BOGUMILI

Rasprave o vjerskim temama.

Moderatori/ce: nasa, NIN

BOGUMILI

PostPostao/la njonjica dana 18/09/2006 21:54

Bogumili - tema koja je nakon rata postala vrlo popularna. Takodjer teze da su svi bogumili presli na Islam, koliko je tacna? I koji je broj ljudi koji su bili Bogumili zaista bio u Bosni?

Podaci kojima raspolazem pomalo su u koliziji sa danasnjim, zvanicnim tumacenjem. Naime, po mom saznanju i skromnom istrazivanju, Bogumili su bili gnosticka sekta iz Bugarske koja je ovdje nasla skloniste nakon progonstva Bizantije. Covjek po kojima je sekta dobila ime zvao se Bogomil, a ne Bogumil kako se cesto misli. Ta sekta je imala u sebi dosta orijentalnog misticizma sto je kasnije bilo (jedan od) presudnih faktora za primanje Islama.
Na prostorima Bosne u to vrijeme postojala je jos jedna, brojnija religijska skupina koja se zvala Crkva Bosanska. Njihov poglavar bio je Did. Oni su se dijelili na dvije skupine:
mrsni ljudi - oni koji su zivjeli obiteljski ali su bili pripadnici te iste crkve i cisti - njih je naravno bilo manje i oni su zivjeli povucenim, posvecenim zivotom.
Bili su dualisti: vjerovali su u dobrog Boga i zlog Boga i najvaznije - nisu priznavali papu. Kod njih nije bila prisutna ikonografija, kipovi, slike i sl i to je jedna od slicnosti sa Islamom koji je kasnije dosao u Bosnu. Bili su manihejci. Manihejizam priznaje Zaratustru,Budu i Krista kao svoje inspiratore, uzore. Crkva Bosanska je biskupa protjerala u Djakovo; djakovanski biskup je u stvari trebao biti bosanski biskup ali nije mogao djelovati u Bosni. (To je jedan od razloga zasto papa nije poslao pomoc u Bosnu za vrijeme najezde Osmanlija, a jezuiti to nikada Bosni nisu oprostili.)
Dakle, domicilno stanovnisto na ovim prostorima bila je Crkva Bosanska kojoj su se Bogumili priklonili nastavljajuci postivati svoje obicaje i praktikovati svoje vjerske obrede. Oni su takodjer mahom primili Islam. Stećci na koje smo danas ponosni nisu djelo Bogumila vec Crkve Bosanske. Takodjer postoje indicije da je u Bosni bila misterijska, ezoterna skola i katolicka crkva je govorila da na ovim prostorima "predjsedava" hereticki papa.
Ljudi koji su bili pripadnici crkve Bosanske su vjerovali u parakleta (zastupnik, utjesitelj) i bili su misljenja da je Muhammed asvs jedan od njih. Bio je to jedan od razloga zasto su uglavnom mrsni ljudi masovno prelazili na Islam. Jedan dio je pribjegao katolickoj crkvi, odnosno franjevcima, a veci broj ih je presao na Islam. Najuzi krug "cistih" je izbjegao iz Bosne i uputio pismo Mletackoj drzavi iz Dubrovnika, otisli su u Veneciju i tu im se gubi svaki trag. Nisu htjeli prihvatiti ni Katolicanstvo ni Islam.
Dolaskom Osmanlija u Bosnu u Bosnu je dosla i dijaceza, u narodu poznati kao Petrovci, i tako je Bosna dobila biskupa koji stoluje - u Bosni.

Ne znam koliko je moje istrazivanje tacno; da li je neko od vas takodjer se bavio ovim pitanjem i ako jeste, voljela bih razmijeniti misljenje.
Svaki komentar je dobrodosao :-D
Avatar
njonjica
 
Postovi: 3175
Pridružen/a: 05/06/2006 02:45
Lokacija: In Spe

PostPostao/la pupa_hava dana 18/09/2006 22:12

Evo ovako ljepoto,par informacija:
Kardinal Juan Torquemada (stric zloglasnog španjolskog velikog inkvizitora Tomasa Torquemade) je 1461. godine sastavio popis "pedeset zabluda manihejskih u Bosni". Koristio ih je kao optužni materijal. "Zablude" su obuhvaćene kao grijesi protiv rimskih dogmi, kao odudaranje od njh, tako da gledišta bogumila nisu iznesena u svojoj unutrašnjoj povezanosti. U nedostatku drugih izvora može se za sagledavanje bogumilskog učenja iskoristiti i ono što sadržava optužnica, ali tada treba te "zablude" uzimati oprezno i kritički.

50 zabluda manihejskih u Bosni prema Torquemadi 1. Dva su boga, od kojih jednoga zovu vrhovnim dobrom, a drugoga vrhovnim zlom.
2. Postoje dva načela. Prvo zovu bogom svjetla, drugo bogom tame.
3. Neki anđeli su zli po prirodi i nisu mogli da ne griješe.
4. Lucifer je uzašao na nebo i borio se s Bogom i mnoge je anđele odatle doveo.
5. Ljudske duše su demoni zatočeni u tijelu.
6. Zli anđeli, zatočeni u tijelu, vratit će se na nebo s pomoću krštenja, očišćenja i pokajanja.
7. Osuđuju i odbacuju Stari zavjet. Govore da on potječe od boga tame.
8. Za anđela koji je razgovarao s Mojsijem na brdu Sinaju kažu da je bio zao.
9. Novi zavjet prihvaćaju samo djelomično. Poriču da je Krist rođen od žene i ne prihvaćaju njegovu genealogiju.
10. Odbacuju patrijarhe i proroke Starog zavjeta.
11. Osuđuju blaženog Ivana Krstitelja i tvrde da u paklu nema goreg đavla od njega.
12. Drvo spoznaje dobra i zla bila je žena, a Adam je sagriješio zbog tjelesnog općenja s njom i zbog toga je istjeran iz raja.
13. Blažena Marija nije bila žena niti ženski stvor nego anđeo.
14. Sin Božji uzeo je prividno tijelo a ne pravo.
15. Krist nije istinski trpio ni umro, niti je sašao nad pakao ni uzašao na nebo, nego sve što je radio bilo je prividno.
16. Oni vjeruju da je njihova Crkva Božja.
17. Oni su nasljednici apostola, a njihov herezijarh je biskup crkve i zamjenik i nasljednik Petrov.
18. Rimska crkva je osuđena i izopćena.
19. Svi su pape, od svetog Petra do svetog Silvestra, bili njihove vjere, a sveti Silvestar bio je prvi koji se odmetnuo.
20. Zidane crkve osuđuju i zovu ih sinagogama sotone, a za one koji u njima mole vele da vrše idolopoklonstvo.
21. Upotreba slika u crkvi je idolopoklonstvo.
22. Znak križa je simbol đavolji.
23. Preziru službu božju, laude i crkvene pjesme, vele da je sve to suprotno Kristovom evanđelju i Njegovom učenju.
24. Ismijavaju i osuđuju štovanje svetačkih moći.
25. Svako poštovanje svetaca koje se vrši u crkvama osuđuju i ismijavaju i vele da se samo Bogu valja klanjati i poštovati ga.
26. Njihove starješine daju da im se narod klanja, govoreći da su oni bez grijeha i da nose u sebi Svetog Duha.
27. Osuđuju crkvene sakramente.
28. Odbacuju krštenje koje se vrši u vodi i vele da je to Ivanovo krštenje po kojem se nitko ne može spasiti.
29. Tvrde da se Kristovo krštenje vrši bez vode, stavljanjem knjige evanđelja na grudi i polaganjem ruku.
30. Njihovim krštenjem svatko postiže oproštenje grijeha i postaje svet kao sveti Petar.
31. Dječak se ne može spasiti prije nego dosegne godine razuma.
32. Puna vrijednost i moć krštenja dolazi kršteniku od zasluga krstitelja.
33. Koliko puta krstitelj sagriješi, toliko puta duše koje je on krstio, mada već bile i na nebu, padaju s neba u pakao.
34. Koliko god puta krstitelj sagriješi, toliko puta treba da se ponovo krste svi koje je on ranije krstio.
35. Odbacuju sakrament potvrde.
36. Vele da se Kristovo tijelo ne može pretvoriti u kruh, a ako se može pretvoriti, ne smijemo ga jesti.
37. Odbacuju sakrament pokore, kažu da se grijesi opraštaju njihovim ponovnim krštenjem.
38. Odbacuju sakrament posljednje pomasti.
39. Odbacuju sakrament (svetog) reda.
40. Tjelesni brak je preljub.
41. Svaki grijeh je smrtni.
42. Poričući svaki crkveni autoritet, vele da se nitko ne smije izopćiti.
43. Osuđuju uživanje mesa, vele da se nitko tko jede meso ili sir ili mliječna jela ne može spasiti ako se ponovo ne krsti.
44. Niječu uskrsnuće i kažu da tijelo koje sada umre neće nikad uskrsnuti nego drugo duhovno.
45. Tvrde da nema čistilišta. Vele naime da nema posrednog puta između neba i pakla.
46. Odbacuju molitve koje se u crkvi mole za pokojnike.
47. Smrtni grijeh je ubijati životinje ili ptice, a također i razbijati jaja.
48. Osuđuju krvnu pravdu koju izvršavaju svjetovni vladari.
49. Osuđuju svaku zakletvu.
50. Zabranjuju davanje milostinje, odbacuju i odbijaju djela milosrđa.


Ova lista "grijeha i zabluda" vrlo je zanimljiva pri sagledavanju morala i mudrosti bosanskih bogumila. Iako je ovo učenje u optužnici do znatne mjere okrnjeno i preoblikovano, vidi se da je ono humanije od kršćanskog. Katolička crkva nije se protiv bogumilstva mogla boriti moralnim i filozofskim argumentima, već samo primjenom nasilja.
pupa_hava
 
Postovi: 58
Pridružen/a: 11/12/2005 13:18

PostPostao/la njonjica dana 18/09/2006 22:26

pupa_hava je napisao/la:Evo ovako ljepoto,par informacija:
Kardinal Juan Torquemada (stric zloglasnog španjolskog velikog inkvizitora Tomasa Torquemade) je 1461. godine sastavio popis "pedeset zabluda manihejskih u Bosni". Koristio ih je kao optužni materijal. "Zablude" su obuhvaćene kao grijesi protiv rimskih dogmi, kao odudaranje od njh, tako da gledišta bogumila nisu iznesena u svojoj unutrašnjoj povezanosti. U nedostatku drugih izvora može se za sagledavanje bogumilskog učenja iskoristiti i ono što sadržava optužnica, ali tada treba te "zablude" uzimati oprezno i kritički.

50 zabluda manihejskih u Bosni prema Torquemadi
.....

Ova lista "grijeha i zabluda" vrlo je zanimljiva pri sagledavanju morala i mudrosti bosanskih bogumila. Iako je ovo učenje u optužnici do znatne mjere okrnjeno i preoblikovano, vidi se da je ono humanije od kršćanskog. Katolička crkva nije se protiv bogumilstva mogla boriti moralnim i filozofskim argumentima, već samo primjenom nasilja.


Ovdje ne spominje "zablude Bogumila" vec manihejske zablude u Bosni.

Takodjer postoji (doduse nepotvrdjena) prica o tome da su Franjevci pisali papi da sve sto doticni pise u stvari nije tako.

Budi srce i daj mi link sa kojeg si ovo skinuo, pls. :)
Avatar
njonjica
 
Postovi: 3175
Pridružen/a: 05/06/2006 02:45
Lokacija: In Spe

PostPostao/la Arminovski dana 22/09/2006 15:56

Procitaj Noel Malcolm: Povijest Bosne
http://www.camo.ch/povijestbih.htm

Ta knjiga u cjelosti i jos hrpa toga na:
http://www.camo.ch/historija-bih.htm

Na ovaj sajt sam "nagooglao" :-) slucajno tako da ne znam kakav je kvalitet ostalih tekstova. Malcolm-ova knjiga izgleda da citava a ako ti se ne bulji u ekran onda ti ne gine knjizara =)

Ovdje ne spominje "zablude Bogumila" vec manihejske zablude u Bosni.

Dva boga (bog svjetla, bog tame) itd se poklapaju sa bogumilskim ucenjima. Evo sta o tome pise Malcolm:

"Zapravo se ti popisi "zabluda" tako dobro slazu s katarskim modelom da se namece prilicno ocito objasnjenje: kad je od talijanskih klerika zatrazeno da iznesu analize ili opovrgnuca "patarenskih" zabluda, oni bi jednostavno potrazili u svojim knjiznicama traktate napisane protiv "patarena" (drugim rijecima, talijanskih katara) i najposlije srocili pregled katarskih vjerovanja.56 Slicne se sumnje neminovno javljaju i kad je rijec o sistematskim popisu "manihejskih" zabluda kojih su se morala odreci tri bosanska plemica na zahtjev inkvizitora, Juana de Torquemade, 1461. godine u Rimu."

edit: Da pojasnim, u Bosni bogumila nije bilo a i ako ih je bilo onda je njihov broj zanemarljiv u poredjenju sa crkvom bosanskom. Ove (Torquemada) i slicne optuzbe su jednostavno "natovarene" crkvi bosanskoj.
Zadnja izmjena: Arminovski; 23/09/2006 14:46; ukupno mijenjano 1 put/a.
Avatar
Arminovski
 
Postovi: 652
Pridružen/a: 30/09/2005 19:05
Lokacija: Norma cluster

PostPostao/la Dezze dana 22/09/2006 17:12

Moze li mi neko reci kakva je akademska vrijednost Malcolmove knjige o nasoj zemlji? kakve je kritike dobila - da li se smatra strucno uradjenim materijalom ili je neki propagandni sund?

Tnx! :-D
Dezze
 
Postovi: 1291
Pridružen/a: 16/06/2005 19:59

PostPostao/la King Kikapu dana 22/09/2006 17:24

3 CRKVA BOSANSKA
(poglavlje iz knjige Povijest Bosne Noela Malcolma)

Ni oko jedne teme u bosanskoj historije nisu se toliko koplja lomila koliko oko sizmaticke Crkve bosanske u srednjem vijeku. Ni dan-danas se ne moze o toj temi raspravljati a da se ne dotaknu i savremeni mitovi i ideologije kojima je ona posluzila, ili koje je ona proizvela. Srednjovjekovna je hereza, bas kao i povijest seljackih buna, tema koja sama po sebi nuka historicare na nekakvu podsvjesnu romanticnu identifikaciju s njom: krivovjernici se cesto doimlju kao hrabriji, originalniji i zanimljiviji od obicnih pravovjernika. A nacionalna hereticka (ili navodno hereticka) crkva budi u historicara poseban osjecaj identifikacije s njom; za mnoge historicare Bosne ovaj osebujni bosanski fenomen lezi u samom srcu bosnjacke nacionalnosti. Nije cudo sto su se oni koji su pisali o toj temi s vremena na vrijeme ponasali kao da je u pitanju nesto vaznije od puke naucnicke objektivnosti.

Utemeljitelj svih modernih proucavanja Crkve bosanske bio je naucnik Franjo Racki, najugledniji hrvatski historicar 19. stoljeca. U nizu napisa sto ih je objavio 1869. i 1870. godine prikupio je svu tada raspolozivu gradju i pokusao dokazati da je Crkva bosanska bila izdanak bogumila.2

Bogumilstvo bijase bugarski hereticki pokret koji je u 10. stoljecu osnovao svecenik po imenu Bogumil i koji se u potonjim stoljecima prosirio u Carigrad i na druga podrucja na Balkanu, pa i u Makedoniju i u dijelove Srbije. Propovijedao je manihejsku, "dualisticku" teologiju prema kojoj je Sotona gotovo isto toliko mocan koliko i sam Bog. Vidljivi je svijet djelo Sotonino, a ljudi se mogu osloboditi kuznosti materijalnoga svijeta samo asketskim zivljenjem, odricanjem od mesa, vina i spolnih odnosaja. Identifikacija materijalnog svijeta sa Sotoninim carstvom imala je dalekosezne teoloske implikacije: utjelovljenje Krista moralo se smatrati samo nekom vrstom iluzije, a do njegove tjelesne smrti na krizu nikako nije moglo doci; stoga su se morali odbaciti razni obredi u kojima materija igra odredjenu ulogu, recimo krstenje vodom, a sam je kriz postao mrski simbol laznog vjerovanja. Isto je tako odbacena upotreba crkvenih gradjevina, pa i svekolika organizaciona struktura tradicionalne crkve, pogotovo njenih bogatih samostana.

Utvrdjena su dva bitna stupnja bogumila: obicni vjernici i procisceni "izabranici".3

Slicna struktura razvila se i medju katarima u juznoj Francuskoj u 12. i 13. stoljecu, na ciju su herezu bogumilska ucenja neposredno utjecala.4 Racki je ustvrdio da je isto takva podjela postojala i u Bosni i da su tajanstveni nazivi gost, starac i strojnih, koji se javljaju u bosanskim dokumentima kao zvanja starijih clanova Crkve bosanske, posebni nazivi za posvecene vjernike, "izabranike" ili "savrsene" iz bogumilske tradicije.

Ovo je tumacenje snazno utjecalo na nacin na koji su bosanski historicari i drugi Juzni Slaveni razmisljali o historije Bosne. Racki nije prvi povezao Crkvu bosansku s bogumilima; dakako da je bilo i starijih katolickih autora koji su, proucavajuci izvore iz 15. i 16. stoljeca, drzali da je ona sadrzavala dualisticku ili "manihejsku" herezu.5 Medjutim, svojim savjesnim radom u arhivima Dubrovnika i Venecije, i svojom metodom da se sluzi poznatim cinjenicama o vjerovanjima i obicajima nebosanskih bogumila kako bi popunio praznine u bosanskim svjedocanstvima, Racki je dao mnogo potpuniju i zaokruzeniju sliku Crkve bosanske kao korpusa posve razlicitog od crkve u Hrvatskoj i Srbiji, s vlastitim nacelima ustrojstva i teologije.

Prema jedinom drukcijem tumacenju u to doba, tumacenju Bozidara Petranovica, Crkva bosanska bila je tek jedna od istocnih pravoslavnih crkava, vjerojatno srpska, koja se odcijepila i prihvatila neka hereticka vjerovanja.6 Ova je teorija ostala omiljena medju srpskim autorima kojima je najvise bilo stalo do toga da dokazu kako je Bosna u svim bitnim aspektima bila tek prirepak Srbije, pa se propagirala jos u prvoj polovici ovoga stoljeca, ali je onda izgubila gotovo svu naucnu vjerodostojnost, barem izvan Srbije.7

S druge strane, teorija Rackoga nije nikad opcenito odbacena, a u posljednjih pedesetak godina snazno su je podupirali vodeci naucnici u samoj Bosni, recimo Aleksandar Solovjev i Dragutin Kniewald."

Glavna teorija koja joj se suprotstavlja i koja je stekla podrsku u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata tvrdi da je Crkva bosanska u osnovi bila ogranak Katolicke crkve, vjerojatno samostanski red, koji je zapao u sizmu i stekao neke hereticke sklonosti. Nije cudo sto je ova teorija posebno omiljena medu katolickim autorima.9

Najuvjerljivije tumacenje, kao sto cemo vidjeti, sadrzi vazne elemente i istocne pravoslavne i katolicke teorije. Ipak, pokazalo se da je teorija koja je bila vise od jednog stoljeca opcenito prihvacena, identifikacija Crkve bosanske s bogumilstvom, uglavnom tek plod pustih zelja.

Bogumilska teorija Franje Rackoga bila je omiljena iz vise razloga. Ne samo sto je objasnjavala tajanstvene znacajke Crkve bosanske nego je nudila i kljuc za tumacenje dviju drugih najvecih misterija u bosanskoj historiji. Jedan je od njih prelazak na islam velikog dijela bosanskog naroda pod Turcima - znatno veci postotak nego i u jednoj drugoj balkanskoj zemlji osim Albaniji. Cinilo se prirodnim da se to protumaci kao masovno preobracanje bogumila, koji su stoljecima trpili suparnistvo i/ili progone Katolicke i Pravoslavne crkve pa su na kraju radije prihvatili islam. Na taj nacin "bogumilska" teorija postala je posebno privlacna bosanskim muslimanima u 20. stoljecu. Umjesto da se smatraju pukim otpadnicima katolicanstva ili pravoslavlja (u cije su ih okrilje Hrvati i Srbi u vise navrata nukali da se "vrate"), oni su se sad mogli drzati potomcima pripadnika autenticne i osebujne Crkve bosanske, a njihovo prevjeravanje moglo se procijeniti ne kao cin slabosti nego kao konacna gesta prkosa spram njihovih krscanskih progonitelja. Medjutim, na zalost, savremena je nauka temeljno pobila tvrdnju da se islamizacija Bosne pretezno sastojala od masovnog prevjeravanja clanova Crkve bosanske. Mozda su zaista neki clanovi te crkve bili skloniji prelaziti na islam zbog svoje otudjenosti od matice Katolicke i Pravoslavne crkve. To se psiholoski cini vjerojatnim, ali nedostaje pravih dokaza za takvu tvrdnju. Dan-danas se smatra da su mnogi faktori uticali na sirenje islama u Bosni, a ako je poseban odnos Crkve bosanske uopce bio jedan od tih cinilaca, jamacno nije bio medu najvaznijima.10

Drugi veliki misterij koji je "bogumilska" teorija naoko rijesila bijase misterij srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika pronadjenih u mnogim dijelovima Bosne. Poznati su pod nazivom stecci, a ima ih dvije vrste: kamene ploce, sto je uobicajena forma u mnogim dijelovima Evrope, i uspravni kameni blokovi koji su manje-vise karakteristicni za bosansku regiju. U savremenim popisima zabiljezeno ih je vise od 58 000, a od njih je gotovo 6000 ukraseno uklesanim figurama, cesto ljudskim. Ti ukraseni stecci, od kojih mnogi poticu iz 14. i 15. stoljeca, nalaze se ponajvise u Hercegovini, juznoj Bosni i obliznjim dijelovima Dalmacije, iako su neki od njih pronadjeni i u udaljenijim krajevima, u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori.1' Buduci da je to podrucje u najmanju ruku poznato kao srediste aktivnosti Crkve bosanske, bilo je prirodno povezati ta dva fenomena. Na nekoliko ukrasenih i ispisanih stecaka zaista pise da su to spomenici gostima (titula starijih clanova Crkve bosanske).

Kad je jednom Crkva bosanska poistovjecena s bogumilima, historicari su mogli poceti tumaciti likove na ukrasenim steccima kao iskaze bogumilskih teoloskih vjerovanja. Prvi je takvo sto pokusao madjarski autor Jänos Asböth u osamdesetim godinama 19. stoljeca, a oko sredine 20. stoljeca nastavio je u nizu studija tumaciti "bogumilske" spomenike Aleksandar Solovjev.12

Ponovo je savremena nauka - udruzena sa zdravim razumom - iznijela niz prigovora "bogumilskoj" teoriji. Nema dvojbe da su neki od stecaka podignuti u spomen na pripadnike Crkve bosanske, ali je sve teze vjerovati da je sav fenomen stecaka, kao takav, iskaz vjerovanja te crkve. Znamo da je potkraj 14. i na pocetku 15. stoljeca, kad su mnogi od tih spomenika izradjeni, velik dio naroda u samoj Bosni bio katolicke vjere, a znatan dio naroda u Hercegovini pravoslavne. U svim ostalim katolickim i pravoslavnim zemljama podizali su se takodje nadgrobni spomenici, barem bogatijim ljudima. Poistovjecivati sve stecke kao takve s bogumilstvom znacilo bi zamijeniti jedan misterij drugim - misterijem nepostojecih katolickih ili pravoslavnih nadgrobnih spomenika.13

S druge strane, ako su stecci svojstveni bogumilstvu, cudno je sto nema dokaza da su ih podizali i bogumili u Bugarskoj, Trakiji ili drugim poznatim podrucjima bogumilske djelatnosti.14 Odlucnost nekih autora da sav taj fenomen posto-poto poistovjete s bogumilstvom dovela je do cudnog iskrivljavanja argumenata: toj je teoriji oduvijek smetala prisutnost krizeva (simbola mrskog bogumilima) na mnogim od tih stecaka, ali Jänos Asböth pokazao je kako se tome moze doskociti tvrdnjom da to nisu zapravo krizevi u krscanskom smislu nego obicni "uzorci" slicni geometrijskim krizevima u egipatskoj ili babilonskoj umjetnosti.15

Malo-pomalo je "bogumilska" teorija o steccima demontirana i odbacena. Vecina naucnika danas ne vjeruje da svi motivi na tim kamenim blokovima pripadaju jednom jedinom doktrinarno-slikovnom jeziku. Jedni od njih mozda odrazavaju ostatke lokalnih poganskih mitova i obreda, drugi su tek obicni grboslovni crtezi koji izrazavaju status lokalnog slavenskog plemstva, a treci zacijelo prikazuju djelatnost kojom se bavio pokojnik, kao na primjer slika konjanika na grobovima istaknutih Vlaha u Hercegovini koji su se obogatili kao vodici karavana i trgovci konjima.16

I, dakako - premda je takvo sto obicno posljednja mogucnost koju razmatraju historicari - mozda je svrha nekih od tih ukrasa bila naprosto dekorativna.

Nemogucnost "bogumilske" teorije da objasni islamizaciju ili stecke ne opovrgava samu teoriju, ali prisiljava historicare da ne pustaju na volju masti kad je rijec o ikonografiji ili kasnijoj historije, nego da pomnije proucavaju pismena svjedocanstva o samoj Crkvi bosanskoj. Tu je osnovni problem u tome sto vecina svjedocanstava ne potice iz same Bosne. U slucajevima kad su katolici iz Dalmacije ili Bosne pisali u Rim, obicno je ocuvana samo papinska polovica korespondencije. Postoje papinski spisi, denuncijacije bosanske "hereze", vjerojatno iz pera ljudi koji nisu nikad bili u Bosni; a postoje i spisi koje su pripremili franjevci u Italiji, ili su pripremljeni za njih, za koje je takodje prilicno nepouzdano koliko su poznavali stvari iz prve ruke.17 Nema, na zalost, pravog opisa, iz same Bosne, ustrojstva, ceremonija ili teologije Crkve bosanske.

Cak i imena koja se spominju u tim starim spisima izazivaju sporove i zbrku. Ipak je nesto postalo posve jasno, a to je da se sama Crkva bosanska u ono doba nikad ne naziva "bogumilskom". Ni bosanski ni katolicki izvori nikad ne upotrebljavaju taj izraz kad govore o Bosancima; a jedini navodni primjer srednjovjekovnog izvora gdje se spominju "bogumili" u Bosni gotovo je sigurno falsifikat. 18 S druge strane, kad se u nekim srpskim pravoslavnim spisima baca prokletstvo na bosanske heretike, proklinju se istovremeno i "babuni" (naziv koji se u Srbiji upotrebljava za bogumile) i pravi se jasna razlika izmedju ta dva pojma.19

Katolicki autori u 15. stoljecu zaista su katkad spominjali "manihejee" u Bosni, ali cini se da je taj naziv bio podsvjesno arhaizirana etiketa kojom su se sluzili historijski svjesni pisci sto su zeljeli oplemeniti svoja djela izrazima koji su se upotrebljavali u ranoj krscanskoj historiji.20

U dubrovackim dokumentima, pa i u nekim talijanskim - ali nikad u samoj Bosni - obicno se upotrebljavala rijec "patareni" ili "patarini".21 Historijat ovoga naziva takodje izaziva donekle nedoumicu. Najprije je upotrijebljen u Milanu u 11. stoljecu da bi oznacio izrazito puritanski, reformisticki pokret u Katolickoj crkvi, a zatim se, do kraja tog stoljeca, poceo odnositi i na druge borce protiv etablirane crkve, ukljucujuci tu i heretike. Potkraj 12. stoljeca upotrebljavao se kao stvarni sinonim za hereze koje teze za nekom superiornom vrstom cednosti ili duhovnim prosvjetljenjem kao sto su, na primjer, valdenzi i katari. U 13. stoljecu "pataren" bijase uobicajen naziv za katare u sjevernoj Italiji, iako znacenje te rijeci nije nikad jasno definisano u teoloskom smislu.22

Prvi put se javlja u vezi s Bosnom u poslanici splitskog nadbiskupa upucenoj papi 1200. godine, u kojoj ga izvjestava: kad je nedavno protjerao neke "patarenske" heretike iz Splita i obliznjeg grada Trogira, oni su se sklonili u Bosnu gdje ih je objerucke prihvatio Kulin ban.23 U jednom drugom dokumentu (ljetopisu pisanom u Splitu sredinom 13. stoljeca) stoji kako su dva brata iz Zadra, koji su u devedesetim godinama 12. stoljeca boravili u Bosni kao umjetnici i zlatari, sirili herezu gdje god su stigli, a kad ih je nadbiskup kaznio, pokajali su se i vratili pod okrilje katolicanstva.24 U katolickim spisima iz 12. i 13. stoljeca spominje se na dva-tri mjesta neko srediste dualisticke hereze u "Sclavoniji". Ovaj bi se naziv mogao odnositi na bilo koju juznoslavensku zemlju, ali ima razloga za misljenje da je baza hereze bila na dalmatinskoj obali.25 Lako je moguce da su jedna ili obje spomenute hereticke epizode bile povezane s tim dualistickim pokretom, i da je na taj nacin postojao neki doticaj dualizma s Bosnom potkraj 12. stoljeca.

Sami Bosanci nisu upotrebljavali izraz "pataren" nego jednostavno "krscanin": na latinskome christianus a u bosanskome govori hristjanin. Taj se izraz pojavljuje vec u prvom dokumentu koji potice iz same Bosne. Slijedom drugih prituzbi o herezi u Bosni (od kojih su neke, kao sto smo vidjeli u 2. poglavlju, bile potaknute politickim suparnistvom), papa je 1203. godine poslao u Bosnu svoga legata. Njegova je zadaca bila da ustanovi da li je istina sto tvrdi Kulin ban da njegovi podanici "nisu heretici nego katolici". Posljedica toga bijase skup bosanskoga svecenstva na Bilinom polju u aprilu iste godine, gdje su potpisali deklaraciju kojom su se obavezali da ce se popraviti. Zajamcili su da ce priznavati vrhovnu vlast Rima, primati katolicke svecenike u svoje samostane, obnoviti oltare i krizeve na mjestima bogosluzenja, praktikovati ispovijed i pokoru, drzati se blagdana i posta prema rimskom kalendaru, pricescivati se najmanje sedam puta na godinu, da nece dopustati da muskarci i zene zive u samostanima zajedno i da ce uskracivati utociste hereticima. Isto su tako obecali da nece vise svojatati samo za se ime "krstjanin" nego da ce se umjesto toga nazivati fratri, "braca".26

Najcudnija je stvar u toj deklaraciji sto se niko u njoj ne odrice hereze pod prisegom. Mozda neke od tacaka podrazumijevaju hereticko ponasanje, recimo odsutnost oltara i krizeva, ali mozda podrazumijevaju i obican nemar i nebrigu. Hereza se izricito spominje samo na jednom mjestu, kad se obecava da ce se uskracivati utociste hereticima, po cemu se daje zakljuciti da legat nije same bosanske svecenike smatrao hereticima. S obzirom na to da se ovdje izricito spominje upotreba rijeci "christianus", i s obzirom na upotrebu naziva "krstjanin" u kasnijim stoljecima (kad je Rim svakako Crkvu bosansku smatrao hereticnom), mnogi su historicari bili u napasti da u ovu deklaraciju ucitaju svekoliki sistem "bogumilskog" vjerovanja i ustrojstva sto ga u mislima povezuju sa krstjanima potpuno razvijene sizmaticke Crkve bosanske. To je istrazivacka metoda koja historicarima osigurava da otkriju samo ono sto vec znaju. Do najboljeg rjesenja misterija Crkve bosanske doci cemo ako podjemo u suprotnom smjeru: ako pogledamo sta je naziv "christianus" mogao znaciti u ono vrijeme, pa onda razmotrimo koja se skrivena znacenja mogu unijeti u njenu kasniju povijest.

Mnogi su autori uocili da je osnovna struktura crkve ciji su se predstavnici okupili na Bilinom polju bila redovnicka. Starjesine koje su se ondje sastale bili su "priori" koji su predstavljali svoje "bratovstine" i koji su obecali da ce se ubuduce nazivati "braca". Neka su se od njihovih obecanja izrekom odnosila na zivotne obicaje u samostanima. Ali kakvi su to bili samostani? Osnovni je red u zapadnom krscanstvu bio benediktinski, pa su neki naucnici (posebno katolicki) pretpostavili da su ti bosanski redovnici bili neka vrsta rustikalnih benediktinaca, samo sto nema nikakve potvrde o djelatnosti benediktinaca u Bosni.27

Rjesenje je pronasla jedna savremena historicarka, Maja Miletic, koja je shvatila da je zajednicki zivot muskaraca i zena sto se spominje u deklaraciji ostatak ranokrscanske prakse "dvojnih samostana", koji su bili dopusteni u redu svetog Vasilija, osnivaca samostanske tradicije u istocnom krscanstvu.* (Deklaracija nije jedina potvrda takve prakse: u starijoj literaturi, koja pocinje spisima pape Pija II. iz 15. stoljeca, spominju se i neki zabaceni samostani u Bosni u kojima zive zene sto dvore isposnike.)2" Takvih je samostana bilo u ranoj Keltskoj crkvi, a njihovi su se clanovi cesto nazivali christiani. U njima su mogle obitavati cijele obitelji, sto je dovelo do stanovitog poliranja razlike izmedju samostanskog i laickog zivota. (Potpisnici deklaracije na Bilinom polju obecali su i da ce nositi pravi redovnicki habit kako bi se razlikovali od svjetovnjaka.) Takvi su samostani cesto igrali ulogu u laickom drustvu hospitia - bilo kao svratista za putnike ili bolnice za bolesnike. (U deklaraciju je ukljucena i obaveza da ce se osnovati posebna groblja za putnike koji umru u samostanu.) Voditelj je hospitiuma bio hospitalarius ili, krace receno, hospes: gost. A to je i doslovno znacenje titule gost koju poslije nalazimo da je upotrebljavaju istaknuti pripadnici Crkve bosanske.29

Sad odjednom, jednim udarcem, mnogo toga sto je bilo zagonetno u kasnijoj historije Crkve bosanske dolazi na svoje mjesto. Kao sto se vidi iz nekoliko kasnijih izvora, osnovno je znacenje rijeci "krstjanin" bilo "monah": sredinom 15. stoljeca, na primjer, herceg Stjepan Vukcic spominje znamenitog clana Crkve bosanske, gosta Radina, kao jednog od svojih "monaha".30 ,

Naprosto nije potrebno prilagodjavati strukturu Crkve bosanske, kao sto je pokusao Racki, Prokrustovoj postelji bogumilske ili katarske hijerarhije. Posebne titule koje su ostale zapisane potpuno odgovaraju redovnickoj strukturi.

Poglavar cijele crkve nazivao se djed: nonnus, latinska rijec koja to isto znaci, upotrebljavala se i u istocnim i u zapadnim redovima za vrhovne priore ili opate.31 Ostale dvije titule sto se spominju u dokumentima odnosile su se na starije clanove ili sluzbenike u samostanima: starac i strojnik. Te titule, kao i gost, nisu se medjusobno iskljucivale; u hronikama misija u Dubrovniku u 15. stoljecu spominju se "dvanaest strojnika ukljuciv i gosta Radina" te "nasi strojnici, starac Misljen i starac Bilko".32

* Nije rijec o formalnom pravilniku kao u redu sv. Benedikta, nego prije o nizu ustaljenih obicaja u istocnoj manastirskoj tradiciji.

Rijec "strojnik" ima jak prizvuk znacenja posluzitelja koji dvori goste; vjerojatno i ovo treba da podsjeti na drustvenu ulogu samostanskih hospitia. Aluziju na to nalazimo cak i na natpisu na jednom bosanskom grobu: "Ovdje pociva dobri covjek gost Misljen za koga je Abraham, kako je i red, pripravio svoje veliko gostoprimstvo."33 Spominjanje Abrahama mozda je aluzija na dva mjesta u Novom zavjetu gdje se navjestava da ce pravednici, poslije smrti, sjediti uz Abrahama kao njegovi gosti.34 A spominjanje "reda" ukazuje da se gostoljubivost smatrala bitnom duznoscu u samostanima Crkve bosanske. Iz mnogih dokumenata sto se cuvaju u dubrovackim arhivima jasno proizlazi da su bosanski samostani i dalje igrali vaznu ulogu kao prenocista za putnike i trgovce: vlaski su trgovci cesto ostavljali u njima svoju robu, a neki su samostani mozda bili i carinarnice.35 U spisima se umjesto "samostan" govori hiza, sto moze znaciti obicna kuca ali i samostansku zdanje. Na mnogim mjestima gdje su stajale te hize daje se iz ocuvanih imena mjesta zakljuciti da je uz njih obicno stajala i crkva.36 Hize su vjerojatno bile skromna zdanja u kojima su prebivali i laici, pa se znacenje mozda donekle zamutilo, ali ne treba pretpostavljati da su to bile obicne svjetovne kuce u kakvima se odvijala djelatnost katara u Francuskoj.37

Naposljetku, jos jedna znacajka Crkve bosanske dolazi na svoje mjesto ako shvatimo da je to bila redovnicka organizacija zasnovana po uzoru na red svetog Vasilija i da je umnogome bila bliska istocnom pravoslavnom ustroju. Te manastire svetog Bazilija, koji su se pripojili Rimokatolickoj crkvi i koji su (dok se Crkva bosanska nije otcijepila) priznavali vrhovnistvo Rima, vjerojatno su osnovali ljudi sto su pripadali istocnjackoj tradiciji. Nije nemoguce da je dodir uspostavljen preko Dalmacije; veza izmedju dalmatinskih gradova i Carigrada, koja je bila snazna u devetom stoljecu, donijela je mnoge bizantske vjerske tradicije tim gradovima u srednjem vijeku, izmedju ostalog i kult nekih istocnjackih svetaca.311 Prema jednoj teoriji, ucenici svetoga Cirila i Metoda, kad su se potkraj devetog stoljeca vracali iz Moravske, navratili su u Bosnu i utemeljili u njoj samostanski poredak.39 Premda nemamo neposrednih svjedocanstava iz 10. i 11. stoljeca, mozemo pretpostaviti da su odrzavane neke veze sa crkvenim redovima u susjednim zemljama na istoku. Iako je Bosna jedno i pol stoljece prije toga, nakon raskola na istocnu i zapadnu crkvu, pripala Rimskoj crkvi, iz deklaracije 1203. godine jasno proizlazi da su se u bosanskim samostanima ocuvali neki obicaji istocne crkve.

Nisu se, recimo, drzali blagdana i posta prema rimskom kalendaru; to vjerojatno znaci da su se sluzili kakvim istocnim kalendarom (prije nego nikakvim). I zaista, jos 1466. godine, u oporuci gosta Radina, moze se jasno razabrati da Crkva bosanska slavi blagdane prema istocnom kalendaru, blagdane koji nisu priznati na Zapadu.40 Ne znamo da li je Rim dopustao (mozda i jest) upotrebu istocne liturgije u Bosni u ranom srednjem vijeku, ali znamo da se liturgija sluzila na slavenskom jeziku, kao sto se sluzila i u velikom dijelu katolicke Hrvatske, gdje je bila u upoupotrebljava "glagoljaska" verzija rimske liturgije.41 Jedan od misterija u srednjovjekovnoj historije Bosne jest i pitanje sto se dogodilo s katolickim svecenicima koji nisu bili redovnici. Mozda su se malo-po-malo izgubili, iako jedan historicar vjeruje da je otkrio tragove "glagoljaskog" svecenstva u citavom razdoblju srednjeg vijeka.42 Svecenici koji su govorili slavenski u dalmatinskim gradovima znali su jamacno i talijanski i prosli su propisno teolosko skolovanje na latinskome. Ali vecina onih svecenika (i u samostanima i izvan njih) koji su bili rodjeni i odrasli u Bosni vjerojatno su govorili samo slavenski i tesko da su im bila dostupna standardna djela rimokatolicke teologije. U onim razdobljima kad je Bosna bila odsjecena od Rimske crkve, zacijelo je bila zaista vrlo izolovana.

Kao sto smo vidjeli, Bosna je bila odsjecena od centralne crkve od sredine 13. stoljeca, kad je sjediste bosanske biskupije premjesteno u Slavoniju koja je bila pod ugarskom vlascu, pa do sredine 14. stoljeca kad su u Bosnu stigli franjevci.

Crkva bosanska vjerojatno je bila izvan katolicke jurisdikcije jos od tridesetih godina 13. stoljeca, a kako je postupno jacala svoju samostalnost, zacijelo je morala kad-tad nastupiti tocka na kojoj je de facto doslo do raskola s Rimom.43

Za veci dio ovoga razdoblja sto je trajalo vise od jednog stoljeca, imamo vrlo malo podataka o Crkvi bosanskoj. Od osamdesetih godina 13. stoljeca sporedno se spominju, u nebosanskim izvorima, bosanski "heretici". Kako nikad nije doslo do formalnog raskola, mozda se taj izraz slobodno upotrebljavao u smislu "sizmatika" a da u pitanju nisu bile doktrinarne razlike vecih razmjera. (Kad se u katolickim dokumentima uistinu spominju "sizmatici", onda se to uvijek odnosi na clanove istocne pravoslavne crkve, koja je formalno bila u raskolu s Rimom.) A mozda je bila rijec i o pravim hereticima kakvi su bili sljedbenici dualistickog krivovjerja na dalmatinskoj obali, koji su zacijelo postali djelatniji u Bosni kad se jednom Bosna izvukla iz djelokruga dalmatinskih katolickih biskupa. Dakako da je moguce da su neki dualisti djelovali u Bosni. Pitanje je samo koliko su utjecali na Crkvu bosansku. Postoji samo jedno svjedocanstvo iz same Bosne koje, cini se, potvrdjuje da je taj utjecaj bio zaista velik.

Rijec je o bosanskom rukopisu na slavenskom jeziku (dva kratka niza odgovora, iz molitvenika i citata iz Ivanova Evandelja), koji vjerno slijedi tekst katarskog rituala za koji se zna da se upotrebljavao u Lyonu u 13. stoljecu.44 Ali taj ritual mozemo nazvati heretickim samo zato sto mislimo da je heretickog porijekla. Sadrzaj mu niposto nije heretican: u njemu nema nicega sto bi se protivilo matici katolicke ili istocne pravoslavne teologije. On se zapravo sastoji, kao sto je uocio Dragoljub Dragojlovic, od odlomaka iz liturgije istocne pravoslavne crkve i onoga dijela Ivanova Evandelja sto se u Pravoslavnoj crkvi cita pri bogosluzenju na Uskrs. Isto je tako, na temelju lingvisticke analize, zakljucio da je taj ritual prvobitno srocen u pravoslavnoj arhiepiskopiji u Ohridu (u Makedoniji) najkasnije na pocetku 11. stoljeca - u vrijeme kad katari kao takvi nisu ni postojali.45 Umjesto tvrdnje da bosanski tekst potice iz Lyona, mnogo je razboritija pretpostavka da je lionski tekst izveden iz nekog ranijeg istocnog pravoslavnog izvornika. Isti ovakav naucni pristup opovrgnuo je i ideju da je Crkva bosanska usvojila "katarski" obred blagoslivljanja, lomljenja i dijeljenja kruha - svojevrsnu hereticku pricest. Znamo da su katari zaista tako radili u svojim kucama prije jela; u nekim ranim dokumentima spominje se kako "svecenici" Crkve bosanske cine nesto slicno.46 Ali isto je tako bilo uobicajeno u istocnim manastirima da se prije zajednickog obroka izmoli Ocenas i da se blagoslivlje, lomi i dijeli kruh.47 Kad su katolici izvan Bosne doznali za to, mozda su zaista pretpostavili da je rijec o heretickom obredu. Ali gotovo je sigurno da su upravo katari kopirali (doduse, u svjetovnom ambijentu i prozeti pravim heretickim vjerovanjima) jedan stariji nehereticki istocni obicaj.

