samo u muzejima, a kod nas još voze ugalj. Upravo zbog te činjenice,Banoviće je u poratnom periodu posjetilo više hiljada ljubitelja željezničkih rariteta sa svih kontinenata, a svojevremeno je u privatnoj posjeti ovdje boravio i jedan od najvećih zaljubljenika u popularne "ćire", tadašnji ambasador Velike Britanije Jan Klif (Ian Clif).

Dnevni avaz
Avatar
valterbranisarajevo
 
Postovi: 6780
Pridružen/a: 19/01/2003 01:00
Lokacija: Titovo šeher Sarajevo

Re: Ćiro sa Bistrika

PostPostao/la valterbranisarajevo dana 05/09/2008 18:57

Ćiro ponovo vozi

Poslije skoro 35 godina, ovih dana ponovo se oglasio "ćiro" na obnovljenoj uskotračnoj pruzi od Mokre Gore u Srbiji do Dobruna kod Višegrada u Bosni. Iako se radi o turističkom vozu, ovom događaju najviše su se obradovali bivši željezničari i ložači parnih lokomotiva.
„Evo stiže gvozdena mašina sa Šargana, šarganskih planina!“

Poslije 35 godina ponovo je uspostavljen željeznički saobraćaj i vožnja ćirinom kompozicijom uskotračnom, turističkom prugom od Mokre Gore u Srbiji do Dobruna u Bosni i Hercegovini. Starog ćiru i goste iz Mokre Gore na pristaništu kod manastira dobrunskog dočekali su mnogobrojni Višegrađani i penzionisani željezničari, koji su za ovu priliku bili obučeni u stare željezničarske uniforme iz vremena kada je parnjača tutnjala kanjonom Rzava i Drine sve do 1974. godine:

„Lično sam putovao ćirom iz Dobruna do Beograda. Ja mislim da je to jedan veliki doživljaj za ovaj narod. To je bila kao veza između Srbije i Bosne.“
„Neka njega, dolazi, kakav je god da je. Neka omladina današnja vidi što smo i mi stari nekad radili. Da ga pogledam, naročito male vagoniće, da me prođe želja kako sam se kačio, zaskak’o, skak’o. Poslije 30 godina da me podsjeti.“

Tehnička ispravnost završenog dijela pruge i dvije željezničke stanice - Vardište i Dobrun - potvrđena je od strane Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Vlade RS-a, čime su stečeni uslovi o uspostavljanju saobraćaja na relaciji Mokra Gora - državna granica Vardište - Dobrun u turističke svrhe, rekao je direktor Željeznica RS-a Petko Stanojević:

„Ova pruga nije građena isključivo iz razloga da bi donijela prihod željeznicama, nego nam je bio cilj da se vrati život na ove prostore, život uz prugu, pogotovo u ovaj dio RS-a koji je zasigurno zapostavljen - da se vrate prvo ljudi koji imaju novac, biznismeni, a uz njih će doći i oni ostali koji treba da rade u hotelima, motelima koji treba da se grade uz prugu. Da krene život, da se vrati omladina, da rade škole, da se vrate djeca na ove prostore.“

Direktor Železnica Srbije Milenko Šarančić najavio je buduću veliku međunarodnu destinaciju kao turistički brend između dvije države:

„Mi smo ovde imali priliku danas da posle gotovo 35 godina opet čujemo pisak žive lokomtive. Već se proročanstvo pretvorilo u stvarnost i mi smo ovaj gvozdeni put, kako je nekad nazvan, opet oživeli i omogućili da ljudi putuju ne zbog posla toliko koliko zbog serbez uživancije i zadovoljstva. Namera je da se napokon završi i ceo potez do Višegrada kako bismo i taj pravac osposobili i približili kao deo velike, u ovom slučaju međunarodne turističke destinacije.“

Šarančić kaže da je uloženo mnogo napora i truda od strane i Srbije i BiH kako bi napokon ovaj dio turističke pruge ponovo oživio:

„I bez njihove pomoći sigurno da ne bismo uspeli da ovu prelepu, rek'o bih - divlju prirodu pripitomimo ovim gvozdenim putem i približimo svima koji žele dobar odmor, zabavu i uživanje.“
Pruga uzanog kolosjeka na relaciji državna granica Vardište - Dobrun - Višegrad je ukupne dužine 18 km, sa tri željezničke stanice i predstavljala je dio pruge Alipašin most, Sarajevo - Čukarica, Beograd.

Mira Andrić


Slobodna Evropa 1.9.2008.
Avatar
valterbranisarajevo
 
Postovi: 6780
Pridružen/a: 19/01/2003 01:00
Lokacija: Titovo šeher Sarajevo

Re: Ćiro sa Bistrika

PostPostao/la valterbranisarajevo dana 22/09/2009 15:17

Uspomene na "Ćiru"


Uskotračne pruge u BiH počele su se graditi u doba Austro- ugarske monarhije. Željeznička stanica u mjestu Uvac kod Priboja, na granici BiH i Srbije bila je posljednja stanica tzv. istočne pruge.

Prva pruga u Bosni i Hercegovini puštena je u saobraćaj krajem decembra 1872. godine. Bila je to pruga normalnog kolosjeka od Banje Luke do Dobrljina, u dužini od 87 km. Izgrađena je kao dio Carigradske magistrale, koja je, prema planovima Osmanskog carstva, trebala povezati Carigrad sa Bečom. Nakon Berlinskog kongresa, 1878. godine, Bosna i Hercegovina je došla pod vlast Austro-Ugarske monarhije koja započinje intenzivnu gradnju željezničke mreže uskog kolosjeka. Te pruge će se koristiti za izvoz šumskog i rudnog bogatstva.

Nakon stotinu godina, prvog avgusta 1978. godine na prostorima Bosne i Hercegovine prestali su saobraćati svi uzani vozovi. Time su ukinute željezničke uzane pruge u BiH. U tom periodu izgrađene su hiljade kilometara uzanih pruga u BiH, a jedna od najznačajnijih bila je pruga Sarajevo-Uvac i sa krakom iz Međeđe za Višegrad i Vardište. Dobila je naziv „Istočna pruga“, a imala je višestruki značaj u strategijsko-vojnom, privrednom, geografskom pogledu. Bila je to i najskuplja pruga na svijetu do tog vremena. Pruga je tada koštala 75 miliona zlatnih kruna, ili 450.000 zlatnih kruna po jednom kilometru.

Svaki metar - kilogram zlata

Istočna pruga od Sarajeva do Vardišta, sa krakom, od Međeđe do Uvca sa 99 tunela i 118 mostova, puštena je u saobraćaj 1906. godine. Austro-ugarski državni službenici zaduženi za gradnju pruge bili su zaprepašteni teškim i nepristupačnim terenom kojim je išla trasa. Imali su naređenje da se pruga mora graditi po svaku cijenu. Ta je cijena iznosila, računajući radnu snagu, usjeke, tunele, stanične zgrade i samu željeznicu, ni manje ni više nego kilogram zlata po jednom metru. Iz djedovih priča sjeća se toga Milorad Furtula iz Rudog, koji i sam ima blizu 90 godina: “Moj djed radio je na pruzi. Radnici koji su napravili ove tunele plaćani su u srebru."

U njegovoj porodici svi su bili željezničari. Milorad je od pružnog radnika napredovao do šefa stanice, čitav radni vijek radeći za željeznicu. Ona je za ovaj siromašni kraj značila život, priča Furtula: “Sva ova sirotinja, orase, šljive i jabuke sušilo, sve tjeralo odavdje za Sarajevo da prodaje i kupi odjeću i obuću jer drugog izlaza nije bilo.” Gvozden Rađen prepješačio je prugom, blizu 30.000 kilometara, čuvajući je godinama, Vozovi su često kasnili a zimi je to posebno bilo opasno priča on: “Zimi smo morali biti oprezni jer se ne čuje voz, to je najopasnije. Kada kasne iz oba pravca onda ne znaš koji će prije naići.”

Ukidanje pruge –opštenarodna žalost

Legendarni Ćiro bio je spor i garav. Sjećanja na vožnju njime još su živa kazuje Mitar Kostić: “Ja samišao ovuda vozom. Odozgo siđem ovdje. Dok on sa Mioča siđe mi popijemo kafu i rakiju i njime idemo na posao” Ukidanje pruge i posljednja vožnja ćire zapamćana je kao opštenarodna žalost sjeća se Milorad Furtula: “Mašine su bile iskićene košuljama i peškirima. To je sviralo od Priboja do Sarajeva. Izašlo je i malo i veliko. Plakali su ljudi i žene.”

