Odlazak u Tekiju!

Rasprave o vjerskim temama.

Moderatori/ce: nasa, NIN

Re: Odlazak u Tekiju!

PostPostao/la tambura dana 13/04/2010 00:37

sjena25 je napisao/la:Trazim odgovor na sljedece ,
da li je uredu odlaziti u tekiju
i treba mi odgovor od nekoga ko poznaje Islam.
Da li Islam odobrava odlazak u tekiju ?
Molim vas da mi neko da odgovor na ovo pitanje ??????

otidji, tamo sigurno nishta lose neces ni dozivjeti niti ce te na bilo sta loshe pokusati navratiti. Ako ti se ne svidi nemoj vishe ici i to je to.

U biti ako si vjernik to je jedan velik ibadet i jako jako lijep i zanimljiv :D

Ovo mislim prvenstveno na zikir oko cega se svi okupljaju u tekiji.

A da postanes dervis ili neki drugi razlozi to zavisi sve od tvog gledanja na tekiju i dervishe pa ti zbog oga ne bih savjetovao dalju raspravu i trazenje odgovra na forumu, pogotovo ne ovom.
tambura
 
Postovi: 41
Pridružen/a: 30/01/2010 02:37

Re: Odlazak u Tekiju!

PostPostao/la tambura dana 13/04/2010 00:37

ovaj izvor istine bash udavi, moze li mi iko reci ovdje ko je administrator ili moderator da ga zamolim da doticnom udjele bananu.
tambura
 
Postovi: 41
Pridružen/a: 30/01/2010 02:37

Re: Odlazak u Tekiju!

PostPostao/la bijela dana 13/04/2010 00:39

tambura je napisao/la:ovaj izvor istine bash udavi, moze li mi iko reci ovdje ko je administrator ili moderator da ga zamolim da doticnom udjele bananu.


ej, nemoj, pusti ga, sad je počeo pisati svoje mišljenje i iskustva a to je dobro. nije smor kao c/p tekstovi.
Avatar
bijela
 
Postovi: 4165
Pridružen/a: 20/12/2009 22:14

Re: Odlazak u Tekiju!

PostPostao/la ljubav_aha dana 13/04/2010 00:51

izvori istine je napisao/la:Postao/la SenQ dana 12/04/2010 20:48

Ovo nema ni u jednom tarikatu ovdje sto si pobrojao a ako ti vidis da ima u nekom tarikatu ti ovdje nama izlozi da i mi vidimo ko su ti koji rade ove gore navedene stvari i udalji se od takve grupe.

I jos ti jednom preporucujem Naksibendije - i da pogledas njihov nacin koji je cisto Kur'an i sunet Muhammeda s.a.v.s.

Samo nastavi pitati sto ti god nije jasno, vjeruj mi postavljas prava pitanja

Da ti odmah odgovorim, iz svog licnog iskustva, sve drugo, osim Kurana i suneta i rada po istom je gubljenje vremena i propustena prilika da se uradi sto vise dobra za islam i muslimane.
Imao sam priliku da dolazim u doticaj sa tim ljudima i njihovim uvjerenjima koji su oni ne direktno ali u komunikaciji ispoljavali i izrazavali.
Procitao sam dosta sufijske literature kao i ova spomenuta Ibn Arebijeva dijela koja su
spomenuta u postovima prije.
Velika je istina da u tim knjigama ima puno odstupanja od ispravnih izvora islama, a
pored toga i pogresnog tumacenja Kuranskih ajeta.

Bio sam svjedok kad je jedan covjek koji je u naksibendijskom tarikatu nudio knjigu
od Ibn Arebija lokalnom imamu dzamije.
Kasnije od tog istog imama koji se sa njima druzio, cujem da hvali sufizam i sufije sto znaci
da je zaplivao u njihovim vodama.
Druzeci se sa jednim covjekom koji je simpatizirao sufizam, dobio sam i citao knjigu
sejha Gejlanija.
Jednom prilikom bio sam kod jednog poznanika kad su kod njega dosla 4 covjeka koji
isto simpatisu sufizam.
Jedan od njih je pricao jednu hikaju, a inace su te price puno zastupljene kod sufija,
mozda cak vise od hadisa poslanima Muhammeda s.a.w.s..
Domacin te kuce tada je imao problema sa komsijom.
Kada sam tim gostima rekao, da sa price treba preci na djela i da pomognu u toj situaciji,
oni su ubrzo nakon toga ustali, vjerovatno im to nije ni pasalo pa su i otisli.
Jedan od njih je covjek koji ima malo vise znanja o islamu i islamskim propisima.
Pored toga, samo kad se pogleda bliza rodbina tih odredjenih ljudi, vidi se da su daleko od propisa islama.
Imao sam priliku da se licnim primjerom uvjerim sta je to tekija, ljeti na vrelu Bune u Blagaju.
Unutra sam vidio kaburove, sad tacno ne znam da li su tu i kosti ali se vidi nesto kao nisani i oklopi.
Pitao sam jednog profesora vjerskih nauka, da li se tu odrzavaju mevludi-mevlidi, on
mi je rekao da se ne odrzavaju. Ali sam kasnije saznao da se ipak isti odrzavaju.
Bio sam prisutan kad su kolone turista, medju kojima je dosta neprimjereno ubucenih zena,
ulazilo, razgledalo sobe, cak i prostoriju gdje su ti kaburovi.
Vidio sam jednog tzv. hafiza Kurana, kako na izvoru Bune sa dvije oskudno obucene djevojke
snima spot za pjesmu.
Da se primjetiti da su odredjeni ljudi od toga napravili dobar biznis, pod parolom vjerskog
turizma, a koji nema osnove u islamu.
Imao sam priliku da putujem sa ljudima iz Tablig dzemata.
Iako sam slabo znao engleski jezik saznao sam neke stvari o njima i o njihovom nacinu
pozivanja u islam.
Ne sporim da imaju iskrenu i dobru namjeru ali posto odstupaju od izvornog ucenja to ne moze ni dati prave rezultate.
Sejh te grupe mi je pokazao papire, odobrenja Rijaseta IZ BiH da mogu ici po dzamijama
i vaziti ljudima.
Jedna od njihovih osnovnih stvari je da se ne doticu politickih desavanja i sistema u drzavama u kojima borave.
Njihov glavni cilj je da kroz fin odnos sa ljudima pozivaju iste namazu i dzamiji.
O tewhidu puno i ne govore, pa sticem dojam da im je to kao neko godisnje putovanje
radi odmora,
posto su oni zaposleni.
Po njihovim pravilima svaki tabligija treba svake godine da provede 40 dana u misionarskim
aktivnostima.
Kod njih sam primjetio jednu crtu sufizma, a i ovaj momak koji je bio sa njima u kontaktu je
bio sufija.
Jednog dana prilikom boravka u dzamiji, jedan od tabligija je pravio krugove po dzamiji i
ucio nekakav zikr.

A da njegov sadrzaj nisam ni saznao.
Tabligije imaju svoja godisnja okupljanja u Indiji, na koje dodje nekoliko miliona ljudi.
I medju tabligijama ima odstupanja u akidetskim stvarima.

Ja mislim da je ovo ne samo teorijski vec i prakticna potvrda da sve sto nema utemeljenja
i podloge u propisima vjere, krnjavo je i osudjeno na neuspjeh.

Da nam se Allah dz.s. smiluje i uputi nas na pravi put. AMIN:


napokon liscno iskustvo,sto ostali misle o tome,licno mislim da je uzas,zato uporno ponavljam,cemu tolika potreba njegovanja derviskih redova
Avatar
ljubav_aha
 
Postovi: 15085
Pridružen/a: 03/04/2008 19:25
Lokacija: TURKISH COFFEEBATH

Re: Odlazak u Tekiju!

PostPostao/la arzuhal dana 13/04/2010 07:34

ljubav_aha je napisao/la:napokon liscno iskustvo,sto ostali misle o tome,licno mislim da je uzas,zato uporno ponavljam,cemu tolika potreba njegovanja derviskih redova


Užas?
Mene užasava neznanje, površnost, konformizam, sljepilo, generalizacija, rijaluk, itd.
Isa-beg Ishaković, osnivač Sarajeva, izgradio je tekiju na Bentbaši. Gazija Husrev-beg, veliki gazija i vakif Sarajeva i cijele Bosne, izgradio je i hanikah, uz medresu, i bio je pripadnik halvetijskog tarikata. Osmanlije, koje su donijele islam u ove krajeve, dobrim dijelom su bile sufije. Jedan prelijepi dio bošnjačke (ili, ako hoćete, bosanske) književnosti, alhamijado književnost, koju ciljano nismo izučavali kroz nastavne programe SFRJ, djelo je bosanskih sufija (Ilhamije, Sirrije, Lamekanije...). Šejh Ilhamija je pisao i politički angažovane pjesme u kojima je ukazivao na licemjerstvo vlasti i njihov okrutan odnos prema običnom svijetu, te napuštanje vjerskih istina od strane vlastodržaca, pa je glavom zaplatio, al' se nije htio odreći svoje borbe za bolji život običnog naroda. Šejh Hasan Kaimija, poznati sarajevski sufija, u vrijeme gladi u Sarajevu, razvaljuje magacine sa hranom koju dijeli gladnom narodu, a kojeg vlast drži u šaci, pa ga protjeruju iz Sarajeva u Zvornik gdje i umire, gdje mu je i turbe, na Kuli. Najveći bosanski reis-ul-ulema, poštovan ne samo od muslimana, nego i kršćana i jevreja u BiH, Džemaluddin ef. Čaušević, čija je dženaza bila najveća i najbrojnija u prošlom stoljeću (osim, možda, Alije Izetbegovića), bio je simpatizer tesavufa. Mehmed ef. Handžić, jedan od najboljih i najučenijih alima BiH, koji je pisao i protiv mnogih pogrešnih stvari u poimanju islama, pa tako i protiv nekih stvari kod sufija, traži od starog Merhemića da pokrene predavanja iz Mesnevije! Iz posljednje agresije na BiH, samo ću spomenuti šejha Mehmeda ef. Hafizovića, imama iz Malog Zvornika, koji je na da'vetskom polju uradio, i to u vrijeme komunističke vlasti, na području Istočne Bosne više nego mnogobrojne da'ije u posljeratnom vremenu.

slika
Mehmed ef. Hafizović

Nakon što je počela agresija u BiH, šejh Mehmed dobiva pozive iz Turske u kojima mu nude na dođe u Tursku i da će imati sve uslove za život, ali on to odbija i posljednji napušta Mali Zvornik, preko Mađarske i Hrvatske dolazi na slobodnu teritoriju BiH i osniva jedinicu ''Šejh Hasan Kaimija'', u sastavu Drugog korpusa Armije BiH, u Tuzli. U maju (čini mi se 93'), navodeći kamion u jednoj poljani, staje na minu koja ga baca na drugu minu. Poginuo je kao veliki bosanski šehid. Mnogi njegovi saborci, njegovi derviši, ginuli su i ostajali RVI. U Tuzli su bili poznati kao ljudi koji vode nevjerovatnu brigu o svojim ranjenim...

Zato ću, vrlo bosansko-muslimanski emotivno, zamoliti sve, bez prozivanja ikoga - ne serendajte mi o sufijama u BiH i tesawufu, tekijama, itd.



izvori istine je napisao/la:Da ti odmah odgovorim, iz svog licnog iskustva, sve drugo, osim Kurana i suneta i rada po istom je gubljenje vremena i propustena prilika da se uradi sto vise dobra za islam i muslimane.


Da se razumijemo - postoje sufije i sufije, kao i selefije i selefije, itd. Svaki pravi sufija, kojeg sam, eto, i ja sreo, reći će ti kao što i ti govoriš o Kur'anu i sunnetu.

Procitao sam dosta sufijske literature kao i ova spomenuta Ibn Arebijeva dijela koja su
spomenuta u postovima prije.
Velika je istina da u tim knjigama ima puno odstupanja od ispravnih izvora islama, a
pored toga i pogresnog tumacenja Kuranskih ajeta.


I jesi li išta skont'o iz tih knjiga, naučio, usvojio? Ibn Rušd je, na primjer, bio ljut na imama Gazalija što je napisao i objavio svoju knjigu ''Nesuvislost filozofa'', ne zato što se bojao da je Gazalija time nešta raskrinkao filozofe i filozofiju, nego što je omogućio i običnom puku, običnom narodu koji ne poznaje mnoge stvari, a pogotovo terminologiju, da počne da raspravlja o temama koje ne poznaje i filozofira o atributima, esenciji, akcidenciji, itd.
Ibn Rušd je smatrao, sasvim ispravno, kako su pitanja kojima se on bavi samo za uži krug ljudi, one koji poznaju materiju, terminologiju i imaju častan i čist nijjet, a ne za svakog čovjeka, pogotovo one koji čak ni temelje svoje vjere ne poznaju dobru, jer njih čitanje takve literature može u zabludu odvest.
Tako je i Ibn Arebi napomenuo, na početku jedne svoje knjige, da je čitanje te knjige onima koji nisu tog stepena - HARAM.

Bio sam svjedok kad je jedan covjek koji je u naksibendijskom tarikatu nudio knjigu
od Ibn Arebija lokalnom imamu dzamije.
Kasnije od tog istog imama koji se sa njima druzio, cujem da hvali sufizam i sufije sto znaci
da je zaplivao u njihovim vodama.


Ništa vrijedno komntara...

Druzeci se sa jednim covjekom koji je simpatizirao sufizam, dobio sam i citao knjigu
sejha Gejlanija.


Opet ništa vrijedno komentara, osim da te pitam: jesi li pročitao tu knjigu velikog šejha Abdul-Kadira Džejlanija, kojeg i Ibn Tejmije spominje kao ''svog šejha'', kao velikana čiji su kerameti tevaturom prenešeni i poznati, kao jednog od najvećih pripadnika hanbelijskog mezheba? Ibn Tejmije govori sa poštovanjem o šejhu Džejlaniju, provjeri to. A ti?

Jednom prilikom bio sam kod jednog poznanika kad su kod njega dosla 4 covjeka koji
isto simpatisu sufizam.
Jedan od njih je pricao jednu hikaju, a inace su te price puno zastupljene kod sufija,
mozda cak vise od hadisa poslanima Muhammeda s.a.w.s..
Domacin te kuce tada je imao problema sa komsijom.
Kada sam tim gostima rekao, da sa price treba preci na djela i da pomognu u toj situaciji,
oni su ubrzo nakon toga ustali, vjerovatno im to nije ni pasalo pa su i otisli.Jedan od njih je covjek koji ima malo vise znanja o islamu i islamskim propisima.


Još jedan od tvojih neoborivih dokaza protiv sufija, odnosno onih koji simpatišu sufizam...

Pored toga, samo kad se pogleda bliza rodbina tih odredjenih ljudi, vidi se da su daleko od propisa islama.


Ti bi, kako argumentiraš i dokazuješ, vjerovatno pogledao malo i u Ebu Leheba i ostali dio šire rodbine Muhammeda, alejhi-selam...Da Bog sačuva... :(

Imao sam priliku da se licnim primjerom uvjerim sta je to tekija, ljeti na vrelu Bune u Blagaju.
Unutra sam vidio kaburove, sad tacno ne znam da li su tu i kosti ali se vidi nesto kao nisani i oklopi.
Pitao sam jednog profesora vjerskih nauka, da li se tu odrzavaju mevludi-mevlidi, on
mi je rekao da se ne odrzavaju. Ali sam kasnije saznao da se ipak isti odrzavaju.
Bio sam prisutan kad su kolone turista, medju kojima je dosta neprimjereno ubucenih zena,
ulazilo, razgledalo sobe, cak i prostoriju gdje su ti kaburovi.


Ne reče - jesu li se ti ljudi, koji su obilazili tekiju na Buni, molili tim kaburovima, neki širk... jesu li činili tevessul? Il su onako bili, proučili eventulano fatihu i nastavili razgledanje objekta koji je dio šire kulturološke baštine BiH? Ustvari, da ne idem dalje jer je bezveze - čime ovdje argumentuješ protiv sufizma i sufija? Time što nepropisno obučene žene ulaze u tekiju? Pa tekija na Buni nije aktivna džamija koja ima svoje propise, već i svojevrsni muzej kojeg obilaze i stranci...


Vidio sam jednog tzv. hafiza Kurana, kako na izvoru Bune sa dvije oskudno obucene djevojke
snima spot za pjesmu.


Jel i ovo na račun sufizma? Ili govoriš 'nako protiv Burhana Šabana (pretpostavljam da je o njemu riječ)? Neće nijedan sufija, koliko ja znam, opravdavat takve postupke, ako se zaista radi o oskudno obučenim djevojkama...

Da se primjetiti da su odredjeni ljudi od toga napravili dobar biznis, pod parolom vjerskog
turizma, a koji nema osnove u islamu.
Imao sam priliku da putujem sa ljudima iz Tablig dzemata.
Iako sam slabo znao engleski jezik saznao sam neke stvari o njima i o njihovom nacinu
pozivanja u islam.
Ne sporim da imaju iskrenu i dobru namjeru ali posto odstupaju od izvornog ucenja to ne moze ni dati prave rezultate.
Sejh te grupe mi je pokazao papire, odobrenja Rijaseta IZ BiH da mogu ici po dzamijama
i vaziti ljudima.
Jedna od njihovih osnovnih stvari je da se ne doticu politickih desavanja i sistema u drzavama u kojima borave.
Njihov glavni cilj je da kroz fin odnos sa ljudima pozivaju iste namazu i dzamiji.
O tewhidu puno i ne govore, pa sticem dojam da im je to kao neko godisnje putovanje
radi odmora,
posto su oni zaposleni.
Po njihovim pravilima svaki tabligija treba svake godine da provede 40 dana u misionarskim
aktivnostima.
Kod njih sam primjetio jednu crtu sufizma, a i ovaj momak koji je bio sa njima u kontaktu je
bio sufija.
Jednog dana prilikom boravka u dzamiji, jedan od tabligija je pravio krugove po dzamiji i
ucio nekakav zikr.

A da njegov sadrzaj nisam ni saznao.
Tabligije imaju svoja godisnja okupljanja u Indiji, na koje dodje nekoliko miliona ljudi.
I medju tabligijama ima odstupanja u akidetskim stvarima.

Ja mislim da je ovo ne samo teorijski vec i prakticna potvrda da sve sto nema utemeljenja
i podloge u propisima vjere, krnjavo je i osudjeno na neuspjeh.

Da nam se Allah dz.s. smiluje i uputi nas na pravi put. AMIN:


Amin na dovu!

Što se tiče tebligija, opet ne vidim vezu sa tesavufom ili tarikatom. Jednako tako možemo pričati o ihvanijama, nurdžijama, itd. dakle, bilo kojoj organiziranoj grupi musimana koji djeluju po nekom svom programu, a ne kao sufijski tarikat. Sam Bediuzzeman Said Nursi je govorio, a na prigovore da osniva novi tarikat (koje je Mustafa Kemal Ataturk zabranjivao u Turskoj, kao što je zatvarao i tekije, znajući odakle dolazi najveća prijetnja po njegovo sekularističko uređenje Turske): Sada nije vrijeme za tesavuf, nego je krajnje vrijeme da se spašava sam iman kod ljudi!
A otiđi malo i među nurdžije, ljude koji slijede učenje Saida Nursija, pa vidi kakvi su, kava im je akida, a kakvo djelovanje u BiH.
I sufija ima svakakvih, kao i selefija, hodža, hadžija, pekara...Upoznao sam takve insane među sufijama, da nikada ne bih mrdnuo od njih - jakog imana i jekina i ahlaka ashabskog. A sretao sam i neke od kojih bježim, koji samo pričaju o kerametima, kešfovima, itd. S tim da ja ove prve i zovem sufijama, a ove druge jok.

Selam alejkum!
arzuhal
 
Postovi: 6586
Pridružen/a: 03/06/2008 11:26
Lokacija: I'm looking for the face I had, before the world was made...

Re: Odlazak u Tekiju!

PostPostao/la aksemsetin dana 13/04/2010 11:05

SVI ODGOVORI NA PITANJA KOJA JE POSTAVIO "izvori istine" MOGU SE NAĆI NA STRANICAMA KOJE BI SVI MORALI PROCITATI I DA NIKO NE STAVLJA BEZVEZE PITANJA DOK NE PRETRAZI TE STRANICE:

http://www.praviput.com
http://www.praviput.com/knjige/advice/index.html

"izvor istine" TREBA PRVI DA OVE STRANICE PROCITA JER DZABA POSTAVLJA PITANJA PRAVECI FITNU!

I NIPOSTO NIKOM NE GOVORITE DA JE KAFIR, OTPADNIK ILI SL. AKO IZGOVARA ŠEHADET JER AKO JE ON STVARNO VJERNIK MOZE VAM SE ODBITI TO OD NJEGA PA DA POSTANETE ONO ŠTO STE REKLI ZA NEKOG!!!!!!!!!
aksemsetin
 
Postovi: 2
Pridružen/a: 12/04/2010 08:55

Re: Odlazak u Tekiju!

PostPostao/la ljubav_aha dana 13/04/2010 13:40

arzuhal je napisao/la:
ljubav_aha je napisao/la:napokon liscno iskustvo,sto ostali misle o tome,licno mislim da je uzas,zato uporno ponavljam,cemu tolika potreba njegovanja derviskih redova


Užas?
Mene užasava neznanje, površnost, konformizam, sljepilo, generalizacija, rijaluk, itd.
Isa-beg Ishaković, osnivač Sarajeva, izgradio je tekiju na Bentbaši. Gazija Husrev-beg, veliki gazija i vakif Sarajeva i cijele Bosne, izgradio je i hanikah, uz medresu, i bio je pripadnik halvetijskog tarikata. Osmanlije, koje su donijele islam u ove krajeve, dobrim dijelom su bile sufije. Jedan prelijepi dio bošnjačke (ili, ako hoćete, bosanske) književnosti, alhamijado književnost, koju ciljano nismo izučavali kroz nastavne programe SFRJ, djelo je bosanskih sufija (Ilhamije, Sirrije, Lamekanije...). Šejh Ilhamija je pisao i politički angažovane pjesme u kojima je ukazivao na licemjerstvo vlasti i njihov okrutan odnos prema običnom svijetu, te napuštanje vjerskih istina od strane vlastodržaca, pa je glavom zaplatio, al' se nije htio odreći svoje borbe za bolji život običnog naroda. Šejh Hasan Kaimija, poznati sarajevski sufija, u vrijeme gladi u Sarajevu, razvaljuje magacine sa hranom koju dijeli gladnom narodu, a kojeg vlast drži u šaci, pa ga protjeruju iz Sarajeva u Zvornik gdje i umire, gdje mu je i turbe, na Kuli. Najveći bosanski reis-ul-ulema, poštovan ne samo od muslimana, nego i kršćana i jevreja u BiH, Džemaluddin ef. Čaušević, čija je dženaza bila najveća i najbrojnija u prošlom stoljeću (osim, možda, Alije Izetbegovića), bio je simpatizer tesavufa. Mehmed ef. Handžić, jedan od najboljih i najučenijih alima BiH, koji je pisao i protiv mnogih pogrešnih stvari u poimanju islama, pa tako i protiv nekih stvari kod sufija, traži od starog Merhemića da pokrene predavanja iz Mesnevije! Iz posljednje agresije na BiH, samo ću spomenuti šejha Mehmeda ef. Hafizovića, imama iz Malog Zvornika, koji je na da'vetskom polju uradio, i to u vrijeme komunističke vlasti, na području Istočne Bosne više nego mnogobrojne da'ije u posljeratnom vremenu.

slika
Mehmed ef. Hafizović

Nakon što je počela agresija u BiH, šejh Mehmed dobiva pozive iz Turske u kojima mu nude na dođe u Tursku i da će imati sve uslove za život, ali on to odbija i posljednji napušta Mali Zvornik, preko Mađarske i Hrvatske dolazi na slobodnu teritoriju BiH i osniva jedinicu ''Šejh Hasan Kaimija'', u sastavu Drugog korpusa Armije BiH, u Tuzli. U maju (čini mi se 93'), navodeći kamion u jednoj poljani, staje na minu koja ga baca na drugu minu. Poginuo je kao veliki bosanski šehid. Mnogi njegovi saborci, njegovi derviši, ginuli su i ostajali RVI. U Tuzli su bili poznati kao ljudi koji vode nevjerovatnu brigu o svojim ranjenim...

Zato ću, vrlo bosansko-muslimanski emotivno, zamoliti sve, bez prozivanja ikoga - ne serendajte mi o sufijama u BiH i tesawufu, tekijama, itd.



arzulah,ne pise se o generalizacji,vec o svih 12 tarikata,a neki od njih zaista imaju ekscentircan pristup,u BiH ,ako sam dobro razumjela su praktricirana 3 razlicta tarikata,ali sma nasla informacije koje jesu negativnog karaktera
Avatar
ljubav_aha
 
Postovi: 15085
Pridružen/a: 03/04/2008 19:25
Lokacija: TURKISH COFFEEBATH

Re: Odlazak u Tekiju!

PostPostao/la arzuhal dana 13/04/2010 14:45

ljubav_aha je napisao/la:arzulah,ne pise se o generalizacji,vec o svih 12 tarikata


:shock:

Znači, nije generalizacija, engo riječ O SVIH 12 TARIKATA!?

Onda sam ja nešto pogrešno skont'o....



a neki od njih zaista imaju ekscentircan pristup,u BiH ,ako sam dobro razumjela su praktricirana 3 razlicta tarikata,ali sma nasla informacije koje jesu negativnog karaktera


U razgovoru sa jednim sufijom (doktor medicinskih nauka), čovjek mi kaže:

- U tesavuf, u tarikat se ne poziva...To čovjek traži, ako želi, i nađe...To se ne nudi, za tim se traga...

Nadalje, negdje sam pročitao kako je islam hljeb, a tesvuf voće. Bez voća se može, iako daje tijelu svježinu, ali bez hljeba se umire. Zato se u islam poziva, a u tesavuf ne.

Mene osobno, lično i personalno najprije zanima da li neko uopće vjeruje u Allaha, u Živog Boga, Stvoritelja. Potom me interesuje da li vjeruje i da je Muhammed, alejhi-selam, Njegov poslanik.
Kada to saznam, odnosno kada to čujem od nekog, onda je veliki dio pređen i ja sam odmah zahvalan Allahu zbog te osobe.

Ako ti vjeruješ u Allaha i svjedočiš da je Muhammed, alejhi-selam, Njegov poslanik - meni je, obzirom da znam gdje živim/o i koliko ljudi neće da vjeruju, dovoljna i ta činjenica. Ako ti nećeš da klanjaš redovne namaze, onda je za mene to neki tvoj ekscentrizam, ali ga ne diram - tvoje je i ti nikog ne pozivaš da te slijedi u tome. Isto tako ne vidim da te ekscentrične sufije hodaju unaokolo i pozivaju ljude na taj ekscentrizam, kojeg spominješ i koji ti je začudan. Žive život na svoj način, ne diraju nikoga, ne nameću nikome svoje i hoće da ih se pusti na miru. I ja to poštujem.

I selefije koji dođu u džamiju, pa klanjaju samo farzove i odmah odu (a sunnete će vjerovatno kući klanjat i ne zanima me), ja branim od nakih hadžija koji ih počnu odmah psovat (''bradonje'', ''čakširaši'', itd.) jer se ne ponašaju kako treba i rade nešto mimo drugih.
Meni je preko glave ovih muslimanskih budalaština...
arzuhal
 
Postovi: 6586
Pridružen/a: 03/06/2008 11:26
Lokacija: I'm looking for the face I had, before the world was made...

Re: Odlazak u Tekiju!

PostPostao/la bijela dana 13/04/2010 15:19

:lol: nek se neko nakanio napisati nešto ozbiljno,
zato ja rekoh prije par forumskih godina da mi se ne da o tesawwufu na forumu jer vazda neka nebuloza ispadne koliko god se insan potrudi napisati nešta pametno..

ljubavi, prijateljice moja :) , nema potrebe za onim pp-om na koji se kanim već 5-6 dana? :)
Avatar
bijela
 
Postovi: 4165
Pridružen/a: 20/12/2009 22:14

Re: Odlazak u Tekiju!

PostPostao/la arzuhal dana 13/04/2010 15:35

lilla je napisao/la:Inače, kad si sve ovako fino napisao, mogao si usput, pošto si već pominjao alhamijado književnost, kazati Ljubavi šta su arzuhali da te više ne zove arzulahom (sve mi se nekako čini da u toj permuatiranoj verziji vidim Božije ime) :roll:


Objašnjav'o sam to u više navrata, pa me stid više... :-)
arzuhal
 
Postovi: 6586
Pridružen/a: 03/06/2008 11:26
Lokacija: I'm looking for the face I had, before the world was made...

Re: Odlazak u Tekiju!

PostPostao/la ljubav_aha dana 13/04/2010 20:48

arzuhal je napisao/la:


a neki od njih zaista imaju ekscentircan pristup,u BiH ,ako sam dobro razumjela su praktricirana 3 razlicta tarikata,ali sma nasla informacije koje jesu negativnog karaktera


U razgovoru sa jednim sufijom (doktor medicinskih nauka), čovjek mi kaže:

- U tesavuf, u tarikat se ne poziva...To čovjek traži, ako želi, i nađe...To se ne nudi, za tim se traga...

Nadalje, negdje sam pročitao kako je islam hljeb, a tesvuf voće. Bez voća se može, iako daje tijelu svježinu, ali bez hljeba se umire. Zato se u islam poziva, a u tesavuf ne.

Mene osobno, lično i personalno najprije zanima da li neko uopće vjeruje u Allaha, u Živog Boga, Stvoritelja. Potom me interesuje da li vjeruje i da je Muhammed, alejhi-selam, Njegov poslanik.
Kada to saznam, odnosno kada to čujem od nekog, onda je veliki dio pređen i ja sam odmah zahvalan Allahu zbog te osobe.

Ako ti vjeruješ u Allaha i svjedočiš da je Muhammed, alejhi-selam, Njegov poslanik - meni je, obzirom da znam gdje živim/o i koliko ljudi neće da vjeruju, dovoljna i ta činjenica. Ako ti nećeš da klanjaš redovne namaze, onda je za mene to neki tvoj ekscentrizam, ali ga ne diram - tvoje je i ti nikog ne pozivaš da te slijedi u tome. Isto tako ne vidim da te ekscentrične sufije hodaju unaokolo i pozivaju ljude na taj ekscentrizam, kojeg spominješ i koji ti je začudan. Žive život na svoj način, ne diraju nikoga, ne nameću nikome svoje i hoće da ih se pusti na miru. I ja to poštujem.

I selefije koji dođu u džamiju, pa klanjaju samo farzove i odmah odu (a sunnete će vjerovatno kući klanjat i ne zanima me), ja branim od nakih hadžija koji ih počnu odmah psovat (''bradonje'', ''čakširaši'', itd.) jer se ne ponašaju kako treba i rade nešto mimo drugih.
Meni je preko glave ovih muslimanskih budalaština...


ljubav_aha je napisao/la:Kod različitih autora postoje različiti spiskovi glavnih derviških redova (tarikatski usuli). Među njima, inače, postoje samo manje razlike u ceremonijalu, prijemu u red, izvođenju zikra, mesta gde se zikr izvodi, i sl. Tome treba dodati i razlike u adabima (adâb), nekoj vrsti etičkog kodeksa i pravilnika ponašanja koji može varirati od tarikata do tarikata. Ovde bismo izdvojili nekoliko glavnih tarikata: kadirije, šazilije, rifaije, mevlevije, nakšibendije, halvetije, bedevije, desukije, sinanije, suhravardije, čištije, kubrevije, bektašije.

Kadirije su, istorijski gledano, bile prvi sufijski red. Oni su arapskog porekla, a njihovi počeci se katkad vezuju uz godinu el Gazalijeve smrti (1111), iako bi, po svemu sudeći, bilo pravilnije da se oni asociraju uz svog prvog šejha, Abdulkadira el Džilanija, koji je rođen 1078, a umro 1166. godine.Rifaije, derviši „huktaši“, poznati su po svom glasnom, temperamentnom zikru s idžrom, koji podrazumeva probadanje zarfovima i drugim oštrim predmetima u stanju kontrolisanog transa. Mevlevije, „vrteće derviše“, osnovao je Rumijev sin Sultan Veled. Njihov centar je danas u Konji (Turskoj), gde se nalazi i Rumijev grob, mauzolej, koji je mesto hodočašća za mnoge sufije, ali i ostale muslimane iz celog sveta. Nakšibendije su tradicionalno bile vojnički red kao, uostalom, i bektašije, koje su, međutim, šiitsko-alevitskog porekla i danas imaju najviše predstavnika u Albaniji i na Kosovu. Nakšibendije su, s druge strane, vrlo ortodoksan sufijski red sunitskog porekla i predstavljaju dominantni tarikat u Bosni i Hercegovini. Halvetije (od halwa, osama) su ostale poznatije kao „intelektualni“ red. Tu se derviš povlači u halvet s šejhovom dozvolom, najviše na 40 dana, gde u skučenom i tamnom prostoru provodi svoj ibadet.


Suhravardije su, opet, red raširen u Južnoj Aziji, današnjem Pakistanu i Indiji. Iz Irana su se u Južnu Aziju, oko 12. veka, proširile i čištije, čiji centar u Indiji se nalazi u gradu Adžmiru, pokrajini Radžastan. Osnivač toga reda u Indiji je HvadžMuinudin Čišti, čije se turbe i danas nalazi u Adžmiru, zajedno s klinikom za homeopatsko lečenje lekovitim biljem. Holistički pristup medicini kod čištija ne tretira bolest nužno kao neprijatelja, već kao put ka očišćenju tela i uspostavljanju balansa na fizičkom, emotivnom, mentalnom i duhovnom planu (Muinuddin, 2006: 30). Od čištija vodi poreklo jedan vid ekstatične religijske muzike (kavali) koja je i danas vrlo popularna u Pakistanu. Qawwalje, zapravo, mudra izreka čiji se smisao bolje razume nakon što se slušaoci pomoću muzike „otvore“ za njenu religijsko-filozofsku poruku. Za kavali muziku je posebno karakteristična tenzija između ritmičkog ponavljanja i iznenadnih vokalnih improvizacija koje bukvalno „presecaju“ glavnu temu i melodiju pesme.

Nazivi redova uglavnom reflektuju imena njihovih osnivača (tzv. pirova): npr. Abdulkadir el Džilani, Ahmed ar Rifaija, Abu el Hasan el Šazili, Omer Halveti, Muhamed Behaudin Nakšibend, Had ži Bektaš Veli, itd. Autentične sufijske redove obavezno prati i silsila, neprekinuta tradicija ili kontinuirani lanac imenovanja glavnih šejhova, unazad do Poslanika Muhameda. Silsila mevlevija, suhravardija i halvetija sledi, na primer, alevitsku genealogiju koja ide preko četvrtog halife Alija: Muhamed – Ali (umro 661) – Hasan el Basri (u. 799) – Habib el Adžemi (u. 768) – Davud el Tai (u. 800) – Maruf el Karhi (u. 815) – Sari el Sakati (u. 855) – Džuneid el Bagdadi (u. 910 ili 911). Potom kod mevlevija silsila ide od Džuneida Bagdadija do Mevlane (u. 1273) i njegovog sina Sultana Veleda. Različito je, kao što se vidi, i geografsko poreklo spomenutih tarikata: Mesopotamija, današnji Irak (suhravardije, rifaije, kadirije); Magreb (šazilije, bedevije, desukije); Horasan, odnosno Persija, Turska, Indija (mevlevije, kubrevije, nakšibendije, halvetije, bektašije). Od osnovnih tarikata dalje se granaju tzv.kolovi, „podredovi“.

Moglo bi se, u stvari, reći da su derviški redovi nicali širom islamskog sveta, a da se praksa njihovog imenovanja po određenom broju šejhova počela učvršćivati tek od dvanaestog veka. Sami šejhovi su, prema oskudnim biografskim podacima o njima, bili poznati kao veliki putnici unutar islamske ume... "

" Po svom ekografskom prostoru naročito se ističe tekija na vrelu Bune, u Blagaju kod Mostara. U svojoj najranijoj povesti, dok su njome upravljale bektašije, ova tekija je bila i svojevrsno misionarsko, pa i vojno stanište.Uz tekijskemauzoleje negovao se i kult svetaca, praksa koja nije sasvim nailazila na odobravanje ortodoksnih krugova u povesti islama. Danas je ta praksa, recimo, zabranjena u Saudijskoj Arabiji"

"Neki derviški redovi, poput bektašija, ali i rifaija, nakšibendija, upućeni su u nauku o izgonjenju džina, duhova (tur. ilmi havas), što predstavlja neku vrstu islamskog egzorcizma. Koriste se i zapisi za pojedine mentalne tegobe i bolesti, kao i lečenje travama, blatom, glinom, vodom i melemima"


arzulah,o ovome pisem :!:


tvoje poenta je svahcena,ali to nije uopste moj cilj ni pitanja ni konverzacije,osim podvuceno,boldiranog i ofarabnog dijela , hvala

namaz je obaveza, ovo sto oni rade nigdje ne pise kao obaveza u Islamu,ako grijesim,molim te ,obasni mi,hvala

oni jesu ukljuceni u drustveni zivot,ne dirketno,ali jesu,moje nekalanjnje nema veze sa mojom sredinom

iskazivanje ljubavi Bogu ,neki prakticni dijellovi su prilicno negativnog karaktera,o kojima se ne zli ni pricati , egzorcizam,zapisi i sl.
Avatar
ljubav_aha
 
Postovi: 15085
Pridružen/a: 03/04/2008 19:25
Lokacija: TURKISH COFFEEBATH

Re: Odlazak u Tekiju!

PostPostao/la ljubav_aha dana 13/04/2010 20:58

lilla je napisao/la:Arzuhal :thumbup: čitah ove tekstove s uživanjem i sve mi nešto milo :-D

Inače, kad si sve ovako fino napisao, mogao si usput, pošto si već pominjao alhamijado književnost, kazati Ljubavi šta su arzuhali da te više ne zove arzulahom (sve mi se nekako čini da u toj permuatiranoj verziji vidim Božije ime) :roll:



pa ako ti je toliko vazno sto znam ili ne,mogla si napisati :D
Avatar
ljubav_aha
 
Postovi: 15085
Pridružen/a: 03/04/2008 19:25
Lokacija: TURKISH COFFEEBATH

Re: Odlazak u Tekiju!

PostPostao/la SenQ dana 13/04/2010 22:48

@ljubavi: Ako mislis na pomenuti egzorcizam kod nekih redova, primjera radi rifaija koji se mozda i previse petljaju u dzinski svijet, ja sam im zahvalan i zahvalan sam Allahu koji ih je nadahmuo i uputio ih na ovo znanje koje je potrebno, posebno ovdje na Balkanu Bosni ali se licno ne bih volio petljati u pomenute stvari.

Ali oni su stvarno prenjeli dosta znanja o isterivanju dzina-duhova iz covjeka, vjeruj mi da vidio sam te stvari i ljude koji su bili napadnuti od strane dzina, da Allah sacuva svakoga od takvoga stanja. A oni svoje ljecenje zasnivaju samo na Kur'anu i te stoga ih ne treba osudjivati.




A arzuhal samo reci da si djevojka i odmah da te zenim :mrgreen:

Arzo toliko imas strpljenja i vremena da objasnjavas nekim ljudima preko neta te stvari, da te Milostivi nagradi i da ti ukabuli tvoj trud pa da neko nesto shvati. Amin..


- U tesavuf, u tarikat se ne poziva...To čovjek traži, ako želi, i nađe...To se ne nudi, za tim se traga...

Nadalje, negdje sam pročitao kako je islam hljeb, a tesvuf voće. Bez voća se može, iako daje tijelu svježinu, ali bez hljeba se umire. Zato se u islam poziva, a u tesavuf ne.
:thumbup:
Avatar
SenQ
 
Postovi: 163
Pridružen/a: 16/03/2010 15:10

Re: Odlazak u Tekiju!

PostPostao/la Ahmmed dana 13/04/2010 23:23

SenQ, mislim da je azruhal lijepo pojasnio stvari, genezu sufizma u našoj sredini, njegov uticaj u procesu islamizacije, njegove najistaknutije predstavnike, njegov značaj za očuvanje islamske misli kod nas.

Ono što mene iznenađuje, jesu stavovi pojedinih sufija, stavovi relativno slični stavovima pojedinih selefija. "Samo je ovo pravi način, samo je ovo jedini ispravan islam, samo je ovo put koji vodi spasu.... " Metodologija se, doduše, razlikuje....Ali, bez imalo želje da me pogrešno shvatiš, kod nekih današnjih sufija primjećujem neku hinjenu ljubaznost i mirnoću, a koja nije do kraja stvarna.....Nekako je naučena metodom oponašanja, bez suštine....


I još nešto: Jedan , meni pomalo čuidan trend, kristijanizacije islama, kroz heftične odlaske u tekiju....A ostalim danima, mimo tekije, insani po starom....Dakako, bolje išta nego ništa, dakako riječ je o ličnom izboru u koji niti želim niti imam pravo da se miješam.....Kažem kristijanizacije, jer podjeća na suvremene kršćanske metode privlačenja vjernika u okrilje crkve....

U principu, a iz razloga koje je arzuhal sjajno pojasnio, sufije su mi, generalno, dragi insani. I zbog toga uzimam sebi za pravo da ukažem na neka moja zapažanja, a koja me dovode do zaključka da forma počinje nadvladavati suštinu. A ne bi trebalo biti tako :)
Avatar
Ahmmed
 
Postovi: 4279
Pridružen/a: 21/09/2005 22:28

Re: Odlazak u Tekiju!

PostPostao/la ljubav_aha dana 13/04/2010 23:31

Ahmmed je napisao/la:SenQ, mislim da je azruhal lijepo pojasnio stvari, genezu sufizma u našoj sredini, njegov uticaj u procesu islamizacije, njegove najistaknutije predstavnike, njegov značaj za očuvanje islamske misli kod nas.

Ono što mene iznenađuje, jesu stavovi pojedinih sufija, stavovi relativno slični stavovima pojedinih selefija. "Samo je ovo pravi način, samo je ovo jedini ispravan islam, samo je ovo put koji vodi spasu.... " Metodologija se, doduše, razlikuje....Ali, bez imalo želje da me pogrešno shvatiš, kod nekih današnjih sufija primjećujem neku hinjenu ljubaznost i mirnoću, a koja nije do kraja stvarna.....Nekako je naučena metodom oponašanja, bez suštine....


I još nešto: Jedan , meni pomalo čuidan trend, kristijanizacije islama, kroz heftične odlaske u tekiju....A ostalim danima, mimo tekije, insani po starom....Dakako, bolje išta nego ništa, dakako riječ je o ličnom izboru u koji niti želim niti imam pravo da se miješam.....Kažem kristijanizacije, jer podjeća na suvremene kršćanske metode privlačenja vjernika u okrilje crkve....

U principu, a iz razloga koje je arzuhal sjajno pojasnio, sufije su mi, generalno, dragi insani. I zbog toga uzimam sebi za pravo da ukažem na neka moja zapažanja, a koja me dovode do zaključka da forma počinje nadvladavati suštinu. A ne bi trebalo biti tako :)


mnoge forme prakticiranja su se takodjer udajile od sustine
Avatar
ljubav_aha
 
Postovi: 15085
Pridružen/a: 03/04/2008 19:25
Lokacija: TURKISH COFFEEBATH

Re: Odlazak u Tekiju!

PostPostao/la bijela dana 14/04/2010 09:10

:?:
Avatar
bijela
 
Postovi: 4165
Pridružen/a: 20/12/2009 22:14

Re: Odlazak u Tekiju!

PostPostao/la arzuhal dana 14/04/2010 10:35

Ahmmed je napisao/la:Ono što mene iznenađuje, jesu stavovi pojedinih sufija, stavovi relativno slični stavovima pojedinih selefija. "Samo je ovo pravi način, samo je ovo jedini ispravan islam, samo je ovo put koji vodi spasu.... " Metodologija se, doduše, razlikuje....Ali, bez imalo želje da me pogrešno shvatiš, kod nekih današnjih sufija primjećujem neku hinjenu ljubaznost i mirnoću, a koja nije do kraja stvarna.....Nekako je naučena metodom oponašanja, bez suštine....


I još nešto: Jedan , meni pomalo čuidan trend, kristijanizacije islama, kroz heftične odlaske u tekiju....A ostalim danima, mimo tekije, insani po starom....Dakako, bolje išta nego ništa, dakako riječ je o ličnom izboru u koji niti želim niti imam pravo da se miješam.....Kažem kristijanizacije, jer podjeća na suvremene kršćanske metode privlačenja vjernika u okrilje crkve....


:thumbup:

Često spomenem Saida Nursija, ali šta ću kada su mi neka njegova razmišljanja, koja sam čitao, otvorila neke nove horizonte za moja vlastita promišljanja i razumjevanja situacija i Zbilje, kako bi on to rekao. A mubarek Said je negdje rekao (parafraziram):

- Neko može reći: ''Moj je put, moj je način najbolji!'', i to je dozvoljeno, ali ne smije reći: ''SAMO je moj način ili put najbolji!''

Dakle, ako su Kur'an i sunnet smjernice Pravog Puta, načini kojima ćemo se kretati, prateći te smjernice, su individualni. Suština je važnija od forme, pa ako bi se neko otkrio, pronašao u nekoj formi islamijjeta (recimo selefizam ili sufizam) - onda je to njegov način ili to je najbolji način za njega - ukoliko bi ga, inače, sve drugo udaljilo od vjere.


sufije su mi, generalno, dragi insani. I zbog toga uzimam sebi za pravo da ukažem na neka moja zapažanja, a koja me dovode do zaključka da forma počinje nadvladavati suštinu. A ne bi trebalo biti tako :)


Upravo tako. Jer ako se sufije pozivaju upravo na suštinu, na Krajnju Zbilju (hakikat), i teže takvoj spoznaji, onda je prevaga forme nad suštinom kod takvih sufija, tačnije murida, najveća propast ili najgori scenario po njih. I, možda paradoksalno zvuči, ali bi ih, u tom slučaju, pretekle selefije, oni koje pojedine (naglašavam pojedine) sufije najviše kritiziraju zbog formalnog islama :)

Na hajr, inša-Allah.
arzuhal
 
Postovi: 6586
Pridružen/a: 03/06/2008 11:26
Lokacija: I'm looking for the face I had, before the world was made...

Re: Odlazak u Tekiju!

PostPostao/la bijela dana 14/04/2010 18:27

zaključak ove teme se svodi na jednu rečenicu.

a tema se vodi oko, koliko shvatih, dva pitanja:

a) ono koje postavlja ljubav_aha: otkud toliko "čudnih" praksi poput (citiram) - odvajanje od svijeta, odlazak u zabačena mjesta, celibat i neženjstvo, nerad i ljenčarenje, konzumiranje duhana i alkohola, puštanje brkova a izbrijavanje brada, pisanje hamajlija, hukćanje, skakanje, tresanje, probadanje tijela željeznim predmetima, kult mrtvaca i turbeta?

zamisli, ljubav_aha da ja, iz pozicije nekog ko ne poznaje islam, tebe pitam: kakva je to vjera čiji pripadnici, muslimani, obrezuju djevojčice, zatvaraju političke oponente, ubijaju silovane djevojke zbog porodične časti, kamenuju žene na stadionu jer su pobjegle iz kuće u kojoj ih svakodnevno prebijaju.....

sad, reci mi - da li većina muslimana radi gore navedene stvari ili ih je većina normalnih?
isto tako i sufije - sve gore navedene stavke, italicom napisane, koje nemaju veze sa islamom - nemoj ih vezati ni sa izvornim sufizmom.
s tim što to za neke nije slučaj:
odvajanje od svijeta (zar nije sam imam Gazali proveo godine u samoći pišući svoje "izbavljenje iz zablude"), neženjstvo (to uopšte ne mora biti vezano za stazu koju neko slijedi nego životne okolnosti), duhan (pa šta, kako je arzulah naš forumski šejh a puši? :-) ), hukćanje (prvo - kakav je to stručni tekst koji sadrži riječ poput hukćanje? šta je to hukćanje?!)...

s druge strane, ne vidjeh da se u BiH iko probada, da pušta brkove a skraćuje brade, da konzumira alkohol... niti to čini glavnina sufija u svijetu. a mišljenje se kreira po većini, ne po manjini.

na kraju, sigurna sam da se u milion drugih stvari ne bi složila sa Jasevićem, pa nije uredu ni da koristiš njegove tekstove u ovoj temi. štuješ Karića - vidi šta on kaže o sufijama.

b) ono koje postavlja izvor: tesavvuf se kosi sa šerijatom Allaha, subhanehu ve teala, i sunnetom Poslanika, sallellahu teala alejhi ve sellem.

o ovome su napisane brojne rasprave, od pametnijih ljudi no što sam ja, od ljudi koji se danas nazivaju autoritetima ehli-sunneta. spomenuo je izvor čini mi se negdje imama Gazalija, pa evo, spomenut ću i ja njegove riječi:

Pitao si me šta je nužno za onoga koji želi put uzvišenog Hakka (murid tariki'l-hakk). Znaj da mu je neophodno sedam svojstava.
1. Ispravno vjerovanje (el-i'tikâd es-selîm) koje je čisto od novotarija (el-hâlî ani'l-bidei)
2. Iskreno pokajanje (et-tevbetu'n-nesûh), tako da se ne vraća na grijehe
3. Udovoljavanje suparnika (irdâu'l-husamâi), tako da na njemu ne ostane nikakvog duga prema stvorenjima
4. Usvajanje šerijatskog znanja (ilmu'š-šeriati), u mjeri da može raditi po Allahovim naređenjima a kloniti se Njegovih zabrana.
5. Prihvatanje duhovnog vodiča (el-muršid) i odgajatelja (el-murebbi) koji će ga upućivati na duhovni put, od njega otklonuti loše osobine i pokuđenu narav, a na njeno mjesto usaditi pohvanjenu narav i lijepe osobine.


ibn tejmijje:
Ljudi se spore o njihovom usmjerenju. Neki odbacuju sufije i tesavvuf smatrajući da su novatori koji su odstupili od sunneta. Takve ocjene koje su prenijeli neki imami poznate su i u tome su im se priključile skupine pravnika i teologa. Jedna skupina ide u drugu krajnost, smatrajući da su sufije najbolji i najsavršeniji ljudi nakon vjerovjesnika… Ni jedan od ta dva stava nije ispravan.
Ispravno je reći: Sufije, kako to čine i drugi, trude se u pokornosti Allahu Uzvišenom. Tako medu njima ima onih koji svojim zalaganjem prednjače po blizini Allahu, dž.š, ima i onih koji su osrednji, ali su na pravoj strani. Obje skupine rade i ponekad pogriješe. Medu sufijama ima i grešnika koji se kaju ili ne kaju. Neki njihovi pripadnici sami sebi nepravdu čine i neposlušni su Gospodaru svome.
Njima se prispodobljavaju i pojedine skupine novatora i otpadnika. Medutim, stručnjaci (muhakkikun) tesavvufa ih ne smatraju svojim, kao što je na primjer El-Halladž kojeg je vecina njihovih prvaka osudila i odvojila od svog pravca, poput imama El-Džunejda i drugih.


vidiš, ni u jednoj rečenici Ibn Tejmijje nije dopustio sebi da tesavvuf poistovijeti sa širkom. pa nemoj ni ti.

_______________________________________________________________
dakle, ona jedna rečenica koju sam spomenula na početku posta bi glasila:
onih koji za sebe tvrde da su sufije ima i ovakvih i onakvih - ono što ih razlikuje je šerijat i to je naš kriterij.

tako reče, čini mi se, i Ebu Jezid El-Bistami: ako vidiš nekoga da uz pomoć kerameta leti po zraku, ne uzimaj to kao važno sve dok ne vidiš kakvi su njegovi postupci u vezi sa šerijatskom naredbama i zabranama.
_______________________________________________________________
još ću samo naglasiti da mene stvarno ne interesuju sufije čaršibendijskog tarikata koji doživljavaju neke ma'nevijate po Kolobari ili koji padaju u džezbe u Mirisu - njihov tesavvuf neću nikada ni analizirati u ovom kontekstu.
za mene je tesavvuf ono što se nalazi u knjigama i praksi sufijskih, ehli-sunnetskih prvaka.
_______________________________________________________________
veliko izvinjenje svim ljudima dobre volje zbog predugog posta.
slika
Avatar
bijela
 
Postovi: 4165
Pridružen/a: 20/12/2009 22:14

Re: Odlazak u Tekiju!

PostPostao/la HomeArt dana 14/04/2010 18:37

Samo jedno malo podsjecanje ili konstatacija (za bijelu, ahmeda, arzuhala...) znate li da mi ni u medresama ni na FIN-u nemamo predmet Tesawuf?
HomeArt
 
Postovi: 1876
Pridružen/a: 02/09/2004 13:33
Lokacija: Hrasno Hill :)

Re: Odlazak u Tekiju!

PostPostao/la BHF_Manijak dana 14/04/2010 19:33

sahan je napisao/la:Samo jedno malo podsjecanje ili konstatacija (za bijelu, ahmeda, arzuhala...) znate li da mi ni u medresama ni na FIN-u nemamo predmet Tesawuf?


Ne bih se slozio sa ovim boldiranim... :wink: Prijatelj mi na FIN-u studira i iamo je predmet tesawuf,ne zaseban ali u skloppu nekog od predmeta ja mislim,a predavao ga je Reso Hafizovic...A sto se medresa tice,pa sto bi to bio posebno predmet za tesawuf?! :-? :roll: Obzirom da se nase izvorno ucenje ne poklapa sa tesawufom,da smo ehli sunnetskog pravca,onda ne vidim zasto bi se toliko paznja posvecivala tesawufu pa da se jos kao poseban predmet izucava,dovoljno sto se uci u sklopu druhi predmeta :wink: Po toj logici onda bi za svaki pravac trebao po jedan predet...
Avatar
BHF_Manijak
 
Postovi: 13904
Pridružen/a: 03/03/2009 00:21
Lokacija: Jedno jedino, Seher Sarajevo

Re: Odlazak u Tekiju!

PostPostao/la HomeArt dana 14/04/2010 19:46

BHF_Manijak je napisao/la:
sahan je napisao/la:Samo jedno malo podsjecanje ili konstatacija (za bijelu, ahmeda, arzuhala...) znate li da mi ni u medresama ni na FIN-u nemamo predmet Tesawuf?


Ne bih se slozio sa ovim boldiranim... :wink: Prijatelj mi na FIN-u studira i iamo je predmet tesawuf,ne zaseban ali u skloppu nekog od predmeta ja mislim,a predavao ga je Reso Hafizovic...A sto se medresa tice,pa sto bi to bio posebno predmet za tesawuf?! :-? :roll: Obzirom da se nase izvorno ucenje ne poklapa sa tesawufom,da smo ehli sunnetskog pravca,onda ne vidim zasto bi se toliko paznja posvecivala tesawufu pa da se jos kao poseban predmet izucava,dovoljno sto se uci u sklopu druhi predmeta :wink: Po toj logici onda bi za svaki pravac trebao po jedan predet...


Dragi manijace pogledaj malo sta je arzo pisao na ovu temu i obrati paznju na: Osmanlije > Sufizam > Bosnjaci (islamska tradicija i praksa).

Tesawuf ima dosta dodirnih tacaka na FIN-u kroz razne predmete ali nema predmet sam za sebe.
HomeArt
 
Postovi: 1876
Pridružen/a: 02/09/2004 13:33
Lokacija: Hrasno Hill :)

Re: Odlazak u Tekiju!

PostPostao/la black dana 14/04/2010 19:56

sama rijec tesavvuf ima dosta razlicitih etimoloskih teorija, pa do vaznosti (uloge) i nastanka tesavvufa kao nauke, zanimati se za tesavvuf i sufizam u onom shto oni stvarno jesu ne mora automatski biti asocijacija na dervishe ;-)

evo sta kaze jedan alim

Općenito, može se reći da postoji posebna veza između vjere (u značenju govora o Božanstvu i skrušenosti prema svijetu gajba) i tesavvufa. Zbog ove činjenice, vidimo da se u svim religijama svijeta, čak i među budistima i brahmanistima pojavljuje sklonost sufizmu.

Svaka skupina koja uzde stvaranja kao i dijelove postojećeg svijeta vidi na neki način u rukama uzvišenijeg metafizičkog svijeta, na osnovu toga se klanja pred Stvoriteljem kreacije. Jedan dio njih, s nadom u stizanje do tajni skrivenih iza zastora gajba, odlučuje se na veća zalaganja i samokontrolu, odričući se materijalnih i tjelesnih užitaka, prazneći svoj nefs od loših i životinjskih osobina, te oslobađajući se svega što nisu oni (tadžrid). Upravo ovo je tesavvuf, bez obzira što se u svakom religijskom pravcu naziva drugim imenom. Sasvim je prirodno da se ovaj metod i put pojavio i u islamu. Znatan broj ljudi, koji pripadaju kako Ehli sunnetu tako i Ehli tešejj'iu (šiizmu) odabire ovaj pravac.

Treba biti jasno da put tesavvufa ne trebamo smatrati posebnim mezhebom. Ne kaže se da su sunijski mezhebi ašarije, mu'teziliti, sufije i dr. (a isto tako ni u šijskom mezhebu), već svaki islamski mezheb ima sufija i onih koji to nisu. Stvarna podjela puteva za stizanje do stvarnosti stvaranja, kojima pozivaju različiti mezhebi i različite vjere, kako smo već ukazali, može se sagledati na tri načina.

