A.Izetbegovic-Biografija

Stranke, političari... Recite i Vi svoje mišljenje!

Moderator/ica: Chmoljo

Re: A.Izetbegovic-Biografija

PostPostao/la SnezanaM dana 06/05/2009 21:39

Bilo bi bolje PUNO bolje, da je neka razumnija osoba bila tad na celu BiH.
SnezanaM
 
Postovi: 317
Pridružen/a: 18/01/2009 01:23

Re: A.Izetbegovic-Biografija

PostPostao/la KatarinaKosaca dana 06/05/2009 21:43

SnezanaM je napisao/la:Bilo bi bolje PUNO bolje, da je neka razumnija osoba bila tad na celu BiH.


A, molim te po čemu je bio nerazuman? Molio MIloševića da se sačuva Yu, sa Kirom nudio neku stepenastu federaciju. Bio je razuman do granice pacifizma što je u onim uvjetima bilo ravno smoubojstvu. Sve mu se može prigovoriti, ali ne nerazumnost.
Avatar
KatarinaKosaca
 
Postovi: 12402
Pridružen/a: 30/08/2008 17:28
Lokacija: U Orwelovom ministarstvu istine i ljubavi

Re: A.Izetbegovic-Biografija

PostPostao/la Nekako s proljeća dana 06/05/2009 21:53

Vodenjak je napisao/la:Mislim, stvarno ste zaista... :-)

Google nadje sve pa i ovo:
http://www.camo.ch/biografijaai.htm

Samo, znam mishevi... Vise vi volite udarati po @Fairu...
Ko da vas zanima izvor, ha? :wink:


Nema potrebe za tim Vodenjak, ja cu reci da ni izvor koji ja navedoh ne mora znaciti da je relevantan.Kao ni link koji mi je takoder poznat i ciju sam sadrzinu davno upoznao.Sve su to fragmenti teme-biografije Izetbegovica.Pa i onog sto Fair prezentira.Svi mozemo malo poraditi nakulturi dijaloga i tako suziti prostor ...patologiji.
Nekako s proljeća
 
Postovi: 2029
Pridružen/a: 01/12/2006 23:59

Re: A.Izetbegovic-Biografija

PostPostao/la KatarinaKosaca dana 06/05/2009 21:55

Nekako s proljeća je napisao/la:Nema potrebe za tim Vodenjak,


Slažem se da nema potrebe neistomišljenike nazivati miševima. Onako baš glupo :D
Avatar
KatarinaKosaca
 
Postovi: 12402
Pridružen/a: 30/08/2008 17:28
Lokacija: U Orwelovom ministarstvu istine i ljubavi

Re: A.Izetbegovic-Biografija

PostPostao/la Fair Life dana 06/05/2009 22:04

ekvivalent je napisao/la:
Fair Life je napisao/la:Diplomirani pravnik, predsjednik Predsjednistva Bosne i Hercegovine i Stranke demokratske akcije od 1990. godine. Rodjen je u bosnjackoj (muslimanskoj) porodici u Bosanskom Samcu u sjevernoj Bosni 8. augusta 1925. godine.
Zanimljivo je spomenuti kako je familija Izetbegovic porijeklom iz Beograda, kojega napustaju 1868. godine nakon poraza turske vojske od Srba.
Od stanovitog bega Izeta uzimaju prezime i postaju Izetbegovici. U Sarajevo doseljavaju 1928. godine. U Sarajevu Alija Izetbegovic krece u musku realanu gimnaziju. Vec u prvom razredu ide na popravni iz biologije i gimnastike, u drugom pada na geografiji, a u petom polazi popravni iz povijesti. U sestom ga je skola konacno krenula - zbog prekida nastave uslijed pocetka rata svi ucenici dobivaju iste ocjene.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata bavi se humanitarnim radom. Rasciscava rusevine sarajevskih dzamija i skriva Muslimane od cetnika. Kratko je vrijeme bio clan SKOJ-a, nakon cega se uclanjuje u Mlade Muslimane. Dana 1. marta 1946. godine, za vrijeme odsluzenja vojnog roka, po njega dolaze pripadnici KNOJ-a. Zbog panislamske aktivnosti i pripadnosti organizaciji Mladi Muslimani, osudjen je na tri godine zatvora. Za vrijeme robije radi na izgradnji zgrade Centralnog komiteta SK BiH (Saveza komunista Bosne i Hercegovine).
Nakon izlaska iz zatvora studira pravo i radi kao pravni savjetnik u firmi Bosna. U to vrijeme nacionalno se izjasnjava kao Srbin. Uskoro ponovo otkriva da je Musliman i 1970. pise znamenitu Islamsku deklaraciju. Zbog toga je proglasen nacionalistom koji zagovara etnicki cistu Bosnu i Hercegovinu, te je osudjen (tzv. Sarajevski proces) na 14 godina zatvora. Kazna mu je dva puta smanjivana, da bi na kraju, zalaganjem eminentnih pravnika Koste Cavoskog i Vladimira Seksa odrobijao pet godina i osam mjeseci. Kaznu je odsluzio u Foci, usavrsivsi u zatvoru tapetarski zanat. Iz zatvora je pusten 1988. godine.
Po izlasku iz zatvora na poziv svog prijatelja Adila Zulfikarpasica odlazi u Zürich. Godine 1989. osniva Muslimansku stranku u Jugoslaviji (MSUJ). Ta stranka nije dugo opstala pa u maju 1990. osniva Stranku demokratske akcije (SDA). Nakon prvih visestranackih izbora ulazi u Predsjednisvo BiH, te biva izbaran za prvog predsjednika Predsjednistva (sedmoclano tijelo kojeg su cinila po dva predstavnika Muslimana, Srba i Hrvata te jedan predstavnik ostalih etnickih grupa). Za predsjednika ga je predlozio Fikret Abdic, koji je medju Muslimanima dobio najvise glasova na izborima, a kandidaturu je prvi podrzao Nikola Koljevic iz SDS-a (Srpska Demokratska Stranka). Za vrijeme rata u Hrvatskoj umiruje gradjane tvrdnjama da rat u Bosni i Hercegovini nije moguc, vec tek manji incidenti. Istovremeno poziva regrute iz Bosne i Hercegovine da ne odlaze u JNA (Jugoslavenska narodna armija).
U martu 1992. u Bosni i Hercegovini je odrzan referendum za nezavisnost BiH, kada je vecina Muslimana i Hrvata glasala za nezavisnost BiH, dok je vecina Srba bojkotovala glasanje. Izetbegoviceva vlada objavila je deklaraciju o nezavinosti Bosne i Hercegovine isti mjesec. Kao odgovor na to bosanski Srbi proglasili su vlastitu drzavu - Srpsku republiku Bosnu i Hercegovinu, kasnije Republiku Srpsku. U aprilu 1992. pocinje cetverogodisnja agresija u Bosni i Hercegovini. Ponavlja se scenarij vec vidjen u Hrvatskoj - srpski nacionalisti zauzimaju dijelove BiH proglasavajuci ih autonomnim podrucjima (sada vec zaboravljene tzv. SAO - Srpske autonomne oblasti). Hrvatski nacionalisti nesto kasnije proglasili su Hrvatsku Zajednicu Herceg Bosnu (HZ HB) na teritoriju koji su oni kontrolisali i oformili svoju vojsku - Hrvatsko vijece odbrane (HVO).
Po povratku s konferencje u Lisabonu (Portugal) 1992. godine na sarajevskom aerodromu zarobljava ga general Djurdevic, trazeci da se iz obruca u centru grada pusti general Kukanjac sa svojom vojskom. Srecom po Izetbegovica, dolazi do sporazuma "posvadjanih" strana te Kukanjc izlazi iz Sarajeva sa svojim jedinicama, a Izetbegovic biva pusten. U novembru 1995. Izetbegovic je s hrvatskim predsjednikom Franjom Tudjmanom i srpskim predsjednikom Slobodanom Milosevicem potpisao mirovni sporazum u Daytonu, Ohio. Taj ugovor dao je 51 % teritorija Bosne i Hercegobive muslimansko-hrvatskoj federaciji, a ostatak srpskoj republici. Skladno tom ugovoru multinacionale vojne snage (IFOR) predvodjene NATO paktom rasporedjene su sirom BiH.
Politicki protivnici Aliji Izetbegovicu predbacuju preveliko oslanjanje na zatvorski krug prijatelja, kontinuirano los izbor kadrova i kolebljivost. Oni ostriji predbacuju mu da od Bosne pravi klasicni begovat. Ono sto je cinjenica, jeste, da cim je postao predsjednik Predsjednistva BiH - sina Bakira, arhitektu, postavlja za direktora za izgradnju grada, a kcerku Sabinu najprije za licnog prevodioca, potom sekretaricu, a naposljetku i za seficu kabineta. Za vrijeme rata u BiH Izetbegoviceva supruga kao izbjeglica odlazi u Tursku, a kcerka neko vrijeme provodi na Bracu. Mi smo na neki nacin i Istok i Zapad; jer smo muslimani - mi razumijemo dileme islamskog svijeta; jer smo evropski narod - mi razumijemo dileme Zapada, teza je na kojoj je gradio svoje dobre odnose i sa Istokom i sa Zapadom. Deklarativno se nikada nije prestao zalagati za cjelovitu i demokratsku Bosnu i Hercegovinu, ali unatoc tome, njegov utjecaj nikada se nije prosirio izvan bosnjackog naroda.
Za razliku od druga dva potpisnika Daytonskog sporazuma, Izetbegovic se 14. oktobra 2000. povukao iz politike otisavsi u mirovinu i napustajuci mjesto predsjednika Predsjednistva Bosne i Hercegovine. Na Izetbegovicevo mjesto privremeno je (do izbora) dosao Halid Genjac, visoki namjestenik u SDA i dosadasnji zamjenik predsjednika Zastupnickog doma parlamenta BiH.

"laz je vid naseg patriotizma,ona nas je odrzala kroz istoriju,lazimo inventivno i kreativno" dobrica cosic
dobrice jes to ti :-)


KO, KAKO I ZASTO UBIJA BOSNU

- ANONIMUS -


- I –

U posljednjem ratu u Bosni okupili su se svi ratovi od njenog postanka (a u Bosni je bilo dosta ratova, barem po dva za svaku generaciju u posljednjem mileniju) i svi su imali svoje oltare i portale, svoje huskace, svoje telale, svoje barjaktare, svoje ratne formacije i bojna polja, svoje saveznike i svoje izdajnike, svoje..., jedino dobri Bosnjo nije imao nista vise od zive glave i nebeskog uzglavlja prionulog za bosanska brda. Osnovao je drzavu za svoju dusu i, konacno, u Bosni ostao i bez drzave i bez duse.

Ali ni to nije kraj price – dok dobri Bosnjo kao samotvor suti, stvorovi koji su protjerali Bosnu iz Bosne ponovo divane o bosanskoj drzavi i dusi bosanskoj, kao da je Bosna Aladinova carobna lampa. Nerotkinje vise ne moraju krasti komadice obeliska sa njegovih nekropola, bezimeni kameni spavaci su s dobrim Bosnjom ionako s heretickog neba pali. Gomilaju se nove munare i zvonici (kao uporista mrtvorode vlasti i vlastodrzaca, niposto – vjere i vjernika), doista njih je na dunjaluku malo (doduse, bosansko Medjugorje nije pod miloscu Vatikana; mozda je na piramidi u Visokm prebivao biocentricni Perun). Promoviraju se novi generali da se brane i napadaju po nedosanjanim gradinama i gradovima. Slijedbenici Alije Izetbegovica, Franje Tudjmana i Slobodana Milosevica (znaci: Hitlerovi sljedbenici) nadaju se da vise nece imati ko za Bosnu ratovati i moci ce je u miru definitivno izbrisati na suncevoj mapi nade i beznadja. Pod supervizijom politickih predstavnika s najviseg nivoa medjunarodne zajednice, razvili su i legalizirali najjaci paradrzavni aparat u historiji ljudske zajednice. Ozakonili su svoju silu, pa okupaciona sila koju su u Bosnu doveli da ih od nje zastiti nije im vise potrebna - zato na sve nacine pokusavaju da joj Bosnu omrznu. Razorili su sve sto se dalo razoriti na tijelu i u dusi Bosne. Za eventualno prezivjele, koje nisu uspjeli pobiti, porobiti ili rastjerati a u koje sumnjaju da su razumjeli njihovu namjeru i protiv nje su, pripremili su svoj koalicioni Haag, moj Prijatelju.

- II -

Dayton je – pripremljen od strane Milosevicevih (srbonacistickih) vojnika, Tudjmanovih (krofasistickih) bojovnika i Izetbegovicevih (klerofasistickih) propovjednika - samo nastavak milenijske invazije na Bosnu i Bosnjane. Nasrtaji na Bo(h)snu (Boh – Bog; ime rijeke u danasnjoj Ukrajini, prapostojbini Boha), Boziju (ne: bogumilsku!) zemlju zapoceli su s nepristajanjem Bosnjana na put izdaje duhovne tradicije i, s izdajom, na podjelu juznoslavenske zajednice - kojim su krenuli njihovi zapadni i istocni susjedi. Usto, razlog za bosnjansku „tvrdoglavost“ bio je i taj sto su bili svjesni cinjenice da jedino njegovanjem principa afirmacije mogu sacuvati Bosnu. To iskustvo stekli su na stjecistu puteva i bespuca, nada i beznadja u zahvatu Velikog puta, a u susjedstvu s velikim civilizacijama (medju kojima je i Hazarija). I doista, pritisci Vatikana i Porte samo afirmirali suverenitet Bosne - kao azila, a ne kao egzila. Pod vlascu Gotromanica (preci su im na obalama Boha usli u zajednicu sa Bohima) Bosna je dozivjela puni procvat. Bosna i Bosnjani su dva stoljeca odolijevali novoj, osmanskoj invaziji, dok nije – uz svesrdnu pomoc reformatora – pred ocima svijeta izgorjelo jedno ugledno kraljevstvo. (Bihac je izgorio 1592. godine, stotinu i trideset godina nakon venecijsko-firencijske zalopojke.)
Mada su slijedili bljesak starozavjetne munje, Izetbegovicevi preci Bosnjane nisu smatrali „kitabijskom manjinom“. Stoga, nije im bio cilj da ih „potcine i zastite“, pa su bezobzirno nasrnuli na njihov fizicki, drzavni i kulturni suverenitet. Bosnjani, i Albanci, su prihvatili Kur'an (to je neodgodiva cinjenica; uvazavajuci Boziju poruku Muhamedu: „Saljem ti ga na cistom Arapskom – maternjem jeziku - da ga bolje razumijes.“ – Mico Ljubibratic ga je preveo, a prevod je stampan 1895.), ali ne odricuci se vlastite tradicije, koja je, svakako, pripadala kontinuitetu biocentricne (Bozije) tradicije. Ta tradicija u Bosni zapisana je u cistoti preko 60.000 stecaka (konkviskadori su opoganili cistotu biljega Indijanaca, a „gazije“ – rukom klesara iz Vlaske - cistotu bosnjanskih biljega). U medjuvremenu, Bosna je naseljavana nebosnjanskim „genima“, koji ce od nje napraviti „zemlju rata“. Osmanlije su vjerovale da ce uz njihovu pomoc moci, konacno, zakljuciti kako „nema vise Bosne, a nece biti ni Bosnjana“, koji ce ginuti „za drzavu koja nikad nije postojala niti ce”.
Bez prilike da dodju do daha, Bosnjani su docekali nove invazije. Saljuci Brosa u Bosnu, nadvojvoda Franjo Ferdinand ga savjetuje: „Najprije ih treba sve staviti u isti kotao, a zatim pustiti da katolici isplivaju na povrsinu“. Na isti nacin a u svoju korist razmisljaju i savjetnici pravoslavne provenijencije, ali i ostaci osmanske krvi.

Od sedam ofanziva, Josip Broz je pet vodio (zapisano je: dobio) u Bosni, a ne u Nedicevoj Srbiji, Pavelicevoj Hrvatskoj, DJujicevoj Crnoj Gori i Rupelovoj Sloveniji. Tek kada su Saveznici slomili nacizam obznanio je, iz Beograda, da je, uz narodni i oslobodilacki rat, u Jugoslaviji izvedena i komunisticka revolucija. Zasto to nije ucinio iz Sarajeva? Nije, jer su mu, zadojenom proleterskim nacionalizmom, bili blizi i izgledniji postojeci nacionalizmi, a Bosna ga je podsjecala na suzivot – i Bozije celjadi! Odgovaralo mu je da Bosna ne bude izuzetak, nego - bezimena historija. Mada se moze reci da je 25. novembra 1943. godine obnovljena drzavnost Bosne, istina je i da je Bosnjanima uskraceno pravo na postojanje. Ne uvazavajuci cinjenicu da se u Bosni raspalo Rimsko, Otomansko i Austro-Ugarsko carstvo - jer Bosna (prirodno, a ne privremeno stanje) ima vise pameti, vjere i ljubavi u zemlji nego sve njene musterije u glavi - hraneci Bosnu kukavicjim jajima: Josip Broz je hranio i propast Jugoslavije.

Moglo bi se ustvrditi da je milijun ljudi u sredistu Jugoslavije jedna od brojnih nacija islamske vjere u svijetu, ali jedina „muslimanska nacija“ (Hugh Seton-Waston, 1979). Autor se pita: “Sto su oni zapravo? Bili su sigurni da nisu ni Srbi ni Hrvati, a sluzbena je doktrina (realisticki) pobijala da postoji jugoslovenska nacija. Nisu se mogli nazvati bosanskom nacijom, jer bi bilo tasko lisiti Srbe i Hrvate koji zive u Bosni njihovog bosanskog karaktera”. Autor naglasava da su „ujedinjeni vjerom, historijskom i kulturnom tradicijom, tvorili kompaktnu zajednicu, sto se ne moze ustvrditi ni za narod Pakistana”. Medjutim, autor ne vidi ono sto proganja Izetbegove potomke: da tu naciju treba islamizirati (ili – reislamizirati, po najnovijem divanu Mustafe Cerica). Autor, takodje, ne vidi ni ono zbog cega ce Milosevicevi vojnici i Tudjmanovi bojovnici nasrnuti na tu naciju, tvrdeci da i ne postoji. Alija Izetbegovic, Slobodan Milosevic i Franjo Tudjman znaju za odgovor Husein Kapetana Gradascevica: “Ima Bosne, beglerbeze i Bosnjana u njoj! Bili su prije vas i, ako Bog da, bit ce i poslije vas!”

- III -

«Za propragadnu aktivnost Katolicke crkve u Jugoslaviji karakteristicna je teznja za okupljanjem i pridobijanjem sto veceg broja gradjana, a ne samo vernika, preko kojih bi se aktivnost crkve prosirila u narodu i odvijala ´u ime naroda´... ´Brigu za svoj narod´ Srpska pravoslavna crkva pokusava da dokaze velicanjem srpske nacionalne mitologije i istorije i stvaranjem uslova za sto vecu identifikaciju verskog i nacionalnog u funkciji sireg delovanja s pozicija crkve. U tom smislu se najcesce koristi argumentacija o ´teskom polozaju Srba na Kosovu, ali i u Lici i Bosni i Hercegovini´... Za informativno – propagandno delovanje Islamske verske zajednice karakteristicno je da formalno korektnim odnosom prema drustvenoj zajednici pokusava da pridobije sto veci broj sledbenika, ali i ostvari sto bolji materijalni polozaj verske zajednice. Za razliku od glasila drugih verskih zajednica, listovi Islamske zajednice, u tom cilju, reaguju na antijugoslovensko pisanje inostrane stampe, demantirajuci tvrdnje o navodnom teskom polozaju islamskih vernika u SFRJ...» (Savezni sekretarijat za narodnu odbranu. Politicka uprava. Za internu upotrebu. Specijalni rat. Psiholosko – propagandni aspekt. Jedan. Beograd, decembar, 1985. godine).

Koji mjesec ranije, Savezni sud je Aliji Izetbegovicu izrekao kaznu od devet, umjesto ranije izrecenih dvanaest godina zatvora. Dobrica Cosic je, sa 12 akademika, potpisao peticiju trazeci pomilovanje za njega i one koje ce on predvoditi u realiziranju Memoranduma. Takodje, Papa se, preko kardinala Kuharica, zelio zauzeti za njih.
Samo onaj ko nije htio da vidi, nije ni vidio kako je, nakon 1980. godine, pocela zavrsna faza rusenja Jugoslavije. Jedina nepoznanica bila je: Bosna! Trebalo bi biti suprotno, ali po shvatanju onih koji ne mogu da shvate i cije shvatanje, u pravilu, prethodi biocentricnim katastrofama, Bosna je u miru predvorju a u ratu u dvoru. Ukoliko bi joj se nametnuto neko ko Bosnom nece braniti Bosnu, Bosna bi i u ratu ostala u predvorju i, definitivno, ne bi vise imala priliku da bilogdje doceka bilokakav mir.

Istina je, Islamska deklaracija bi bila nepostojeci zapis ispod ruze prohujale Otomanske imperije (Izetbegovici su, u srpskoosmanskom paketu stigli iz Beograda u Bosnu), ukoliko se zanemare dva pitanja, a ona su: zasto im je za njega sudjeno i kakve je posljedice imao po Bosnu i Bosnjane?

Alija Izetbegovic je svoju politicku promocija zapoceo u Foci, 25. avgusta 1990. godine, rijecima: "Kunemo se Bogom istinitim, Foca se vise ponoviti nece." Bez obzira sto je, klanjanjem dzenaze (u odsutnosti) za zrtve pokolja koji su 1942. godine izvrsile srbonacisticke horde, manipulirao osjecanjima prisutnih (od kojih, vjerovatno, niko nije bio procitao Islamsku deklaraciju niti Islam izmedju Istoka i Zapada – te nije mogao ni znati na cemu je zasnovana „istina“ Alije Izetbegovica), bio je svjestan da vecinom nisu dosli s namjerom da njemu pruzi politicku podrsku, nego s namjerom da se suprotstave povampirenom srbonacistickom projektu. Njegova manipulacija zapocinje u zatvoru, razmisljanjem o njegovoj nevinosti, jer je on samo (bas u Bosni) sanjao "svoje snove o slobodi i boljem zivotu muslimanskih naroda" od Maroka do Indonezije. Mada je svjestan da bi sudski proces mogao biti "kod obicnog covjeka prihvacen kao napad na vjeru" a kod islamskog i zapadnog svijeta kao "napad na islam i nasrtaj na slobodu i ljudska prava", Alija Izetbegovic – sklon poluistinama - ne priznaje da su Beograd i Zagreb od njega napravili mucenika, kako bi gurnuli Bosni u amanet i skupa s njim na Bosnu nasrnuli. On uporno vjeruje da ga je Stvoritelj, citavo stoljece po propasti, ponovo vratio u igru. Ili, sto je podlije, tako se samo ponasa. Upravo tim slijedom, Alija Izetbegovic formira muslimansku stranku, shvata da je pogresno procijenio ulogu mamca i drsko i bezobrazno kamuflira stvarnu namjeru formiranjem Stranke demokratske akcije. Ona nije nikakva demokratska stranka, vec "pokret zasnovan na islamskoj ideologiji i s jasnim moralnim i idejnim kriterijima pripadnosti". Cilj joj je "islamiziranje" Muslimana (Izet ih je uveo u dzamiju – da ih Alija izuje!), sto je posao propovjednika, a ne vojnika i bojovnika. Posto se: „Narod koji spava moze probuditi samo udarcima“, vojnike je imao Slobodan Milosevic a bojovnike (general) Franjo Tudjman – spremne da naprave prostor i olaksaju posao propovjednicima Alije Izetbegovica.

Druga uzdanica za „razvlacenje bosnjanske pameti“ i razbijanje Bosne, bio je Fikret Abdic. Dok nije postao „Babo“, Kladusa i okolina su jos bili „krajina“. To se za noc promjenilo. Kako? Odakle je stigao „Babo“ - stigle su i mjenice. Znalo se sta Beogradu znaci Kordun, Banija i Lika: „... to je, brale, cvrsce od celika.“ S „cvrscim od celika“ nisu mogli istovremeno naseliti Srem, Banat i Backu i sacuvati Kordun, Baniju i Liku. Znali su da to zna i Zagreb, koji ceka priliku. Ranija ratna iskustva nisu im isla naruku, trebalo je za jugoslovenskog vakta situaciju promijeniti i – s Fikretom Abdicem – ojacati granicu Karlobag – Karlovac – Virovitica. Cim su se mjenice materijalizirale iz Srbije je stigao i novinar da napadne buduceg predsjednika Presjednistva SFRJ i predsjednika Ustavne komisije, Hamdiju Pozderca.
Za obican svijet – duhovno i intelektualno steriliziran u predkomunistickim i komunistickim labaratorijama - Alija Izetbegovic i Fikret Abdic su, doista, pred nastupajucim zlom predstavljali obecavajuce jedinstvo. Ali, nisandzibase Alije Izetbegovica su pozurjele da od porazenog naprave pobjednika, prisivsi mu titulu „Dedo“. (Koje li podlosti, taj „Dedo“ nije bosnjanski Djed, on je, iskljucivo, licni odgovor na „Baba“). Cinjenica je, pokazat ce se da Alija Izetbegovic ne uspijeva uspostaviti - ne samo politicku nego ikakvu - komunikaciju ni s kim izvan njegovog „genetskog“, potom klerofasistickog (uz srbonacisticki i krofasisticki) i kriminogenog kruga.

Rusi su, preko generala Veljka Kadijevica, informirali Slobodana Milosevica kako mu oni ne mogu puno pomoci, ali ni drugi se nece mijesati. Janez nije imao potrebe ni za kakvim savezima, bez dlake na jeziku izjavio je - Slovenci mogu biti i Austrijanci. Franjo Tudjman je, uz Njemacki blagoslov, hrvatstvo sveo na svakog Hrvata pod suncevom krunom, i to pod jedinim uvjetom: da je - za dom spreman. Istovremeno, dok autor Islamske deklaracije trazi dlaku u razbijenom jugoslovenskom jajetu - umjesto da ucjenjuje Evropu Milosevicevom ponudom o saveznistvu i trazi saveznike za neminovan rat - Slobodan Milosevic i Franjo Tudjman su skupa, u ime njega, promovirali Islamsku deklaraciju, ne u bosanski, u evropski i svjetski serijatski (citaj: teroristicki!) projekt. Alija Izetbegovic se ne trudi da im to ospori, a njegovi propovjednici svesrdno hrane njihovu opciju. Kod laika sto nisu znali, a malo ih je znaolo sta se u Bosni dogadja, stekao se utisak da je u ulozi u kojoj je Alija Izetbegovic, u najbolj kombinaciji, Alija visak - i korektno je da bosansko pitanje medjusobno rijese Franjo Tudjman i Slobodan Milosevic. Na kraju, Aliji Izetbegovicu je kamila utekla, ostao je sam usred evropske pustinje. To ne bi bio tragican problem, medjutim – s kmilom je zamaklo i bosansko pravo na odbranu (vjerovatno, ne slucajno – posto Alija Izetbegovic i 1994. godine odbija skidanje embarga od strane USA na naoruzavanje Bosnjana; takodje, 1995. godine ne pristaje na ukidanje srbonacisticke ispostave u Bosni). Nakon toga, Izetbegoviceve propovjednici se organizirano povlace sa terena, ostavljajuci vec opljackan i obezglavljen narod pred srbonacistickim, a kasnije i krofasistickim streljackim strojem.

Ne uvazavajuci iskustvo Jevreja, nakon kojeg se svim silama bore za parce vlastite pustinje, Alija Izetbegovic uporno zastupa tezu o narodu bez zemlje. Umjesto da s (legalne) izborne pozicije pripreme Bosnu za odbranu, on i Fikret Abdic je pripremaju za Bosnocid, navodno (ilegalno) organizirajuci i naoruzavajuci Muslimane. Pritom ne zaboravljaju da u nju legalno uvedu i stiti, ne JNA (ona je ustavno, koncepcijski i doktrinarno prestala da postoji s raspadom SKJ, a prakticno nakon plebiscita u Sloveniji), Milosevicevu srbonacisticku vojnu silu (Karadaglija Karadzic se, 14.10.1991. godine, decidno izjasnio u sta se uzda kad javno manjinom prijeti nestanku vecine, po neki put – za razliku od odgovora

Alije Izetbegovica - spomenuvsi i Bosnu) da „sprijeci medjunacionalne sukobe“.
Naser Oric se drznuo da u “Srebrenica svjedoci i optuzuje” napise: “Prema dosadasnjim saznanjima, u vecini slucajeva lokalna rukovodstva, pogotovu rukovodstva SDA bila su zaokupljena svercom oruzja i ostalih vitalnih proizvoda, umjesto da su ocijenili i procijenili da treba izvrsiti pripreme, obuku i organiziranje naroda za otpor okupatoru. Doduse, u nekim opcinama bilo je organizacije i pripreme, ali pod velom neke vojne tajne, tako da je samo mali broj ljudi bio u toku, umjesto da se izvrsene pripreme daju u funkciju, odnosno u prakticnu realizaciju, to rukovodstvo, odnosno ta grupa ljudi koja je “drzala” konce u svojim rukama bjezi u inozemstvo ili ko zna gdje, sa debelim kontom na racunu neke od inozemnih banaka.“ Na zalost, cini se da je i Naser Oric kasno shvatio da se dijelila Bosna a ne – vlast!

Nasrecu, odbrana od svakog copora je prirodna ljudska potreba. Samoorganizirana bosanska vojska je, bez obzira na podlu izdaju, uspjela odbraniti pravo na odbranu Bosne, istovremeno svjesna da se ratni izbori ne mogu organizirati i da braneci Bosnu brani i Aliju Izetbegovica. U suprotnom, priznala bi upravo ono sto Alija Izetbegovic prizeljkuje: da Bosna i ne postoji! Zloupotrebljavajuci to, Alija Izetbegovic do kraja igra svoju igru, ostajuci vjeran saveznik Slobadanu Milosevicu (vjerniji od Radovana Karadzica), ali i Franji Tudjmanu (vjerniji od Mate Bobana). On i njegovi telali sire lazi, kako „tamooni ne zele Bosnu a mi je sami ne mozemo odbraniti“, ili „da ne bi rata – u Bosni bi nestalo Muslimana“, samo da bise imali alibi za razgonjenje bosanskih Srba i Hrvata, ali i svih drugih probosanskih snaga. S istim ciljem, tokom kasne jeseni i zime, po Bosni se (i po Svijetu) razlijecu novi propovjednici Alije Izetbegovica. Usput, s namjerom da je dovedu pred svoj kazan, rasprodaju sve sto bi samoorganiziranoj vojsci mogla biti logisticka podrska. Stimuliraju dezerterstvo, sverc, nemoral i glasine. U takvim okolnostima Bosna docekuje proljece 1993. godine, spremna za kapitulaciju.

I uz saznanje da se svaki realan izvjestaj najvisoj komandi, koja je potcinjena Aliji Izetbegovicu, okrene protiv izvjestaca (Fadil Fako DJozo je bio alfa i omega Igmana i Bjelasnice, odnosno i dijela sarajevskog ratista oslonjenog na te planine, zasjedu na podjahorinskom putu opisao je Mirsad Catic Cuperak, sudionik dogadjaja, u ratnom dnevniku “Sjena nad Igmanom”; u istoj sedmici, Franjo Tudjman je likvidirao Blaza Kraljevica; u centru Gorazda poturena je protivtenkovska mina Zaimu Imamovicu), upozoren je da od „grckog“ mira nema nista, jer je Momcilo Krajisnik, 11. septembra 1992. godine, politickom i vojnom rukovodstvu teroristicke republike iznio plan operacija za narednu godinu. Cilj im je bio hermeticko zatvaranje „enklava“, Trnovo, pa Bjelasnica i Igman – kao osnovica za produzetak napada na Sarajevo, dolinu Neretve i dolinu Bosne. Uzalud, srbonacisticki barjak se, skoro po planu, zaviorio na vrhu Bjelasnice. Jedinice koje su je trebale braniti, za sesnaest mjeseci nisu ni rova iskopale. Zasto? Ko je na vrh Bjelasnice postavio protuhu koja ce docekati kalinovackog skotoma, osmanskog porijekla, Ratka Mladica? Naravno, propovjednici Alije Izetbegovica ce taj dogadjaj proglasiti pocetkom odbrane Bosne. Vjerovatno, vjerujuci da je to pocetak kraja Bosnjana i (nakon hvalospjeva V. Karadzica: „U Srbiji sve po starome, a sultan Bosnjane pokori sam.“) „cuda“ njihovog otpora, te da im vise ne mogu smetati na njihovom putu do klerofasistickog trona – pa ma koliki on bio. Za svaki slucaj, otvaraju i krofasisticki (deklarirajuci ga sukobom ARBiH i HVO), pa potom i kladusko-bihacki (autonomaski) front. Dalje, na privatnom sijelu, mijenjaju ime Musliman u Bosnjak, ali samo da utisnu znak jednakosti izmedju Bosnjak i Musliman i jasno daju do znanja da nemuslimani nisu ti, da njihove Bosne vise nema, odnosno da se moraju prikloniti Beogradu, Zagrebu ili... Na isti – neustavan nacin - manipuliraju drzavnim simbolima, zakonima i bosanskom kulturnom bastinom.

- IV -

Alija Izetbegovic uporno insistira na deblokadi a ne na oslobadjanju Sarajeva, koje je po njegovom nalogu zarobljeno – iseljavanjem vlasti sa Ilidze u Hrasnicu (pod nadzorom Bakira Alispahica). Naravno, deblokada je iskljucivo politicki cin, koji ce on realizirati cim bude u prilici da dobije medjunarodne garancije za svoju autonomnu tvorevinu. Da mu se vojnici ne izmaknu ispod kontrole, u „pomoc“ im redovno salje Tudjmanove bojovnike iz Kiseljaka. Preko hodze Tabaka, kupovinom naoruzanja i municije od boraca ARBiH, pokusava oslabiti front prema Herceg-Bosni. Nakon zlocina u Grabovici i Uzdolu zaustavlja napredovanje ka Mostaru, da bi pod „prijetnjom“ krofasista imao ocit razlog za „obnavljanje“ komunikacije sa Franjom Tudjmanom, a nakon zlocina u Srebrenici komunikacije i sa Slobodanom Milosevicem (iz „postovanja“ prema zrtvama, Srebrenicu ce ostaviti u „svojoj“ republici, jer bilo bi rizicno da prezivjeli budu na okupu; citava Bosna je od aprila do septembra 1992. godine bila Srebrenica, dnevno je ubijano prosjecno po 1000 ljudskih stvorenja i, pritom, nije ubijeno ni 1000 onih koji su ih ubijali, ali je bila iskljucivo pod patronatom legalno izabrane lokalne vlasti; velikom broju njih oduzet je status civilne zrtve i nametnut status borca, iz vise razloga: da se prikrije izdaja, umanji genocid, osigura kontinuitet zavisnosti prezivjelih od klerofasistice sadake).

U Daytonu, kako je nagodba o 51 : 49% Bosne vec bila neupitna, ostalo je da se pazar i medjunarodno verifikuje. Sto znaci: (1) ostanak na vlasti onih koji su za njega najzasluzniji, (2) legalizaciju izbjeglistva, a ne povratka, (3) po onoj: „Zbogom Bosno – odoh u Sarajevo“ - prepustanje Sarajeva Aliji Izetbegovicu, (4) dovodjenje reprezentabilne „okupatorske“ sile, koja ce osigurati mirnu realizaciju ratnih projekata, i (5) sudjenje pojedincima, a nikako (politickim) stabovima koji su organizirali i rukovodili Bosnocidom (u suprotnom, bila bi upitna i pozicija najvisih politicki autoriteta medjunarodne zajednice – u ratu, ali i u miru; naprasne smrti ratnih lidera, kao i znacajnog broja pojedinaca koji su sudjelovali u realizaciji njihovih direktiva, samo su potvrda neizlijecivo bolesne opsjednutosti velicinom vlastitih djela; nanesrecu, metastaze su nepredvidive i dalekosezne, jer su im, uz Bosnjane, taoci i medjunarodni supervizori).

- V –

Nakon rata, Alija Izetbegovic je ili tvrdio suprotno ili se nije izjasnjavao. Mozebit, ponovo se pripremao da u nekoj od ovodunjaluckih sudnica brani svoju opcije o: neimanju „mira i koegzistencije izmedju islamske vjere i neislamskih drustvenih i politickih institucija“, ocekivanju „ako sa dzamije i televizijskog tornja dolaze narodu sasvim oprecne poruke“, ili „Evropljanima koji vjeruju da se drustvo uredjuje pomocu zakona“. Medjutim, to bi – ponovo – bilo sudjenje Bosni a ne njemu. Koje bi on, svojim pravnickim umjecem, ne braneci predsjednicko pravo na odbranu vec dokazujuci da: „Musliman moze ginuti samo s imenom Allaha i u slavu Islama ili – bjezati s bojnog polja.“ naravno - izgubio. Na drugoj strani, Mustafa Ceric organizira (nakon ratne) mirnodopsku selidbu bosnjanskih mejita i, uzgred, dijeli ih na sehide i poginule borce. Seli ih cak i sa zavicajnih Sehitluka, ostavljajuci unakazenu (vjerovatno – kaursku!) zemlju. Pritom se ne poziva na islamske, vec na „zapadne“ deklaracije i povelje.

Alija Izetbegovic Bosnu koristi taman onoliko koliko mu treba da manipulira bosanskom tragedijom – u bosanskim i medjunarodnim okvirima. Ali, uvijek kada se o Bosni uistinu odlucuje zaboravi da ona postoji. To se dogadjalo u kontinuitetu, od (14.10.1991. godine) „muslimanski narod nece nestati“ do (20.11.1995. godine) „Ovo nije pravedan mir. Ali mom narodu je potreban mir“. S jasnom namjerom da iskljuci odgovornost rukovodecih stranackih timova (koji jesu kolektivi, ali nisu - narodni!) za Bosnocid, i ostane neodgovoran do kraja, Alija Izetbegovic u igru uvodi novu propovijed: “Bosnom nikad niko nije uspio da vlada, uvijek mu se to samo cinilo.” Znaci, Bosnjani su hajduci, odmetnici koje on zato zastupa u pidzami u Daytonu. (Upravo ono sto je Richard Holbrooke, 20.11.1995. godine, prenio predsjedniku USA: „Gospodine predsjednice, vi ne zelite da danas budete u blizini ovih ljudi. Oni su divlji, i ne zasluzuju posjetu predsjednika.“) Sta on zna o Bosni? Ono sto je on o njoj zapisao? Takva reputacija Bosne ne razlikuje se od one s kojom su Slobodan Milosevic i Franjo Tudjman izasli na medjunarodnu scenu. Bosna i jeste historijska utopija zato sto je izmicala poganim vlastima i njihovim historicarima. Izmicala im je jer je bosanski Svijet vjerovao prijateljima a ne neprijateljima Svijeta, bez obzira na njihov maternji jezik i boju ociju. Pa, makar, bili i u Americi.

Izuzev Alije Izetbegovica, ne postoji covjek koji svoju politicku mudrost hrani genocidom izvrsenim nad "njegovim" narodom u vrijeme njegovog presjednikovanja. Istovremeno, niko iz njegove vlasti nije odgovoran sto je drzava, kojom su zvanicno vladali, postala globalnim simbolom ljudske tragedije. Kako za takavu politicku mudrost ne postoji racionalno objasnjenje, on i njegova propovijednici zrtve prinose Bogu. Da budu, kao i njihova odgovornost, iracionalne. Vecina, koja je napokon imala vremena i mogucnosti da usporedi predratne tragove olovke na mapi Bosne sa poratnim namjesnistvima, povukla se u bosansku herezu – svjesna da je, zvanicno, sudjelovala u razaranju Bosne. Medjunarodni arbitri i znaju i ne znaju sta se dogadja, cekaju da potkupe matematike, s potpisom: funkcionalno je i samoodrzivo. Dva treceg ne cekaju, snaga s nasilno inputiranim razumom urusila se sama u sebi.

Na koncu: “Da nije u zemlji mrtav, Tudjman bi bio u Haagu, Milosevicu se sudi(lo) za genocid, a Izetbegovic se, poslije svih svjetskih nagrada i priznanja, kao smirena i upotpunjena dusa vraca svome Gospodaru koji je zadovoljan sa njom i ona sa Njim.” Tako, oko Begove dzamije, divane Izetbegovicevi propovjednici. U (Srbinju) Foci ih, a ni Muslimana, vise nema. Doduse, ni Srba na Kosovu vise nema, mada im je Slobodan Milosevic obecao da ih vise niko ne smije biti. Uostalom, s tog „njihovog“ Kosova propast je i dosla u Bosnu. Nisu Bosnjani doveli Osmanlije na njega, izrodi Hrebeljanovica su ih doveli u Bosnu i u njoj, skupa s njima, i ostali. Da neko, slucajno, nije pet stotina godina zuluma nadzivio? To je klasican falsifikat. Jasno je ko nije prihvatio nagodbu – onaj cija se molitva danas ne cuje! Dobri Bosnjanin, Prijatelju, samo on nije prihvatio nagodbu. A nisu mu je ni nudili, znali su da ce je odbiti. Moze se reci, po zakonu spojenih posuda, propast se sa Slobodanom Milosevicem vratila odakle je i dosla. Kamo ce dalje, vise se ne pitaju ni Bosnjani ni Srbi.

- VI –

Mozda je, nedavni, bunt Bosnjana protiv ustavnosti teroristickih projekata nagovjestaj promjene odnosa u korist nestanka – tamnog vilajeta! Koliko ce Sjedinjene Americke Drzava (koje su Albaniji, nakon propasti Otomanske imperije, sacuvale drzavnost), ali i Kristian Shvarc Shiling u tome sudjelovati, ne zavisi samo od njih – zavisi i od sposobnosti Bosnjana da konacno pocnu sanjati sebe same. Ocito je, geneza dobra i geneza zla nemaju odvojene krvotoke – zato je covjek i razumno bice: dobro ce prihvatiti - zlo ce suzbiti! A to koliko je i je li uopce covjek, niotkog mu nije garantirano samim rodjenjem. Jedina garancija zato je njegov zivot, vrijedan taman onoliko koliko ga nastoji razumjeti. Taman toliko i djeljiv.
Avatar
Fair Life
 
Postovi: 14278
Pridružen/a: 02/03/2004 01:00

Re: A.Izetbegovic-Biografija

PostPostao/la KatarinaKosaca dana 06/05/2009 22:07

Ovaj je izvor, mislim Srna iz 1993 :D Onako baš vjerodostojno i uvjerljivo :-)
Avatar
KatarinaKosaca
 
Postovi: 12402
Pridružen/a: 30/08/2008 17:28
Lokacija: U Orwelovom ministarstvu istine i ljubavi

Re: A.Izetbegovic-Biografija

PostPostao/la Fair Life dana 06/05/2009 22:23

KatarinaKosaca je napisao/la:Ovaj je izvor, mislim Srna iz 1993 :D Onako baš vjerodostojno i uvjerljivo :-)

Nece biti 1993-ce...

Ako citas tekst lako je primijetiti da se spominje i 1995. godina. Ne bulazni, molim te.
Avatar
Fair Life
 
Postovi: 14278
Pridružen/a: 02/03/2004 01:00

Re: A.Izetbegovic-Biografija

PostPostao/la KatarinaKosaca dana 06/05/2009 22:30

Vjerovatno je prijelazno. Poslije toliko nebuloza koje pročitah u tvom postu, za koji nam još nisi otkrio pametnog autora.
Avatar
KatarinaKosaca
 
Postovi: 12402
Pridružen/a: 30/08/2008 17:28
Lokacija: U Orwelovom ministarstvu istine i ljubavi

Re: A.Izetbegovic-Biografija

PostPostao/la Fair Life dana 06/05/2009 22:34

KatarinaKosaca je napisao/la:Vjerovatno je prijelazno. Poslije toliko nebuloza koje pročitah u tvom postu, za koji nam još nisi otkrio pametnog autora.

Na dva mjesta iznad su ti drugi forumasi postavili link koji si trebala samo kliknuti i procitati ovo sta sam postirao.
Ali gdje bi ti to...
Avatar
Fair Life
 
Postovi: 14278
Pridružen/a: 02/03/2004 01:00

Re: A.Izetbegovic-Biografija

PostPostao/la SnezanaM dana 06/05/2009 22:48

KatarinaKosaca je napisao/la:
SnezanaM je napisao/la:Bilo bi bolje PUNO bolje, da je neka razumnija osoba bila tad na celu BiH.


A, molim te po čemu je bio nerazuman? Molio MIloševića da se sačuva Yu, sa Kirom nudio neku stepenastu federaciju. Bio je razuman do granice pacifizma što je u onim uvjetima bilo ravno smoubojstvu. Sve mu se može prigovoriti, ali ne nerazumnost.


Bio je nerazuman po tome, sto ni sam nije znao sta zeli...
BiH u avnojevskim granicama (ali da svi budu ravnopravni) ili samo "dio" u kojem bi Bosnjaci ili Muslimani (kako kome odgovara) bili vecina.
SnezanaM
 
Postovi: 317
Pridružen/a: 18/01/2009 01:23

Re: A.Izetbegovic-Biografija

PostPostao/la ekvivalent dana 06/05/2009 23:31

SnezanaM je napisao/la:
KatarinaKosaca je napisao/la:
SnezanaM je napisao/la:Bilo bi bolje PUNO bolje, da je neka razumnija osoba bila tad na celu BiH.


A, molim te po čemu je bio nerazuman? Molio MIloševića da se sačuva Yu, sa Kirom nudio neku stepenastu federaciju. Bio je razuman do granice pacifizma što je u onim uvjetima bilo ravno smoubojstvu. Sve mu se može prigovoriti, ali ne nerazumnost.


Bio je nerazuman po tome, sto ni sam nije znao sta zeli...
BiH u avnojevskim granicama (ali da svi budu ravnopravni) ili samo "dio" u kojem bi Bosnjaci ili Muslimani (kako kome odgovara) bili vecina.

o snezana znao je vjeruj mi
zelio je granice kakve ima sada
avnoj-evske...
ova druga varijanta je samo vjecita predizborna floskula jos vjecitije opozicije proistekla iz kontaobavjestajnih pera munje i kompanije
mentorstvo je naravno uvijek bilo u istim rukicama
cosicevim ovaj fairovim ovaj cosicevim :wink:
ekvivalent
 
Postovi: 461
Pridružen/a: 28/12/2008 22:05

Re: A.Izetbegovic-Biografija

PostPostao/la SnezanaM dana 06/05/2009 23:33

E paa, BiH u avnojevskim granicama (gdje su svi ravnopravni) se ne dobija osnivanjem 7 muslimanske brigade i ostalih jedinica slicnih naziva :arrow:
SnezanaM
 
Postovi: 317
Pridružen/a: 18/01/2009 01:23

Re: A.Izetbegovic-Biografija

PostPostao/la ekvivalent dana 06/05/2009 23:38

SnezanaM je napisao/la:E paa, BiH u avnojevskim granicama (gdje su svi ravnopravni) se ne dobija osnivanjem 7 muslimanske brigade i ostalih jedinica slicnih naziva :arrow:

a jeli?
a mislis da bi se pripadnici te konfesije uspjeli uopce odrzati da nije bilo te i takvih brigada
rat je snezana jebena igra
vjeruj da znam bio sam prisutan
ekvivalent
 
Postovi: 461
Pridružen/a: 28/12/2008 22:05

Re: A.Izetbegovic-Biografija

PostPostao/la SnezanaM dana 07/05/2009 00:14

ekvivalent je napisao/la:
SnezanaM je napisao/la:E paa, BiH u avnojevskim granicama (gdje su svi ravnopravni) se ne dobija osnivanjem 7 muslimanske brigade i ostalih jedinica slicnih naziva :arrow:

a jeli?
a mislis da bi se pripadnici te konfesije uspjeli uopce odrzati da nije bilo te i takvih brigada
rat je snezana jebena igra
vjeruj da znam bio sam prisutan


Jel to nesto falilo ABiH , pa trebala i 7 muslimanska .... :roll:
SnezanaM
 
Postovi: 317
Pridružen/a: 18/01/2009 01:23

Re: A.Izetbegovic-Biografija

PostPostao/la Maraschino dana 07/05/2009 00:31

SnezanaM je napisao/la:
ekvivalent je napisao/la:
SnezanaM je napisao/la:E paa, BiH u avnojevskim granicama (gdje su svi ravnopravni) se ne dobija osnivanjem 7 muslimanske brigade i ostalih jedinica slicnih naziva :arrow:

a jeli?
a mislis da bi se pripadnici te konfesije uspjeli uopce odrzati da nije bilo te i takvih brigada
rat je snezana jebena igra
vjeruj da znam bio sam prisutan


Jel to nesto falilo ABiH , pa trebala i 7 muslimanska .... :roll:


malo off topic,

nije trebala nikakva muslimanska brigada...slazem se

ali su davno vec bile formirane hrvatske brigade diljem bosne i hercegovine...daklem, ne znaci to nista
Maraschino
 
Postovi: 3797
Pridružen/a: 10/11/2006 17:15
Lokacija: ...

Re: A.Izetbegovic-Biografija

PostPostao/la Sargan dana 07/05/2009 01:05

Kakav smo mi narod rahmetli dedo Alija je bio predobar i vodja, i predsjednik i covjek!!!

Jednoga dana cemo shvatiti da nije problem ni u Aliji ni i danasnjim "Alicima" nego samo u nama jer smo neslozni i vise volimo tudje govno nego dijamant od nekoga svoga.
Sargan
 
Postovi: 330
Pridružen/a: 10/07/2008 21:06

Re: A.Izetbegovic-Biografija

PostPostao/la Sargan dana 07/05/2009 01:08

SnezanaM je napisao/la:E paa, BiH u avnojevskim granicama (gdje su svi ravnopravni) se ne dobija osnivanjem 7 muslimanske brigade i ostalih jedinica slicnih naziva :arrow:


Pa sto ti nisi u Banjoj Luci, Srbcu, Priedoru i Gacku osnovala 6-tu pravoslavnu brigadu bh patriota i borila se protiv cetnika? Sasvim sa ubijedjen da bi se rahmetli Alija radovao tome a i mi ostali. Ali to se nedesi. Bas me interesuje sto li!!!


Odpepaj majke ti!!!
Sargan
 
Postovi: 330
Pridružen/a: 10/07/2008 21:06

Re: A.Izetbegovic-Biografija

PostPostao/la Fair Life dana 07/05/2009 02:50

KatarinaKosaca je napisao/la:
SnezanaM je napisao/la:Bilo bi bolje PUNO bolje, da je neka razumnija osoba bila tad na celu BiH.
A, molim te po čemu je bio nerazuman? Molio MIloševića da se sačuva Yu, sa Kirom nudio neku stepenastu federaciju. Bio je razuman do granice pacifizma što je u onim uvjetima bilo ravno smoubojstvu. Sve mu se može prigovoriti, ali ne nerazumnost.

Zar se moze biti razuman i ciniti stvari koje granice sa samoubojstvom ????????

Istina je da je bio (*C E N Z U R I S A N O*) i narod i drzavu doveo do ruba ambisa. A onda... nije trebalo puno pa da se sve to strmekne dole...

Poslije ovog tvog posta ispod (prenesenog sa druge teme) zaista ne vidim nikakvog razloga da se ubuduce tvoje pisanije uzimaju za ozbiljno.

slika

viewtopic.php?f=34&t=60457&st=0&sk=t&sd=a&start=375
Avatar
Fair Life
 
Postovi: 14278
Pridružen/a: 02/03/2004 01:00

Re: A.Izetbegovic-Biografija

PostPostao/la vemus dana 07/05/2009 02:55

Fair Life je napisao/la:
KatarinaKosaca je napisao/la:
SnezanaM je napisao/la:Bilo bi bolje PUNO bolje, da je neka razumnija osoba bila tad na celu BiH.
A, molim te po čemu je bio nerazuman? Molio MIloševića da se sačuva Yu, sa Kirom nudio neku stepenastu federaciju. Bio je razuman do granice pacifizma što je u onim uvjetima bilo ravno smoubojstvu. Sve mu se može prigovoriti, ali ne nerazumnost.

Zar se moze biti razuman i ciniti stvari koje granice sa samoubojstvom ????????

Istina je da je bio (*C E N Z U R I S A N O*) i narod i drzavu doveo do ruba ambisa. A onda... nije trebalo puno pa da se sve to strmekne dole...

Poslije ovog tvog posta ispod (prenesenog sa druge teme) zaista ne vidim nikakvog razloga da se ubuduce tvoje pisanije uzimaju za ozbiljno.

slika

viewtopic.php?f=34&t=60457&st=0&sk=t&sd=a&start=375


Ne mozes tako da pises, stvarno moras podici nivo kulture dijaloga...
Drugo, tvoji argumenti su zapravo tvoji utisci o Aliji i utisci ljudi koji misle kao i ti...i tu nema previse zdrave argumentacije i pameti...
zato ne razumijem zasto se toliko upustas u ovu temu...
vemus
 
Postovi: 335
Pridružen/a: 14/05/2008 17:34

Re: A.Izetbegovic-Biografija

PostPostao/la Fair Life dana 07/05/2009 03:04

Nemoj vemus o mojoj "kulturi" dijaloga, molim te.

Kako nazvati nesposobnjakovica koji je doveo na egzistencijalni rub (citaj: propast) i drzavu i narod. Kako nazvati kapetana/ kormilara broda koji ga slupa o stijenje...

Kako nazvati narod koji je za kapetana/kormilara postavio slijepca...

(Procitaj "Vodju" Radoja Domanovica))
Avatar
Fair Life
 
Postovi: 14278
Pridružen/a: 02/03/2004 01:00

Re: A.Izetbegovic-Biografija

PostPostao/la vemus dana 07/05/2009 03:07

Fair Life je napisao/la:Nemoj vemus o mojoj "kulturi" dijaloga, molim te.

Kako nazvati nesposobnjakovica koji je doveo na egzistencijalni rub (citaj: propast) i drzavu i narod. Kako nazvati kapetana/ kormilara broda koji ga slupa o stijenje...

Kako nazvati narod koji je za kapetana/kormilara postavio slijepca...

(Procitaj "Vodju" Radoja Domanovica))


Laku noc ti zelim...
vemus
 
Postovi: 335
Pridružen/a: 14/05/2008 17:34

Re: A.Izetbegovic-Biografija

PostPostao/la fastmf dana 07/05/2009 03:21

turban je napisao/la:
Fair Life je napisao/la:
turban je napisao/la:...
Samo neprijatelji Bosne pa i Bosnjaka mogu biti spremni na pljuvanje ovog velikana.
...

Karlo Veliki

Alija Veliki

Veliki Imam

...


Nikada takvi nece moci naci identitet jer;
Kao sto rekoh Bosna nije pojedinac pa ni obrnuto,mozda si se oprostio od toga,ja nisam.Treba imati smjelosti znanja i ljubavi za Bosnu da bi se ista prihvatila sa svim manama i vrlinama.Alija je pokazao kako se to radi.


pokazao!!! jašta je pitaj srebreničane kako je pokazao jade umobolni

nema šta mislioc i stvaraoc veći i od Josipa Velikog Broza i njemu sličnih "krvnika"

pokazao jašta je
danas slušam kako ljudi psuju puteljke do njegovog mezara i gledam kako njegova zemljoposjednička djeca rukovode kako podzemljem tako i u mozgu plišanim levatima na političkoj sramnoj sceni

to je nama naša borba dala na čelu s alijom "velikim" i alijićima i jatacima šatro oponentima ........

vođa na kvadrat :-D
fastmf
 
Postovi: 87
Pridružen/a: 14/02/2008 17:13

Re: A.Izetbegovic-Biografija

PostPostao/la Vodenjak dana 07/05/2009 08:00

KatarinaKosaca je napisao/la:
Nekako s proljeća je napisao/la:Nema potrebe za tim Vodenjak,


Slažem se da nema potrebe neistomišljenike nazivati miševima. Onako baš glupo :D


Mislis da nije red zbog pravih misheva?
Mozda si i u pravu.
Svi ostali razlozi - nisu nikakvi razlozi!
Skonto i Vodenjak to. Trebalo mu, eto, "samo" pet godina... :roll:
Jer upravo skoro pa toliko pokusava Vodenjak s jednim dobrim dijelom ovdje, raspravljati na nekom nivou postujuci kulturu dijaloga ali... :-)

Ma. mishevi, velim ti! :wink:
Avatar
Vodenjak
 
Postovi: 7424
Pridružen/a: 03/10/2004 18:45


Re: A.Izetbegovic-Biografija

PostPostao/la KatarinaKosaca dana 07/05/2009 09:24

Fair Life je napisao/la:Poslije ovog tvog posta ispod (prenesenog sa druge teme) zaista ne vidim nikakvog razloga da se ubuduce tvoje pisanije uzimaju za ozbiljno.


Bar ćemo biti ravnopravni sad, jer ja tvoje nikada nisam niti uzimala za ozbiljno. Kako ti netko napisa, nemaš kulturu dijaloga, vrijeđaš neistomišljenike, satra se ti jadna(an) nešto kopi pastajući da ubijediš valjda prvo sebe u svoju jedinu istinu i monopok na nju. Post koji si citirao(la) se upravo odnosi na takve kao što si ti i njihov mentalni sklop kolekrivnog pljuvanja po neistomišljenicima. I ovaj iznad počinješ uvredama. Toliko o tvojoj kulturi dijaloga, pa će svatko normalna shvatiti, zašto te nikad i nisam uzimala za ozbiljno ;-)
Avatar
KatarinaKosaca
 
Postovi: 12402
Pridružen/a: 30/08/2008 17:28
Lokacija: U Orwelovom ministarstvu istine i ljubavi

PrethodnaSljedeća

Natrag na Politika

Online

Trenutno korisnika/ca: Bilki, SaFF i 8 gostiju.