{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Djevojka sa sela Slađana Ujić: Čuvamo ovce ali pravimo i strategije i programe

5.12.2015. u 10:28
331
82
Djevojka sa sela Slađana Ujić: Čuvamo ovce ali pravimo i strategije i programe
331
Slađana Ujić iz Gučeva kod Rogatice, prva je žena iz BIH koja je prije dvije godine dobila nagradu za kreativnost u ruralnom životu.
Neobično za bosanske prilike, ali i tipično jer drugi obično bolje vide. Tako je i Svjetska ženska fondacija Slađani dodijelila nagradu. Ona ruši stereotipe i predrasude o životu na selu a priznanje je potvrda pravog kursa i ispravnog puta.

"Svakom čovjeku imponuje priznanje, daje novu energiju, pogotovo kada mnogo ulažete, a to bude neprimjećeno. Ali meni je više kao obaveza, nego motiv. Jer motiv je da to zaista radim. Vi znate da je u našem narodu uvriježena ona riječ 'seljak' i 'seljačina' kada želite pogrdno govoriti o nekome. To me jako boli. Uvijek pokažem koje to sve vrednote sobom nosi žena seljanka, koja ima tešku zadaću na plećima", rekla je Slađana za Klix.ba.

I sama je, poput mnogih žena na selu, postala čuvar tradicionalnih, porodičnih i moralnih vrijednosti koje su za nju svete. Rođena, odrasla i udata na selu, uz to i majka dvije kćerke.

"Žena sa sela drži selo demografski živim, stvara, proizvodi, doprinosi i najčešće nije plaćena za svoj rad. Borba da zajednica prepozna tu višestruku ulogu žena i vrednuje je na pravedniji način, meni je motiv. I ako sam nekada i posustajala, vjerujući da ne mogu dalje i da sve nema smisla, poslije ovih priznanja na to nemam pravo. To je nagrada i za sve one koje su ostale u ovim teškim vremenima da čuvaju seosko ognjište i da se bore za život i preživaljavanje onda i kada imaju i kada nemaju od čega", kaže za Klix.ba Slađana Ujić.

U selu Gučevo, osam kilometara od Rogatice, porodica Ujić na imanju od svega 12 dunuma, u tri plastenika proizvodi paradajz.

Organsko povrće i sigurna egzistencija



"Proizvodnja na nadmorskoj visini od 750 metara nije opravdana jer ne uspijevamo organizovati više proizvodnih ciklusa zbog kasnih proljetnih i ranih jesenjih mrazeva koji znaju odnijeti svoj danak. Imamo samo šest dunuma obradive zemlje, nemamo mnogo izbora, ali pokušavamo da proizvodnjom kvalitetnog paradajza nadomjestimo kvantitet. To mojoj porodici garantuje sigurnost u dovoljnim količinama zdravog, skoro organskog povrća i sigurnu egzistenciju", kaže Slađana.

Njen primjer i druge podstiče na kreativnost, jer smatra kako ljudi najlakše vjeruju u ono što vide.

"Kada sam 2005.godine shvatila da sam siromašna, da živim u siromašnoj zajednici, u siromašnom društvu, da mi je mnogo toga nedostatno i da okruženje u kome živim ima jedan diskriminirajući odnos prema ženama, bio je momenat da pokažem gdje je mjesto žene sa sela u ovom društvu", kategorična je Slađana.

Na tom putu najveća podrška je porodica.

"Oni i Bog su jedini svjedoci mojih napora i žrtve da napravim iskorak i od žene seljanke, koju društvo vidi kao nekoga ko jedino zna da čuva ovce, plete čarape i kuha, izrastem u nekoga sposobnog da ravnopravno učestvuje u kreiranju strategija i programa. Pri tom ne zanemarujući ništa od onoga što jesam. Seljanka, ali seljanka sa stavom. Vrijeme u kome živimo nam nameće da budemo kreativne a to je ženama urođeno. One su kroz vijekove i kroz različite sisteme to pokazivale. Nije li dovoljan dokaz kreativnosti to da, ogroman procent žena danas živi kilometrima daleko od urbanog dijela grada. Mnoge bez mogućnosti da koriste usluge zdravstvene zaštite, bez vode u domaćinstvu, bez dovoljno zemlje da se bave komercijalnom proizvodnjom, bez ikakvih primanja i socijalne sigurnosti, bez šanse za društvenim angažmanom i uživanjem u bilo kakvim kulturnim sadržajima. I žive život, pri tom ponosne na svoju ulogu. To je za mene kreativnost", kaže Slađana.

U vremenu u kojem žene na selu sve teže opstaju Slađana Ujić ličnim primjerom pokazuje da je moguće.

"Mi, žene sa sela treba samo da dovoljno cijenimo sebe i svoje potrebe i da zahtijevamo provođenje onog što je pravno i institucionalno definisano. Ja sam se odlučila na takav korak još 2003. godine članstvom u jednom drugom udruženju, a onda su se otvarala jedna po jedna vrata, jedna prilika je vodila do druge i konačno do traženih rješenja", ističe ona.

Iza Slađane i Udruženja SNOP na čijem je čelu su brojni realizirani projekti a "Snop“ je postao strateški partner općine u mnogim projektima.

"Tražimo rješenja za primjenu mjera Lokalnog akcionog plana za ravnopravnost polova opštine Rogatica, koja bi predstavljala način kontinuirane podrške ženama i ženskim inicijativama, sa fokusom na ekonomsko osnaživanje", ističe ona.

Dodaje kako tome doprinose i aktivnosti unutar ženske alternativne vlade gdje je ministrica za ruralni razvoj.

Sadašnja agrarna politika prepoznaje samo komercijalnog proizvođača



"Mi nemamo dostatna sredstva za medijske promocije i kampanje, ali na nama svojstven način, da od ničega pravimo nešto, djelujemo i pravimo promjene. Ja djelujem upravo po jednom od osnovnih principa ruralnog razvoja, a to je princip 'odozdo prema gore' i u periodu od kada sam izabrana inicirala sam izradu lokalnog akcionog plana za ravnopravnost polova opštine Rogatica koji smo uradili na način da posebno tretira set mjera predviđenih CEDAW Konvencijom, odnosno članom 14. pomenute Konvencije, a koji se odnosi na žene na selu", ističe Slađana.

Položaj žena ali i svih drugih u seoskim zajednicama, može biti bolji samo stavljanjem u funkciju svih resursa, prirodnih i ljudskih.

"Mi koji živimo u istočnom dijelu RS-a imamo specifičan problem, a tiče se geografskih karakteristika područja kao što su reljef, klima, usitnjene parcele i ogroman procent stanovništva sa malim porodičnim gazdinstvima. Njima sadašnja agrarna politika, koja prepoznaje samo komercijalnog proizvođača, ne daje šansu. Kada tome dodamo da u tim područjima živi preko 50 posto žena koje iz tih razloga imaju slabu ekonomsku moć, kako možemo govoriti o razvoju zajednice, ako zanemarujemo potrebe polovine stanovništva i ne stavaljmo u funkciju razvoja sve ono što i čime se bave. Te žene se bave specifičnim proizvodnjama, tipičnim i autohtonim proizvodima vrlo važnim za zajednicu, ali na žalost, nedovoljno vrednovanim, nedovoljno cijenjenim, promovisanim i iskorištenim. U toj priči dodala bih značaj uključivanja drugih ministarstava, ne samo Ministarstva za poljoprivredu kome smo svi orjentisani kada govorimo o razvoju poljoprivrede i sela, uopšte ruralnog razvoja“, smatra Slađana.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: