Posebno se tim povodom ponovo analizira najveće proširenje uloga vlade u američkom društvu - New Deal kojeg je pokrenuo Franklin Roosevelt tokom Velike depresije 1930-ih.
Milioni gladnih, bez posla, i bilo kakvog rješenja na pomolu. To su slike Velike depresije koje se, kaže predsjednik Obama, ne smiju ponoviti. Osnovu njegovog poziva za najveći plan poticaja ekonomije u američkoj historiji je vjerovanje da vlada mora intervenirati kada opada privatni sektor.
"Sa privatnim sektorom, toliko oslabljenim ovom recesijom, federalna vlada je jedina ostala sa sredstvima da našoj ekonomiji vrati život. Jedino vlada može prekinuti ovaj opasni ciklus u kojem ljudi gubeći posao manje troše, što vodi još većem gubitku poslova", kaže predsjednik Obama.
To je slično vjerovanju koje je vodilo predsjednika Roosavelta tokom Velike depresije 1930-ih da pokrene brojne javne radove. Kada je on preuzeo ured 1933., nezaposlenost je bila oko 25 posto.
Roosevelt je također nastojao stvoriti mrežu socijalne sigurnosti. Mnoge od Rooseveltovih inicijativa danas su ključni dijelovi američke ekonomije, uključujući vladinu nadoknadu za nezaposlenost i fondove za penzije.
Međutim, debate se nastavljaju, da li je New Deal spasio Sjedinjene Države od depresije, umanjio njene posljedice, ili je naprotiv učinio gorom. O tome je bilo riječi i tokom rasprava u Kongresu o Obaminom paketu poticaja ekonomije.
Nekoliko Republikanaca su se protivili Obaminom planu tvrdeći da je New Deal depresiju učinio dužom i gorom namećući narodu veći vladin teret. Oni kažu da Obamin plan pravi istu grešku.
Ekonomist Dan Mitchell iz CATO Instituta se slaže: "New Deal je Veliku depresiju produžio na sedam godina. Mi ne bi trebali slijediti taj neuspješan model. To što je urađeno 1930-ih je primjer što ne treba raditi, jer sva ta miješanja vlade, sve te intervencije, veće stope poreza, povećanje potrošnje vlade spriječava oporavak ekonomije. Političari staju na put privatnom sektoru", smatra Mitchell.
Drugi međutim izvlače drugačiji zaključak - tvrdeći da New Deal nije bio dovoljno velik, ili direktan da prevlada tadašnje izazove. Oni ukazuju da je potrošnja vlade tokom Drugog svjetskog rata umanjila sredstva za New Deal, i praktično iskorijenila nezaposlenost u nekoliko mjeseci, piše Glas Amerike.
Historičar sa Columbia univerziteta, Alan Brinkley je mnogo pisao o projektu New Deal i njegovim poukama za danas.
"Sredstva za New Deal nisu nikada bila dovoljno velika da nadoknade gubitak bogatstva kojeg je stvorila depresija. Ukoliko želite suzbiti veliku recesiju, morate poduzeti velike mjere kako bi potakli ekonomske aktivnosti. I mislim da je to namjera Obaminog paketa stimuliranja ekonomije", smatra Brinkley.
Obamin stimulativni paket polazi od takozvane kejnezijanske ekonomske teorije, koja zagovara povećanu intervenciju vlade kada ekonomija opada. Ukoliko Obamin plan postane zakon, sigurno je da će ga ekonomisti i zagovornici svih ekonomskih teorija pažljivo pratiti i proučavati.
Najveće greške koje ljudi čine tokom seksa: Zbog njih ne postižete zadovoljstvo