Moze se na kraju pretpostaviti da su neki heretici sto su bili pod utjecajem dualizma u toj regiji prolazno utjecali na Crkvu bosansku za dugih godina njene izolacije od ostalih crkava. Ali od te skromne pretpostavke trebalo bi u masti izvesti golem skok da bi se stiglo do uvjerenja da su dualisti preuzeli Crkvu bosansku u svoje ruke, preobrazili njenu redovnicku hijerarhiju u katarsku svjetovnjacku strukturu i zamijenili rustikalnu ali u biti pravovjernu krscansku teologiju u radikalno hereticki sistem vjerovanja.

Vecina ocuvanih svjedocanstava u suprotnosti je s takvom tvrdnjom. Katari i bogumili grozili su se od simbola kriza, a kriz se pojavljuje u zaglavlju nekolikih dokumenata Crkve bosanske. Katari i bogumili nisu priznavali Stari zavjet, a jedan od sacuvanih biblijskih nikopisa Crkve bosanske sadrzi i Knjigu psalama. Katari i bogumili nisu priznavali misu, a u oporuci gosta Radina izrekom se zahtjeva da se odsluze mise za njegovu dusu. Katari i bogumili bili su protiv upotrebe crkvenih gradjevina, a ima valjanih dokaza da se Crkva bosanska i dalje sluzila samostanskim zdanjima uz koja su stajale i crkve. Katari i bogumili odricali su se vina i mesa, a u prvim otomanskim katastarskim knjigama u Bosni zabiljezeno je da su neki krstjani posjedovali vinograde, a nema razloga vjerovati da su ikad bili vegetarijanci. (Pokazalo se da je jedini toboznji dokaz koji je na to upucivao potekao od pogresnog citanja jedne rijeci u oporuci gosta Radina: ta rijec ne glasi mrsni, nego mrski.) Katari i bogumili nisu priznavali kalendar svetaca, a u dokumentima Crkve bosanske, pa i u oporuci gosta Radina, spominje se proslavljanje nekoliko svetaca. I tako dalje.48

Opci znacaj Crkve bosanske bio je takodje vrlo razlicit od onoga sto obicno dovodimo u vezu s bogumilima ili katarima. Te su hereticke sekte bile asketske i puritanske, suprotstavljene bogatstvu i svjetovnoj moci crkava, i odricale su se zemaljskih dobara. Crkva bosanska u svom punom procvatu (u 14. i na pocetku 15. stoljeca) posjedovala je veliku moc, a njeni su velikodostojnici potpisivali povelje i obavljali diplomatske misije. Kraljevi kao sto su Stjepan Kotromanic i Tvrtko, iako nisu bili pripadnici Crkve bosanske, odrzavali su s njom prijateljske odnose; cini se da su i neke velike plemicke porodice pripadale toj crkvi.49 Najpoznatiji velikodostojnik Crkve bosanske gost Radin bio je stariji savjetnik hercega Stjepana Vukcica i ocito je i sam bio bogatas: u oporuci je ostavio 5000 dukata u gotovini, konje, srebrne i zlatne tanjure, "plast ukrasen krznom i zlatom" i "crveni plast od svile sa sesterostrukim nitima ukrasen krznom i samurovinom a sto mi ga je podario Gospodar Kralj Matijas".50 To je zaista daleko od onih skromnih prvih katara koji su sami o sebi govorili da su patiperis Christi - Kristovi siromasci.

Kad su jednom franjevci zasukali rukave u Bosni sredinom 14. stoljeca, Rimokatolicka se crkva uhvatila u kostac sa Crkvom bosanskom. Imamo nekoliko izvjestaja o neprijateljstvu "heretika" spram franjevaca: prema jednoj poznatoj prici o energicnom franjevackom vikaru Jakovu Markijskome, koja je navedena u postupku za njegovu kanonizaciju 1609. godine, "heretici" su otpilili noge propovjedaonice u samostanskoj crkvi u Visokom dok je on s nje propovijedao. (Zauzvrat je on prokleo krivce pa su se svi njihovi potomci rodili s defektnim nogama.)51 Na zalost, nije sacuvan nijedan franjevacki izvjestaj o vjerovanjima pripadnika Crkve bosanske. Jedan zahtjev za upute franjevackog vikara u Bosni ponukao je papu da mu odmah potanko odgovori poslanicom u kojoj se spominju heretici, sizmatici i nepropisno zaredjeni svecenici, ali nema ni rijeci o dualistickim vjerovanjima.52

Ipak, katolici su u Italiji opet pricali o Bosni kao o mjestu punom "heretika" prilicno neodredjene vrste. Naziv "pataren", koji se obicno upotrebljavao kao opca etiketa za Crkvu bosansku u izvjestajima sto su pristizali preko Dubrovnika i drugih dalmatinskih gradova, zacijelo je budio sjecanje na katarske krivovjernike u sjevernoj Italiji. A naglo sirenje franjevacke vikarije u Bosni znacilo je, kao sto smo vidjeli, da se i kojekakvi istocnoevropski heretici mogu oznaciti kao "bosanski". U dokumentu koji je 1372. godine potpisao papa Grgur XI. zahtijeva se hitno preobracanje "nevjernika" u Bosni, posebno onih koji zive u Transilvaniji; u jednom drugom katolickom spisu nabrajaju se zablude husita koji zive u "Moldaviji" (Moravskoj?) i zavrsava ovako: "ovo je kraj kratkog pregleda sastavljenog protiv zabluda i heretickih postavki Kraljevine Bosne".53

U ovom kontekstu moramo gledati na talijanske dokumente iz toga razdoblja u kojima se spominju katari ili dualizam u Bosni. Zagonetno svjedocanstvo predstavlja inkvizicijski izvjestaj iz 1387. godine u Torinu, koji sadrzi priznanje (iznudjeno mucenjem) Giacoma Becha da je stupio u katarsku sektu u planinama zapadno od Torina. Rekao je da je jedan clan te sekte bio iz "Sclavonije", a da je nekoliko clanova Talijana putovalo u "Bosnu" da ondje usavrse svoje poznavanje katarskog nauka. Bech je tvrdio da je i on dobio novac da tamo otputuje, ali da se nije mogao otisnuti preko mora zbog losih vremenskih prilika.54 Spominjanje "Sclavonije" upucuje na vezu s dualistickom tradicijom na dalmatinskoj obali. Nije tesko zamisliti Talijane da su putovali onamo (gdje se talijanski uvelike govorio) radi vjerskih uputa, a nece biti na odmet prisjetiti se da je u to vrijeme velik dio primorja pripadao bosanskom kraljevstvu, ali je mnogo teze povjerovati da su putovali u daleku unutrasnjost Bosne gdje se govorio samo jedan jezik. Osim toga, Bechova prica o tome kako je zelio otputovati onamo ali mu to nije poslo za rukom, zvuci ipak nekako nategnuto, poput priznanja na sudjenju vjesticama, kad su optuzene tvrdile da se vjestice sastaju i da su i one bila pozvane na takav skup, ali da su pukim slucajem bile sprijecene - spasavajuci se tako od rizika da puste masti na volju.

Isto je tako tesko povjerovati popisima "zabluda bosanskih heretika", koje su sastavljali franjevci u Italiji potkraj 14. stoljeca i koji su prikazivali Bosance kao tvrdokorne dualiste katarskog ili bogumilskog tipa. Jedan od tih popisa pocinje ovako: "Prvo, da postoje dva boga i da je veci bog stvorio sve duhovne i nevidljive stvari, a manji bog, Lucifer, sve tjelesne i vidljive stvari." Nadalje se odbacuju Stari zavjet, misa, crkvene gradjevine i slike, a "napose kriz".55

To je mozda moglo vrijediti za neku malu sektu "sclavonskih" ili "dalmatinskih" heretika, ali, kao sto smo vidjeli, ima valjanih razloga vjerovati da to nije bio istinit izvjestaj o Crkvi bosanskoj. Zapravo se ti popisi "zabluda" tako dobro slazu s katarskim modelom da se namece prilicno ocito objasnjenje: kad je od talijanskih klerika zatrazeno da iznesu analize ili opovrgnuca "patarenskih" zabluda, oni bi jednostavno potrazili u svojim knjiznicama traktate napisane protiv "patarena" (drugim rijecima, talijanskih katara) i najposlije srocili pregled katarskih vjerovanja.56 Slicne se sumnje neminovno javljaju i kad je rijec o sistematskim popisu "manihejskih" zabluda kojih su se morala odreci tri bosanska plemica na zahtjev inkvizitora, Juana de Torquemade, 1461. godine u Rimu. Isto je tako upitna i sva osnova nenadane provale papinskih pogrda na racun "manihejaca" u Bosni u cetrdesetim i pedesetim godinama 15. stoljeca.57

U cetrdesetim godinama franjevacka je ofenziva (kao sto smo vidjeli u prethodnom poglavlju) bila vec u punom zamahu. Negdje pred proljece 1453. godine djed ili glavar Crkve bosanske napustio je teritorij same Bosne i potrazio utociste kod hercega Stjepana Vukcica. Nesto kasnije te iste godine, sudeci po pismu patrijarha Gennadiosa II. u Carigradu, djed je presao na pravoslavnu vjeru.5*

Ako je taj podatak tacan, valja pretpostaviti da je Crkva bosanska bila vec znatno oslabljena tim djedovim postupkom, jos prije nego sto je kralj Tomas 1459. godine poceo sluzbeno progoniti Crkvu bosansku.

Doslo je do ostrog nadmetanja izmedju Katolicke i Pravoslavne crkve oko toga koja ce od njih dvije primiti pod svoje okrilje vise bivsih pripadnika Crkve bosanske.

Jedan je franjevac zapisao da su mnogi "heretici" presli na katolicku vjeru, ali da im je episkop Srba ("Rascianorum": zitelja Raske) zabranio da se pomire s Rimom.59 Posto je pridobio bosanskog djeda na svoju stranu, mozda je racunao da i on ima pravo na svoje stado? Stoga je akcija koju je preduzeo 1459. godine kralj Tomas vjerojatno imala za cilj sprijeciti daljnji odljev vjernika u krilo Pravoslavne crkve.

Prisilno preobracanje 2000 krstjana i odlazak cetrdesetorice najtvrdokornijih u Hercegovinu zacijelo su slomili kicmu Crkvi bosanskoj. Premda ne znamo tacan broj njihovih samostana, jamacno je rijec o glavnini Crkve bosanske. Kad je 1466. godine gost Radin pismeno zatrazio od Mlecana odobrenje da se skloni u Mletke ako ga Turci natjeraju u bijeg, zapitao je usput da li moze povesti sa sobom i pedeset-sezdeset clanova svoje sekte. To je vjerojatno bio ukupan broj preostalih pripadnika Crkve, ukljucujuci tu i onu cetrdesetoricu najtvrdokornijih.60

Sto se tice obicnih, laickih clanova, moguce je da ih Crkva bosanska nikad nije mnogo imala, jer kao posve redovnicki ustrojena organizacija nije imala potrebnu teritorijalnu strukturu zupa. Osim toga, koliki god bio broj laickih pripadnika u doba njena procvata, taj je broj morao znatno opasti za vise od jednog stoljeca katolickog prozelitizma potpomognutog drzavom. Stoga se cini da se u vrijeme kad su Turci preuzeli vlast, Crkva bosanska bila vec raspala i stvarno ugasila.

U otomanskim katastarskim knjigama u Bosni za 15. i 16. stoljece, u kojima su ljudi razvrstani po vjerskoj pripadnosti, neki su bili uneseni i kao kristian (nasuprot uobicajenoj rijeci za krscane, gebr ili käßr, sto znaci nevjernik, kojom bijahu oznaceni i katolici i pravoslavni). U prvim takvim knjigama navedena su dva-tri citava sela kao kristian, ali je njihov ukupan broj neznatan: u svom tom razdoblju pojavljuje se manje od 700 takvih pojedinaca.61

Historicar koji je proucio tu gradu (i koji je pristasa "bogumilske" teorije) drzi da su ti kristiani samo "izabranici" Crkve bosanske, a da su obicni clanovi navedeni pod oznakom gebr ili kafir. Ipak, nece biti da ima pravo. Turci su tu navodili samo vjersku pripadnost: musliman, Zidov, nevjernik i kristian.62

U cijelom razdoblju od 1468. godine (prve katastarske knjige) do potkraj 16. stoljeca samo dva imena nose titulu gost. Reklo bi se da je na taj nacin ocuvan sicusan ostatak tradicije odrzavajuci se nasljedivanjem zaredjenja u stilu "sam svoj majstor". Jedan katolicki svecenik, Albanac Peter Masarechi, koji je obisao Bosnu u dvadesetim godinama 17. stoljeca, spominje u svom izvjestaju "patarene" koji zive bez pravih svecenika i sakramenata, "sa svecenikom koga je izabrao sam narod, bez ikakva zaredjenja".63 Ali cak se i taj ostatak napokon zatro ne ostavljajuci za sobom nista do nepouzdana skupnog sjecanja, narodne historije i mitova.
King Kikapu
 
Postovi: 1168
Pridružen/a: 11/08/2005 09:56
Lokacija: hrasno brdo

PostPostao/la njonjica dana 22/09/2006 22:59

Noel zaista ima zanimljiv pristup, i ocito je, barata cinjenicama. Mada ima i par "mozda".
Meni je ovo prvi put da neko Crkvu Bosansku povezuje sa istocnom crkvom, odnosno pravoslavnom. Mozda postoje neke male slicnosti u bogosluzenju, ali pravoslavna crkva kao i katolicka je prepuna idola sto u maniheizmu nije slucaj.
Crkva Bosanska je bila manihejska a maniheizam i pravoslavnje su dva totalno razlicita vjerovanja.

Da li vam je poznato da li se neko od islamskih istoricara bavio ovom tematikom?


Btw, drago mi je sto je tema malo "zivnula" :)
Avatar
njonjica
 
Postovi: 3175
Pridružen/a: 05/06/2006 02:45
Lokacija: In Spe

PostPostao/la King Kikapu dana 22/09/2006 23:04

ali noel malcolm naglasava da crkva bosanska nije bila manihejska
King Kikapu
 
Postovi: 1168
Pridružen/a: 11/08/2005 09:56
Lokacija: hrasno brdo

PostPostao/la Dezze dana 22/09/2006 23:11

A sta znaci manihejska??? Moze li neko objasniti...

Nisam bas upoznat sa temom, ali to u narednom periodu namjeravam promijeniti :-D
Dezze
 
Postovi: 1291
Pridružen/a: 16/06/2005 19:59

Re: BOGUMILI

PostPostao/la njonjica dana 22/09/2006 23:12

njonjica je napisao/la: Bogumili su bili gnosticka sekta iz Bugarske koja je ovdje nasla skloniste nakon progonstva Bizantije. Covjek po kojima je sekta dobila ime zvao se Bogomil, a ne Bogumil kako se cesto misli.


Bogumili su pobjegli pred Bizantima - pravoslavnom crkvom i nastanili se u Bosni. Da je Crkva Bosanska imala slicnosti sa pravoslavljem, odnosno da je bila njen ogranak, mislis li da bi Bogumili mogli ostati u Bosni?
Sigurna sam da ne bi.
Avatar
njonjica
 
Postovi: 3175
Pridružen/a: 05/06/2006 02:45
Lokacija: In Spe

PostPostao/la njonjica dana 22/09/2006 23:39

Dezze je napisao/la:A sta znaci manihejska??? Moze li neko objasniti...

Nisam bas upoznat sa temom, ali to u narednom periodu namjeravam promijeniti :-D


Dobro dosao.

Evo malo o maniheizmu.
http://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%A0panjolska_inkvizicija
Avatar
njonjica
 
Postovi: 3175
Pridružen/a: 05/06/2006 02:45
Lokacija: In Spe

Re: BOGUMILI

PostPostao/la King Kikapu dana 22/09/2006 23:53

njonjica je napisao/la:
njonjica je napisao/la: Bogumili su bili gnosticka sekta iz Bugarske koja je ovdje nasla skloniste nakon progonstva Bizantije. Covjek po kojima je sekta dobila ime zvao se Bogomil, a ne Bogumil kako se cesto misli.


Bogumili su pobjegli pred Bizantima - pravoslavnom crkvom i nastanili se u Bosni. Da je Crkva Bosanska imala slicnosti sa pravoslavljem, odnosno da je bila njen ogranak, mislis li da bi Bogumili mogli ostati u Bosni?
Sigurna sam da ne bi.


do dolaska turaka pravoslavaca u bosni uopste nije bilo. u 16. stoljecu turske vlasti su pocele naseljavati vlahe i srbe kako bi popunili demografske rupe nastale kugom i ratovima.

zabiljezeni obredi bosanske crkve su bili cak u suprotnosti sa bogumilskim obredima. kod bogumila nisu postojali krst niti raspelo, a kod bosanske crkve jesu.
King Kikapu
 
Postovi: 1168
Pridružen/a: 11/08/2005 09:56
Lokacija: hrasno brdo

PostPostao/la Dezze dana 23/09/2006 10:36

njonjica je napisao/la:
Dezze je napisao/la:A sta znaci manihejska??? Moze li neko objasniti...

Nisam bas upoznat sa temom, ali to u narednom periodu namjeravam promijeniti :-D


Dobro dosao.

Evo malo o maniheizmu.
http://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%A0panjolska_inkvizicija


A jel' dualisticka teorija o svemiru podrazumijeva dva bozanstva - dobro i zlo?! Za razliku od monoteisticke.......ili??
Dezze
 
Postovi: 1291
Pridružen/a: 16/06/2005 19:59

PostPostao/la King Kikapu dana 23/09/2006 11:08

Dezze je napisao/la:
njonjica je napisao/la:
Dezze je napisao/la:A sta znaci manihejska??? Moze li neko objasniti...

Nisam bas upoznat sa temom, ali to u narednom periodu namjeravam promijeniti :-D


Dobro dosao.

Evo malo o maniheizmu.
http://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%A0panjolska_inkvizicija


A jel' dualisticka teorija o svemiru podrazumijeva dva bozanstva - dobro i zlo?! Za razliku od monoteisticke.......ili??


podrazumijeva da je djavo jednako mocan kao i bog
King Kikapu
 
Postovi: 1168
Pridružen/a: 11/08/2005 09:56
Lokacija: hrasno brdo

PostPostao/la Dezze dana 23/09/2006 22:16

King Kikapu je napisao/la:
Dezze je napisao/la:
njonjica je napisao/la:
Dezze je napisao/la:A sta znaci manihejska??? Moze li neko objasniti...

Nisam bas upoznat sa temom, ali to u narednom periodu namjeravam promijeniti :-D


Dobro dosao.

Evo malo o maniheizmu.
http://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%A0panjolska_inkvizicija


A jel' dualisticka teorija o svemiru podrazumijeva dva bozanstva - dobro i zlo?! Za razliku od monoteisticke.......ili??


podrazumijeva da je djavo jednako mocan kao i bog


A to znaci da monoteisticke religije podrazumijevaju da je bog mocniji od djavola?
Dezze
 
Postovi: 1291
Pridružen/a: 16/06/2005 19:59

PostPostao/la njonjica dana 26/09/2006 18:50

Dezze je napisao/la:
A to znaci da monoteisticke religije podrazumijevaju da je bog mocniji od djavola?


Krscanstvo/Hriscanstvo uci da je Lucifer bio boziji andjeo, da se uzoholio i pao...i povukao jos neke za sobom....
Neki kazu da je on knez ovoga svijeta..
Tako da on ne moze biti niti u ravni sa Bogom, jer ovaj drugi je jednostavno-stvorio i njega.
Avatar
njonjica
 
Postovi: 3175
Pridružen/a: 05/06/2006 02:45
Lokacija: In Spe

PostPostao/la hrabren miloradovic dana 13/11/2006 07:42

Ako ko zeli da nazre bogumilsku filozofiju to jedino moze videti u delu "luca mikrokozma" od Njegosa jer po nekim ovo delo odise "nasim" balkanskim narodnim smislom koji je nesumnjivo proizisao iz bogumilstva.
Avatar
hrabren miloradovic
 
Postovi: 372
Pridružen/a: 24/07/2006 20:39

PostPostao/la DobroJutroKolumbo dana 13/11/2006 09:03

LOL :roll:
Avatar
DobroJutroKolumbo
 
Postovi: 2021
Pridružen/a: 19/10/2006 10:20
Lokacija: BiH , 71000 Sarajevo , Eglema-beglema 123

PostPostao/la mačak u čizmama dana 13/11/2006 21:35

hrabren miloradovic je napisao/la:Ako ko zeli da nazre bogumilsku filozofiju to jedino moze videti u delu "luca mikrokozma" od Njegosa jer po nekim ovo delo odise "nasim" balkanskim narodnim smislom koji je nesumnjivo proizisao iz bogumilstva.

hrabrene, prvo želim da te pitam da li si ti pročitao Luču,
i šta ti znači ovo "nasim" balkanskim narodnim smislom

mislim, kako se povezalo filozofso-religijsko pitanje koje postavlja čovjek u Luči - sa bogumilstvom :?
mačak u čizmama
 
Postovi: 1197
Pridružen/a: 17/03/2004 10:18

PostPostao/la hrabren miloradovic dana 14/11/2006 04:18

Ja sam je citao i ako ponovo ti to uradis videces da je u luci osnovna postavka borba dobra i zla u svom prapocetku(sto je osnova svih dualistickih verovanja) koju njegos doduse koristi kao alegoriju borbu za oslobodjenje od turaka.
A taj "nas" balkanski smisao je zbog toga sto bogumili kad su se pojavili bili su prvi koji su tadasnjem obicnom narodu ponudili smisao bez svojih gospodara,odprilike kao "komunisti".
Oni su bili veliki problem tadasnjim vladarima pa su progonili ali zadrzali su se u bosni doduse u drugom obliku kao crkva bosanska koja je "pravni naslednik" bogumila.
Posto "nasi" narodi sami po sebi nisu religiozni takva doktrina i filozofija je bila prihvatljiva i kreirala je mentalitet,jer gledajuci kod "nas" praktikovanje islama,pravoslavlja i katolicizma narocito u bugarskoj,makedoniji,srbiji i naravno bosni vidi se preterano pozitivni i preterano fatalisticki stav,on je danas naravno surogat svega i svacega ali ipak postoji.

Evo mali deo


Poj mi dakle, besamrtna tvari,
strašno tvoje s neba padenije
i vremeno tvoje zatočenje
u judoli tuge i žalosti!
Kakva te je sila nečestiva
da sagr'ješiš Bogu prevlastila,
da vječnoga popireš zakone?
Što je jarost besmrtnoga tvorca
na zlo tvoje toliko ražeglo?
Pričaj meni tužnu tvoju sudbu!

Ah, strašnoga tvoga padenija!
Ah, užasa što smrtne postiže!
Tužnoga smo mučenija žertva
rad pogubnog toga prestuplenja.
Zaborave san te obuzeo,
ti si prvo blaženo bitije
i istočnik besamrtne sreće,
rajska polja, vječito blaženstvo,
životvorni pogled stvoritelja
zaboravi nesrećnoj predala.

Istrgni se, iskro božestvena,
iz naručja mračne vladalice,
podigni se na svijetla krila,
raspali se plamom besmrtnosti,
skini mene sa očih mojijeh
neprozračnu smrtnosti zavjesu,
tupe moje otrgni poglede
od meteža ovog ništožnoga,
uvedi ih u polja blažena,
u tvorenjem osveštanom hramu
Avatar
hrabren miloradovic
 
Postovi: 372
Pridružen/a: 24/07/2006 20:39

PostPostao/la mačak u čizmama dana 14/11/2006 23:15

Komentar neodoljivo podsjeća na Šta djeca znaju o zavičaju :wink:
mačak u čizmama
 
Postovi: 1197
Pridružen/a: 17/03/2004 10:18

PostPostao/la hrabren miloradovic dana 14/11/2006 23:55

mačak u čizmama je napisao/la:Komentar neodoljivo podsjeća na Šta djeca znaju o zavičaju :wink:


Molim te ocitaj mi bukvicu sa tim obimnim stivima , a ja cu kao dete da gledam i upijam tvoje ocinsko-filozofske teze o temi.
Daj ucini to malisanima , ponudi nam real story. :D :D
Pozdrav
Avatar
hrabren miloradovic
 
Postovi: 372
Pridružen/a: 24/07/2006 20:39

PostPostao/la black dana 15/11/2006 00:09

STECAK

Neka oprosti gospodja Europa,
ona nema spomenike kulture.
Pleme Inka u Americi ima spomenike,
Egipat ima prave spomenike kulture.
Neka oprosti gospodja Europa
samo Bosna ima spomenike.
Stecke.
Sta je stecak?
Olicenje gorstaka Bosanca!
Sta radi Bosanac na stecku?
Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku!
Ali nigdje, nigdje, nikad, niko nije pronasao stecak
na kome Bosanac kleci ili moli.
Na kome je prikazan
Na kome je prikazan kao suzanj...


Krleza
Avatar
black
 
Postovi: 13524
Pridružen/a: 19/06/2004 16:00
Lokacija: ispod tresnje

PostPostao/la _BosanaC dana 15/11/2006 10:26

black je napisao/la:STECAK

Neka oprosti gospodja Europa,
ona nema spomenike kulture.
Pleme Inka u Americi ima spomenike,
Egipat ima prave spomenike kulture.
Neka oprosti gospodja Europa
samo Bosna ima spomenike.
Stecke.
Sta je stecak?
Olicenje gorstaka Bosanca!
Sta radi Bosanac na stecku?
Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku!
Ali nigdje, nigdje, nikad, niko nije pronasao stecak
na kome Bosanac kleci ili moli.
Na kome je prikazan
Na kome je prikazan kao suzanj...


Krleza


Ejs Bosanac? Ne pise Bosnjak?
_BosanaC
 
Postovi: 8452
Pridružen/a: 16/08/2005 14:02
Lokacija: Sarajevo

PostPostao/la Pearl dana 15/11/2006 10:29

_BosanaC je napisao/la:
black je napisao/la:STECAK

Neka oprosti gospodja Europa,
ona nema spomenike kulture.
Pleme Inka u Americi ima spomenike,
Egipat ima prave spomenike kulture.
Neka oprosti gospodja Europa
samo Bosna ima spomenike.
Stecke.
Sta je stecak?
Olicenje gorstaka Bosanca!
Sta radi Bosanac na stecku?
Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku!
Ali nigdje, nigdje, nikad, niko nije pronasao stecak
na kome Bosanac kleci ili moli.
Na kome je prikazan
Na kome je prikazan kao suzanj...


Krleza


Ejs Bosanac? Ne pise Bosnjak?


ma ne valja ti ova pjesma nista.. odmah ne lektorisanje.. da se izvrse potrebne prepravke.. :D
Pearl
Moderator
 
Postovi: 3406
Pridružen/a: 26/01/2006 16:08
Lokacija: www.dobro.ba

Sljedeća

Natrag na Religija

Online

Trenutno korisnika/ca: Ali Kemal i 5 gostiju.