Akademija za kućne pomoćnice u Manili radi od ranog jutra, a timovi uniformisanih čistačica brišu prašinu sa svih strana. U kuhinji se održavaju kursevi za pripremanje najfinijih salata. Sve odiše atmosferom sa snimanja sapunica, jer je svaka prostorija opremljena kako bi oponašala stvarnost u velikoj rezidenciji. Ipak, ispod stepenica je učionica puna starih školskih klupa. Kako piše dopisnik BBC-a, tu se teorijski uče lekcije iz higijene, poštovanja i ličnih finansija.
Filipinska vlada godišnje školuje desetine hiljada konobarica, vozača, mehaničara i vrtlara s izričitim ciljem traženja dugoročnog posla u inozemstvu. Za državu je to situacija u kojoj svi dobijaju, s obzirom na to da oni koji se zaposle vani svojoj porodici na Filipinima šalju novac.
"Ponosni smo na to što radimo", kazala je jedna od pripravnica Maria. "Mi smo nacionalni heroji".
Upravo tu frazu smislila je vlada u svrhe kampanje, a bolno pristojni pripravnici u besprijekornim uniformama očajnički žele da to bude istina.
Na pitanje je li im teško ostaviti porodice iza sebe, poručuju: "Nemamo izbora".
Sićušna Evelyn kaže: "Kod kuće imam bebu, ali nemam načina da je izdržavam. Novcem koji ja zaradim u Kuvajtu moja majka će ga moći podizati".
Iako mnogi klimaju glavom u znak saosjećanja, svjesni su da dobijanje posla vani znači odvojenost od njihovih najmilijih najmanje tri godine.
Osim odlazaka radnika u inozemstvo, na Filipinima se razvija novi fenomen koji održava ekonomiju na površini. Poznat je kao BPO (business process outsourcing), a podrazumijeva doseljavanje mnogih zapadnih firmi koje imaju svoje centre za pozive korisnika. Filipinski telefonisti zapošljavaju se u ovim centrima, a posebno je značajan priliv britanskih firmi kojima se sviđa što engleski na Filipinima nema sporne akcente.
"Najbolji diplomanti naših univerziteta bore se da dobiju posao ovdje. Uzimamo samo najpametnije. Nakon što završe treninge, naslijede i britanski sarkazam", kazao je direktor jedne britanske kompanije.
Trećina filipinske populacije mlađa je od 15 godina. Ova zemlja je pronašla jedinstvenu nišu u globalnoj ekonomiji, ali trenutna stopa ekonomskog rasta, iako impresivna, neće ispuniti predviđanja po kojima bi se populacija za 30 godina trebala udvostručiti sa 100 na 200 miliona.
Ipak, postoji bojazan da bi desetine mladih Filipinaca mogle ostati zarobljene u siromaštvu, zaviseći od prekomorskih radnih mjesta kao sredstva za bijeg.
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
