{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Pad dolara ugrožava finansijsku moć SAD-a

F
30.4.2007. u 11:01
0
0
Pad dolara ugrožava finansijsku moć SAD-a
0
Pad dolara ugrožava finansijsku moć SAD-a
Američki dolar, već podugo oslabljen, pao je na rekordno niske grane prema glavnom rivalu, euru, kada je objavljeno da je ekonomski rast SAD u prvom kvartalu ove godine bio ponovo, četvrto tromjesečje zaredom, ispod dugoročne stope, javlja Reuters.
Euro je krajem protekle sedmice odskočio na 1,3682 dolara, probivši prethodni rekordno visok kurs od 1,3667 dolara - najviši od uvođenja u opticaj 2002. godine - koji je zabilježio na samom kraju 2004.

"Okidač" za pad dolara na rekordno niske grane prema glavnom konkurentu bio je podatak da je godišnja stopa ekonomskog rasta SAD u prvom kvartalu 2007. bila svega 1,3 posto, skoro upola niža nego u prethodnom (2,5 posto).

Eksperti ukazuju da bi dugoročni pad kursa dolara mogao da ima dalekosežne i duboke posljedice - kako za prosječne Amerikance, tako i za poziciju zemlje kao neprikosnovene globalne sile.

Uzroci koji stoje iza pada dolara bi vremenom mogli dalje da marginaliziraju SAD na svjetskoj sceni, umanje životni standard u zemlji i vežu joj ruke u odgovoru na bitna sigurnosna pitanja ili finansijske krize.

Nekada je bilo drukčije. SAD su bile jedina zemlja koja je na kraju Drugog svjetskog rata bila jača nego na njegovom početku. Od okončanja hladnog rata, međutim, strani rivali su je skinuli sa pijedestala po mnogim ekonomskim mjerilima.

Danas Kina bilježi znatno brži ekonomski rast nego SAD, a mnogi investitori i analitičari vide Evropsku uniju kao ekonomski jednaku Americi.

I njujorški Wallstreet izgleda da gubi poziciju vodećeg finansijskog centra, iako je indeks Dow Jones, koji mjeri prosječnu vrijednost akcija 30 najkvalitetnijih američkih kompanija, protekle sedmice zaključen na rekordno visokom nivou, prvi put iznad 13.000 poena.

Kompanije koje bi nekada odabrale New York za zaduživanje u sve većoj mjeri emitiraju svoje akcije u okviru inicijalne javne ponude na Londonskoj ili Hongkonškoj berzi.

"SAD jesu sila, ali nisu jedina, a svakako više nisu supersila", ocijenio je Jim Rogers, koji je zajedno sa milijarderom Georgom Sorosem 70-ih godina prošlog vijeka osnovao investicijski fond "Quantum".

Kao neto dužnik, SAD moraju dnevno da privlače oko tri milijarde dolara da bi finansirale sve veći deficit u tekućim plaćanjima sa inostranstvom, koji je 2006. godine dostigao vrijednost od 6,5 posto bruto domaćeg proizvoda.

Njihovi ekonomski rivali, poput Kine i Japana, nasuprot tome, uživaju ogromne suficite, javlja Tanjug.

Uz sve to, Amerikanci više troše nego što uštede, pa novac za pokriće američkog deficita mora da se osigura od stranih kreditora. Kina je, sa ukupnim stranim rezervama većim od bilion dolara, jedan od najvećih kreditora SAD.

Kako je dolar neprestano slabio u proteklih godinu dana, opadala je i vrijednost dolarskih hartija od vrijednosti u trezorima centralnih banaka. Taj trend će možda nagnati strane investitore da umjesto "zelene valute" povećaju rezerve u eurima, što bi, pak, pojačalo pritisak na dolar i vodilo bržoj američkoj inflaciji i opadanju životnog standarda.

To je u sve većoj mjeri moguće jer dužničke hartije naznačene u eurima već čine veći dio međunarodnog tržišta obveznica nego hartije naznačene u dolarima. To znači i da bi izvoznici nafte mogli da se opredijele da cijene nafte počnu da izražavaju u eurima, što bi, ukazuju analitičari, dodatno finansijski opteretilo SAD, najvećeg svjetskog potrošača nafte.

Premda bi slabiji dolar mogao da doprinese povećanju američkog izvoza i profita američkih kompanija u pogonima u inostranstvu, slabija inostrana tražnja američkih državnih obveznica bi uticala na rast dugoročnih kamatnih stopa u SAD, povećanje rata po hipotekarnim kreditima građana i rast troškova zaduživanja već zadužene vlade, predočavaju finansijski stručnjaci.

"Ne vidim da je moguće izbjeći slabljenje projekcije moći zemlje ukoliko ona nema fiskalnu snagu da održi tu moć", ocijenio je profesor historije na univerzitetu Yale Paul Kennedy, autor knjige "Uspon i pad velikih sila".

Jačanje i slabljenje globalne moći je, međutim, spor proces, upozorio je on, podsjećajući da je za pad Otomanske imperije bilo potrebno 450, a Habsburške 300 godina.

Komentari (0)
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: