Da se nikad ne zaboravi ...

Stranke, političari... Recite i Vi svoje mišljenje!

Moderator/ica: Chmoljo

Re: Da se nikad ne zaboravi ...

PostPostao/la fukara_tz dana 10/05/2008 20:22

10.05.2008

Dženaza i ukop 41 identificirane civilne žrtve rata u Bratuncu

Posjeta stratištima,izložba, promocija, knjige, bacanje ruža u Drinu

Programski sadržaji planirani u okviru ovogodišnje, druge zajedničke dženaze i ukopa žrtava ratnih zločina u Bratuncu 1992. godine na Šehidskom mezarju Veljaci, provode se u skladu sa planom Organizacionog odbora za obilježavanje 16. godišnjice zločina. Pripreme za ukop 41 identifikovanih posmrtnih ostataka privode se kraju.

Obilježavanje Šesnaeste godišnjice zločina nad Bošnjacima Bratunca trajat će četiri dana. Predviđeno je da bude upriličena izložba fotografija o preživjelim logorašima iz osnovne škole Vuk S. Karadžić u Bratuncu – ispred fiskulturne sale u kojoj je bio organiziran logor, jer ministar kulture Republike Srpske, Anton Kasipović, nije dozvolio postavku Izložbe u fiskulturnoj sali. Bit će upriličena i promocija knjige Džemaludina Latića «San endeluske noći», te organizirana posjeta stratištima u naselju Glogova i Ljubovijski most, gdje će biti u Drinu bačeno 603 ruže, u znak sjećanja na 603 civilne žrtve Bratunca.

U petak 9. maja u naselju Hranča otvoren je Mektebski centar, uz prisustvo velikog broja vjernika iz cijele BiH i dijaspore. U svim džamijama bit će proučeni tewhidi, a na mezaru ubijenog imama Mustafe ef. Mujkanovića je proučen jassin. U podne 12. maja na šehidskom mezarju, u okviru Memorijalnog centra Veljaci, bit će obavljena dženaza i ukop žrtava. Očekuje se prisustvo reisu-l-uleme Mustafe ef. Cerića, te brojnih zvaničnika iz vjerskog i političkog života, te diplomatskih predstavništava u našoj zemlji. Za sve zainteresirane da prisustvuju dženazi bit će organiziran prevoz iz petnaest gradova BiH.

Planirana dženaza i ukop za ponedjeljak 12. maj 2008. godine je druga kolektivna dženaza u Bratuncu. Prošle godine na šehidskom mezarju Veljaci ukopano je 95 identifikovanih civila, žrtava rata u Bratuncu.

Spisak za dženazu 12 maja u Bratuncu

(Prezime(očevo ime) ime, mjesto rođenja, godina rođenja i smrti

1.Ahmetović ( Kasim ) Kiram Krasanovići 1946 – 1992
2.Ahmić ( Ibrahim ) Izet Suha 1955 – 1992
3.Alić ( Salko ) Zulfa Biljača 1906 – 1992
4.Begović ( Habib ) Munib Biljača 1957 – 1992
5.Begzadić ( Suljo ) Alija (Ž.) Vranjkovina 1924 – 1992
6.Bektić ( Pašan ) Suad, Suha 1984 – 1992
7.Bitići ( Avdi ) Šićiri, Gornja Fuštica 1959 – 1992
8.Čivić ( Nurija ) Rifet, Bajna Bašta 1959 – 1992
9.Delić ( Ramo ) Mehmedalija Suha 1949 – 1992
10.Demirović ( Hasib ) Himzo Krasan Polje 1943 – 1992
11.Demirović ( Ibro) Abid Krasanovići 1955 – 1992
12.Demirović ( Šaban ) Šahman Krasanovići 1958 – 1992
13.Gerović ( Emin ) Džemail Glogova 1968 – 1992
14.Hadžibulić ( Huso) Husnija Bajramović 1963 – 1992
15.Hasanović ( Šaban ) Sulejman Mihaljevići 1938 - 1992
16.Hodžić ( Lutvo ) Suljo Hranča 1928 – 1992
17.Hodžić ( Mustafa ) Suljo Hranča 1958 – 1992
18.Hodžić ( Ibiš ) Hasan Hranča 1936 – 1992
19. Husić ( Izo ) Mustafa Bratunac 1973 – 1992
20. Ibišević ( Lutvo ) Iljaz Glogova 1974 – 1992
21. Ibišević ( Ramo ) Jusuf Glogova 1955 - 1992
22. Ibišević ( Redžo ) Selmo Hranča 1961 – 1992
23. Ibrahimović ( Munib ) Nedžada Srebrenica 1990 – 1992
24. Karamujić ( Omer) Ishak Suha 1938 – 1992
25. Malagić ( Omer ) Džafer Voljanica 1957 – 1993
26. Mustafić ( Abid ) Ibrima Pirići 1918 – 1992
27. Nikić ( Hašim ) Ibrahim Hranča 1935 – 1992
28. Nuhanović ( Mustafa ) Jakub Sulice 1957 – 1992
29. Nukić ( Hasib ) Mujo Milačevići 1947 – 1992
30. Ramić ( Meho ) Abdulrahman Hranča 1953 – 1992
31. Ramić ( Nazif ) Avdo Hranča 1918 – 1992
32. Raškalj ( Musa ) Fejzula Prizred 1939 – 1992
33. Ridžić ( Fazlija ) Meva - Krasan Polje 1928 – 1992
34. Salčinović ( Abid ) Remzija (M) - Krasanovići 1966 – 1992
35. Salihović ( Idriz ) Emina Hranča 1934 – 1992
36. Salihović ( Ševko ) Šemso Tokoljaci 1971 – 1992
37. Salkić ( Mehmed ) Hamed Hranča 1937 – 1992
38. Softić ( Redžo ) Nezir Hrnčići 1967 – 1994
39. Talović ( Huso ) Huzejr Glogova 1933 – 1992
40. Zukić ( Alija ) Elvir Zvornik 1974 – 1992
41. Zukić ( Salih ) Sadik Biljača 1955 – 1992
fukara_tz
 
Postovi: 5938
Pridružen/a: 14/12/2003 01:00

Re: Da se nikad ne zaboravi ...

PostPostao/la fukara_tz dana 11/05/2008 15:39

11.05.2008

Tuzla

Mirni protest zena Srebrenice

Jedanaesti u mjesecu, datum je kada Žene Srebrenice tradicionalno izlaze na mirnu protestnu šetnju ulicama Tuzle. Tačno u podne sastanu se kod Pinge, a onda sjevernom magistralom preko Skvera nastave do gradske česme i Trga žrtava genocida u Srebrenici, trga koji je dobio ime po stravičnom zločinu nad civilnim stanovništvom Srebrenice u ljeto 1995. godine.

slika

Iz te Srebrenice, crne mrlja i domaćih i stranih političara i politike, dolaze žene koje su izgubile djecu, muževe, braću i ostale muškarce iz uže i šire porodice. Jezive su priče tih žena koje su zauvijek ostale bez svojih najmilijih i sada žive za dan kada će biti uhapšeni oni koji su im toliko nesreću nanijeli, a ostali nekažnjeni.

slika

Vezene jastučnice sa imenima ubijenih trebale bi da prodrmaju savjest onih koji savjesti nemaju ali žene iz Podrinjskih mjesta su uporne.

slika

Ponekad im se pridruže i oni koji žele da im pruže podršku u nadi da će se makar nešto promijeniti. Danas su tu bile Žene u crnom iz Bolonje, Udruženje demobilisanih boraca iz Kaknja i drugi.
fukara_tz
 
Postovi: 5938
Pridružen/a: 14/12/2003 01:00

Re: Da se nikad ne zaboravi ...

PostPostao/la fukara_tz dana 11/05/2008 17:04

11.05.2008

Tuzla

Na dženazi u Bratuncu bit će ukopana 18-mjesečna Nedžada Ibrahimović

Na mezarju Veljaci u Bratuncu, među 41 žrtvom zločina u tome gradu počinjenih 1992. godine, u ponedjeljak 12. maja bit će ukopana Nedžada (Muniba) Ibrahimović, beba koja je imala 18 mjeseci kada je ubijena u naručju svoje majke Bide.
slika

Tijelo ubijene djevojčice ekshumirano je iz masovne grobnice Suha 9. maja 2006. godine, gdje je pronađeno u jednoj vreći s majkom i sestricom Mirzetom, kojoj je bilo devet mjeseci kada je ubijena. Posmrtni ostaci Nedžade Ibrahimović, bit će spušteni u mezar do majčinog, kojoj je prošle godine 12. maja na šehidskom mezarju Veljaci obavljena dženaza.

Devetomjesečna beba Mirzeta, sestra 18-mjesečne Nedžade, kojoj će se u ponedjeljak klanjati dženaza još nije identificirana. Pored majke i sestre čekat će je prazno mjesto do naredne dženaze.

U nedjelju 11. maja ispred Komemorativnog centra u Tuzli u 14.30 sati, u prisustvu velikog broja prijatelja i članova porodica žrtava, obavljen je ispraćaj tabuta sa tijelima 41 identificirane civilne žrtve Bratunca.

Žrtve će biti pokopane u ponedjeljak 12. maja u 12.00 sati na šehidskom mezarju u Memorijalnom kompleksu Veljaci.

Očekuje se dolazak više od 5.000 posjetilaca. Iz 15 gradova Bosne i Hercegovine organiziran je besplatan prijevoz autobusima do Bratunca i nazad, navodi se u saopćenju Bosanske medijske grupe iz Tuzle.

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika
fukara_tz
 
Postovi: 5938
Pridružen/a: 14/12/2003 01:00

Re: Da se nikad ne zaboravi ...

PostPostao/la fukara_tz dana 11/05/2008 21:24

11.05.2008

Bratunac


Cvijeće položeno ispred škole

U fiskulturnoj sali Osnovne škole u centru Bratunca je 1992. godine bio zatočen, mučen i ubijan veliki broj Bratunčana.

slika

Kako je škola, međutim, bila zaključana, na prijedlog Ramiza Salkića, člana organizacijskog odbora, cvijeće je položeno ispred fiskulturne sale.

U ovoj školi u subotu nije dozvoljena ni postavka izložbe fotografija preživjelih logoraša, pa je ona upriličena na mjesnom groblju Veljaci.

Stotinjak članova porodica i preživjeli danas su otišli na Ljubovijski most i u rijeku Drinu spustili cvijeće.

Za večeras je planiran dolazak konvoja iz Tuzle sa posmrtnim ostacima identificiranih Bošnjaka za koje će se u ponedjeljak na šehidskom mezarju Veljaci klanjati zajednička dženaza i biti obavljen njihov ukop.

Autor: FENA


Izlozba postavljena na mjesnom groblju

slika
fukara_tz
 
Postovi: 5938
Pridružen/a: 14/12/2003 01:00

Re: Da se nikad ne zaboravi ...

PostPostao/la fukara_tz dana 12/05/2008 18:10

11.05.2008

Tuzla

Spasojeviću i Todoroviću izrečene zatvorske kazne

Na temelju optužnice Tužiteljstva Tuzlanskog kantona, Kantonalni sud u Tuzli danas je izrekao zatvorske kazne Dušanu Spasojeviću i Ratku Todoroviću za zločine počinjene u logoru Novi izvor u Zvorniku 1993. godine.

Zbog počinjenog kaznenog djela ratni zločin protiv ratnih zarobljenika i kaznenog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva prema preuzetom kaznenom zakonu SFRJ, Spasojević je osuđen na pet godina i osam mjeseci, a Todorović na pet godina i jedan mjesec.

(FENA)
fukara_tz
 
Postovi: 5938
Pridružen/a: 14/12/2003 01:00

Re: Da se nikad ne zaboravi ...

PostPostao/la fukara_tz dana 12/05/2008 18:11

12.05.2008

Višegrad

Supruga Miodraga Nikačevića prijeti žrtvama

Udruženje "Žena-žrtva rata" Sarajevo prijavilo je Tužiteljstvu BiH i SIPA-i da članovi porodica optuženih ratnih zločinaca prijete i zastrašuju žrtve i svjedoke te je upozorilo da će se, ukoliko se tome ne stane ukraj, organizirati da bi nad sobom zaustavilo daljnje zločine.

- U posljednje vrijeme srodnici, supruge i članovi uže porodice, ratnih zločinaca prijete žrtvama i svjedocima, čak dolaze na njihove kućne adrese. Mi to godinama trpimo i vrijeme je da se tome stane ukraj, izjavila je danas predsjednica Udruženja "Žena-žrtva rata" Bakira Hasečić, ujedno zahtijevajući da pravosudni organi počnu primjenjivati Zakon o zaštiti žrtava i svjedoka.

Hasečić je kao najsvježiji primjer "prijetnji i zastrašivanja" navela slučaj Miodraga Nikačevića iz Foče, čija supruga Dragana od dana podizanja optužnice vrši pritisak na svjedoke i žrtve da promjene iskaz.

- Ona sa srodnicima putem telefona i dolascima na kućne adrese žrtava i svjedoka vrši pritisak i prijeti im osvetom da bi promijenili izjavu ili odustali od dolaska na suđenje", kazala je predsjednica Udruženja "Žena-žrtva rata".

Prema njenim riječima, Nikačevićeva supruga je jednog svjedoka pozvala da dođe njenoj kući i kazala mu: "Ja ću ti pročitati izjave", a, kada je to svjedok odbio, pozvala ga je u restoran na Kuli.

Na pitanje odakle Dragani Nikačević izjava svjedoka "odgovor će najvjerovatnije dati jedan od onih koji će svjedočiti u predmetu Nikačević".

Autor: FENA!
fukara_tz
 
Postovi: 5938
Pridružen/a: 14/12/2003 01:00

Re: Da se nikad ne zaboravi ...

PostPostao/la fukara_tz dana 12/05/2008 18:15

12.05.2008

Bratunac

Obavljen ukop 41 Bošnjaka

Poglavar Islamske zajednice u BiH Mustafa ef. Cerić, u prisustvu više hiljada građana, danas je u Bratuncu predvodio dženazu za 41 Bošnjaka koji su ubijeni na početku rata u bratunačkoj općini.
Među brojnim delegacijama koje su položile cvijeće na centralno spomen-obilježje u mezarju Veljaci bili su i član Predsjedništva BiH Željko Komšić, specijalni predstavnik OHR-a za Srebrenicu Kliford Bond, delegacija Općine Bratunac predvođena načelnikom Nedeljkom Mlađenovićem, te delegacija Vlade RS-a koju je predvodio Omer Branković, kao i više delegacija iz Federacije BiH.

Uime porodica žrtava pismo, koje je upućeno Tužilaštvu BiH, pročitala je Indira Ramić, koja je istakla da je među žrtvama koje se danas ukopavaju i 18-mjesečna Nedžada Ibrahimović i zatražila uime porodica da se podignu optužnice i da nakon 16 godina zločinci odgovaraju za nedjela.

U kratkim izjavama za medije Željko Komšić i Kliford Bond su kazali da su došli da prisustvuju sahrani i odaju počast nevinim žrtvama. Bond je istakao da je pravda spora, ali da svi radi pomirenja moraju odgovarati za svoja djela.

Ministar za izbjeglice i raseljene osobe RS-a Omer Branković je izjavio da je ovo tužan događaj, ali da će ovo biti olakšanje za porodice žrtava i da se mora raditi da se sve žrtve zločina u BiH pronađu i dostojno sahrane, a počinici zločina kazne što će olakšati patnje porodica žrtava i dovesti do pomirenja na ovim prostorima.

S današnjim činom, na šehidskom mezarju Veljaci u centru Bratunca, sahranjeno je 136 identifikovanih Bratunčana, od 603, koliko je ubijeno 1992. godine.


slika

slika



slika

slika

fukara_tz
 
Postovi: 5938
Pridružen/a: 14/12/2003 01:00

Re: Da se nikad ne zaboravi ...

PostPostao/la fukara_tz dana 13/05/2008 18:27

fukara_tz je napisao/la:12.05.2008

Višegrad

Supruga Miodraga Nikačevića prijeti žrtvama

Udruženje "Žena-žrtva rata" Sarajevo prijavilo je Tužiteljstvu BiH i SIPA-i da članovi porodica optuženih ratnih zločinaca prijete i zastrašuju žrtve i svjedoke te je upozorilo da će se, ukoliko se tome ne stane ukraj, organizirati da bi nad sobom zaustavilo daljnje zločine.

- U posljednje vrijeme srodnici, supruge i članovi uže porodice, ratnih zločinaca prijete žrtvama i svjedocima, čak dolaze na njihove kućne adrese. Mi to godinama trpimo i vrijeme je da se tome stane ukraj, izjavila je danas predsjednica Udruženja "Žena-žrtva rata" Bakira Hasečić, ujedno zahtijevajući da pravosudni organi počnu primjenjivati Zakon o zaštiti žrtava i svjedoka.

Hasečić je kao najsvježiji primjer "prijetnji i zastrašivanja" navela slučaj Miodraga Nikačevića iz Foče, čija supruga Dragana od dana podizanja optužnice vrši pritisak na svjedoke i žrtve da promjene iskaz.

- Ona sa srodnicima putem telefona i dolascima na kućne adrese žrtava i svjedoka vrši pritisak i prijeti im osvetom da bi promijenili izjavu ili odustali od dolaska na suđenje", kazala je predsjednica Udruženja "Žena-žrtva rata".

Prema njenim riječima, Nikačevićeva supruga je jednog svjedoka pozvala da dođe njenoj kući i kazala mu: "Ja ću ti pročitati izjave", a, kada je to svjedok odbio, pozvala ga je u restoran na Kuli.

Na pitanje odakle Dragani Nikačević izjava svjedoka "odgovor će najvjerovatnije dati jedan od onih koji će svjedočiti u predmetu Nikačević".

Autor: FENA!



Zaštićena svjedokinja ispričala da ju je Nikačević silovao

Svjedočenjem "zaštićene svjedokinje“, ratne žrtve na području Foče, počeo je danas dokazni postupak u krivičnom predmetu koji se pred vijećem Suda BiH u Sarajevu vodi protiv Miodraga Nikačevića, optuženog za ratni zločin protiv čovječnosti.

"Zaštićena svjedokinja“ ispričala je kako je početkom ratnih dešavanja 1992. godine sa 17-godišnjom kćerkom živjela sama u stanu u Foči, koji je bio blizu MUP-a. U jednom od ulaza u njenu zgradu živio je, kao podstanar, optuženi Nikačević, policajac u MUP-u. Kada su 7. aprila 1992. počeli ratni sukobi i granatiranje Foče, ova svjedokinja se sa kćerkom počela kriti kod susjeda. Stanovi su pretresani pa je pobjegla kod susjetke Bošnjakinje, koja je imala kćerku i sina.

Prvu noć boravka kod susjetke došao je Nikačević, naoružan, u uniformi. Ispričao je da "paravojne formacije pljačkaju i siluju“. Zatražio je da s njom ode u njen stan navodno da bi joj sačuvao tehničku robu. Pretpostavljajući šta bi joj se moglo dogoditi, dala mu je ključeve stana da ide sam, ali je odbio.

Vidno potresena, ni jednog momenta svjedočenja ne gledajući u pravcu optuženog, pa ni u pravcu tužitelja i branitelja, nego samo u članove sudećeg vijeća, ova svjedokinja je ispričala kako ju je Nikačević na ulazu u njen stan "počeo domah dirati po tijelu“, nakon čega ga je molila da to ne čini.

"Uvukao me u kupatilo, uhvatio i skinuo mi donje rublje, a gornje rublje samo zavrnuo. Bila sma u šoku. To je nervni slom. Nageo me preko kade i tu me silovao. Kad sam se odupirala, psovao mi je Boga“, kazala je.

Potvrdila je da je optuženi nije tukao, ali je u toku desetak dana, koliko je boravila kod susjetke, često navraćao.

Naglasila je da o onome što joj se dogodilo nije nikome pričala, a, kako je kazala, niko je kada se vratila u susjetkin stan nije ni pitao šta se desilo.

"Niko me ništa nije pitao. To je poniženje stravično. Nije ni bilo potrebno da pričam, od sramote svoga djeteta“, riječi su "zaštićene svjedokinje“.

Sudećem vijeću je ispričala i to da joj je jednog dana kćerka susjetke kod koje je bila priznala da je i nju silovao Miodrag Nikačević.

U danima boravka u Foči "zaštićena svjedokinja“ je krila svoju kćerku kod srpskih porodica, a sama je bila izložena svakodnevnom maltretiranju i ponižavanju od paravojnih formacija. Uz pomoć susjeda Srba s kćerkom je prevezena u Crnu Goru, odatle je stigla u Trebinje, a zatim, nakon par dana, "zbog tamošnje loše situacije“, vratila se s kćerkom u Foču. Počesto je, kroz podrumske prostorije u zgradi gdje je stanovala, bježala u SUP, tražeći zaštitu. Optuženi je dolazio, ali ova svjedokinja tvrdi da je više nije dirao, "jer su oko nje uvijek bile komšinice“.

Foču je napustila 13. augusta 1992., a do tog datuma su i ona i susjetkina kćerka silovane od drugih osoba. Noć uoči odlaska autobusom prenoćila je kod porodice Nikačević, gdje je tada bila i supruga optuženog.

Prema riječima ove svjedokinje, silovane žene iz Foče prihvaćene su u Novom Pazaru i smještene u hotel. Liječene su u "privatnoj poliklinici kod braće Ganićeve supruge“. Tvrdi da joj je tu obavljen prekid trudnoće te da se sve vrijeme rata tu liječila, a nastavila u Sarajevu.

„I danas se liječim. Posjećujem ginekologa, radiologa, psihijatra... Liječena sam ginekološki od sepse. Imam oboljenja i fizički i psihički“, ispričala je prva svjedokinja optužbe na suđenju Miodragu Nikačeviću.

Pred početak svjedočenja "zaštićene svjedokinje" tužitelj Behaija Krnjić je upoznao sudeće vijeće o tome da su "u posljednje vrijeme svi svjedoci koji treba da budu saslušani u ovom predmetu izloženi jakim pritiscima od rodbine optuženog koja svakodnevno zove svjedoke, prijeti im i traži da izmijene iskaz. Te činjenice je, kazao je, dobio faksom od "Udruženja Žena-žrtva rata“.

"Razgovarao sam sa svjedocima koji treba da budu saslušani. U strahu su, njihovoj rodbini se prijeti, a i njihovoj imovini u Foči. Svjedoci traže zaštitne mjere, odnosno da se njihovi identiteti, fotografije i lični podaci ne objavljuju u medijima“, kazao je Krnjić.

Nakon što se tom zahtjevu svjedoka nije usprotivila ni odbrana, sudeće vijeće je prihvatilo ovaj prijedlog tužiteljstva.

Glavni pretres u krivičnom predmetu protiv Miodraga Nikačevića počeo je 29. aprila ove godine čitanjem optužnice koja ga tereti da je sredinom aprila 1992. naoružan i uniformiran ušao u stan Bošnjakinje navodeći da je došao po njene tehničke stvari, a onda je prisilio na seksualni odnos.

U toj optužnici je navedeno i to da je Nikačević sredinom jula 1992. došao u stan druge Bošnjakinje, koji se nalazi odmah preko puta njegovog stana, te tražio da njena kćerka dođe u njegov stan da bi ga navodno pospremila, zaprijetivši joj da će, ako ne dođe, plakati za bratom. Nakon što je kćerka pospremila njegov stan, optuženi ju je silovao.

Također se tereti da je 2. augusta 1992. s dvojicom pripadnika oružanih snaga RS-a naoružan učestvovao u odvođenju i nezakonitom zatvaranju jednog Bošnjaka u Kazneno-popravni dom "Foča“. Tog civila su navodno neutvrđenog dana neutvrđene osobe izvele iz KPD-a i on je na nepoznatoj lokaciji ubijen.

(FENA)
fukara_tz
 
Postovi: 5938
Pridružen/a: 14/12/2003 01:00

Re: Da se nikad ne zaboravi ...

PostPostao/la fukara_tz dana 13/05/2008 18:30

Tuzla/Podrinje

Ekspertni tim predvođen Kantonalnim tužiteljem iz Tuzle nastavlja sa ekshumacijama

Kako informiše Jasna Subotić, portparol Kantonalnog tužiteljstva Tuzla, ekspertni tim za ekshumacije predvođen Kanonalnim tužiteljem iz Tuzle posljednjih je dana vršio intenzivno pretraživanje terena i ekshumacije na više lokacija u općinama Podrinja. Nakon pretraživanja površinskog dijela terena na lokalitetu Veljova Glava u zvorničkoj općini, ekspertni tim je 06. 05. ekshumirao jedan nekompletni skeletni ostatak.

Na lokalitetu Šehiti (Srebrenica) na starom groblju uz pojedinačnih grobova 07.05. iskopana su dva kompletna tijeta žrtava, koje su ubijene 1993. godine kada je Srpska vojska napala i zauzela ovo mjesto.

U mjestu Kragljivode kod Srebrenice, na groblju su ekshumirana dva kompletna ostatka žrtava stradalih 1993. godine.

U zaseoku Hakalaši u Cerskoj kod Vlasenice 08.05. ekshumirano je pet kompletnih tijela i jedno u naselju Turanđići kod Milića.

Ekspernti tim nastavio je pretraživanje terena i ekshumacije na području općine Bratunac, te je u Pobuđu pronađena jedna lobanja i odjevni predmeti, a na zvorničkom području u naselju Sahanići ekshumirano je jedno nekomplentno tijelo. Prema prvim saznanjima najvjerovatnioje se radi o žrtvama likvidiranim 1995. godine.

Danas (13.05.) ekshumacije se nastavljaju na podrućju općine Zvornik.
fukara_tz
 
Postovi: 5938
Pridružen/a: 14/12/2003 01:00

Re: Da se nikad ne zaboravi ...

PostPostao/la fukara_tz dana 14/05/2008 18:30

14.05.2008

Zvornik/Tuzla

U ZVORNIČKOJ OPĆINI EKSHUMIRANO 5 KOMPLETNIH I 5 NEKOMPLETNIH SKELETA

TUZLA, 14. svibnja (FENA) - Ekspertni tim za ekshumacije pod vodstvom Tužiteljstva Tuzlanskog kantona ekshumirao je jučer i danas na nekoliko lokaliteta u zvorničkoj općini pet kompletnih i pet nekompletnih skeletnih ostataka Bošnjaka ubijenih u proteklom ratu.

Po riječima glasnogovornice Tužiteljstva Jasna Subotić, ekspertni tim danas je ekshumirao pet kompletnih tijela na području Kamenice na lokalitetu Redžići, za koje se pretpostavlja da su žrtve iz 1992. godine.

Tokom jučerašnjeg dana na lokalitetu Pargani u njivi Luke u grobom mjestu pronađeno nekompletno tijelo za koje se pretpostavlja da je žrtva Pargan Osman. Isti dan u njivi zvanoj Brdo na području Motova iz grobnog mjesta ekshumirani su nekompletni skeletni ostaci tri osobe, dok je na lokalitetu Baljkovica ekshumirano jedno nekompletno tijelo. Pretpostavlja se da je riječ o osobama ubijenim 1995. godine.
fukara_tz
 
Postovi: 5938
Pridružen/a: 14/12/2003 01:00

Re: Da se nikad ne zaboravi ...

PostPostao/la fukara_tz dana 15/05/2008 19:00

15.05.2008

Tuzla

U povodu dana odbrane Tuzle cvijeće na Brčanskoj Malti

U povodu 15. maja, značajnog datuma iz historije Tuzle, delegacija Vlade Tuzlanskog kantona danas je na Spomeniku i Spomen-fontani na Brčanskoj Malti položila cvijeće i odala počast palim braniteljima Tuzle.

Ovom prilikom rečeno je da su 15. maja 1992. građani Tuzle stali u odbranu svog grada i cijele Bosne i Hercegovine i time još jednom pokazali svoju opredijeljenost za cjelovitu, nezavisnu i suverenu Bosnu i Hercegovinu.

Delagaciju Vlade Tuzlanskog kantona činili su ministar unutrašnjih poslova Sead Omerbegović, ministar za trgovinu, turizam i saobraćaj Zoran Milić, ministar za boračka pitanja Bahrija Mehurić i policijski komesar MUP-a TK-a Nedim Mutapčić.

(FENA)

Nakon odbrane grada na Brcanskoj Malti Tuzla je svakodnevno bila izlozena granatiranju. Granate su dolazile sa Majevice i Ozrena. Preko 200 gradjana Tuzle ubijeno je tokom granatiranja grada. 95% ispaljenih projektila padalo je po civilnim objektima. Granate su pogadjale stanove, skole, bolnicu na Gradini, djecije vrtice itd.

Granatiranje Tuzle u periodu 1992-1995


Najtezi zlocin protiv gradjana Tuzle desio se 25.maja 1995 kada su od cetnicke granate poginula djeca. Ne treba zaboraviti ni ostale masakre pocinjene na gradjanima ovoga grada. Masakr na pijaci na Slatini, masakr u tuzlanskoj kasarni, granatiranje 2.decembra 1992 itd...


Semsudin Mahmutovic 11. septembar 1970. - 15. maj 1992.
slika

Šemsudin Mahmutović je rođen 11.septembra 1970.godine, kao srednji sin od tri sina oca Halila i majke Hašime. U doba osnivanja rezervnih stanica milicije biva primljen u Specijalnu jedinicu MUP-a Tuzla. Sredinom aprila 1992.godine prelazi u Manevarsku jedinicu. Korpulentan i nadasve pedantan u uniformi predstavlja pravog specijalaca, kome su Vilićevi specijalci bili uzor.

15.maja 1992 obavljao je redovne dužnosti i trebao je dežurati ispred Farmacije.

U predvečerje, otac ga je iz autobusa ugledao na samoj raskrnici Brčanska Malta. Izašao je iz autobusa s namjerom da ga upozori da se malo skloni. Rekao je ocu da se zamijenio sa drugom. Šeretski se nasmijao i rekao da se ne brine. Iste večeri, na istoj raskrnici na uglu Skojevske i Ulice Mahmuta Bušatlije, kod knjižare Svjetlost, neki nečovjek prekinuo je život Šemsudina Mahmutovića u 22.godini



Aldin Mustabasic 29. januar 1965. - 15. maj 1992.
slika

Alidin Mustabašić je rođen u Tuzli 29 januara 1965. godine od oca Sadika i majke Ismete. Kada je predsjedništvo RBiH donjelo Naredbu o mobilizaciji rezervnog sastava policije, septembra mjeseca 1991.godine Alidin se među prvima odazvao i od tada se nalazio cijelo vrijeme u redovima policije, gdje je svjesno i disciplinovano obavljao sve postavljene poslove i zadatke.

15.maja 1992.godine poginuo je u bici na Brčanskoj Malti kao pripadnik II Manevarske jedinice. Pet mjeseci nakon njegovog stradanja tačnije 16.oktobra 1992.godine dobio je kčerku Aldinu. Ime je dobila po ocu.



Bahrija Dajanovic 26. januar 1948. - 15./16. maj 1992.
slika

Bahrija Dajanović je rođen 26.avgusta 1948, kao prvo dijete oca Rasima i majke Sadike. U manevarsku jedinicu policije ˝Stari Grad˝ stupio je 28.aprila.

Poginuo je od agresorske granate ispred zgrade DTV ˝Partizan˝ gdje je bila smještena Manevarska jedinica policije ˝stari grad˝, u noći između 15.i 16 maja.



Sadik Cehajic 16. januar 1954. - 15./16. maj 1992.
slika

Sadik Ćehajić je rođen 16.januara 1954.godine kao drugo od petero djece oca Saliha i majke Tahire.

Kao pripadnik 1.Manevarske jedinice, poginuo je u predvečerje 15.maja 1992.godine kao jedna od prvih žrtava agresorskog granatiranja Tuzle.


Neka je rahmet i slava svim sehidima i palim borcima Tuzle kao i svim civilnim zrtvama agresije na Tuzlu...


Ne zaboravljamo ni Iliju Jurisica koji je nelegalno zatvoren u srbijanskim kazamatima vec godinu dana a nasa drzava ne cini skoro nista da mu pomogne. Nedavno je snimljen dokumentarni film "Zrtva je krivac" koji govori o cinjenicama koje su se dogodile 15.05.1992

Zrtva je krivac I dio


Zrtva je krivac II dio



15.05.2008

15. maj obilježen polaganjem cvijeće na spomen obilježja

U povodu 15. maja danas je delegacija Općine Tuzla, Vlade TK, boračkih, stranačkih i nevladinih organizacija položeno je cvijeće te odata počast vojnim i civilnim žrtvama minulog rata. Delegacije su prvo položile vijence na spomeniku u ulici Armije BiH, zatim pored fontane na Brčanskoj Malti podignute u znak sjećanja na ovaj događaj, a onda je ceremonija obilježavanja početka rata i odbrane Tuzle nastavljena na Slanoj Banji.

Fontana na Brcanskoj Malti
slika

Značajni datumi prilika su da se sjetimo svih koji su u raznim periodima poginuli braneći Tuzlu i Bosnu i Hercegovinu. Tako je bilo i danas te su delegacije obilaženjem svih spomen obilježja na Slanoj Banji odali dužno poštovanje žrtvama rata.

Željko Knez:

- Imam zadovoljstvo da danas prvi put prisustvujem obilježavanju 15. maja, značajnoj godišnjici za Tuzli, i ne samo za Tuzlu nego i tuzlansku regiju, a i cijelu Bosno i Hercegovinu. Ono što se dešavalo nakon 15. maja predstavljalo je jedan nuklus nove Bosne i Hercegovine ali na starim tradicijama koje uvažavaju i nacionalnu i vjersku pripadnost, kao i svaku drugo vrijednost koje su proistekle iz bivših tekovina AVNOJ-a. Danas, i ovih dana kada nam Ilija Jurišić boravi u zatvoru, dok nas optužuju da smo mi krivci za "kolonu", samo je nastavak politike Beograda koja se pokušava na jedan perfidan način sprovesti.

Načelnik Jasmin Imamovć:

- Fondacija Istina Pravda Pomirenje podnijla je krivičnu prijavu protiv Mileta Dubajića i nekoliko njegovih oficira za napad na Tuzlu kao i za granatiranje Tuzle. Napad na Tuzlu dogodio se 15. maja, Dubajić je unutar kasarne počinio niz teških krivičnih djela. Prije svega opljačkao je državnu imovinu, vlasništvo Bosne i Hercegovine kao i vlasništvo Tuzle, Lukavca i Srebrenice, uzevši svo naoružanje te ih natovario na kamione koji nisu predviđeni za to. Zatim je prijetio da će sravniti Tuzlu ukoliko mu delegacija parlementaraca ne dođe u kasarnu, koje je poslije zadržavo i stavio da mu budu živi štit. U kamione koji su predviđeni za ljude on je stavio mine, a ljudi su sjedili na njima, to je krivično djelo. Bio je na čelu vojne kolone, u sredini i zadnjem dijelu kolone su bili eksplozivi a nikoga nije obavijestio šta se sve tu nalazi.
Njegovi rezervisti su ranili policajce, zatečena policija je uzvratila a onda su svi bili iznenađeni tolikim eksplozijama.
On krivac, svjedok je protiv nevinog Ilije Jurišića, koja ironija na današnji dan. Žele da štite Mileta Dubajića i da bacaju prašinu u oči roditelima poginule djece, štite krivca.

slika

slika

slika

15. Maja 1992. godine građani Tuzle su stali u odbranu svog grada i cijele Bosne i Hercegovine i time još jednom pokazali svoju opredjeljenost za cjelovitu, nezavisnu i suverenu Bosni i Hercegovinu. Na Slanoj Banji prigodnim govorom prisutnima se obratio načelnik Općine Tuzla Jasmin Imamović, prisjećajući se samog početka rata u Bosni i Hercegovini pa do današnjih dana. Smatra da se neke činjenice moraju znati i pamtiti da bi se i razumjelo sve što je kasnoje uslijedilo.

S.M.


Šesnaesta godišnjica događaja na Brčanskoj Malti

U organizaciji Općine Tuzla, Općinskog vijeća (OV) i boračkih udruženja ove općine, danas je obilježena 16. godišnjica događaja na Brčanskoj Malti i početka ratnih zbivanja u Tuzli.

Nakon polaganja cvijeća na spomen-obilježja na Brčanskoj Malti i Ceremonijalnom platou na Slanoj Banji, načelnik Općine Tuzla Jasmin Imamović podsjetio je na okolnosti i dešavanja koja su prethodila početku rata u Tuzli.

Prema njegovim riječima, majskih dana 1992. godine "vojnici pod komandom potpukovnika Mileta Dubajića u tuzlanskoj kasarni 'Husinska buna' vrše obijanje vojnih magacina u kojima je državna imovina Socijalističke Republike (SR) BiH, i to općina Tuzla, Lukavac i Srebrenik, i iz njih vade eksplozivna sredstva, naoružanje i sve ostalo".

"On (Dubajić) je na obične kamione, koji nisu predviđeni za transport specijalnih i eksplozivnih sredstava, natovario ova ukradena ekspolozivna i druga sredstva i na njih poredao ljude za čije je živote bio odgovoran i nikoga od policije nije o tome obavijestio, niti im je javio pravac kretanja kolone. Zatim je sebe stavio u oklopno vozilo i na čelo kolone koja je krenula, a njen miran izlazak obezbjeđivali su, kao i prolaske drugih kolona, uz cestu raspoređeni policajci", kazao je načelnik Imamović, dodavši da je nakon toga iz vojnih vozila otvorena vatra u kojoj je stradalo više od deset policajaca, "nakon čega je na vatru uzvraćeno".

"Da iz kolone nije otvorena vatra, ne bi poginuo niko niti na jednoj strani. Da na kamione nije bio natovaren eksploziv možda opet ne bi poginuo niko ili bi poginuo i bio ranjen neuporedivo manji broj ljudi. Da se Dubajić ponašao kao stotine drugih oficira koji su prije i poslije njegove kolone prošli kroz Tuzlu, sve bi tog dana prošlo mirno", naglasio je tuzlanski načelnik.

Za događaj na Brčanskoj Malti, prema njegovinim riječima, trebao bi odgovarati Mile Dubajić, a ne Ilija Jurišić, kojem se sudi u Beogradu.

U okviru obilježavanja 15. maja, danas će u Tuzli biti održani i kvalifikacioni susreti za Malonogometni turnir koji je najavljen za sutra.

Autor: Onasa

[/youtube]
Zadnja izmjena: fukara_tz; 19/05/2008 11:40; ukupno mijenjano 1 put/a.
fukara_tz
 
Postovi: 5938
Pridružen/a: 14/12/2003 01:00

Re: Da se nikad ne zaboravi ...

PostPostao/la fukara_tz dana 16/05/2008 21:30

16.05.2008

TUZLA

Obilježen dan formiranja Prve tuzlanske brigade

Na današnji dan prije šesnaest godina formirana je Prva tuzlanska brigada. To je ujedno bila i prva prava vojna formacija u Armiji Bosne i Hercegovine. Na istom mjestu gdje su se 16. maja 1992. godine okupili i stali u odbranu Tuzle, i danas su došli pripadnici Prve tuzlanske. Safet Husanović, koji je bio zamjenik komadanta brigade, istakao je danas značaj formiranja brigade te se sa saborcima prisjetio ratnog vremena. Prvi komadant, Ekrem Šehović, iz opravdanih razloga nije bio danas tu, te je svima uputio pozdrave.

slika

Iz svih dijelova Tuzle dolazili su dobrovoljci, Safet Husanović im je dijelio puške, u toku dana skupilo ih se preko 1000. Bila je to brigada u kojoj su gotovo svi bili Tuzlaci te je tako i dobila ime. Mnogi su se poznavali pa je to možda i bio razlog njihove dobre saradnje i uspjeha. Odmah su krenuli sa ratnim dejstvima, vrlo brzo pomjerili su neprijateljske linije te smanjili uništenje grada. Na žalost njih 256 je poginulo te su im danas minutom šutnje i fatihom odali dužno poštovanje. Ranjeno ih je preko 1500. Danas su se skupili oni koji su, kako reče Dino Isić, srećom živi i zdravi da mogu da pričaju istinu o odbrani Tuzle.Jusuf Sećerbegović inicirao je osnivanje Odbora za pisanje knjige o značajnim datumima za Tuzlu, za generacije koje dolaze da znaju šta se sve dešavalo.

Ispod spomen ploče Prve Tuzlanske brigade položeno je cvijeće te u malo opuštenijoj atmosferi nastavljeno evociranje uspomena.


Armija RBih - 1. Tuzlanska Brigada (Prva Br. ABih,Reportaza)
fukara_tz
 
Postovi: 5938
Pridružen/a: 14/12/2003 01:00

Re: Da se nikad ne zaboravi ...

PostPostao/la fukara_tz dana 17/05/2008 18:46

17.05.2008

Bratunac

Nuri Ramić ubijeno pet sinova i četvero unučadi

Za svoje 73 godine života nana Nura Ramić iz Hranče kod Bratunca svašta je, kaže, doživjela i preživjela.

U onom nekad vremenu sa suprugom Nezirom radila je za troje, niti je spavala niti sjedila samo da bi, kako kaže, što više imala i svoje šestero djece napravila dobrim i pametnim ljudima.

slika

- Jesam ja bila nepismena, ali sam uvijek imala na umu da svoju djecu treba u školu i na fakultete slati... Kad ponekad za kafom odmorimo, ja i Nezir, sve se obaziremo na onu svoju djecu pa se pitamo, Allahu dragi, kako si nam hairli potomstvo dao, čime smo to toliko zaslužili, pet sinova i jedna kćer. Dobri đaci, vrijedni, poslušni, sve naporedo sa nama na imanju rade, na vrijeme dolaze kući iz škole... - šapatom se prisjeća Nura ranog djetinjstva svoje djece.

Sjedi sklupčana na jednoj omanjoj daski pored tek otvorene zgrade mekteba u Hranči. Rukama pridržava koljena i svako malo pogleda na drveni štap pomoću kojeg se, uglavnom, kreće posljednjih nekoliko godina. U priči joj povremeno ovlaže oči, ali suze skoro i da ne izlaze vani. Nema ih, kaže.

- Nekad me nešto uhvati u grudima i stomaku pa počnem zapomagati na sav glas, ali suze nikako da prokinu. Kao da mi je nešto presušilo u očima. Samo me nešto vlažno poprska po licu, a onda sebi kažem, od Boga je, On daje i uzima. Pa da mi bar jedan sin ostade. Nijedan! Nijedan! Šta da učinim, zemlja tvrda, a nebo visoko, nemaš kud. Teško se krećem. Svaki mi dan dođu moja snaha Hiba i njena djeca, skuhaju mi, donesu šta treba. Dođe mi i kćerka i ona druga snaha. Šta da od njih tražim, pa i one su ucviljene, bez muževa - govori Nura.

Dok priča, pogled baca prema snahi Hibi, suprugi njenog sina Adema, koja je imala samo 23 godine kada je sa četvero djece ostala udovica.

- Mog Adema i Dževada četnici su 3. maja 1992. godine odveli u školu u Bratunac. I nikad više. Nije prošlo mjesec kad zovu iz Sarajeva, poginuo moj Enes. Apsolvent na Mašinskom fakultetu u Sarajevu, snajper ga pogodio u Domu u Nedžarićima. Tamo su ga i ukopali. Moji Nazif i Sead otišli tada u Srebrenicu, mislili da se spase. Kad dođe juli 1995., ubiše i njih dvojicu. Ubijeno mi je i četvero unučadi: Muamer, Adnan, Dženana i Sulejman. Muamer i Adnan su Nazifovi sinovi, zapaljeni su u jednoj kući u Suhoj, a imali su jedan 10, a drugi 13 godina. Eh, Allahu moj, kako su samo moja unučad lijepa bila - s bolom koji se opipati može priča Nura Ramić.

Na mezarju Veljaci u Bratuncu lani je ukopan Nurin sin Adem. Njegovo je tijelo pronađeno u grobnici u Zvorniku. Za Dževadove posmrtne ostatke još ništa ne zna, dok su Nazifovo i Seadovo tijelo ekshumirana i nalaze se u Identifikacionom centru u Tuzli. Ali, ima neki problem s identifikacijom, kaže, pa zbog toga ne može još da ih ukopa.

Dala novac za mekteb

Nani Nuri je prije nekoliko dana ispred Odbora za izgradnju mekteba u Hranči uručena posebna plaketa, jer je finansijski pomogla izgradnju mekteba.

Novac koji je dala za mekteb uštedjela je od "dječije penzije" koju prima. Veli, ne bi mogla umrijeti a da to nije učinila i da nije u njihovo ime hajr dala, jer oni su, kaže, gdje god su hodali, bili od hajra i dobrote.


Autor: A. HADŽIĆ

http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/teme ... ro-unucadi
fukara_tz
 
Postovi: 5938
Pridružen/a: 14/12/2003 01:00

Re: Da se nikad ne zaboravi ...

PostPostao/la Air Ramiz dana 19/05/2008 22:21

SIPA uhapsila Slavka Šakića zbog sumnje da je počinio ratni zločina protiv civila i ratnih zarobljenika na području Bugojna
Sarajevo, 19.05.2008 - Onasa

Po nalogu tužioca Posebnog odjela za ratne zločine Tužilaštva BiH, pripadnici Agencije za istrage i zaštitu BiH lišili su slobode Slavka Šakića, osumnjičenog da je, kao pripadnik HVO-ove jedinice Garavi, počinio krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika. Šakić, zvani Ledeni, pod istragom je Posebnog odjela za ratne zločine zbog osnova sumnje da je u vrijeme ratau BiH, od maja 1992. do juna 1993. godine, na području općine Bugojno postupao suprotno pravilima međunarodnog humanitarnog prava i Ženevske konvencije o zaštiti civilnih lica za vrijeme rata, Dopunskog protokola uz Ženevske konvencije o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba i odredbama Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima. Nadležni tužilac će saslušati osumnjičenog, nakon čega će donijeti odluku o prijedlogu za određivanje pritvora, kaže se u saopćenju Tužilaštva BiH.
Avatar
Air Ramiz
 
Postovi: 1235
Pridružen/a: 16/03/2008 13:46
Lokacija: Glavni grad

Re: Da se nikad ne zaboravi ...

PostPostao/la fukara_tz dana 22/05/2008 13:44

22.05.2008

Zvornik

Pronađena masovna grobnica u zvorničkom naselju "Ulice"

Tuzlanski ekspertni tim za ekshumacije jutros je u zvorničkom naselju Ulice pronašao masovnu grobnicu iz aprila i maja 1992. godine.

Prema riječima Murata Hurtića, vođe tima za ekshumacije na ovom području, masovna grobnica, prema osnovanim pretpostavkama, krije 42 ostatka tijela stanovnika Zvornika i okolnih naselja koji su ubijeni početkom rata u ovoj općini.

Otvaranje grobnice i ekshumacije potrajat će nekoliko dana.

(FENA)
fukara_tz
 
Postovi: 5938
Pridružen/a: 14/12/2003 01:00

Re: Da se nikad ne zaboravi ...

PostPostao/la fukara_tz dana 23/05/2008 18:07

23.05.2008

Presuda za ratni zločin počinjen na području opštine Višegrad

Željko Lelek osuđen na 13. godina zatvora za zločin protiv čovječnosti

Sud BiH izrekao presudu na osnovu prve optužnice kojom je neko terećen za silovanja na području Višegrada.

Sud Bosne i Hercegovine izrekao je prvostepenu presudu Željku Leleku kojom je osuđen na 13 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti počinjene tokom 1992. godine u Višegradu.

“Sudeće vijeće smatra da je ova kazna adekvatna težini počinjenog djela”, obrazložio je predsjedavajući Vijeća sudija Hilmo Vučinić.

Na osnovu iznesenih dokaza, te analiza i uviđaja na licu mjesta, Vijeće je zaključilo da je Lelek kriv po tri od četiri tačke optužnice, koje podrazumijevaju protjerivanja, silovanja, seksualna zlostavljanja i nezakonita zatvaranja Bošnjaka sa područja Višegrada.

Tako je Lelek proglašen krivim što je, kao pripadnik rezervnog sastava policije, u junu 1992. godine saučestvovao u odvođenju Hasana Ahmetspahića i Naila Osmanbegovića iz mjesta Crnča, te za seksualno zlostavljanje Zejnebe Osmanbegović, koja je bila i svjedokinja na suđenju.

Također je proglašen krivim za silovanja dviju svjedokinja tokom juna 1992. godine. Obje su bile zatočene u “Vilinoj vlasi”, objektu koji je do rata bio lječilište, a u toku rata pretvoren je u svojevrstan logor za žene, i iskaze su dale kao svjedokinje Tužilaštva.

Zatočenice su u "Vilinu vlas" najčešće dovodili pripadnici jedinice “Beli orlovi”, kojom je komandovao sadašnji haški osuđenik Milan Lukić.

Lelek je također proglašen krivim za protupravno zatvaranje civila u prostorijama Stanice policije u Višegradu, ali je oslobođen za podtačku u kojoj se teretio za zlostavljanje jednog od zatočenika.

Nalazeći da nisu čuli dovoljno uvjerljive dokaze, Vijeće je Leleka oslobodilo dijela optužnice kojim se teretio za učestvovanje u odvođenju i ubistvima grupe muškaraca na obali rijeke Drine.

Oslobođen je navoda optužnice da je učestvovao u protjerivanju porodica Tabaković, Cocalić i Memišević. Vijeće je utvrdilo da su članovi ovih porodica bez sumnje protjerani, muškarci ubijeni, ali da svjedoci koji su o tome govorili nisu sa sigurnošću identifikovali Željka Leleka kao saučesnika.

Oslobađajuću presudu Vijeće je donijelo i u vezi sa dvjema podtačkama u kojima se teretio za silovanja.

Sudsko vijeće je donijelo odluku prema kojoj troškovi suđenja, u dijelu koji je osuđujući, padaju na teret optuženog. O visini troškova Sud će odluku donijeti naknadno.

Oštećeni koji su tražili nadoknadu za svoj materijalni gubitak, upućeni su na parnicu.

Suđenje Željku Leleku počelo je 2. maja 2007., a uhapšen je 5. maja 2006. godine. Vrijeme koje je proveo u pritvoru bit će uračunato u izrečenu kaznu.

Lelek je do hapšenja bio aktivni policajac u Višegradu. Nakon hapšenja, do završetka procesa i izricanja pravosnažne presude, Lelek je suspendovan sa svog radnog mjesta.

Obje strane imaju pravo žalbe na presudu.

Optužnica protiv Željka Leleka prva je koja tretira silovanja žena u Višegradu tokom rata.

(BIRN)
fukara_tz
 
Postovi: 5938
Pridružen/a: 14/12/2003 01:00

Re: Da se nikad ne zaboravi ...

PostPostao/la fukara_tz dana 23/05/2008 19:12

IN MEMORIAM

25.05.1995 - 25.05.2008 Masakr na tuzlanskoj Kapiji



Maskr na Kapiji kroz slike koju su nastajale tokom godina





13. godisnjica masakra na Kapiji

Tuzla će se 25.05.2008 prisjetiti mladosti koja je prije trinaest godina ubijena na tuzlanskoj Kapiji. Srpski fasisticki agresor je granatom ispaljenom sa Ozrena, u blizini sela Vrbak, na tuzlanskoj Kapiji usmrtio 71 dijete Tuzle prosjecne starosne dobi 23. godine. Najmladja zrtva imala je nepune tri godine. Preko 200 mladih je teze i lakse ranjeno.

Više od 12 godina porodice žrtava čekale su da odgovorni za ovaj zločin budu izvedeni pred lice pravde, da bi konačno Tužilaštvo BiH podiglo optužnicu protiv penzionisanog generala Vojske RS Novaka Đukića. Đukić, koji je u vrijeme zločina bio komandant Taktičke grupe Ozren, a vojnu karijeru okončao na poziciji načelnika Generalštaba VRS, optužen je da je naredio granatiranje Tuzle i gađanje strogog centra grada. Suđenje mu je počelo u februaru. Iako zadovoljne činjenicom da je naredbodavac zločina doveden pred sud, porodice žrtava očekuju da se na tome neće stati. «Đukić se kao naredbodavac tereti po komandnoj odgovornosti. Međutim, pravda će biti zadovoljena tek kada svi učesnici zločina budu procesuirani i kažnjeni.

Kapija dan nakon masakra (slike preuzete sa http://www.kapija.ba/ )
slika

slika

slika

slika


I od mene nekoliko slika i video materijala koje sam skupljao svih ovih godina.


Snimci "Reutersa" nacinjeni nesporedno nakon zlocina na Kapiji





O Amiri Mehinovic zrtvi sa Kapije

"Posljednja tragedija koja je mnoge potresla je smrt i drugog djeteta, Nasudina i Šemse Mehinović, koja je to veče, sluđeno, smogla snage da kaže svijetu: "Ljudi, četnici mi ubiše i drugo dijete!" Amira je ubijena to veče, a sin - vojnik 1992. negdje na sarajevskom ratištu."

Agencija NBC zabiljezila je momenat kada je majka medju poginulima prepoznala kcerku Amiru Mehinovic u tuzlanskoj bolnici.

(Upozorenje video sadrzava potresne snimke)



slika


Sahrana / dzenaza ubijene tuzlanske mladosti obavljena je ranom zorom u 4h ujutro jer se radi svakodnevnog granatiranja Tuzle sahrana/dzenaza nije mogla obaviti tokom dana.

Snimci sa sahrane/dzenaze



Snimak sa Kapije i iz bolnice



Spomenik na Kapiji



Nastavak slijedi....
Zadnja izmjena: fukara_tz; 30/05/2008 19:22; ukupno mijenjano 3 put/a.
fukara_tz
 
Postovi: 5938
Pridružen/a: 14/12/2003 01:00

Re: Da se nikad ne zaboravi ...

PostPostao/la fukara_tz dana 23/05/2008 23:56

Nekoliko slika sa Aleje mladosti...
Foto @fukara

Suzan Abdulismail 15 godina
slika
„Lijepo obučena. Dotjerana kao obično. I vesela. Stajala je u velikoj masi omladine okružena prijateljima, smijehom i muzikom. Emina i Dino su je zvali da prošetaju do Česme. Ona se samo smijala i mahala im. Kao na nekoj stanici. Propinjala se i mahala i smijala se. Kao na slici uokvirenoj Kapijom. Onda je odjed¬nom bljesnula crvena, užareno crvena, gusta svjetlost. I prolomila se razorna eksplozija...
U spomenaru koji je "otvoren" 10. 9. '94. i "zatvoren" 14. 3. '95. Suzi je zapisala:
"Rodila sam se plačući
dok su se svi smijali.
Zato ću možda umrijeti smijući se
kada svi budu plakali."


Lejla Atiković 14 godina

slika

“I zaista, Lejla je izašla na Kapiju i 25. maja 1995. godine. Tamo je bilo mnogo njenih vršnjaka. Zbog kišnog maja, dugo se nisu okupili u tolikome broju, kao te tople večeri. Dugo atmosfera nije bila tako dobra. Slušali su zvukove svoje muzike, pjevušili, razgovarali i jedno drugome se smiješili. Da li je i te večeri čula Erica Claptona i njegovu predivnu "Lejlu". Da li se baš ta ili neka druga Lejli draga pjesma razlijegala malim trgom, popunjavala prostor između kamene kocke pod nogama, fasada stare čaršije i neba, i kozmički stru¬jala njihovim venama. Da lije u tom trenu s nekim razgovarala ili je možda bila već krenula... kada se pojavio bljesak, kada se razlijegla eksplozija, kad je strašni talas vatre i metala pokosio i Lejlu i njene vršnjake, sve one koji nisu imali sreću da prežive ovaj užasni tren.”





Dijana Ninić 20 godina

slika


Bila je jedna od najljepših djevojaka u gradu. Nisu toliko skladne crte njenog lica pobuđivale pažnju koliko nešto svijetlo, radosno i snažno što je izviralo iz cijele njene ličnosti. Teku riječi. U njima živa Dijana odlazi sa Nedimom u šetnju nestašna, lijepa, vesela, a onda ranjena Dijana što se lavovskom snagom bori za svoj život, Dijana koja kao leptir napušta tijesnu čahuricu i odlazi u susret novim svijetovima. I pitam se čemu liči ljudska sudbina?”

Pokojna Dijana Ninic, te rahmetli Jasminka Sarajlic I Edina Mustajabasic preminule su u tuzlanskoj bolnici nekoliko dana nakon ranjavanja na Kapiji. Na Aleji mladosti na Slanoj Banji pokopane su 53 zrtve dok su ostala djeca sahranjena na drugim grobljima.




Sandro Kalesić 2 godina

slika

“- Bila nam je godišnjica braka. Nismo mislili te noći izlaziti, trebao sam otići na kontrolu u bolnicu. Ipak, krenuli smo na prostor kod Kapije, namjeravali kupiti sendviče i popiti po neki sok. Sandro nije htio izaći iz kola skoro sat i po vremena. Volio je sjediti u kolima i pomjerati volan. Zajedno smo ušli u lokal, a na samo nekoliko minuta pred pad granate prešli smo u baštu. Zadnji sto je bio, tu pored nas bila je i Dijana Ninić. Sandro je bio u krilu, prijatelj Asmir ga učio da lupka po stolu kao po bubnjevima. Onda je Sandro tražio svoju stolicu i sjeo na nju pred sam pad granate - priča nam Sandrov otac Dino Kalesić. - Odjednom je odjeknula strahovita eksplozija. Sve oko nas je bilo u prašini. Mnogi su bili pogođeni. Stravična slika.
Pogledao sam prema Sandru. Samo se rukom držao za uho i pomalo ječi. Mislio sam da je to od straha. Vjerovatno nije ni osjetio da je pogođen. Zgrabio sam ga i pošao prema zgradi u susjedstvu plašeći se nove granate. Stavio sam na grudi i tek tada sam osjetio da kroz majicu probija krv. Samo jedna mala rupica, k'o zrno riže. Dotrčali smo do kola i hitno krenuli do Kliničkog centra. Mislim da je umro upravo kad smo prolazili bolničke kapije. Liječnici su pokušali sa reanimiranjem. Zaludno, vidim da doktori vrte glavom i izbjegavaju naš pogled. Bacio sam se po djetetu i zagrlio ga, tek onda su vidjeli da sam i ja ranjen - nastavlja priču Dino Kalesić.
I ništa više ne govorimo. Opet se pale cigarete, opet ustajemo i hodamo po stanu. Dosta dječijih igračaka.
U mislima ono dijete što u smrt ode otvorenih očiju i malo zgrčene jedne ruke. Zbog one rupice k'o zrno riže što na Sandrovim grudima napravi geler od zločinačke četničke granate sa Ozrena.
U mislima i ona noć kada se Tuzla oprostila od svoje tragično stradale mladosti. I onaj mali bijeli sanduk i ono silno cvijeće što ga prekriše baš kad se nova zora nad Tuzlom najavljivala. I one igračke Sandrove među cvijećem.
Na vitrini gledamo okačene jedne male kopačke. Sandro Kalesić u njima nikada ne odigra niti jednu utakmicu. U šumici kraj mezaristana na Slanoj banji uvijek se čuju ptice. Jedno dijete u smrt je otišlo široko otvorenih očiju.
slika




Elvira Hurić 16 godina

slika
“Kako je utakmica ranije završila, moje, Elvira i Elsa su krenule malo prošetati do Kapije, Elvira se voljela družiti, imati mnogo prijatelja... Bila je tako prijateljski raspoložena prema svima, komunikativna. I uvijek sa osmijehom na licu." Tu, na Kapiji, mjestu druženja, ljubavi, poleta, sastajala se mladost ovoga grada. Nisu dozvoljavali ratu da im pokopa srca željna sreće. Kapija je bila njihov prkos. U Staroj čaršiji, na ulicama punim pitanja, stajala je i Elvira sa svojim prijateljima. I odjednom, prolomila se kroz proljetno nebo, ubilačka munja, koja je u sebi nosila svu mržnju, i zlo. Sve neljudsko. O, Bože! Sve je pokopano u jednom trenu, koji je za Elviru značio vječnost”




Savo Stjepanović 25 godina

slika

“Savo je kao i sva prvorođenčad podizan sa mnogo pažnje i ljubavi, koju je nesebično tokom svog djetinjstva prenosio i na svoje sestre Draganu i Snježanu. U školi je Savo stekao mnoge prijatelje s kojima će do kraja svog života dijeliti dobro i zlo. Slobodno vrijeme iskorištavao je igrajući se kao i svi njegovi vršnjaci s loptom, a nije zaboravljao ni svoje sestre. Na samom početku agresije na Bosnu i Hercegovinu Savo je pristupio u redove Armije RBiH Poslije prelazi u jedinicu Manevarske policije, odakle prelazi u specijalnu jedinicu Policije. Svojom hrabrošću, smirenošću i dobrotom brzo je stekao mnoge prijatelje. Nije Savo ni jednog trenutka osjetio strah, pa je uvijek bio u prvim redovima svoje jedinice. Obišao je sva ratišta u zoni odgovornosti II korpusa.
Pored odbrane domovine, imao je Savo i brigu o svojim najmilijim, bolesnom majkom Nevenkom i sestrama Draganom i Snježanom. Osvanuo je sunčani 25. maj. Majka i Savo su pili prvu, jutarnju kafu. Svojoj majci prepričavao bi tužne i vesele detalje iz svog života. Volio je Savo poigrati se i sa svojom podstanarkom malom Mirelom. Njihovu igru prekinuo je Savin izlazak na tuzlansku Kapiju gdje se okupljala njena mladost. Zauvijek.

Sestra Dragana”





Adnan Beganović 16 godina

slika

“21. 05. 1995. godine Adnan je proslavio svoj 16. rođendan, ne sluteći da će se sudbina ubrzo tako okrutno poigrati s njim. Taj dan svi su se veselili, Adnan je svirao harmoniku i sve je bilo u rođendanskom raspoloženju. Kobnog 25. maja, Adnan je zamolio mamu da mu napravi omiljene kolače - krempitu, da ga čekaju kad se vrati spolja. Otišao je zajedno sa sestrom. Uputili su se prema Kapiji. Sestra je bila vrlo kratko i vratila se kući. Adnan je ostao. Ostali su kolači na stolu, ostala je harmonika u sobi, ostalo je sve da tuguje i žali za svojim Adnanom.



Adrijana Milić 17 godina

slika

“Razgovarali smo o sjeni koju je rat bacio na najvažnije godine odrastanja djece iz Adrijanine generacije. Tokom tih godina, u kući Milićevih su se smjenjivale briga zbog tatinih odlazaka na ratište -Mladen je, od maja 1992. godine, pripadnik Oružanih snaga Republike Bosne i Hercegovine - i golema radost nakon njegovih povrataka. Jula 1994. godine, Mladen je doživio teško ranjavanje na vozućkom ratištu. Ada je, zajedno sa mamom, uložila mnogo truda da bi doprinijela njegovom oporavku. Satima je sjedjela kraj tatine ranjeničke postelje i tiho s njim razgovarala, ne sklanjajući sa lica, ni za tren, svoj osmijeh - po njemu će pamtiti Adrijanu svi koji su je poznavali. Ove godine, pod bosanskim nebom, proljeće se izborilo za svoju punu zrelost tek dvadeset i petog maja, nakon dugog niza oblačnih i prohladnih dana koji su odgađali njegov mirisavi trijumf. Ćudljiva snaga dozrelog proljeća nigdje se ne može tako jasno uočiti kao u školi, u onom posebnom nestrpljenju sa kojim učenici dočekuju završetak posljednjeg časa. U predvečerje tog dana Adrijana se dugo pripremala za izlazak, naročitu pažnju posvjećujući, po običaju, izgledu svoje kose. Tek nakon što se ogledala u maminom pogledu i u njemu našla potvrdu da je lijepa, pošla je po svoju prijateljicu Selmu da bi se zajedno prošetale gradom i zadržale među mladima, na Kapiji.”




Admir Alispahić 24 godina

slika

Rahmetli Admir Alispahić je sine Nure Alispahić iz Srebrenice. Za smrt Admira saznala je tek nakon dva mjeseca od masakra na Kapiji kada je sa ostalim Srebrenicanima uspjela da dodje do Tuzle. Nuri su u Srebrenici 1993 ubili muza, sina Admira ubili su na tuzlanskoj Kapiji a najmladjeg sina Azmira prepoznala je na snimku iz Trnova gdje su Škorpioni ustrijelili I njenog Azmira. Kako ova zena zivi ja ne znam. Znam da je rahmetli Admir imo I dijete sina Ekrema.

Nura Alispahić

slika

slika
fukara_tz
 
Postovi: 5938
Pridružen/a: 14/12/2003 01:00

Re: Da se nikad ne zaboravi ...

PostPostao/la fukara_tz dana 24/05/2008 01:09

Ilinka Tadić 53 godine

slika
„Te noći izgubila je život i Ilinka Tadić, baka, majka i supruga.
Završivši srednju medicinsku školu, Ilinka je počela raditi u Medicinskom centru u Slavinovićima, kao bolničarka. Iz prvog braka imala je sina Predraga, koji danas sa suprugom i 3,5 godišnjom kćerkom živi u Sloveniji. Nakon razvoda upoznala je Ivu i s njim je u braku živjela 17 godina. Harmoničan zajednički život prekinut je kobnog 25. maja kada je Ivo teže ranjen, a Ilinka poginula.”


Nedim Rekić 28 godina I Samir Mujić 28 godina

slika
„Majsko proljeće '95. godine mamilo je tuzlansku mladost na ulice. Kapija u starom centru grada bila je i Nedimovo omiljeno sastajalište. Tih dana, prisjeća se majka, Nedim je bio na zasluženom odmoru. Dvadeset i petog maja ujutro oprao je kola, kupio i obukao novu košulju, obišao sestriće, darivao ih i obećao: "Doći će dajdža opet", a majci na odlasku rekao: "Ćao mama, nemoj da brine".
Dajdža, sin i brat više nije došao. Dvadeset i petog maja poginuo je zajedno sa još sedamdeset djevojaka i mladića na tuzlanskoj Kapiji. Poginuo je sa nerazdvojnim prijateljem Samirom Mujićem.
Smrt je u Bosni kao leptir, sve s cvijeta na cvijet. Na onaj svijet odlaze najbolji...
Imao je djevojku Jasminu. Bio je to veče sa Vildanom (prijateljicom). Bio je pažljiv. Nijedan praznik nije prošao, a da majci i sestri nije poklonio neki poklon. Bio je nerazdvojan drug sa Mujić Samirom i zajedno su i poginuli.”

“A onda je došao rat. Došlo je ružno vrijeme kad su na Tuzlu počele padati granate koje su ispaljivali ljudi koji su odrasli sa Samirom. Samir ostaje vjeran svom gradu, i više puta nagovaran da ga napusti, odbija sigurnost tuđih prostora i ostaje sa svojim ljudima i svojim gradom. Od početka rata Samir se stavlja u službu svoje domovine, da bi posljednju ratnu godinu proveo kao jedan od njenih branitelja.
A dvadeset i peti maj nije ni po čemu slutio na zlo. Kod Samira ništa i nije slutilo po zlu. Tog dana, ne znajući da je to posljednji puta, vjerujući u sudbinu koja je do tada štitila njenog goluba majka se pozdravlja sa sinom, uobičajeno, kao i svaki puta. Uzavrela mladost tražila je odušak pod pritiskom teškog vremena, i Samir odlazi na mjesto sastanka sa onim što mu je suđeno. Te noći prestaje san Bule i Ejuba, počinju noćne Samrine borbe sa sobom, a Samir postaje jedan od toliko i toliko prerano ugašenih mladosti. Kapija postaje mjesto kroz koje je Samir izašao i ušao u vječnost. Ovaj grad će dalje morati bez Samira i mnogo momaka i djevojaka, ali će još dugo tuzlanskim kaldrmama odzvanjati koraci dobrog Tuzlaka Samira Mujića.”

Jelena Jezidžić-Stojićić 44 godine

slika

“Poletna, radoznala, dinamična i ambiciozna - takva je bila naša, Jelenina 23. generacija maturanata Učiteljske škole u Tuzli. Kakve li sreće i časti: mlada učiteljica 1973. godine započinje svoj učiteljski pohod u osnovnoj školi "Džemal Mandžić" na Pazaru, u školi u kojoj je još juče učila učiteljski zanat. U "Mališi", listu učenika osnovnih škola tuzlanske opštine, krupnim slovima je zabilježeno da na svečanosti, povodom obilježavanja 50 godina rada osnovne škole "Džemal Mandžić", 1988. godine, pored uspješnog nastupa hora i baletske grupe, OSTAJE ZA PAMĆENJE RITMIKA U KOREOGRAFIJI JELENE STOJIČIĆ, UČITELJICE.”

Zdravko Jelena I njihov sin Željko
slika




Franc Kantor 24 godina

slika

"Nikad neću zaboraviti taj 25. maj i Francove posljednje riječi. Taj dan je on, kao i obično u posljednja dva i pol mjeseca, ležao čitav dan u krevetu. Imao je operaciju slijepog crijeva, pa je bio primoran da miruje. Tog dana mu je već bilo malo bolje, pa se mlada krv u njemu uzburkala, probudila želju za izlaskom, za društvom i druženjem. Sa mnom je tog dana otišao komšinici na kafu. Sjedili smo i gledali na televiziji predjele oko Bistarca, zelenu travu, obeharalo drveće okupano majskim suncem. Franc je bio više nego oduševljen, stalno je ponavljao, kako njemu samo treba krpica plodne zemlje i on bi bio sretan, presretan." U tom zanosu jedva je čekao vrijeme izlaska pa da sa prijateljima, nakon dugo vremena, ponovo prošeta svojim gradom.
A nije se htio obazirati na opomene komšija i prijatelja toga dana, oglušio se na molbe svoje majke, da ostane u kući, da sačeka još jedno veče.
Njegove posljednje riječi su bile:
"Ja moram večeras izaći, ne mogu dozvoliti da mi mladost bude pokopana."




Asmir Bakalović 19 godina

slika

“Godine 1994. Asmir je upisao Rudarsko-geološki fakultet i kao redovan student počeo uspješno davati prve ispite. Volio je Suzanu. Voljela je i ona njega. Planirali su mnogo toga što je Asmir odnio u vječnost, a što je Suzani ostalo kao sjećanje na ljubav čijem je posljednjem ovozemaljskom trenu prisustvovala.
O tom 25. maju majka Šuhreta poslije će zapisati:
- Prilegla sam poslije posla, a i on se odmarao poslije fakulteta. Nudio mi je kafu. Nisam je mogla popiti. Nešto me gušilo. Soba kao da je puna elektriciteta. Zrak je zloslutan. Nismo govorili. Kao da smo telepatski pričali. Gledao je on mene, a ja se njega nisam mogla nagledati. Morala sam na zrak. Izašla sam u vrt. Kroz otvoren prozor u kuhinji mahnuo mi je: "Majko kafa je gotova, uđi, nemoj da se ohladi. Ja odoh..."
Otišao je. U nezaborav.
Majka Šuhreta”



Sanja Čajić 17 godina

slika

“Sanjini roditelji su mnogo pažnje posvetili otvorenosti između njih i djece, Sanje (1. VIII 1977.) i njenog dvije godine starijeg brata Milenka. U porodici Mije Čajića vladala je drugarska atmosfera razumijevanja i uzajamne podrške, tajni nije bilo i o svemu se moglo razgovarati prijateljski.

Četvrtku se radovala zbog petka, kada su učenici Medicinske škole imali praksu u Kliničkom centru. Tada bi se Sanja predavala svom, nedosanjanom, pozivu humaniste. Ti dani kada je mogla pružiti pomoć bolesnicima, naročito ranjenicima, podsjećali su na budućnost kakvu je snivala. I ovog četvrtka planirala je nakon nas¬tave otići rođaku u naselju Sjenjak, gdje će prenoćiti, kako bi sutra rano mogla biti na praksi. Uveče će izaći sa svojom školskom i nerazdvojnom drugaricom Lejlom Bučuk, pred Kapiju, na omiljeno sastajalište omladine. Tamo će, kao i uvijek, vriti vul¬kan mladosti i smisla svega što jeste i što u životu treba da se desi...
Dogodilo se...
... da se ubije svitanje, da se prekine dan, da se zaustavi i nestane vrijeme, da umakne cvrkut, da nestanu sunce, mjesec i zvijezde, dogodilo se...
Odlazak Sanjin smrću se ne može zvati. Jer takve smrti nema.”





Nenad Marković – Nešo 19 godina

slika

“Kritičnog dana Nešu su roditelji posljednji put vidjeli ujutro. Majka je rano otišla rodbini na Husino, a otac je krenuo u baštu. Zna se samo da se tokom dana vratio u kuću na ručak, a onda je predveče s društvom krenuo na utakmicu u "Mejdan". Na Korzo nikad nije išao, a te večeri je vođen sudbinom po prvi put svratio nakon utakmice. Od granate zadobio je teške rane u stomaku i sve do operacije u bolnici znao je za sebe. Adnan Djuka, iako teško ranjen u nogu, pomogao je na Korzou pri utovaru Neše u auto.”

Nešin brat Aleksa Marković poginuo je braneći BiH
slika






Indira Okanović 16 godina I Vesna Kurtalić 16 godina

slika

O Indiri Okanović

“Pred bajram ove godine od ušteđevine kupila je sebi haljinu, farmerke, majicu, bermude, a prije toga je dosta stare odjeće poklonila prijateljicama.
"Ovu haljinu", pokazujući je neraspakovanu u najlonu, "nije stigla ni jednom obući" - govori majka Ešefa.
Prošle godine Indira se pripremala za putovanje u Španiju, gdje bi sa ostalim tuzlanskim učenicima bila na ljetovanju. Dokumenti su sređeni, ali je u zadnji čas putovanje otkazano. Danas, slika iz pasoša stoji na posmrtnici Indire Okanović na tuzlanskim ulicama.
Prijatelji iz Kule, Nina i Edo napisali su na poleđini jedne od Indirinih slika posvetu:

"Kada se mrak lagano spuštao,
kada je na tvom licu osmijeh vladao,
kada su ti oči najljepše sjale,
ta granata pade!
Ti za tren nestade,
ali u srcu sjećanje ostade."

O Vesni Kurtalić

slika

“Te majske večeri izašla je u grad sa Indirom, drugaricom iz škole."Jasna, zaveži mi cipele da se ne saginjem, pokvariću frizuru. Hoću da gotivno izađem" - zapovjedila je sestri prije izlaska iz stana.
Vesna i Indira su se pet do devet 25. maja držale za ruke pred Kapijom. Osmijeh na licima im je ostao u trenutku smrti. Vesna je, dok ju je sestra Jasna unosila u auto, ispustila posljednji dah života i ponovo se rodila.”




Suzana Đušić 14 godina

slika

“Imala je samo 14 godina, tri mjeseca i 13 dana, kada je četnička granata zauvijek prekinula njen mladi život. Prema kazivanju njene majke Gordane, drugarica iz škole, nastavnica i razrednica, voljela je život. Voljela je muziku, i zabavnu i narodnu podjednako, kada je knjiga u pitanju Suzana je bukvalno čitala sve, voljela je ljude, svoj grad i domovinu.

"Bila je privilegija poznavati je i predavati joj. Otišla je naglo ostavljajući za sobom nedosanjane snove, neispisane sveske i tugu, puno tuge... Otrgnuta je kao najljepši cvijet iz Cvijetnjaka, zločinačkom rukom, ali nije ostavila prazninu za sobom. Ostavila je sjećanje na nestašni crni repić i dva vesela crna oka u prvoj klupi jednog tužnog majskog dana na 1995. godine. Ostavila je mnogo ljubavi i vjere u svijet i ljude. Ostavila je nas da pokušamo postati onakvim kakvim nas je ona vidjela."

slika



Pera Marinović 37 godina (to vece radila u slasticarni Kapija

slika

"Rođena je 22. 3. 1958. god. u Breškama, kao jedna od sedam sestara porodice Bojanić. Udata. Majka dvoje djece: dvanaestogodišnjeg Slađe (1983) i desetogodišnje Ivane (1985). Živjela je u Tuzli. Radila je u caffe-slastičarni "Kapija", kao čistačica. Najveći dio svog vremena provodila je sa svojom sestrom Anom, koja je bila s njom do posljednjeg trenutka. Umrla je, 26. 5.1995. u bolnici na Gradini nakon desetsatne borbe za goli život."
fukara_tz
 
Postovi: 5938
Pridružen/a: 14/12/2003 01:00

Re: Da se nikad ne zaboravi ...

PostPostao/la fukara_tz dana 24/05/2008 14:05

25.05.1995 - 25.05.2008

Učenici Osnovne škole Novi Grad posjetili Aleju mladosti

Danas su učenici i nastavnici Osnovne škole "Novi Grad" posjetili Aleju mladosti gdje su sahranjene žrtve ubijene 25.05.1995 godine na tuzlanskoj Kapiji. Učenici su odrecitovali svoje literarne radove i položili cvijeće na mezarove/grobove.

slika

slika

slika

slika




Snimci nakon nakon masakra sa tuzlanske Kapije 1995







Tuzla: U nedjelju 13. godišnjica masakra u centru grada

Udruženje građana "Front" podsjetilo je u subotu domaću i međunarodnu javnost da će u nedjelju 25. maja biti navršeno 13 godina od masakra u centru Tuzle, kada je od zločinačke granate stradao 71 mladi život.

U saopćenju "Fronta" iz Tuzle upozorava se da će ova godišnjica biti obilježena u državi u kojoj se baštini tradicija zločinaca koji su počinili pomenuti masakr te koji legalno i neometano djeluju kroz zločinačke asocijacije poput Ravnogorskog četničkog pokreta.

"Dok se 71 porodica sa bolom prisjeća svojim najmilijih koji su izgubili mladost, zločinci legalno i neometano skrnave uspomenu na žrtve pred očima domaće i međunarodne javnosti, kao i pred očima visokog predstavnika Miroslava Lajčaka, osobe najzaslužnije za legalizaciju fašizma u srcu antifašističke Evrope", ističe se u saopćenju "Fronta".

"Front" stoga još jednom poziva Lajčaka da posjeti web-stranicu Ravnogorskog četničkog pokreta u BiH, što će biti dovoljan razlog da iskoristi bonske ovlasti i zabrani rad toj zločinačkoj i fašističkoj organizaciji.




Udruženje građana civilnih žrtava rata Tuzlanskog kantona 25 maja na Kapiji upriličit će polaganje vijenaca i cvijeća za 71 osobu nastradalu od granate ispaljenih sa srpskih polažaja Ozrena. Povrijeđeno je više od 200 osoba, a najmlađa žrtva imala je nepune tri godine. Cvijeće će biti položeno na mezarje/groblje civilnim žrtvama rata Slana Banja u 11 sati i polaganje vijenaca civilnim žrtvama rata na Kapiji u 12 sati

Granatiranje Tuzle u periodu 92-95
Zadnja izmjena: fukara_tz; 27/05/2008 14:28; ukupno mijenjano 1 put/a.
fukara_tz
 
Postovi: 5938
Pridružen/a: 14/12/2003 01:00

Re: Da se nikad ne zaboravi ...

PostPostao/la fukara_tz dana 24/05/2008 22:54

25.05.1995 - 25.05.2008 Tuzla

Adnan Pirić preživjeli sa Kapije o 25.maju

Među stotinama ranjenih na Kapiji je i Adnan Pirić. Adnan je imao 18 godina kada je teško povrijeđen na Kapiji.

„To veče igrala se rukometna utakmica u Mejdanu. Ja sam tada branio za tuzlanski klub „Zrinjski“. Pobjedili smo tu tekmu i kreno sam u grad sa prijateljom Nenadom Markovićem da proslavimo pobjedu. Došli smo pred Kapiju i stali da se pozdravimo sa Asimom, Kinđetom i Azurom..Bilo je na stotine mladih oko nas...odjednom bljesak.. Ne mogu tačno precizirati sjećanje na taj trenutak jedino čega se sa sigurnošću sjećam je da me Braco Mazalović u svom autu odvezao do bolnice. To mu nikada neću zaboraviti.

Nakon dolaska u bolnicu tek tada sam postao svjestan šta se dogodilo i vidio sam da sam teško ranjen u lijevu nogu i osjećao sam strahovite bolove. Kroz glavu mi je u tim momentima prolazilo da li ću preživjeti, šta se dogodilo sa mojim prijateljima..Dva sata sam čekao da dođem na red za operaciju. Ujutro kad sam se probudio vidio sam da mi je amputirana lijeva potkoljenica. Osjećaji su bili pomiješani bio sam sretan što sam ostao živ a s druge strane izgubio sam dio tijela, svi moji snovi o igranju rukometa su srušeni. Slijedeća šokatna vijest koja me dočekala ujutro 26.maja je saznanje da je moj najbolji prijatelj Nenad Marković preminuo od posljedica ranjavanja na Kapiji kao i Azur Jogunčić i Adnan Zaimović (Kinđe) sa kojima smo Nenad i ja stojali na Kapiji. Asim je uspio da preživi ali je teško ranjen.

Adnan je u bolnici na Gradini ležao mjesec dana. Nakon toga evakuisan je u Norvešku na liječenje gdje je ostao pet mjeseci i gdje mu je uspješno ugrađena proteza . Taj tužni 25.maj doživljavam i kao svoj rođendan jer sam ostao živ.
Nadam se da će pravda biti zadovoljena i da će svi oni koji su počinili ovaj zločin odgovarati i na ovom i na onom svijetu.

Adnan u bolničkoj sobi 04.06.1995
slika


UN-ova baza na Šičkom Brodu kada je Adnan zajedno sa povrijeđenima Davorom Nečemerom i Adnanom Zoletićem evakuisan za Split. A kasnije će iz Splita otići za Norvešku na liječenje.

Adnan Piric na slici desno s lijeve strane Cile (Adnan Zoletic)
slika


Davor Nečemer

slika

slika
Zadnja izmjena: fukara_tz; 25/05/2008 01:10; ukupno mijenjano 1 put/a.
fukara_tz
 
Postovi: 5938
Pridružen/a: 14/12/2003 01:00

Re: Da se nikad ne zaboravi ...

PostPostao/la fukara_tz dana 25/05/2008 00:20

slika

slika


Neka im je rahmet i vjecna slava...
fukara_tz
 
Postovi: 5938
Pridružen/a: 14/12/2003 01:00

Re: Da se nikad ne zaboravi ...

PostPostao/la fukara_tz dana 25/05/2008 16:16

25.05.1995 - 25.05.2008

Od ranih jutarnjih sati gradjani Tuzle posjecuju Aleju mladosti gdje su pokopane zrtve sa Kapije. "Kao da je jucer bilo bol i samo bol" rijeci su Zilhe majke ubijene Vesne Kurtalic...tisina, cvijece i suze danas na Aleji mladosti...u Tuzli 25. maj nije zvanicno proglasen danom zalosti ali Tuzlaci na taj dan svi tuguju...muzike u kaficima nema, na radio stanicama i televiziji je ozbiljna muzika...u 18h cvijece ce polagati zvanicnici iz opstine Tuzla a nakon toga u 20:30 bice uprilicena komemoracija na Kapiji..

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika
fukara_tz
 
Postovi: 5938
Pridružen/a: 14/12/2003 01:00

Re: Da se nikad ne zaboravi ...

PostPostao/la fukara_tz dana 25/05/2008 16:31

25.05.1995 - 25.05.2008

Povodom 25. maja : Parola “Fukara” za podsjećanje na tragediju

Uoči dana kada se obilježava najveća tuzlanska tragedija , odigrana je nogometna utakmica Sloboda - Velež, a navijačka skupina Fukare ispisala je mega-transparent kojim su podsjetili na 25. maj 1995. godine, kada je granata podno Ozrena kod Kapije ubila 71. osobu a preko stotinu ranila.

slika

Na Tušnju je ovaj trenutak izazvao muk, čime je još jednom odana počast žrtvama ovog ubilačkog čina agresora na BiH. Na transperentu su, u stvari, Fukare ispisale riječi Maka Dizdara, uklesane i na spomen obilježje kod Kapije: “Ovdje se ne živi samo da bi se živjelo, pvdje se ne živi samo da bi se umrlo, ovdje se i umire da bi se živjelo”.

U Sudu BiH traje suđenje za zločin kod Kapije Novaku Đukiću, zapovjedniku Taktičke grupe Ozren, za koga se sumnja da je nalogodavac granatiranja Tuzle i krivac za ovaj masakr, počinjen 25. maja 1995. godine u 20,55 sati.

Inače, toga dana, u Mjedanu je počelo 2. rukometno prvenstvo BiH koje je prekinuto već poslije prvog kola, a mnogi rukometaši iz klubova učesnika, prijavili su se kao dobrovoljni davaoci krvi.

Danas je u Tuzli, u popodnevnim satima tradicionalno obilježavanje 13. godišnjice tragedije na Kapijei, a delegacije i građani polagat će cvijeće i paliti svijeće na spomen obilježju Slana banja i kod Kapije.

http://tuzlalive.ba/portal/?p=5969


25.05.2008 Aleja mladosti
fotke by Miroslav Petrović

slika

slika

slika
Zadnja izmjena: fukara_tz; 26/05/2008 02:44; ukupno mijenjano 1 put/a.
fukara_tz
 
Postovi: 5938
Pridružen/a: 14/12/2003 01:00

Re: Da se nikad ne zaboravi ...

PostPostao/la fukara_tz dana 25/05/2008 18:12

25.05.2008

Višegrad

U Drinu spušteno 3.000 ruža

slika

U organizaciji Udruženja porodica nestalih lica i civilnih žrtava agresije "Višegrad 92" danas je obilježeno stradanje nevinih žrtava sa područja općine Višegrad.

Tim povodom, u 12.00 sati na most Mehmed paše Sokolovića u Višegradu položeno je 3.000 ruža i nakon održane ceremonije ruže su spuštene u rijeku Drinu u znak sjećanja na nevino stradale Višegrađane tokom 1992. godine.

Šesnaestoj godišnjici obilježavanja stradanja civilnih žrtava i nestalih lica sa područja općine Višegrad prisustvovao je i član Predsjedništva BiH Željko Komšić koji je u znak sjećanja na nastradale prvi bacio buket crvenih ruža u rijeku Drinu.

Na obilježavanju stradanja nevinih žrtava sa područja općine Višegrad bilo je prisutno oko 2.000 ljudi, izjavila je predsjednica Udruženja "Višegrad 92" Hedija Kasapović.

Obilježavanju stradanja Bošnjaka općine Višegrad prisustvovali su ljudi iz Sarajeva, Prijedora, Bratunca, Zvornika, Srbije. Iz Sarajeva je došlo 20 autobusa, Prijedora - dva, Zvornika - jedan, Beograda - jedan, te jedan iz Kotorskog kod Doboja. Mnogo ljudi je došlo i privatnim putničkim automobilima, kazala je Kasapović.

Prisutni su bili, između ostalih, bošnjački predstavnici vlasti RS, predstavnici vlasti Općine Bratunac, izaslanici potpredsjednika FBiH Mirsada Kebe i gradonačelnice Sarajeva Semihe Borovac, goraždanski muftija Hamed efendija Efendić te veliki broj imama iz gornjeg Podrinja.

Skup je protekao mirno i bez incidenata.

Autor: Fena
fukara_tz
 
Postovi: 5938
Pridružen/a: 14/12/2003 01:00

PrethodnaSljedeća

Natrag na Politika

Online

Trenutno korisnika/ca: Adriatic, Arata, Corto Maltese, kakonako i 12 gostiju.