Udruženje društava za osiguranje u FBiH: Požar u džepu osiguranika

Udruženje društava za osiguranje u Federaciji BiH upozorava javnost na činjenicu da je ovim diskriminirajućim zakonskim aktom predviđeno da se zaštita od požara, kao jedna od društveno najznačajnijih aktivnosti, u najvećoj mjeri finansira iz džepa osiguranika, dakle svih onih koji žele platiti policu osiguranja automobila, kuće, stana, poslovnog prostora... Drugim riječima, usvajanjem ovog zakona otvorena su vrata za poskupljenje, ne samo osiguranja od požara, nego svih vrsta neživotnih osiguranja, uključujući obavezno osiguranje automobila, što znači dalje ugrožavanje ionako ugroženog standarda stanovnika BiH.

Zakonodavci izlobirani od Federalne uprave Civilne zaštite tako su dali zeleno svjetlo rješenju koje oporezuje one koji žele osigurati svoju imovinu, dodatnim nametima!? Naime, u obrazloženju ovog zakona doslovce piše: "Osiguravajuća društva, također, neće imati slabiji finansijski rezultat radi finansijskih izdvajanja za vatrogastvo, iz razloga što će prilikom računanja premije osiguranja u istu uračunati i ova izdvajanja finansijskih sredstava. Dakle, osiguranik koji zaključi policu osiguranja sa osiguravajućim društvom će i platiti ovu naknadu“.

Udruženje društava za osiguranje u FBiH, koje okuplja 13 osiguravajućih i jedno reosiguravajuće društvo, razumije potrebu da se finansiranje zaštite od požara i rada vatrogasne službe kvalitetnije riješi. Predstavnici branše osiguranja u Federaciji BiH svjesni su važnosti zaštite od požara i žele učestvovati u njenom podizanju na viši nivo. Međutim, umjesto da se zaštita od požara finansira iz prihoda svih privrednih društava, a što bi omogućilo prikupljanje znatnih sredstava te kupovinu adekvatne opreme za protivpožarnu zaštitu, Federalna uprava Civilne zaštite je teret plaćanja vatrogasnog doprinosa natovarila samo na leđa osiguravajućih društava i krajnjeg korisnika osiguranja – građana!? Ova izvrnuta logika ogleda se u zakonskom rješenju prema kojem će osiguravajuća društva (čitaj: osiguranici) izdvajati čak šest posto iz ukupnih premija neživotnih osiguranja, izuzimajući premiju za osiguranje od odgovornosti za motorna vozila, iz koje bi se trebalo izdvajati jedan posto.

I laicima je poznato da vatrogasna služba funkcioniše na principu službene intervencije u slučaju kada izbije požar, u cilju zaštite građana i njihove imovine. Intervencija vatrogasne službe ne zavisi od toga da li je određena imovina osigurana ili ne. Sve fizičke i pravne osobe imaju pravo na "jednak pristup" državnoj službi protivpožarne zaštite, bez obzira na to da li su istovremeno osigurani od požara kod određenog osiguravajućeg društva ili ne. Postavlja se, dakle, opravdano pitanje, po kojem osnovu su samo osiguranici kroz plaćanje premije osiguravajućim društvima opterećeni ovim novim nametom? Imaju li oni koji su pohrlili da usvoje ovakav zakon ijedan dokaz da stepen aktivnosti protivpožarne službe zavisi od toga da li je nešto zaštićeno ili ne osiguranjem od požara? I konačno, kakva je veza između plaćanja osiguranja od drugih, "nepožarnih“ rizika, sa plaćanjem zaštite od požara?

Udruženje društava za osiguranje FBiH, kao predstavnik struke osiguranja i zaštitnik interesa svojih klijenata osiguranika, je svjesno činjenice da predlagač zakona nije pokazao nimalo brige za ekonomske posljedice ovakvog nakaradnog rješenja po građane i budućnost djelatnosti osiguranja u BiH. Međutim, ono što je još gore je činjenica da se insistiralo na usvajanju ovakvog diskriminirajućeg zakona unatoč iskustvima iz najbližeg susjedstva, gdje su slična zakonska rješenja oborena i poništena odlukama ustavnih sudova. U drugom dijelu BiH, Republici Srpskoj, Ustavni sud je još 2004. godine osporio slično rješenje finansiranja zaštite od požara. Trenutno, u ovom entitetu je na snazi propis kojim se tzv. vatrogasni doprinos plaća u visini 0,04 posto na ukupni prihod firme i plaćaju ga svi poslovni subjekti. Ustavni sud Republike Hrvatske 2002. godine razmatrao je slična pitanja i jasno iskazao svoj stav da postoji nejednakost u postupanju prema pravnim subjektima.

Ovim putem Udruženje društava za osiguranje u Federaciji BiH želi skrenuti pažnju cjelokupne javnosti na površno i paušalno tretiranje životno važnog pitanja preventivne zaštite od požara i finansiranja vatrogasne službe. Umjesto cjelovitog rješenja, kojim bi se u ovu aktivnost uključile sve instance vlasti, svi budžeti i sve pravne osobe, Federacija BiH je dobila problematičan zakon o čijoj će logici finansiranja sasvim sigurno imati šta reći i Ustavni sud Federacije BiH. Ni Zakon o požaru i vatrogastvu iz 2009. godine, kao ni njegove najnovije izmjene i dopune, prema mišljenju ovog Udruženja, definitivno nisu u skladu sa ustavnim načelima zabrane diskriminacije i u vezi sa pravom na imovinu, jer nametnuta obaveza ne ispunjava antidiskriminacijske standarde koje garantira Ustav Federacije Bosne i Hercegovine. Finansiranje zaštite od požara i vatrogasne službe je neophodno, ali ne na način kako je to zamislila Federalna uprava civilne zaštite: da se opterete jedna branša i njeni klijenti, odnosno svi građani koji su spremni da se osiguraju i tako pokažu društvenu odgovornost.