1. Formalni vjerski put. Ovaj put istinama poziva na jednostavan način.
2. Put racionalnih argumenata. Ovdje se zbilje objašnjavaju logikom fitreta, tj. kroz filozofska promišljanja.
3. Put pročišćavanja duše. Ovaj metod zastupa vjerska stremljenja koja se ogledaju upravo kroz irfan i tesavvuf.

Iz prijašnjih navoda je jasno da ne priznaju svi vjerski slojevi sve ove puteve. Međutim, naše izlaganje nema za cilj da se na pitanje osvrne kritički govoreći u korist ili nauštrb nekog mezheba ili puta, već nam je cilj nešto drugo.
Avatar
black
 
Postovi: 13507
Pridružen/a: 19/06/2004 16:00
Lokacija: ispod tresnje

Re: Odlazak u Tekiju!

PostPostao/la ljubav_aha dana 14/04/2010 21:37

bijela je napisao/la:zaključak ove teme se svodi na jednu rečenicu.

a tema se vodi oko, koliko shvatih, dva pitanja:

a) ono koje postavlja ljubav_aha: otkud toliko "čudnih" praksi poput (citiram) - odvajanje od svijeta, odlazak u zabačena mjesta, celibat i neženjstvo, nerad i ljenčarenje, konzumiranje duhana i alkohola, puštanje brkova a izbrijavanje brada, pisanje hamajlija, hukćanje, skakanje, tresanje, probadanje tijela željeznim predmetima, kult mrtvaca i turbeta?

zamisli, ljubav_aha da ja, iz pozicije nekog ko ne poznaje islam, tebe pitam: kakva je to vjera čiji pripadnici, muslimani, obrezuju djevojčice, zatvaraju političke oponente, ubijaju silovane djevojke zbog porodične časti, kamenuju žene na stadionu jer su pobjegle iz kuće u kojoj ih svakodnevno prebijaju.....

sad, reci mi - da li većina muslimana radi gore navedene stvari ili ih je većina normalnih?
isto tako i sufije - sve gore navedene stavke, italicom napisane, koje nemaju veze sa islamom - nemoj ih vezati ni sa izvornim sufizmom.
s tim što to za neke nije slučaj:
odvajanje od svijeta (zar nije sam imam Gazali proveo godine u samoći pišući svoje "izbavljenje iz zablude"), neženjstvo (to uopšte ne mora biti vezano za stazu koju neko slijedi nego životne okolnosti), duhan (pa šta, kako je arzulah naš forumski šejh a puši? :-) ), hukćanje (prvo - kakav je to stručni tekst koji sadrži riječ poput hukćanje? šta je to hukćanje?!)...

s druge strane, ne vidjeh da se u BiH iko probada, da pušta brkove a skraćuje brade, da konzumira alkohol... niti to čini glavnina sufija u svijetu. a mišljenje se kreira po većini, ne po manjini.

na kraju, sigurna sam da se u milion drugih stvari ne bi složila sa Jasevićem, pa nije uredu ni da koristiš njegove tekstove u ovoj temi. štuješ Karića - vidi šta on kaže o sufijama.

b) ono koje postavlja izvor: tesavvuf se kosi sa šerijatom Allaha, subhanehu ve teala, i sunnetom Poslanika, sallellahu teala alejhi ve sellem.

o ovome su napisane brojne rasprave, od pametnijih ljudi no što sam ja, od ljudi koji se danas nazivaju autoritetima ehli-sunneta. spomenuo je izvor čini mi se negdje imama Gazalija, pa evo, spomenut ću i ja njegove riječi:

Pitao si me šta je nužno za onoga koji želi put uzvišenog Hakka (murid tariki'l-hakk). Znaj da mu je neophodno sedam svojstava.
1. Ispravno vjerovanje (el-i'tikâd es-selîm) koje je čisto od novotarija (el-hâlî ani'l-bidei)
2. Iskreno pokajanje (et-tevbetu'n-nesûh), tako da se ne vraća na grijehe
3. Udovoljavanje suparnika (irdâu'l-husamâi), tako da na njemu ne ostane nikakvog duga prema stvorenjima
4. Usvajanje šerijatskog znanja (ilmu'š-šeriati), u mjeri da može raditi po Allahovim naređenjima a kloniti se Njegovih zabrana.
5. Prihvatanje duhovnog vodiča (el-muršid) i odgajatelja (el-murebbi) koji će ga upućivati na duhovni put, od njega otklonuti loše osobine i pokuđenu narav, a na njeno mjesto usaditi pohvanjenu narav i lijepe osobine.


ibn tejmijje:
Ljudi se spore o njihovom usmjerenju. Neki odbacuju sufije i tesavvuf smatrajući da su novatori koji su odstupili od sunneta. Takve ocjene koje su prenijeli neki imami poznate su i u tome su im se priključile skupine pravnika i teologa. Jedna skupina ide u drugu krajnost, smatrajući da su sufije najbolji i najsavršeniji ljudi nakon vjerovjesnika… Ni jedan od ta dva stava nije ispravan.
Ispravno je reći: Sufije, kako to čine i drugi, trude se u pokornosti Allahu Uzvišenom. Tako medu njima ima onih koji svojim zalaganjem prednjače po blizini Allahu, dž.š, ima i onih koji su osrednji, ali su na pravoj strani. Obje skupine rade i ponekad pogriješe. Medu sufijama ima i grešnika koji se kaju ili ne kaju. Neki njihovi pripadnici sami sebi nepravdu čine i neposlušni su Gospodaru svome.
Njima se prispodobljavaju i pojedine skupine novatora i otpadnika. Medutim, stručnjaci (muhakkikun) tesavvufa ih ne smatraju svojim, kao što je na primjer El-Halladž kojeg je vecina njihovih prvaka osudila i odvojila od svog pravca, poput imama El-Džunejda i drugih.


vidiš, ni u jednoj rečenici Ibn Tejmijje nije dopustio sebi da tesavvuf poistovijeti sa širkom. pa nemoj ni ti.

_______________________________________________________________
dakle, ona jedna rečenica koju sam spomenula na početku posta bi glasila:
onih koji za sebe tvrde da su sufije ima i ovakvih i onakvih - ono što ih razlikuje je šerijat i to je naš kriterij.

tako reče, čini mi se, i Ebu Jezid El-Bistami: ako vidiš nekoga da uz pomoć kerameta leti po zraku, ne uzimaj to kao važno sve dok ne vidiš kakvi su njegovi postupci u vezi sa šerijatskom naredbama i zabranama.
_______________________________________________________________
još ću samo naglasiti da mene stvarno ne interesuju sufije čaršibendijskog tarikata koji doživljavaju neke ma'nevijate po Kolobari ili koji padaju u džezbe u Mirisu - njihov tesavvuf neću nikada ni analizirati u ovom kontekstu.
za mene je tesavvuf ono što se nalazi u knjigama i praksi sufijskih, ehli-sunnetskih prvaka.
_______________________________________________________________
veliko izvinjenje svim ljudima dobre volje zbog predugog posta.
slika




bijela,hvala,vec sam pisala o modifikacijama/primjena unutar terikata ,takodjer sma podvukla ,da se njihova uloga tokom vijekova mijeanjala,kao i unutar redova

svi spomenuti pravci su imali cilj sirenje i preporod Islama

Tarikat kao zaboravljeni dragulj
Objavljeno u časopisu za islamske znanosti i praksu “ISLAMSKA MISAO” godina XI, broj 129, Muharrem-Safer 1410. / Septembar, 1989.
Autor: Fejzulah Hadžibajrić
Datum: 01.04.2002.

Sufijski tarikati (ili derviški re­dovi) kod nas su prisutni faktički od samog prisustva islama u na­šim krajevima. U različitim perio­dima, u različitim društveno-poli­tičkim i vjerskim prilikama, razli­čito su i tretirani - od ogromnog uvažavanja i poštivanja, do total­nog ignorisanja. Jedno je, među­tim, sigurno: tarikati su, kroz sav taj period, uživali veliki ugled među muslimanima. Predstavljali su oličenje poštenja i čestitosti i bili uzor moralne usavršenosti. U njima su nalazili i pribježište mnogi duhovnosti i božanske Iju­bavi željni Ijudi, mnogi tragaoci za dubljim smislovima života i svega postojećeg, mnoge nesreć­ne duše ali i griješnici koji su se že­Ijeli očistiti od ružnih postupaka svojih, koji su se željeli približiti Bogu i od Njega zatražiti oprost za grijehe svoje i grijehe ostalih Ijudi... Tarikati su im vraćali iz­gubljenu nadu, u njihova srca ulijevali sigurnost i usađivali Iju­bav i milosrđe prema svim Boži­jim stvorenjima.

Pripadnici nekog od tarikata bili su i mnogi velikani pisane ri­ječi, mnogi pjesnici i kaligrafi. Žar svoje ljubavi prema Bogu, žar svoga aška, pretakali su u ri­ječ. Iza njih su ostajala monumentalna djela islamske kaligrafije, stotine primjeraka Kur’ana ispisane vještom derviškom ru­kom, mnoga vrsna djela iz pod­ručja šerijatskog prava, akaida, tefsira, hadisa... Nije mali broj ni onih koji su od silne svoje ljubavi satkali pjesmu i prostirali je na okolinu. Eho mnogih tih pjesama dopire i do nas.

Medutim, val opće materijali­zacije, potisnuo je tarikat u stra­nu i izbacio ga iz kolotečine živo­ta. Još od početka ovoga stoljeća na njega počinje padati prašina zaborava. Vremenom ga je skoro potpuno prekrila. Islamska zajednica ga je, 1952. godine, ek­skomunicirala, proglasivši ga preživjelim i nepotrebnim. Ljudi su, u općoj trci za što većim ma­terijalnim dobrima, zaboravljali i Boga i svoju dušu. Ispunjavalo se Kur'ansko upozorenje: “I nemoj­te biti kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da zabo­rave i sami sebe!?” Tarikat se, pre­pušten sam sebi, nebrizi i nehaju, sve više topio. Članstvo se sma­njivalo a šejhovi izumirali. Srećom,tarikata nije nestalo.

Islamska zajednica je, uvidjev­ši najzad vrijednosti tarikata, ove godine odlučila ponovo ga vratiti u svoje okrilje i uključiti ga u program svojih ukupnih vjerskih aktivnosti. Tim povodom, a u ci­Iju predstavljanja tarikata našoj široj javnosti, razgovarali smo sa hadži Fejzulahom ef. Hadžibajri­ćem, autorom mnogih radova iz područja sufijske misli i šejhom kaderijskog tarikata...

. . .

Kod nas se, osobito posljednjih godina, mnogo piše o tesawwufu i tesawwufskoj misli u islamu. No, tesawwufska misao je, na neki na­čin, usko vezana za tarikat. Upra­vo je tarikat taj koji je baštini u sebi, koji je njeguje i razvija i koji se, na kraju, bitno karakterizira njome. Ne možemo se požaliti da se i o tarikatima nije pisalo. Međutim, ta pisanja su se, uglavnom, svodila na nastanak, razvoj i ras­prostranjenost pojedinih sufijskih redova i vrlo malo su se bavila nji­hovom praktičnom stranom, prak­tičnim ustrojstvom tih redova. Od­luka Vrhovnog starješinstva da se tarikati ponovo vrate u okrilje Is­lamske zajednice dobar je povod da se nešto više kaže o tome. Tari­kati su naša stvarnost, ali, na ža­lost, i naša nepoznanica. Veliki broj naših muslimana skoro ništa ne zna o njima, naročito u krajevi­ma u kojima ta tradicija nije nika­ko ni postojala. Hoćete li nam reći kako izgleda hijerarhija jednog ta­rikata? Počnimo od šejha koji se nalazi na njegovom čelu - kako on postaje šejh i u čemu se sastoji njegova funkcija?



Da, na čelu svakog tarikata se nalazi šejh. Promovisanjem u tu funkciju, on postaje el-me'mur bil-iršad (onaj čija je dužnost upućivati, op. autora) i to nakon što dobije dopuštenje da to čini, što zavisi od uviđajnosti onog ko­ji to dopuštenje daje, tj. kada procijeni da on posjeduje intelek­tualne, moralne i duhovne kvali­tete za to. To su dosta komplici­rane stvari, jer onaj koji daje do­puštenje mora ispitati i shvaćanje onog kome daje, odnosno dubi­nu njegova poimanja i stepen du­hovnog uzdignuća.

O tome postoji i određena lite­ratura, sufijska literatura, koja uči da postoji sedam tzv. tawrowa (stupnjeva) kroz koje mora proći svaki šejh, ali se u ne­kom od tih tawrowa mora nalazi­ti i svaki pripadnik tarikata.

Prvi tawr se karakterizira time što je njegov objekat la ilahe ill A­llah. To podrazumijeva da se onaj ko se nalazi u njemu mora paziti da ne iziđe iz njegova okvira, tj. da mora znati da je sve, baš sve, podredeno Bogu i da tu nema izuzetka. Drugo, što je takoder vrlo važno, je to da čovjek u ovom stupnju, na ovom nivou spoznaje, u svemu može, i mora, vidjeti nekakav znak (ajet) koji ga upućuje na Boga. Može to biti drvo, kamen ili bilo što drugo. Sve to, na svoj način, upućuje na Jednog Boga, Allaha...

Eto, to je uglavnom područje koje obuhvaća prvi tawr.

Objekat drugog tawra je - Allah. Područje ovog stupnja je, dakle, uže od onog prvog. Kod trećeg je ono još uže - samo hu.

Kakva je razlika između, reci­mo, stupnja Allah i stupnja hu?

Razlika je u spoznaji Boga, isključivo u spoznaji. Tako će, npr. čovjek dok je u prvom stupnju, spoznati da je cjelokupna egzis­tencija bitno vezana za Boga, da iza svega postojećeg, u stvari, sto­ji Bog, Allah. Kada se to spozna, onda se sva pažnja usmjerava prema Allahu. Tako se objekat spoznavanja sužava a sama spoz­naja se uzdiže na viši nivo. I tako redom...

Da li svaki pripadnik tarikata, odnosno bilo koji drugi vjernik, može sam znati u kojem se od tih sedam stupnjeva nalazi ili o tome prosuđuje samo šejh? Zatim, po­stoje li nekakva obilježja, znaci ili pojave, koje su karakteristične za svaki od ovih stupnjeva?

Svaki pripadnik tarikata može s velikom vjerojatnoćom pretpos­taviti u kojem se stupnju nalazi. To je opet u zavisnosti od dubine njihove spoznaje. Postoje i odredena obilježja, čak i fizički znaci. Vide se, reci­mo, pojedine boje, čuju specifič­ni zvuci... Prvi stupanj se, npr. karakterizira mnoštvom išareta (aluzija), a već smo rekli da sve može biti išaret.

No, nastavimo sa nabrajanjem tawrowa. Stigli smo do trećeg tawra, hu. Objekat spoznaje je, kako vidiš, tu još uži, još svedeni­ji. La ilahe ill Allah je golemo, do­sta široko i prostrano, pa čak i ime Allah, iako je ono jedno od Njegovih vlastitih imena. Hu je; uže, mnogo uže, a u jezičkom smislu je to zamjenica i znači ON, dakle zamjenjuje ime. On. Ko? Allah...

Poslije ovog nivoa spoznaje, čovjek se uzdiže u četvrti stupanj. To je hakk, istina. Znači, put ko­jim idemo je hakk. Istinit je i pra­vi. Povodimo se za Hakkom i utapimo u Njega, u Allaha. Zna­či, istina je ono do čega smo do­šli. Ovdje se ne radi o tome da čovjek postaje identičan s Bo­gom, već da biva aktivno uklju­čen u određene procese koje je Bog uspostavio...

Eto, to bi bila četiri tzv. počet­na stupnja, odnosno niži stupnje­vi spoznaje. Potom slijede tri viša, stupnja. To su: hajj, kajjum i kahhar. Sa ova prva dva stupnja, odnosno petim i šestim, završava se napredovanje u spoznaji kod pripadnika tarikata. S tim on postaje zreo za šejha.

Medutim, ko može znati, od­nosno kako se može ustanoviti da je pripadnik tarikata prošao kroz sve ove faze, da je njegova spozna­ja dostigla nivo koji mu omogućuje da se uvede u društvo šejhova?

To može samo šejh njegova ta­rikata. On ga je nadzirao i pratio njegov duhovni razvoj, njegovo duhovno uzdizanje. U isto vrije­me duhovna bliskost izmedu njih dvojice biva sve izraženija, i oni to osjećaju. Završni stupanj du­hovne spoznaje šejh ustanovljuje iz samih razgovora koje vodi s pripadnikom tarikata, ali i iz nje­gova ponašanja, odnosa prema svemu postojećem itd. Šejh tako uvida da takav postaje el-me'mur bil-iršad, da mu se stavlja u duž­nost iršad, upućivanje. I on preu­zima dužnost, osamostaljuje se.

Napomenuo bih da se ovaj posljednji stupanj - kahhar, od­nosi na Muhammeda, a.s., Nai­me, riječ je o uspostavljanju du­hovne veze s njim, o srčanoj blis­kosti s njim, o bliskosti misli i os­jećanja. To je tô nasljeđivanje Poslanika, premda Poslanik kao takav nema i ne može imati pra­vog nasljednika s obzirom na to da je on nebijj, poslanik, i da po­slije njega više neće biti nikoga njegova ranga. Na neki način ga zamjenjuju, odnosno nasljeđuju, samo istaknuti učenjaci njegova ummeta čiji su otkucaji srcâ slič­ni njegovim, i čija su shvatanja bliska njegovim... I sve dok uče­njak ne bude u duhovnoj vezi s Alejhisselamom, nije njegov is­tinski nasljednik.

Ali, na koji način se uspostavlja ta duhovna veza s Poslanikom?

Uspostavlja se preko onih stupnjeva (tawrowa) koje smo nabrojali. Uzdizanjem na po­sljednji, sedmi tawr duhovne spoznaje, dolazi do uspostavlja­nja duhovne veze s Poslanikom, a. s.

Dok smo još kod ovih tawrowa, zanimalo bi nas da li je za svaki tawr predviđen i tačno odredeni način zikra, koji se razlikuje od jednog tawra do drugog?

Svaki tawr, kao što smo već rekli, ima odredene pojave, od­nosno manifestacije, koje su mu svojstvene. No, za svaki tawr po­stoji i određeni zikr. U stvari, na ovaj početni stadij zikra iz prvog tawra, tawra La ilahe ill Allah, sa­mo se dodaju nove kvalitete, do­datni zikrovi. Tako, kako raste i razvija se sama spoznaja, raste i povećava se i zikr, paralelno.

Je li to specifikum samo jednog tarikata ili je kod svih isti slučaj?

To je tako kod svih tarikata. U tom pogledu, kao i u pogledu onih sedam tawrowa, svi tarikati su jednaki. Oni se međusobno razlikuju samo zbog toga što se razlikuju i ljudi koji ih vode, već prema njihovu shvaćanju. Tako su neki tarikati vrlo strogi, dok su drugi prilično liberalni, što zavisi od šejha koji ih je osnovao.

Dakle, kada pripadnik tarikata dostigne onaj nivo duhovne spoz­naje koji ga čini zrelim i sposob­nim da preuzme ulogu šejha i kada to sam njegov šejh ustanovi, dobija pismenu potvrdu, idžazu, da je po­stao šejh. Kao takav, može samos­talno da vodi tarikat. Međutim, u slučaju njegova odsustva, ko može da ga zamjenjuje i kakve su njego­ve kompetencije?

Kada je šejh odsutan, on ne­kog iz tarikata ovlašćuje da vrši njegovu dužnost. Takva osoba se zove wekil (opunomoćenik) i hi­jerarhijski se nalazi na drugom mjestu, odmah poslije šejha.

Na trećem, posljednjem mjes­tu, nalazi se rehber. To je riječ perzijskog porjekla i označava osobu koja se nalazi kod šejha, prima i najavljuje posjete, ugoš­ćava posjetioce i slično. Ostali pripadnici tarikata se zovu muri­di, koji se biraju iz redova simpa­tizera (muhibba). Za wekila se određuje izrasliji čovjek i on ima sve kompetencije koje ima i šejh, s tom razlikom što on, kao wekil, ne može u tarikat primati nove članove. Za to je ovlašćen samo šejh.

Kod nas, u Bosni i Hercegovi­ni, trenutno imaju četiri šejha. To su: Beha ef. u Živčićima, šejh Fo­čak u Sarajevu, hadži Omer u Vi­sokom i moja malenkost u Sara­jevu. Njih trojica pripadaju na­kšibendijskom tarikatu a ja kade­rijskom, koji je i najstariji. To su, dakle, šejhovi koji imaju svoje te­kije a u Visokom ima i šejh Sulhi ef., koji ima zvanje šejha, ima idžazu, ali nema svoje tekije. On je imao funkciju predsjednika Nakšibendijske komisije.

U Bosni i Hercegovini ima ukupno sedam tekija a osma je u opravci. To su tekije u Foči, Sa­rajevu, Travniku, Visokom, Mos­taru, Živčićima i na Oglavku. Funkciju tekije vrši i Kaimino turbe u Zvorniku. Postoji tekija i u Diviču, za koju kažu da je od starina, no ona još nije aktivna. Čuo sam da je popravljena, me­dutim, još nema wekila za nju, nemamo pogodnu osobu. Radi­mo na tome da uskoro i nju akti­viramo.

Znate li, možda, koliki je uku­pan broj pripadnika tarikata?

Meni lično to nije poznato, ali je moguće da to zna neki od troji­ce drugih šejhova. Ja sam, npr., šejhluk primio 9. avgusta, 1965. god., u Istanbulu, od šejha Muh­jiddina, i do sada sam u tarikat uveo samo devet derviša. Svi su oni, prije stupanja u tarikat, imali određene doživljaje, tzv. džezbe, privlačnosti koje su ih vukle ova­mo, a koje mogu biti otvorene i zatvorene. Otvorene džezbe su vi­dljive i manifestacione i njih pri­mjećuju i drugi ljudi, dok su one zatvorene nevidljive i poznate su samo onome ko ih doživljava...

Hoćete li nam reći kakav je na­čin primanja u tarikat? Postoje li tu određeni kriteriji?

To se razlikuje od tarikata do tarikata. U obzir se uzimaju do­življaji...

Ako bih ja, npr., htio pristupiti Vašem tarikatu, šta biste Vi učinili?

Dao bih ti nešto da učiš. Posli­je izvjesnog vremena, zavisno od toga kakva si osoba, u tebi bi se pojavio jedan poseban hâl, jedno specifično duhovno stanje o ko­jem bi ti meni ispričao. Na osno­vu toga ja bih donio odluku, već prema tome u kakvu bih te stanju vidio. Zatim, vrlo su važni i sno­vi, naravno oni istiniti. I oni igra­ju veliku ulogu...

Kriteriji za primanje u tarikat su vrlo strogi i to je svojstveno svim tarikatima. Stoga su svi tari­kati hakk, ispravni. Jedan profe­sor, npr., za nečiji odgovor da pe­ticu ili šesticu, a za nečiji deset­ku. U krajnjoj konzekvenci ipak je to njegovo subjektivno viđenje, i tu veliku ulogu igra njegova savjest.

Pravilo je da se ne smije krivo postupiti. U tarikat se ne smije primiti niko za nečiji hatar, neko­me za ljubav. Stoga onaj koji uvodi u tarikat, šejh, mora ispu­njavati tri uvjeta: muhakkak, mu­selsel i musedždžel. Muhakkak znači da je uistinu prošao kroz one faze koje smo objasnili (tawrowe) i da je poslije njih po­stao šejh. Muselsel znači da se veže za nekog drugog šejha, tj. za onog koji mu je izdao idžazu (do­puštenje za samostalan rad u ulo­zi šejha) i da se zna ko je on. Mu­sedždžel znači da je to negdje za­bilježeno i da se idžaza ima napismeno. Ispunjavanje tih uvjeta se traži zato da bi samo pouzdan i provjeren čovjek mogao biti šejh, da bi se zatvorila vrata Iažima i prevarama...

Da bi neko postao šejh, sigurno mora zadovoljavati određene kri­terije. Koji su ti kriteriji?

A koje kriterije mora zadovo­ljavati učitelj da bi bio učitelj?! Pored moralnih, intelektualnih i duhovnih kvaliteta i pored oba­veznog puta i tretmana koji mora preći, a o kojem smo ranije govo­rili, šejh mora posjedovati i širo­ko vjersko obrazovanje. Mora dobro poznavati Kur'an, hadis, fikh, akaid i sufijsku misao. Na koju će sufijsku literaturu staviti akcenat zavisi od šejha kao osobe. Ja, npr., najčešće iščitavam Ibn Arebijeva djela i to posljed­njih godina. Ranije sam, uglavnom, čitao nešto drugo, Ibn Are­bija nisam dovoljno razumije­vao...

Mogu li tarikatu pristupiti i že­ne ili je ta mogućnost ostavljena samo muškarcima?

Nije mi poznato da su se kod nas u nekom tarikatu nalazile i žene premda tu ne postoji nikak­va zabrana. Žena, međutim, ne može biti šejh, iz prostog razloga što ona ne može biti imam; ne može, dakle, voditi zikr. Neki naši prvaci, ipak, smatraju da je ženin najbolji tarikat - hizmet, poslušnost svom mužu...

Kakvo je trenutno stanje u našim tarikatima? Postoje li tu neke oscilacije, određena pomjera­nja?...

Sve do dolaska Austro-Ugar­ske stanje u našim tarikatima je bilo zadovoljavajuće. Od toga pa sve do danas ono se konstantno pogoršava. Glavni razlog što je to tako je džehalet, neznanje u koje je bila zapala naša zvanična ule­ma. Oni su nas okvalificirali kao nešto što je preživjelo i što je ne­potrebno. Bila je to fatalna greš­ka. Tarikati su bili prepušteni sa­mi sebi i Zajednica o njima nije vodila nikakva računa. Tako su tekije počele ubrzano propadati a dobar broj ih je i zatvoren. Nedostajala su elementarna sred­stva za njihovo održavanje. Svijet je sve više zaboravljao da tarikati uopće i postoje. Čak se ni u med­resama ništa nije predavalo o to­me. Jesi li ti, npr., o tome išta učio u Medresi? A da su tarikati mogli raditi u normalnim uslovi­ma, sigurno je da bi oni vršili sta­novit uticaj na ljude i stanje u njima bi bilo znatno bolje. A vidiš, Zajednica je, 1952. god., zvanič­nim dekretom stavila tekije van okvira Islamske zajednice! Tekije su tad pozatvarane, pozaključa­vane. One koje su bile van Sara­jeva pretvorene su u mesdžide. Tako je to bilo 20-ak godina, sve do izbora za reisa hadži Naima ef. On i dr. Čemerlić su lično do­šli kod mene i zamolili me da podnesem pismenu molbu za po­novno otvaranje tekija i za njiho­vo vraćanje u okrilje Islamske za­jednice. Učinili su to nakon nji­hova putovanja po Kosovu, kada su vidjeli da su tamošnje tekije otvorene...

U Starješinstvu je tada bio dr. Smajlović i mi smo uveli koordi­naciju, jer se vidjelo da su tarika­ti još živi. Bilo je potrebno uskla­diti njihov rad sa radom Starje­šinstva. Oformili smo svoj centar i ja sam bio njegov koordinator. Na taj način mi smo ponovno oživjeli, nečujno i bez ikakve po­mpe. Ovogodišnje zvanično vra­ćanje tekija u okrilje Zajednice nas, stoga, nije nimalo iznenadi­lo, iako nas je mnogo obradova­lo. To je, medutim, ponajviše za­sluga Jakuba ef. Selimovskog.

Šta vama, u stvari, znači ovo ponovno uključivanje u Islamsku zajednicu?

Znači slobodu i nesputanost u vršenju naših aktivnosti. Zatim, to znači priznavanje našega mjes­ta i uloge u ukupnom radu Islam­ske zajednice, te naše aktivno uk­ljučivanje u njene programe. Mi od Zajednice očekujemo konkret­ne zadatke. Ona, eto, ima preda­vače, ima vaize, muallime i inte­lektualce različitih profila, ali joj je jedno vrlo važno područje os­talo nepokriveno. To je područje zikra i iršada (upućivanje od slu­čaja do slučaja, od osobe do oso­be), upravo ono što čini suštinu našega rada. Neka nas Zajednica zaduži za to, kao sastavni dio svojih vjerskih aktivnosti, tako će pomoći i nama i sebi, još više se obogatiti i dati nove sadržaje svo­me ukupnom radu...

Mi bismo, kao tarikat, zadržali svoj Centar, jer bismo se tu mogli sastajati i razmjenjivati misli. A Starješinstvo neka prouči sve mo­gućnosti kako da nas na najbolji način uključi u svoj rad...


znaci,cilj tarikata su zikr i irsad

(Objavljno u: TESAWWUF, ISLAMSKA MISTIKA, zbornik radova prvog simpozija 1408/1988, Zagrebačka džamija, Izdavač: Islamska zajednica Zagreb, 1988. god.)

Zikr i iršad su arapske riječi iz Kur'ana i dva su stuba tesawwuf-a i tariqat-a. Mali tesawwufsko-tariqatski rječnik koji slijedi, ovako nam ih predočava:
Zikr - izgovaranje Božjih imena i razmišljanje o Njemu, prizivanje Allaha, slavljenje Božjeg imena. Zikr može biti zajednički i pojedinačni, no najčešći oblici su: zikr-i džehri (glasni zikr), zikr-i lisani (verbalni zikr), zikr-i qalbi (zikr samo srcem), zikr-i khafijj (skriveni zikr) i zikr-i dā'im (stalni zikr).
Iršad - upućivanje u derviški red, buđenje nekog iz duhovnog nemara, osposobljavanje derviša za vodiča dervišima-početnicima, proces vođenja i odgajanja (murid) od strane šejha (muršid).
Kao što postoji poučavanje o namazu, tako isto postoje i pouke o zikru i iršadu na orijentalnim jezicima, što se je prevodilo i na naš jezik. To je, zapravo, dio tekijske literature. U ilahijama nailazimo na duboke sufijske misli i praktična uputstva za primjenu islama. Putem tarikata, sve do naših dana, u toj literaturi čuvali su se i propisi akaida, fikha i tome slično.
U zborniku o tarikatskim stupnjevima ('Sejr el-sulūk, Sarajevo, 1986.) sabrano je više radova vezanih za zikr i iršad. Ovdje ćemo ih nabrojati:

1.`Abdul-Qādir Ghejlāni, El-matleb fī merātib el-tarīqah (Potrebno znanje o tarikatskim stupnjevima), Kitāb el-esrār (Knjiga tajni);
2.Mustafa Fevzi, Ogledalo svemira;
3.Hāfiz Khulūsi, Mizān el nufas;
4.Hasb-i hāl-i sālik;
5.Mewlānā Ni'meh Allah ibn Welijj el-Husejnī el-Emīr, Terdžemeh lewāmi' el-qulūb;
6.Sejjid Muhammed Nūr el-'Arebi, Risāle-i sālihijjeh;
7.Šejkh Sejjid Muhj el-Din Ensāri, Wedžīz dersler (Kratki dersovi);
8.`Abd el-Qādir `Isā, Prenošenje dozvole (izun) kod primanja tarikata od šejha;
9.Hasan Širāzi, Značaj medžlis-i zikra;
10.Muhammed el-Fekki, O sedam meqama iz knjige tesawwuf;
11.Ders-i men 'aref;
12.Razlike o objašnjenju i tumaču sedam meqama;
13.Hadži Selim Sāmī Jašar, Tri značenja ilahije, Razgovor sa svrakom.
14.Pismo Hadži šejha Selim Sāmi-efendije Osman-efendiji iz Gnjilana

Autori navedenih sastava su iz raznih gradova gdje žive muslimani. Javljali su se u različitim vremenima. Oni pripadaju raznim tarikatima, jer postoji dvanaest priznatih tarikata, iako je tesawwuf jedan.
Pojedini tarikati strogo paze na propise vlastitog tarikata, ali ima i onih koji zanemaruju te propise. Događa se i miješanje pravila (usūl) i redoslijeda u halki zikra. I migracija stanovništva ima svoga odraza na tarikatske džemate
.


o tome pisem plus , zar je ziasta potreba sirenja Islama osnivsnjem derviskih redova bila neizbjezna,jer doticni redovi trebaju kooperirati sa IZ ,i samo tako mogu egzistirati,i naravno da oni nisu bili jedini aktivni u sirenju Islama,narocito ne ,u onome sto se razlikuju,a to je putem shvatanja Islama kroz ucenje osnivaca tarikata :!:
Avatar
ljubav_aha
 
Postovi: 15085
Pridružen/a: 03/04/2008 19:25
Lokacija: TURKISH COFFEEBATH

Re: Odlazak u Tekiju!

PostPostao/la BHF_Manijak dana 14/04/2010 22:40

@Lillo,nije meni medresa gradila stav o sufizmu nego malo sam ja o tome razmisljao,i generalno meni se ne svidja nekoliko stvari kod njih,inace ne volim ni u cemu pretjerivanja,a kod njih vidim neke vidove upravo tog pretjerivanja...Ne kazem neuzubillah da su na krivom putu,da ne praktikuju pravi islam,kao sto recemo selefije imaju obicaj reci,pa ne zele npr da klanjaju za hafizom Bugarijem(kojeg izrazito izrazito postujem, posebno njegov tefisr,koji je sufijski naravno,dakle po tom mozes vidjeti da nemam predrasude prema sufizmu :) )ali generalno,neki njihovi stavovi se meni ne svidjaju,ponajvise stvar oko sejha,pa i nekih tumacenja vjere,ali o tom po tom,svak je svoj put izabrao,samo neka ostane cvrst na njemu i neka ne skrece,i bice dobro inshallah! :thumbup: :)
Avatar
BHF_Manijak
 
Postovi: 13904
Pridružen/a: 03/03/2009 00:21
Lokacija: Jedno jedino, Seher Sarajevo

Re: Odlazak u Tekiju!

PostPostao/la black dana 14/04/2010 22:53

ljudi su najveci neprijatelji onog shto ne poznaju
Avatar
black
 
Postovi: 13507
Pridružen/a: 19/06/2004 16:00
Lokacija: ispod tresnje

PrethodnaSljedeća

Natrag na Religija

Online

Trenutno korisnika/ca: / i 1 gost.