psiholog u Sarajevu

[River_isle]

a mogul ja odmah kupit prozak da ustedim na dijagnostici
bez sale, tlaka je sjest i pricat a i nema se vremena

[anais_nin]

a mogul ja odmah kupit prozak da ustedim na dijagnostici
bez sale, tlaka je sjest i pricat a i nema se vremena

Prozac se daje samo za zdravstvene probleme a kad je vec problem sa zdravljem valjda bi se trebalo "pronaci" vremena

[markioni]

anais_nin napisala:

ja sam vec dala dio odgovora ali evo da pokusam jos jednom nije do tebe, ovo je nesto sto buni dosta ljudi posebno zbog nacina na koji su ove struke prikazane na filmovima i TV serijama
i psihijatrija i psihologija se bave mentalnim i psihickim zdravljem tj oboljenjima i poremecajima...znaci sve ovo sto si ti navela u postu je dio i psihijatrije i psihologije...glavna razlika izmedju psihijatara i psihologa je to sto su psihijatri doktori medicine dok su psiholozi doktori nauka obe struke dijagnosticiraju oboljenja i poremecaje iz istog dijagnostickog prirucnika, obe struke se bave tretmanom tj terapijom (s tim sto psihijatri imaju mogucnost lijecenja farmakoterapijom dok klinicki psiholozi tu mogucnost imaju samo ukoliko dodatno zavrse odgovorajuci program farmacije) i obe struke se bave istrazivanjem licnosti, ponasanja, poremecaja, efikasnih tretmana da bi stvar bila jos komplikovanija dosta bolnica osim psihijatara medju osobljem ima i klinickog psihologa
mozda je ono sto tebe buni cinjenica da se psihologija jako puno razgranala tako da postoje oblasti npr obrazovne psihologije, eksperimentalne psihologije (neke osobe se odmah u startu odluce za bavljenje SAMO istrazivanjem), okupacione psihologije itd itd
S tacke gledista klinickog rada razlike izmedju psihijatara i psihologa nisu tako velike cesce su vece varijacije medju terapeutima jedne struke zavisno od toga koju skolu terapije izaberu...da te jos malo dodatno zbunim osim psihijatara i psihologa klinickim radom tj terapijom se mogu baviti i socijalni radnici koji imaju magistarski iz klinickog rada
nadam se da je ovo bilo adekvatno objasnjenje [/quote]

auuu kako smo neupuceni. psiholozi su doktori nauka? hm to ono po pravilu jel? rofl. psi ----S tacke gledista klinickog rada razlike izmedju psihijatara i psihologa nisu tako velike---- > PSIHOLOZI su ljudi koji su diplomirali psihologiju i nemaju zavrsen medicinski fakultet i samim tim NISU PSIHIJATRI NITI DR. ... da bi dobio zvanje psihijatra prvo moras zavrsiti medicinu, zatim specijalizaciju i tek onda dobiti zvanje psihijatra sto psiholozi apsolutno nemoraju. i to je bit svega. zato psiholog ne moze da pripisuje lijekove nego moze samo da ti daje uputnice za psihijatra ako vidi da su lijekovi potrebni jer jednostavno nema recepata jer nema dozvole za njihovo izdavanje. zasto je to tako - iz jednostavnog razloga sto se na upravo toj specijalizaciji kada zavrsis medicinski fakultet biras za naprimjer opredjeljenje psihijatar i kada zavrsis logicno je da si upoznat sa farmakoloskom skupinom svakog lijeka i imas dozvolu za izdavanje istih (naravno lijekova za "psihu" ).

ajd da ne duzimo...ako imas bilo kakav veci problem svaki psiholog kod kojeg odes ce ti dati uputnicu verbalne ili pismene prirode da posjetis psihijatra i onda ide fino...tandare mandare... na sva dodatna pitanja cu rado odgovorit. inace imam dugogodisnje iskustvo posjecivanja psihica od najnize obrazovanih pa do doktora nauka , privatnika , bolnica, domova zdravlja isl.

poz

[anais_nin]

auuu kako smo neupuceni. psiholozi su doktori nauka? hm to ono po pravilu jel? rofl. psi ----S tacke gledista klinickog rada razlike izmedju psihijatara i psihologa nisu tako velike---- > PSIHOLOZI su ljudi koji su diplomirali psihologiju i nemaju zavrsen medicinski fakultet i samim tim NISU PSIHIJATRI NITI DR. ... da bi dobio zvanje psihijatra prvo moras zavrsiti medicinu, zatim specijalizaciju i tek onda dobiti zvanje psihijatra sto psiholozi apsolutno nemoraju. i to je bit svega. zato psiholog ne moze da pripisuje lijekove nego moze samo da ti daje uputnice za psihijatra ako vidi da su lijekovi potrebni jer jednostavno nema recepata jer nema dozvole za njihovo izdavanje. zasto je to tako - iz jednostavnog razloga sto se na upravo toj specijalizaciji kada zavrsis medicinski fakultet biras za naprimjer opredjeljenje psihijatar i kada zavrsis logicno je da si upoznat sa farmakoloskom skupinom svakog lijeka i imas dozvolu za izdavanje istih (naravno lijekova za "psihu" ).

ajd da ne duzimo...ako imas bilo kakav veci problem svaki psiholog kod kojeg odes ce ti dati uputnicu verbalne ili pismene prirode da posjetis psihijatra i onda ide fino...tandare mandare... na sva dodatna pitanja cu rado odgovorit. inace imam dugogodisnje iskustvo posjecivanja psihica od najnize obrazovanih pa do doktora nauka , privatnika , bolnica, domova zdravlja isl.

poz

moguce je da je takav sistem u Bosni u vecini drugih zemalja nije...u sjevernoj americi zvanje psihologa imaju osobe koje imaju zavrsen magistarski ili doktorat iz oblasti klinicke psihologije (programi koji takodje zahtjevaju praksu u klinickom okruzenju), a jedino osobe koje imaju zavrsen doktorat imaju mogucnost da rade samostalno ili da bez nadzora rade sa klijentima a ako se ne varam tako je i u vecini drugih zemalja evrope

osoba koja je zavrsila klinicku psihologiju u nekim drzavama (recimo u djelovima SAD-a) ima mogucnost prepisivanja medikamenata klijentima, a u onim drzavama u kojima ta mogucnost nije automatski data moguce je (kao sto vec rekoh) zavrsiti magistarski iz oblasti farmacije da bi psiholog i to mogao raditi

poslijeratni program psihologije na univerzitetu u sarajevu je jos uvijek na klimavim nogama mozda to ima veze sa tvojim iskustvom sa psiholozima u BiH...

inace imam dugogodisnje iskustvo rada u struci - klinickoj ukljucujuci rad na podrucju BiH al' nema veze, ja sam vjerovatno samo nedovoljno upucena

[markioni]

poslijeratni program psihologije na univerzitetu u sarajevu je jos uvijek na klimavim nogama mozda to ima veze sa tvojim iskustvom sa psiholozima u BiH...

ja nisam isao kod novopecenih psihijatara ni psihologa nego kao sto neko rece "stare skole" tako da to ne stoji

[anais_nin]

poslijeratni program psihologije na univerzitetu u sarajevu je jos uvijek na klimavim nogama mozda to ima veze sa tvojim iskustvom sa psiholozima u BiH...

ja nisam isao kod novopecenih psihijatara ni psihologa nego kao sto neko rece "stare skole" tako da to ne stoji

ja samo pojasnih formu i jedne i druge struke u praksi ima svega...posebno u BiH....od vremena stare skole je pak proslo dobrih 17-18 godina u obe struke se mnogo toga znacajno promjenilo....promjene koje mnogi nasi "strucnjaci" nisu radi prihvatiti...to je do njih, a ne do psihologije ja se iskreno nadam da si ti pronasao zdravstvenog radnika koji odgovarao tvojim potrebama, ipak je to najbitnije

[njeka]

Mislim da je nakon ove tragedije u Lipnici jasno da oclazak psihologu i psihijatru nije pomodarstvo.Nažalost,jasno je i da ova država ne posvećuje dovoljno pažnje ovom problemu (jedan u nizu) Dok se to ne promijeni moramo biti svijesni da su haotična dešavanja na ovom područiju proteklih godina ostavila traga na svima nama (htijeli mi to priznati ili ne),i sve pogoršava današnji tempo života,stres,socijalno-ekonomski problemi...
Nije teško dostići "tačku pucanja"!!
Pomoć treba tražiti na vrijeme,za sebe i za svoje bližnje,treba o tome razgovarati jer,vjerujte,najčešće osoba kojoj treba pomoć tog nije svijesna ili se ustručava tražiti pomoć,ili misli da je sve beznadežno!
Znam da sam dosadna ali život je kratak i šteta je traćiti ga zatvoren u sopstveni zatvor! Na kraju može završiti tragično

[River_isle]

a mogul ja odmah kupit prozak da ustedim na dijagnostici
bez sale, tlaka je sjest i pricat a i nema se vremena

Prozac se daje samo za zdravstvene probleme a kad je vec problem sa zdravljem valjda bi se trebalo "pronaci" vremena

ma dijagnostirala sam ja sama sebi samo trebam recept )

[LANANA]

Ja se samo nasmijem kada pročitam odgovore naših psihologa u našim novinama.Nevjerovatno kako oni to stručno objasne .Oni to po knjizi-onako kako su učili.Kao po nekoj šemi odvale i ostanu živi.Nemože na isti problem biti isti odgovor svakom čovjeku.Svi smo mi drugačoji,drugačija podneblja,mentalitet,karakter,materijalno stanje............
Ja mislim da ako nema nekih velikih trauma ili komplikovanih situacija najbolje ti može pomoći neka staaaara nena,baka,komšinica ili sl. koja ima veeeeliko životno iskustvo i koja zna naš balkanski mentalitet i naše životne prilike i mogućnosti.Ispričas njoj lijepo šta ti nije jasno i ona odmah skonta o čemu se radi.Uvjek mislimo da se nama dešava što nikad nikome nije,a onda vidimo da toga ima od kad je svijeta i vijeka samo što niko nevoli da priča o tome.Daleko od toga da imam nešto protiv psihologa ali kod mene je kockice u glavi poslagala jedna takva starija gospođa i pomogla više nego sve knjige koje sam pročitala i sva stručna literatura u kojoj sam tražila rješenje za svoj problem.Hvala Bogu to je već odavno iza mene ,a ona me je naučila kako da stvari posmatram iz drugog ugla.Čudo je šta nekoliko razgovora može učiniti.

[psiha]

Da li takva osoba postoji u ovom gradu i kako doci do nje?

tu sam

[drekalica28]

ne znam šta tebe muči, ali u porodičnom savjetovalištu će ti sigurno znati pomoći, ili ako ništa drugo uputiti te gdje treba. oni se nalaze u istoj zgradi gdje i hayat tv, ili biblioteka za slijepa lica....to je ona mala uličica pored parkinga Inat kuće. ako treba br telefona javi se na pm.

[otherside]

ne znam šta tebe muči, ali u porodičnom savjetovalištu će ti sigurno znati pomoći, ili ako ništa drugo uputiti te gdje treba. oni se nalaze u istoj zgradi gdje i hayat tv, ili biblioteka za slijepa lica....to je ona mala uličica pored parkinga Inat kuće. ako treba br telefona javi se na pm.

ja tamo vidjeh samo savjetovaliste za poremecaje ishrane i nista drugo...doduse, bila sam u zurbi i nisam puno zagledala ali ako je samo ovo, daleko ce dogurati uostalom mislim da i to savjetovaliste obradjuje samo probleme gojaznosti...anoreksije, bulimije....cisto sumnjam.

[le piaf]

ne znam šta tebe muči, ali u porodičnom savjetovalištu će ti sigurno znati pomoći, ili ako ništa drugo uputiti te gdje treba. oni se nalaze u istoj zgradi gdje i hayat tv, ili biblioteka za slijepa lica....to je ona mala uličica pored parkinga Inat kuće. ako treba br telefona javi se na pm.

ja tamo vidjeh samo savjetovaliste za poremecaje ishrane i nista drugo...doduse, bila sam u zurbi i nisam puno zagledala ali ako je samo ovo, daleko ce dogurati uostalom mislim da i to savjetovaliste obradjuje samo probleme gojaznosti...anoreksije, bulimije....cisto sumnjam.

tacno je da mozes ici u porodicno savjetovaliste ako zelis razgovarati sa psihologom...i ta usluga je besplatna

a sto se tice svih rasprava sta je psiholog a sta je psihijatar? ccccc
evo najjednostavnije:
psihologija se bavi opstim ili normalnim pojavama (znaci normalnim ljudima )
psihijatrija se bavi devijantnim, disfunkcionalnim i patoloskim pojavama
a kao posebna grana primijenjene psihologije u oblasti psihijatrije razvila se klinicka psihologija, koja se bavi odnosom normalnih i poremecenih pojava u individualnom slucaju...
razlozi zasto se ljudi obracaju PSIHOLOZIMA mogu biti razni: fobije, depresija, poteskoce u medjuljudskim odnosima, problemi u skoli, problemi u braku, seksualne disfunkcije, problemi na poslu, ovisnosti, problemi u odgoju djece....itd. za ovakve stvari ne ides psihijatru i nisi "lud"


a i meni bude muka kad vidim odgovore psihologa po novinama, ali moram priznati da je to dvosmjeran odnos...ako neko iznese svoj problem koji je vec dovoljno komplikovan, i kojem je trebalo toliko vremena da toliko "sazrije" , i ocekuje da mu magic psiholog sa par recenica rijesi sve probleme...onda stvarno no koment....slicno sa gledanjem u kasike preko satelita

[anais_nin]

psihologija se bavi opstim ili normalnim pojavama (znaci normalnim ljudima )
psihijatrija se bavi devijantnim, disfunkcionalnim i patoloskim pojavama
a kao posebna grana primijenjene psihologije u oblasti psihijatrije razvila se klinicka psihologija, koja se bavi odnosom normalnih i poremecenih pojava u individualnom slucaju...
razlozi zasto se ljudi obracaju PSIHOLOZIMA mogu biti razni: fobije, depresija, poteskoce u medjuljudskim odnosima, problemi u skoli, problemi u braku, seksualne disfunkcije, problemi na poslu, ovisnosti, problemi u odgoju djece....itd. za ovakve stvari ne ides psihijatru i nisi "lud"

hoces li nam onda objasniti zasto i klinicki psiholozi i psihijatri koriste isti dijagnosticki prirucnik?

p.s. odlazak psihijatru takodje ne znaci da si "lud"

[le piaf]

psihologija se bavi opstim ili normalnim pojavama (znaci normalnim ljudima )
psihijatrija se bavi devijantnim, disfunkcionalnim i patoloskim pojavama
a kao posebna grana primijenjene psihologije u oblasti psihijatrije razvila se klinicka psihologija, koja se bavi odnosom normalnih i poremecenih pojava u individualnom slucaju...
razlozi zasto se ljudi obracaju PSIHOLOZIMA mogu biti razni: fobije, depresija, poteskoce u medjuljudskim odnosima, problemi u skoli, problemi u braku, seksualne disfunkcije, problemi na poslu, ovisnosti, problemi u odgoju djece....itd. za ovakve stvari ne ides psihijatru i nisi "lud"

hoces li nam onda objasniti zasto i klinicki psiholozi i psihijatri koriste isti dijagnosticki prirucnik?

p.s. odlazak psihijatru takodje ne znaci da si "lud"

kao sto vec rekoh, klinicka psihologija se razvila u oblasti psihijatrije. nema potrebe da se izmislja novi prirucnik.
poenta je da svaki (i psiholog i psihijatar) imaju svoj posao koji je razlicit a u isto vrijeme se preklapa i nadopunjuje
a to "lud" stavih pod navodne znake, jer je vec bila prica o etiketiranju ljudi koji traze pomoc, naravno da ne mislim da je neko lud
ali bolestan je druga stvar

[anais_nin]

kao sto vec rekoh, klinicka psihologija se razvila u oblasti psihijatrije. nema potrebe da se izmislja novi prirucnik.
poenta je da svaki (i psiholog i psihijatar) imaju svoj posao koji je razlicit a u isto vrijeme se preklapa i nadopunjuje
a to "lud" stavih pod navodne znake, jer je vec bila prica o etiketiranju ljudi koji traze pomoc, naravno da ne mislim da je neko lud
ali bolestan je druga stvar

a ja cu opet ponoviti....i psiholog i psihijatar mogu raditi (i rade) sa istim vrstama OBOLJENJA i POREMECAJA klijenti sa dijagnozama sizofrenije, autizma, klinicke depresije, mogu posjecivati ili psihologa ili psihijatra zavisno od njihovih potreba tj razlicitog tretmana koji im je potreban (npr. ukoliko im je potrebna farmakoterapija - mada kao sto sam vec rekla, sve zavisi od geografske lokacije - u nekim zemljama i psiholozi prepisuju lijekove)....
psihologija jeste siroka nauka, pa neko moze izabrati da se bavi eksperimentalnom psihologijom ili akademskim radom bez da se bavi radom sa klijentima, primjenjenom terapijom ili da radi u klinickom okruzenju - ali sve te opcije vrijede i za psihijatra samo je akademski put do njih razlicit....

To sto kod nas jos uvijek psiholozi sjede i potpisuju papirice za vozacki, i daju klijentima testove s raznoraznim "mrljama" nije problem psihologije kao nauke, nego naseg sistema

[anais_nin]

Clinical psychology may be confused with psychiatry, which generally has similar goals (e.g. the alleviation of mental distress), but is unique in that psychiatrists are physicians. The most obvious difference is psychiatrists and, in some jurisdictions, medical psychologists, an emerging specialty of psychology, are licensed to prescribe medication. In practice psychologists and psychiatrists often work closely together in multidisciplinary teams with other professionals such as occupational therapists and social workers to bring a multi-modal approach to complex patient problems.

[drekalica28]

jeste....savjetovalište za poremećaje ishrane se isto nalazi u toj ulici, samo što su oni ulaz niže od porodičnog savjetovališta. oni se bukvalno nalaze u istoj zgradi gdje i hayat. u podrumu snjimaju onu emisiju gdje im navečer kuha onaj mladi kuhar....uvijek mu zaboravim ime a i emisiji
ljudi koje rade u porodičnom savjetovalištu su jako profesionalni i puni razumjevanja. i prije ću uvijek njima otići nego nekom privatniku ili isfrustriranom "doktoru" u nekom domu zdravlja.

[le piaf]

kao sto vec rekoh, klinicka psihologija se razvila u oblasti psihijatrije. nema potrebe da se izmislja novi prirucnik.
poenta je da svaki (i psiholog i psihijatar) imaju svoj posao koji je razlicit a u isto vrijeme se preklapa i nadopunjuje
a to "lud" stavih pod navodne znake, jer je vec bila prica o etiketiranju ljudi koji traze pomoc, naravno da ne mislim da je neko lud
ali bolestan je druga stvar

a ja cu opet ponoviti....i psiholog i psihijatar mogu raditi (i rade) sa istim vrstama OBOLJENJA i POREMECAJA klijenti sa dijagnozama sizofrenije, autizma, klinicke depresije, mogu posjecivati ili psihologa ili psihijatra zavisno od njihovih potreba tj razlicitog tretmana koji im je potreban (npr. ukoliko im je potrebna farmakoterapija - mada kao sto sam vec rekla, sve zavisi od geografske lokacije - u nekim zemljama i psiholozi prepisuju lijekove)....
psihologija jeste siroka nauka, pa neko moze izabrati da se bavi eksperimentalnom psihologijom ili akademskim radom bez da se bavi radom sa klijentima, primjenjenom terapijom ili da radi u klinickom okruzenju - ali sve te opcije vrijede i za psihijatra samo je akademski put do njih razlicit....

To sto kod nas jos uvijek psiholozi sjede i potpisuju papirice za vozacki, i daju klijentima testove s raznoraznim "mrljama" nije problem psihologije kao nauke, nego naseg sistema

da upravu si...mogu oni raditi sa istim vrstama oboljenja, svaki iz svoje perspektive, samo sto kod ces cuti :doktor (psihijatar) daje lijekove a psiholog testove...nazalost
ali takva je situacija kod nas. klijenti sa tim dijagnozama sto si navela (shizofrenija...) nece posjecivati psihologe nego samo psihijatre...jer oni ce im dati lijekove...a klijenti koji imaju problema u medjuljudskim odnosima ce otici kod vidovite djemile, ili azire da im pogleda u kasike , jer zaboga ona nije luda da ide kod psihologa...CAST IZUZECIMA...ali pricam o jednom odredjenom broju ljudi koji tako razmislja...
kod nas jos nije razvijena svijest o potrebama za psiholozima, i o tome sta oni zapravo rade...
ali ja vjerujem da situacija ide na bolje..polako ali ide

[WizzardFromBOZ]

Ogromna je razlika između psihijatra (to su oni što samo znaju dati "pilule za lilule" i oni su dobri samo kod akutnih stanja) I psihologa (koji ti mogu pomoći da shvatiš u čemu je problem i da ga riješiš)

jes, jes...

Ne kontam, koliko ja znam psihologija se bavi liječenjem nervnih i duševnih bolesti, a psihologija izučava segmente ličnosti i ponašanje; ili griješim??!

skontah da ti vrlo slabo kontas...

i da...definitivno grijesis.

[Senad_Stari Grad]

Apsolutno je neprihvatljivo i nedopustivo i nije praksa niti je pravno dopusteno bilo gdje u svijetu, izuzev naravno kod dekadentnih Amerikanaca, da psiholog pa i onaj sa doktoratom iz klinicke psihologije prepisuje psihofarmake. NEDOPUSTIVO.

Pojedine nazovi drzave u Americi to dopustaju jer imaju kriminalan i katastrofalan zdravstveni sistem u kojem jedino bogati mogu da priuste kvalitetnu zdravstvenu zastitu i da plate ljekara -psihijatra.Usluge ljekara -psihijatara su vrlo skupe, cak za 2-3 puta skuplje od usluge psihologa. Da bi postao psihijatar, amerikanac prvo treba studirati 7-8 godina da bude ljekar,pa onda da radi godinu do dvije kao ljekar i onda da dobije specijalizaciju iz psihajtrije koja traje 4 godine.
Slicno je i kod nas.

Zato su se ti ameri sjetili da psiholozi ,posto eto rade sa osobama sa psihickim poremecajima eto mogu onda i prepisivati lijek. Ali to je samo i iskljucivo u nekim drzavama Amerike gdje je zdravstveni sistem u krizi.
Pa oni imaju i takozvane "ljekarske pomocnike" koji nigdje na svijwetu ne postoje i ne znas ni sta su ti "pomocnici" :ali oni "lijece ljude" u Americi.

Dakle, samo ljekar moze prepisati lijek (medicus, artzt, physician) a psiholog nije ljekar jer psiholog tokom dodiplomskog ili postdiplomkog studija ne izucava medicinu.
Pa cak ni farmaceut ne moze prepisivati lijekove, ni stomatolog (izuzev antibiotika i lijekova vezanih za oralnu-zubnu patologiju) .
Lijek ne moze prepisati ni osoba koja je zavrsila medicinski fakultet (dakle doktor) ali nije zavrsila godinu dana ljekarskog staza i polozila drzavni-strucni ispit.

Ne mozete vi prepisati lijek-psihofarmak a da pri tome nista ne znate o covjekovom srcu, plucima,krvnim sudovima,jetri,metabolizmu, o bolestima tih organa o uticaju lijeka na sve te organe itd.

[frischling]

Da li neko moze preporuciti nekog dobrog psihologa u Sarajevu s kojim se moze normalno razgovarati da ti odmah ne pise dijagnoze i ne pita kakav je bio odnos tebe i oca u tvojoj trecoj godini...ok karikiram ali mislim da je generalno kod nas zapostavljena ta kultura odlaska psihologu i svi misle da je to neki bauk i da odmah nisi normalan ako ides kod shrinka a ja imam osjecaj da bi mi prijala prica sa nekim ko mi moze pomoci poslagati neke kockice u glavi....
Da li takva osoba postoji u ovom gradu i kako doci do nje?

Toliko postova na jednostavno pitanje i niko konkretan odgovor da da. Tipicna karakteristika Bosanca - filozofiranje.

Probaj ovdje: http://www.depresija.org/forum/index.php?showtopic=2609

Imas u studentskoj klinickog psihologa. Ja sam doduse razgovarao 30 sec sa njom, jer vec znas kako procedura sa zdravstvenim za vozacki ide, ali mi se zena cini ok. Vjerovatno si nekad isla kod nje, ako si vadila zdravstveno uvjerenje za vozacki.

[anais_nin]

Apsolutno je neprihvatljivo i nedopustivo i nije praksa niti je pravno dopusteno bilo gdje u svijetu, izuzev naravno kod dekadentnih Amerikanaca, da psiholog pa i onaj sa doktoratom iz klinicke psihologije prepisuje psihofarmake. NEDOPUSTIVO.

po meni je puno veci problem sto i u SADu i u Kanadi lijekove za psihicke poremecaje (pre)cesto prepisuju "porodicni ljekari" tj ljekari opste prakse ogroman broj promasaja i fuleva, nezamislivo nepoznavanje ne samo dijagnostike u toj oblasti, nego i aktuelnih lijekova, kao i adekvatnog nacina sprovodjenja terapije....pa tako sjevernom amerikom hoda veliki broj ljudi kojima su prepisane tablete, nekad na osnovu nepotpune, a i netacne dijagnoze, i tu pocinje i zavrsava "terapija" za njihov problem....
o (ne)adekvatnosti naseg (BiH) poslijeratnog sistema obrazovanja za psihologe ne bih ni da pocinjem....kroz sve prednosti i mane i jednog i drugog sistema, u BiH kao psiholog moze raditi neko ko je zavrsio 4godisnji fakultet....dok u sjevernoj americi to zvanje mogu imati samo osobe koje su zavrsile magistarski i/ili doktorat iz te oblasti...licencu za samostalno prakticiranje klinicke psihologije imaju samo oni koji su a) zavrsili 5godisnji doktorat iz te oblasti b) polozili odgovarajuci ispit da bi dobili tu dozvolu....
veliki broj psihologa iz bivse jugoslavije su se po dolasku u sjevernu ameriku morali "prekvalificirati" tj mnogi su presli u struku socijalnih radnika jer je za to potreban samo magistarski....

Pojedine nazovi drzave u Americi to dopustaju jer imaju kriminalan i katastrofalan zdravstveni sistem u kojem jedino bogati mogu da priuste kvalitetnu zdravstvenu zastitu i da plate ljekara -psihijatra.Usluge ljekara -psihijatara su vrlo skupe, cak za 2-3 puta skuplje od usluge psihologa. Da bi postao psihijatar, amerikanac prvo treba studirati 7-8 godina da bude ljekar,pa onda da radi godinu do dvije kao ljekar i onda da dobije specijalizaciju iz psihajtrije koja traje 4 godine.
Slicno je i kod nas.

usluge terapije ne zavise toliko od zvanja terapeuta tj varijacije nisu po liniji psihijatar vs. psiholog koliko kao i u drugim oblastima ovde ulogu igra "prestiz"...znaci kakvo ime taj "strucnjak" stvori za sebe....isto tako ulogu igraju oblasti specijalizacije i koliko se neko "pokazao" u toj svojoj oblasti...
vecina programa medicine u sjevernoj americi traje 3-5 godina (odredjene skole imaju "ubrzani" program tj ides u skolu 12 mjeseci godisnje - 3 godine)....fora je sto je u sjevernoj americi medicina na nivou postdiplomskog studija....znaci da bi bio primljen na medicinu prvo treba zavrsiti 3-4 godine fakulteta (jako dobri studenti mogu pokusati da dobiju prijem na medicinu nakon 3 zavrsene godine fakulteta, ali to je rijetkost)....konkurencija je velika....onda treba zavrsiti 3-5 (u prosjeku 4) godine medicine, nakon toga ide specijalizacija 4 godine....
za klinickog psihologa U TEORIJI onaj ko je siguran da zeli tu karijeru moze se upisati na program doktorata direktno nakon 4 godine zavrsenog studija...u praksi broj mjesta na tim programima je jako jako mali tako da vecina studenata prvo ide 2 godine na magistarski program....dio tog programa je i praksa...vecina onih koji upisuju doktorat iz klinicke psihologije prvo zavrsavaju 2godisnji magistarski....nakon cega im slijedi 4godisnji doktorat (2godisnji magistarski skida samo godinu sa programa doktorata)...vecina ne moze zavrsiti doktorat u roku od 4-5 godina jer je broj sati potreban za praksu i dobivanje licence jako velik....tako da na kraju trajanje studija za psihijatra i klinickog psihologa nije toliko razlicito i tesko da cete igdje sresti psihijatra ili psihologa mladjeg od 30

Zato su se ti ameri sjetili da psiholozi ,posto eto rade sa osobama sa psihickim poremecajima eto mogu onda i prepisivati lijek. Ali to je samo i iskljucivo u nekim drzavama Amerike gdje je zdravstveni sistem u krizi.
Pa oni imaju i takozvane "ljekarske pomocnike" koji nigdje na svijwetu ne postoje i ne znas ni sta su ti "pomocnici" :ali oni "lijece ljude" u Americi.

ti pomocnici obicno rade u bolnicima....nemaju sve bolnice to radno mjesto....ti pomocnici ne mogu "samostalno" lijeciti nikog....inace je sistem takav da u bolnicama u kanadi i SADu kad pacijent dodje uvijek medicinska sestra uzima sve podatke, prezentira slucaj doktoru koji ga tek onda pregleda...slicnu ulogu imaju asistenti psihologa i psihijatara....to radno mjesto obicno imaju osobe koje su zavrsile magistarski ali ne i doktorat iz psihologije, ili medicinske sestre koje su se specijalizirale za rad na psihijatriji....ta osoba obicno primi pacijenta, ispunjava mu prijemni karton, uzima podatke koji su potrebni glavnom doktoru, dijagnozu i daljenje lijecenje odredjuje psihijatar ili psiholog, a asistent prati i nadgleda administraciju terapije...u odredjenim slucajevima moze sprovoditi terapiju, recimo "exposure therapy" kod pacijenata koji imaju OCD itd itd, ali trening za to je sastavni dio magistarskog programa....

Pa cak ni farmaceut ne moze prepisivati lijekove, ni stomatolog (izuzev antibiotika i lijekova vezanih za oralnu-zubnu patologiju) .
Lijek ne moze prepisati ni osoba koja je zavrsila medicinski fakultet (dakle doktor) ali nije zavrsila godinu dana ljekarskog staza i polozila drzavni-strucni ispit.

ja se slazem s tobom da je neodgovorno dozvoliti prepisivanje lijekova osobama koje nemaju adekvatan trening za to...to je samo u par "drzava" u americi....medjutim postoje "hibridni" programi sa medicinske psihologe, i adekvatan dodatni trening kroz koji klinicki psiholog moze proci da bi polagao ispit da dobije tu dozvolu (i u kanadi i u americi)...
inace americki zdravstveni sistem je pun problema, kanadski lagano krece slicnom stazom...sve ide ka tome da zbog nivoa skolovanja osobe u ovim profesijama gonjaju neki status "elitizma"...sto naravno ima svoje posljedice....i sto ne znaci da u sjevernoj americi nema mnogo strucnih psihijatara i psihologa....samo zato sto sistem u kojem se ta struka prakticira nije idealan, ne znaci da niko pojma nema o tom poslu a obrazovanje klinickih psihologa uveliko ukljucuje fizioloske i neuroloske procese i dobro poznavanje istih, posebno Psy D. program (program doktora psihologije) koji je orijentisan iskljucivo ka klinickom radu

[Senad_Stari Grad]

[quote="anais_nin"]
po meni je puno veci problem sto i u SADu i u Kanadi lijekove za psihicke poremecaje (pre)cesto prepisuju "porodicni ljekari" tj ljekari opste prakse ogroman broj promasaja i fuleva, nezamislivo nepoznavanje ne samo dijagnostike u toj oblasti, nego i aktuelnih lijekova, kao i adekvatnog nacina sprovodjenja terapije....pa tako sjevernom amerikom hoda veliki broj ljudi kojima su prepisane tablete, nekad na osnovu nepotpune, a i netacne dijagnoze, i tu pocinje i zavrsava "terapija" za njihov problem....[quote="anais_nin"]

Pa nisam bas siguran da ljekar porodicne medicine propisuje antipsihotike bilo gdje u svijetu. Moguce je da kod ambulantnih pacijenata sa dosta somataskih simptoma u okviru moderate depression porodicni ljekari prepise poneki antideperesiv ili neki anksiolitik,sedativ.
No obicno to rade kod ljudi koji su vec dijagnosticki obradjeni od strane psihijatra.Dakle, porodicni ljekar u principu ne dijagnostikuje niti lijeci teze psihicke poremecaje.Ali se ne bih slozio da porodicni ljekar moze vise pogrijesiti kod davanja psihofarmaka od recimo klinickog psihologa, cak i kad je doktor psihologije (Psy.D).
Svidjelo se to nekome ili ne, psiholog, ni sa doktoratom nije LJEKAR, nije zavrsio medicinu i nije polozio (u Americi na primjer) Medical Licensing Examination. Dakle nije certificiran da lijeci ljude bioloskim sredstvima/psihofarmacima.

PONAVLJAM:
Samo licencirani ljekar moze prepisati lijek (medicus, artzt, physician) a psiholog nije ljekar jer psiholog tokom dodiplomskog ili postdiplomkog studija, ma koliko on trajao, ne izucava medicinu.
Kao sto rekoh, ne smijes prepisati lijek-psihofarmak a da pri tome nista ne znas o covjekovom srcu, plucima,krvnim sudovima,jetri,metabolizmu, o bolestima tih organa o uticaju lijeka na sve te organe itd.

Klinicki psiholog poznaje neurofiziologiju,cak moze znati i neuropsihofarmakologiju, ali ne poznaje opstu farmakologiju pa da zna da pacijent moze imati sumanute ideje zato sto uzima recimo klomifen zbog stimulacije ovulacije kod neplodnosti,
niti zna kako ce psihofarmak djelovati na neku postojecu bolest kod pacijenta, recimo hipertenziju (jadna mu majka ako mu pacijent dobije malignu hipertenziju jer mu je prepisao fenelzine(Chesee effect),a koji ce SSRI antidepresiv prepisati srcanom bolesniku i kako ce pratiti stanje njegovog srca, kako ce lijeciti metabolicki sindrom izazvan atipicnim antipsihoticima (posebno olanzapinom) ili seksualnu disfunkciju izazvanu SSRI
Osim toga ne zna internu medicinu pa da posumnja, na recimo tireotoksikozu kod pacijenta koji ima halucinacije ili ludilo miksedema kod hipotireoze ili kod depresije da posumnja na Cushinga,, ne zna patologiju (bolesti mozga i drugih organa) da shvati da pacijent ima psihijatrijske simptome zato sto ima sistemski lupus eritematodes ili upalu mozga zbog ciroze jetre ili nedovoljnog unosa vitamina B kompleksa, ne poznaje infektivne bolesti da shvati da pacijent ima psihijatrisjke simptome jer je obolio od virusnog krpeljskog encefalitisa ili neurosifilisa, ili AIDS-a, ne moze neuroloski pregledati pacijenata da ispita da slucajno pacijent nema tumor (cesto gliom) na mozgu pa zato pokazuje psihicke simptome, ili da na osnovu ljekarskog neuroloskog pregleda posumnja da pacijent ima psihijatrijske simptome recimo poremecaje u ponasanaju,halucinacije ili depresiju zbog zbog multiple skleroze ili multi-infarktne demencije, bolesti Lewyijevih tijela ili demencije u okviru Parkinsonove bolesti.

[njeka]

Ne kontam, koliko ja znam psihologija se bavi liječenjem nervnih i duševnih bolesti, a psihologija izučava segmente ličnosti i ponašanje; ili griješim??! [/quote]

skontah da ti vrlo slabo kontas...

i da...definitivno grijesis.[/quote]

Prosvjetli me,molim te!