Završetak Istočne pruge 2006. godine bio je u mjestu Uvac, tada granici Austro-Ugarske monarhije i Osmanskog carstva. Tu je izgrađena veleljepna zgrada željezničke stanice. Neki tvrde, a i narod vjeruje, da je u to vrijeme zgrada željezničke stanice u Beču bila istovjetna, samo četiri puta veća. Trebalo je i na taj način pokazati sjaj i moć Austro-Ugarske monarhije Uvac je i danas na granici ali između Srbije i Bosne i Hercegovine. Željeznice već odavno nema ali stanična zgrada još uvijek stoji. U njoj danas živi pet stanara. Milisav Kuzmanović tu je već 33 godine: “Ovdje ti je bila pošta, bilo sve živo. Karte se izadavale, bili šefovi. Glavna željeznička stanica je ovo bila.”

Drugi krak Istočne pruge je poslije Prvog svjetskog rata od Vardišta bio produžen u Srbiju, preko planine Šargan i čuvene "Šarganske osmice" do Užica. Nakon 30 godina, ova dionica je obnovljena u turističke svrhe. Stanari u zgradi stare željezničke stanice na Uvcu mole se Bogu da se to desi i sa njihovom prugom: “Ja bih poklon dao. I ja bih. Evo ja bih sad zaplakao”.

Autor: Marinko Sekulić-Kokeza

Odg. urednica: Belma Fazlagić-Šestić


Deutsche Welle
Avatar
valterbranisarajevo
 
Postovi: 6780
Pridružen/a: 19/01/2003 01:00
Lokacija: Titovo šeher Sarajevo

Re: Ćiro sa Bistrika

PostPostao/la NekoIzMase dana 28/09/2009 04:02

Da se uvede drustveni rad krimosima, ne samo da bi ugledali Ciru, vozili bi se po modernim autoputevima, uzivali u cistom zraku ociscenih parkova i jos mnogo toga sa minimalnim utroscima novcanih sredstava. Ovako, drzava i ljudi su na gubitku!
Avatar
NekoIzMase
 
Postovi: 1884
Pridružen/a: 03/07/2007 17:16
Lokacija: Sarajevo

Re: Ćiro sa Bistrika

PostPostao/la valterbranisarajevo dana 15/10/2009 12:26

Pisak cire


Spustila se vecer, iz kotline se cuju tramvajska zvona, rijetke automobilske sirene i sum za kojeg umisljas da je to sum rijeke, iako si se po stotinu puta uvjerio da je Miljacka tiha voda i da je nikad niko s Mejtasa nije cuo. Neko vrijeme si mislio da je taj sum zapravo romor ljudi i da ih cujes kako govore iza zidova, u svim tim zgradama, kucama i neboderima koji se s tvojih prozora vide, od Carsije sve do Marijin-Dvora. Govore u isto vrijeme svi ljudi tvoga grada i ne cuju se izmedju sebe, ali ih cujes ti, gore na brdu, dok kao najmladje i najdraze Zeusovo dijete tones u san. I uvijek isto cujes: tramvajska zvona, automobilske sirene i taj sum. Tako je od onog dana u ljeto 1969., kada ste se iz ulice Jugoslavenske narodne armije preselili na Mejtas. Svijet zrije, raste i mijenja se, ali ti zvukovi ostaju.

Samo po jednoj stvari, dok lezis zatvorenih ociju, mozes znati koja je godina. Ako oko pola jedanaest tamo od Bistrika cujes daleki razvuceni tuzni pisak cire, to znaci da je tek prosla Olimpijada u Münchenu, jos nisi ni u skolu posao i jos vozi taj voz uskim kolosijekom prema Visegradu. Tu prugu je, kazu, Austrija sagradila da bi zaratila sa Srbijom i cirom slala municiju i ratni materijal, ali danas se to cini skroz neuvjerljivim jer je taj pisak zvuk uspavanke i jer je taj voz kojim nikada nisi putovao bio posljednji sakupljac krajolika i posljednja potvrda istine da je covjek manji od prirode i od tih brda i suma sve do Drine. Vise nista nece ici tako sporo kao ciro, a sve sto ide brzo, svaki autobus, auto i avion, covjeku pruza iluziju da je veci od svijeta u kojem zivi.

One godine kada je ukinuta uskotracna zeljeznica prema Visegradu i kada je umrla zeljeznicka stanica na Bistriku, u sarajevskim se poslugama pojavila cokolada Toblerone. To znas jer su te vodili za ruku preko Bistrika i jer si prvo rebro Tobleronea stavio u usta s pogledom na cetvoricu radnika u plavim kombinezonima koji su vadili klinove iz zeljeznickih pragova. Pitao si kako smiju i kako ce sad vozovi ici i bilo ti je bas cudno da vise nece biti vozova tamo gdje ih je oduvijek bilo i da se vozovi ukidaju samo zato sto su spori. U svakom slucaju, ukidanje posljednje uskotracne pruge koja je Sarajevo spajala sa svijetom imala je okus cokolade sa medom i bademima.

Cokolada Toblerone ce svih narednih godina biti najbolja cokolada koja se u nasim ducanima mogla kupiti, bolja i od Milke i od Brace i Seke i od onih groznih cokolada koje je proizvodila "Zora" Sarajevo. Tek puno kasnije, krajem osamdesetih, izgubit ce se pojam o Tobleroneu i shvatit cemo da je svijet u kojem zivimo i koji okruzuje nasu malu nesvrstanu zemlju i u njoj nas jos manji grad zapravo prepun cokolada koje su barem ravne Tobleroneu. Ali to vise nije bilo vrijeme kada bi cokolade bile vazne i povijesne, pa o tome necemo ni govoriti.

Zato cemo se opet vratiti nekoliko go dina u proslost, tacnije u 1982. godi nu, kada je vlada Milke Planinc nesto petljala s uvozom kakao praha i stranih cokolada i kada smo masovno bili osudjeni na teror secernih tabli. Te secerne table su bile tako bljutave i gadne da se covjek nakon svih godina vise i ne moze sjetiti njihovog okusa, a pojavile su se u isto vrijeme kad su zaredale i prve velike nestasice kafe. Komsije su komsijama malo mljevene kafe donosili u salvetama, a onaj vakumirani paketic od dvadeset deka na kojemu je bila slika crnkinje zlatnoga lica bio je vredniji i od uspomene na taj isti paketic.

S tom nestasicom iz 1982. u Sarajevu je gotovo sasvim isceznuo obicaj koji je bio dragocjen kao uskotracna zeljeznica na liniji Sarajevo - Visegrad, a to je obicaj da se kupuje sirova kafa i da se onda przi u rerni ili u onom specijalno konstruisanom sisu. Nakon Milke Planinc ljudi su se masovno navikli na kupovnu przenu kafu, a samo rijetki tradicionalisti i konzervativci i dalje su kupovali sirovu kafu i komsiluk kupali najljepsim predvecernjim mirisom, mirisom kafe koja se przi iza nekih mejtaskih prozora.

Eto, tako svijet ostaje siromasniji za svoje spokoje: spokoj cirinog piska i spokoj predvecernjeg mirisa svjeze kafe. Spokoj sluzi tome da se covjek barem zakratko ne nada nikakvom zlu i nesreci.

Miljenko Jergović

Dani
Avatar
valterbranisarajevo
 
Postovi: 6780
Pridružen/a: 19/01/2003 01:00
Lokacija: Titovo šeher Sarajevo

Re: Ćiro sa Bistrika

PostPostao/la valterbranisarajevo dana 08/11/2009 02:35

Avatar
valterbranisarajevo
 
Postovi: 6780
Pridružen/a: 19/01/2003 01:00
Lokacija: Titovo šeher Sarajevo

Re: Ćiro sa Bistrika

PostPostao/la sodom dana 09/11/2009 17:26

DA, jer se pruga vec gradi, medjtim da li ce bas doci i do bistrika,,.. nisam siguran
trasa ide od cg preko dobruna, ustipraca... medjutim doslo se do dobruna samo!

Ova pruga je dosta uza od one prijasnje i sluzice samo za turisticke svrhe, i poprilicno je sigurno da ce ici parna masina ;)

toliko.
Avatar
sodom
 
Postovi: 1697
Pridružen/a: 08/05/2008 13:21
Lokacija: KRV I MED (BALKAN)

Re: Ćiro sa Bistrika

PostPostao/la valterbranisarajevo dana 21/11/2009 23:15

Dolina Rzava čeka ćiru

D. VIDOVIĆ | 15.11.2009 15:50

Svega nešto više od kilometar šina dijeli nekadašnju željezničku stanicu u Višegradu od ponovnog dolaska starog, dobrog ćire u ovaj grad na ušću Rzava u Drinu

Upravo toliko pruge, širine 760 milimetara, treba još postaviti, kako bi oživio željeznički saobraćaj na pruzi uskog kolosjeka Višegrad - Dobrun - Mokra Gora i obratno, kojom su do prije tri decenije tutnjale male parnjače i dizel motorni vozovi. Samo, ovog puta, umjesto putničkih i teretnih, dolinom Rzava prolaziće turistički vozovi. Da obistine ono davnašnje predskazanje Mitra Tarabića, koji je rekao: "Proći će dosta godina pa će se ljudi opet setiti gvozdenog puta, te će ispotekare obnoviti ovaj put. Samo, njime do Višegrada neće putovati putnici radi potrebe i posla, već ljudi od zabave, serbez odmora i uživancije..."

Još od 1. avgusta 1978. godine, kada je mala parnjača uskog kolosjeka odvukla posljednji teretni voz iz Višegrada za Sarajevo, stari željezničari i njihovi potomci sanjaju o danu kada će uskom prugom ponovo dimiti ćiro. Njihovi snovi počeli su lagano da se pretvaraju u stvarnost kada su početkom trećeg milenijuma "Železnice Srbije" obnovile i pustile u turističku eksploataciju dio pruge uskog kolosjeka od Mokre Gore do Šargan-Vitasa u dužini od 15 kilometara.

Ubrzo, rodila se ideja o obnovi dijela nekadašnje Istočne pruge, od Mokre Gore, preko Vardišta i Dobruna, do Višegrada. Zahvaljujući željezničarima s obje strane Drine, proteklih godina postavljene su šine sve do posljednjeg tunela prije bivše višegradske stanice, u dužini od oko 25 kilometara. Obnovljeni su svi mostovi, tuneli i zgrada željezničke stanice u Dobrunu, a prvi turistički voz, koji je vukla rumunska dizelka, stigao je iz Mokre Gore u Dobrun krajem avgusta prošle godine.

Od tada, pa do danas, obnovljenim dijelom Istočne pruge vozovi saobraćaju neredovno, u zavisnosti od interesovanja turista, i to samo od Mokre Gore do Dobruna i nazad. Redovni saobraćaj na turističkoj željeznici Višegrad - Mokra Gora biće uspostavljen tek pošto ova dva mjesta budu spojena uskom prugom. Ne treba ni pominjati koliko zaljubljenika u pruge uskog kolosjeka nestrpljivo očekuje da ovom trasom ponovo zadime parne lokomotive. Kao dokaz za ovu tvrdnju neka posluži informacija da je turistička željeznica "Nostalgija" u 2008. godini čuvenom Šarganskom osmicom (na relaciji Mokra Gora - Šargan Vitasi) prevezla oko 80.000 putnika, a da je ove godine na željezničkoj stanici u Mokroj Gori sve vrvilo od turista, pa je voz u oba dnevna polaska na pomenutoj trasi bio uglavnom popunjen.

Sa Istočne pruge, koja je puštena u saobraćaj 1906. godine i do kraja Prvog svjetskog rata slovila za najskuplju prugu na svijetu - jer se na njenih 167 kilometara trase od Sarajeva do Uvca i od Sarajeva do Vardišta nalazilo čak 99 tunela i preko stotinu mostova, podzida i nadzida - polako pada veo zaborava. Posljednjih 18 kilometara njene trase, od Višegrada do Vardišta, uskoro će biti u potpunosti obnovljeno, a u Sarajevu se već čuju inicijative o obnovi dionice od Bistrika do Pala.
Na zadovoljstvo svih nostalgičara i ljubitelja željeznica uskog kolosjeka.

Do kraja 1.700 metara šina

Da bi pruga konačno bila završena ostalo je da se postavi 1.700 metara šina. Ipak, gradnja ne može da se nastavi, jer je na budućoj trasi izgrađen put ka selu Donje Šegane, kod Višegrada.
- Trenutno se gradi novi pristupni put ovom selu i most preko rijeke Rzav pa očekujemo da će se do početke iduće godine osloboditi teren za gradnju pruge. Ono što ostaje sporno jeste vlasništvo nad željezničkom stanicom. Trenutno se opština Višegrad spori na sudu sa "Željeznicama RS" i ukoliko presuda bude u našu korist prodaćemo stanicu ovom preduzeću - rekao je portparol Administrativne službe opštine Višegrad, Zdravko Žuža.


Fokus
Avatar
valterbranisarajevo
 
Postovi: 6780
Pridružen/a: 19/01/2003 01:00
Lokacija: Titovo šeher Sarajevo

Re: Ćiro sa Bistrika

PostPostao/la pape dana 24/11/2009 23:04

slika
Avatar
pape
 
Postovi: 6857
Pridružen/a: 21/08/2003 00:00
Lokacija: Od jedne zene te boli jedna glava, ... od dvije zene, dvije glave.

PrethodnaSljedeća

Natrag na Sarajevo

Online

Trenutno korisnika/ca: Google [Bot], Mračajski proto i 9 gostiju.