biznis
0

Slučajevi dobre prakse u certificiranju sistema kvaliteta u BiH

Sarajevo-x.com
Na okrugom stolu "Razmjena iskustava iz prakse", koji je održan u sklopu 6. konferencije kvaliteta u BiH u Tuzli, 9. 11. 2011., učestvovalo je oko 40 predstavnika iz raznih oblasti društva, koji se bave kvalitetom. Učestvovali su konsultanti, predstavnici certifikacijskih kuća, ali i predstavnici preduzeća i institucija koji su implementirali i certificirali sistem za upravljanje kvalitetom.

Svi oni su prezentirali svoja iskustva, prednosti i probleme kod uvođenja sistema kvaliteta.

Otvorena su brojna pitanja, od kojih treba istaknuti sljedeća:

  • U oblasti uvođenja i certifikacije sistema kvaliteta ima slučajeva gdje se preferira niska cijena usluge nauštrb kvaliteta i tako se devalvira vrijednost izdatih certifikata.

Asocijacija za kvalitet BiH bi se trebala pojaviti kao korektivni faktor, u smislu da donese kodeks ponašanja u toj oblasti, pa čak i da na neki način formira cijenu konsultanstkih i certifikacijskih usluga, kao što to čine npr. advokatske komore u svojoj djelatnosti.

  • Evidentan je nedostatak domaćih certifikacijskih kuća, tako da se dešava da certifikaciju sistema kvaliteta vrše kuće koje čak nisu registrovane u BiH. Poticajna sredstva koja država izdvaja za podršku certifikaciji tako odlaze iz BiH, iako mi imamo kadrove koji su u stanju te poslove obavljati podjednako dobro.

Predlaženo je uvođenje kriterija za poticaje koje država daje firmama:

  • Certifikacijska kuća mora imati nacionalnu akreditaciju
  • Certifikacijska kuća mora zapošljavati prvenstveno domaće stručnjake
  • Certifikacijska kuća mora biti registrovana kao pravno lice u BiH

U BiH nema jedinstvenog registra izdatih certifikata i njihovog trajanja. Postoje pokušaji Vanjskotrgovinske komore, Asocijacije za kvalitet i Instituta za standarde BiH da uspostave registre, ali je evidentan problem ažuriranja tih podataka, jer certifikacija (a time i registar izdatih certifikata) nije obavezna.

U šiframa djelatnosti (čak i po novoj klasifikaciji) ne postoji djelatnost certificiranja, što predstavlja prepreku za registrovane kuće koje se bave tom djelatnošću u BiH, što, opet, stranim kućama daje mogućnost nelojalne konkurencije na tržištu BiH.

Potrebno je preispitati ulogu univerziteta u društvu, jer se često pored dvije osnovne djelatnosti (obrazovanje i naučnoistraživački rad) instituti i fakulteti bave pružanjem konsultantskih i certifikacijskih usluga, iako za to ne posjeduju validnu akreditaciju.