{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Kako politička ekonomija BiH koči samu državu

F
10.8.2015. u 20:01
29
28
Kako politička ekonomija BiH koči samu državu
29
Kako politička ekonomija BiH koči samu državu
Foto: Ilustracija
Dvadeset godina nakon okončanja rata Daytonskim mirovnim sporazumom, Bosna i Hercegovina se još uvijek nalazi u koruptivnom sistemu političke ekonomije koji nagrađuje šefove političkih stranaka i sve one njima lojalne dok je ekonomija zemlje u ruševinama, državne institucije su na rubu bankrota, a građani BiH na ivici siromaštva, navodi se u studiji autora Srđana Blagovčanina i Borisa Divjaka koju je objavio Centar za transatlantske odnose Univerziteta Johns Hopkins u Washingtonu.
Autori podsjećaju da je prva poslijeratna dekada (1996-2006) bila obilježena naglim ekonomskim rastom potpomognutim stranom pomoći i međunarodnom intervencijom u svrhu stvaranja institucija vlasti, ali jako malo reformi je provedeno od tada pa do danas. Bosna i Hercegovina se, kako ističu, nalazi u zastoju na putu prema članstvu u Europskoj uniji i mora pronaći načine da stane u kraj gramzivosti svojih političara, rastereti poduzetnike i omogući prosperitet svojim građanima.

"Prijeko neophodni poticaj više ne može doći iz intervencija međunarodnih institucija onog tipa kakve su se prakticirale u prvoj poslijeratnoj dekadi od strane Visokog predstavnika. Evropska unija očekuje da Bosna i Hercegovina ispuni uvjete za ulazak u EU snagom vlastitog suvereniteta i volje, a ne nametanjem. Ta volja ne postoji danas, jer mnogi od onih koji su na vlasti zaziru od gubljenja svog povlaštenog položaja, a boje se i odlaska u zatvor ukoliko nezavisno sudstvo, slobodni mediji, građansko društvo i istinski demokratski procesi konačno pozovu na odgovornost korumpirane političke stranke zbog iskorištavanja povjerenja građana u svrhu ličnog bogaćenja", navodi se u studiji.

Autori tvrde da je politička ekonomija u BiH nepovoljna za reforme, jer lideri političkih stranaka i same stranke služe samo uskim interesima pojedinaca, ekonomija zemlje je preopterećena javnim dugom, komplicirano poslovno okruženje otežava oporavak i rast, neformalne mreže potiču pokroviteljstvo, privilegije i kronizam, poduzeća u državnom vlasništvu stvaraju uglavnom ekonomske gubitke i donose prihode političkim strankama, pravosuđe se postepeno stavlja pod kontrolu političkih stranaka, mediji i civilno društvo ne egzistiraju u slobodi i žive u strahu, nezaposlenost i siromaštvo su u porastu, a država ne može provesti čak ni reforme koje su prošle zakonodavnu proceduru.

"Da bi BiH imala šansu da krene naprijed, postojeća politička ekonomija mora se mijenjati. To zahtijeva višestruki napor, za što će biti zaduženi sami građani BiH, ali dobit će podršku od strane EU. Privatizacija, reforme u zakonodavstvu u oblasti ekonomije, unutarnja demokratizacija političkih stranaka, viši stepen neovisnosti sudstva, snažno civilno društvo, prestanak subvencioniranja medija od strane struktura vlasti, su sve redom neophodni elementi ali ništa od toga neće biti dostatno u slučaju fragmentiranog provođenja", upozorava se u studiji.

Stoga autori preporučuju da uloga Visokog predstavnika nastavi da egzistira sve više u pozadini, osim u slučaju ugrožavanja mira i sigurnosti, te da zahtjevi EU budu podstrek reformskim naporima. Također, predlažu da vlasti u BiH učine zajednički napor da se pojednostave vladajuće strukture u skladu s načelom supsidijarnosti.

Među prijedlozima je i onaj da državni parlament zahtijeva unutarnju demokratizaciju u svim političkim strankama i da ukine političko imenovanje direktora u državnim kompanijama, koje bi trebale provoditi tenderske procedure i privatizaciju, uzimanje kredita i primanje subvencija samo u skladu s pravilima EU.

Parlament, ističu Blagovčanin i Divjak, treba smanjiti birokratiju i administrativne troškove, staviti moratorij na dalje zapošljavanje u državnoj službi i zahtijevati da izabrani dužnosnici moraju prijaviti svoju imovinu, a da kompanije u državnom vlasništvu moraju svoje budžete i finansijske izvještaje učiniti dostupnim javnosti.

EU, pak, treba oživiti strukturni dijalog o pravosuđu koji je u zastoju, da insistira na provedbi svojih preporuka kao preduvjet za finansijsku podršku, kao i da suci budu imenovani isključivo na temelju stručnih kvalifikacija. Pravosuđe mora otkloniti problem velikog broja nagomilanih sudskih slučajeva i usredotočiti se na slučajeve velikih korupcijskih afera, uz pomoć EU. Zabrana putovanja u inozemstvo i zamrzavanje imovine u inozemstvu su neki od instrumenata koje bi EU i strane vlade mogli aktivirati u svrhu podrške ovom procesu.

Entitetski parlamenti, kao i onaj na državnom nivou, trebaju prekinuti sa subvencioniranjem medija, zahtijevati javni natječaj za oglašavanje putem javnih institucija, kao i za bilo koju vrstu finansiranja organizacija civilnog društva, te jačati uloge institucije ombudsmena, revizora i regulatornih agencija.

"Niti jednu od ovih reformi neće biti lako provesti, jer zadiru u interesne sfere i duboko ukorijenjene prakse. Ali, ovaj postepeni proces reformi se neće moći ostvariti bez sveopćeg napora u svrhu promjene političke ekonomije", zaključuje se u studiji Srđana Blagovčanina i Borisa Divjaka koju je objavio Centar za transatlantske odnose Univerziteta Johns Hopkins u Washingtonu.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: