biznis
0

Njemačka bi mogla ponovo postati useljenička zemlja

FENA
Foto: AP
Foto: AP
Organizacija za privrednu saradnju i razvoj (OECD) početkom prošle sedmice objavila je ono o čemu se u Njemačkoj govori već mjesecima: Njemačka će u bliskoj budućnosti ponovno biti prisiljena uvoziti radnu snagu te time prvi put nakon sredine sedamdesetih otvoriti svoje granice i za radnike koji ne dolaze iz neke od zemalja Europske unije.

OECD-ova studija je pokazala da će od industrijski razvijenih zemalja Njemačka među prvima osjetiti posljedice demografskog starenja društva a time i problem manjka radne snage. Tako će se do 2020. broj radno sposobnog stanovništva smanjiti za sedam posto što bi moglo uzrokovati privrednu stagnaciju a dugoročno i recesiju. Od industrijski razvijenih zemalja jedino još Japan i Italiju čekaju slični problemi s manjkom radne snage.

Manjak visokokvalificirane radne snage njemačka privreda osjeća već i danas. Prema informacijama udruženja poduzetnika u telekomunikacijskim djelatnostima - Bitcom, samo toj grani trenutno nedostaje 20.000 stručnjaka. Slično javlja i Udruženje njemačkih inženjera (VDI) koja tvrdi da njemačka privreda trenutno drži otvorenim 20.000 radnih mjesta koje ne može popuniti jer na tržištu rada nema dovoljno inženjera.

Bonski Institut za budućnost rada (IZA) ide još dalje i procjenjuje da bi u sljedećih deset godina potreba za inženjerima mogla porasti na 20.000 godišnje. Znači bez uvoza stručnjaka njemačkoj privredi, koje uveliko živi od umješnosti svojih inženjera, za deset godina bi nedostajalo 200.000 strojara, elektroničara i brodograditelja s fakultetskom diplomom.

Predstavnici privrede, koji od samog početka privrednog oporavka plediraju na političare da omoguće pojačani uvoz radne snage, jedini izlaz vide u otvaranju granica za radnu snagu iz inostranstva.

Iako novi zakon o strancima, prvi put nakon uvođenja zabrane uvoza radne snage 1973., omogućava zapošljavanje stručnjaka iz zemalja koje ne pripadaju Evropskom privrednom prostoru (EEA), uvjeti za njihovo zapošljavanje još uvijek su vrlo zahtjevni i do sada nisu pridonijeli pojačanom zapošljavanju stranih stručnjaka. Tomu uveliko pridonosi i uvjet po kojemu su poslodavci uvezenim stručnjacima dužni platiti neuobičajno visoku godišnju brutto plaću od 85.000 eura.

Predsjednik Udruženja njemačkih industrijalaca (BDI) Dieter Hundt stoga traži snižavanje granice prihoda za početnike na uobičajnih 45.000 eura godišnje plaće. Privreda također traži da se stranim apsolventima njemačkih sveučilišta omogući ostanak u zemlji i nakon završenog studija. To je međutim i novim zakonom iz 2005. regulirano tako da nakon završenog studija mladi akademci smiju produljiti boravak za godinu dana i ukoliko pronađu posao u struci smiju i ostati.

U nekim dijelovima nižekvalificiranog sektora također se osjeća kronični manjak radne snage. Javna je tajna da bez jeftine i uglavnom na crno zaposlene radne snage iz istočnoevropskih zemalja, privatna njega bolesnih i starijih u Njemačkoj više uopće ne bi funkcionirala.

No sve da se i njemačka politika odluči otvoriti granice, nevolje poslodavaca neće biti riješene preko noći. Osnovni problem, kako tvrde stručnjaci, je u nedovoljnoj atraktivnosti Njemačke za strane stručnjake. Tradicionalno imigrantske zemlje poput SAD-a ili Kanade ali i Velike Britanije nude daleko povoljnije uvjete za vrhunske stručnjake. Pri tom se ne spominju samo više plaće nego i opća društvena atmosfera u kojoj su dobrodošli stranci koji nešto pridonose zemlji u kojoj žive.

U Njemačkoj je pojam stranaca povezan sa socijalnim poteškoćama i deficitima na polju integracije. Desetljećima su stranci bili tretirani kao radnici-gosti (gastarbajteri) koji u Njemačkoj borave samo privremeno. Sada kada već i treća generacija prvih imigranata živi u Njemačkoj politika je postala svjesna propusta koji su počinjeni u prošlosti. Zasada nitko ne očekuje događaje poput onih u pariškim predgrađima ali u nekim socijalnim žarištima poput berlinske gradske četvrti Neukoeln situacija je na rubu ekscesa. To je pokazao i nedavni apel nastavničkog osoblja jedne tamošnje škole koje je zbog konstantnog šikaniranja od učenika, uglavnom useljenika, odbilo daljnji rad.

Široj javnosti bi politički bilo teško objasniti zašto Njemačka ponovno uvozi radnu snagu ako se zna da je usprkos očitom oporavku njemačkog tržišta rada još uvijek 3,8 miliona građana nezaposleno. Osim toga, stopa nezaposlenosti od 17 posto među strancima koji žive u Njemačkoj više je nego dvostruko veća nego kod domaćeg stanovništva. Stranci također dvostruko češće primaju socijalne pomoć od Nijemaca.

Socijaldemokratska stranka Njemačke (SPD) koja se tradicionalno vidi kao zaštitnik "malog čovjeka", za razliku od demokršćana koje se doživljavaju kao zaštitnici poduzetnika, umjesto nove imigracije predlaže pojačano investiranje u dodatno školovanje nezaposlenih ili radnika koji su postali tehnološki višak. SPD istovremeno optužuje privredu da je predugo iz finansijskih razloga zapostavljalo usavršavanje i stručno obrazovanje.

"Industrija sama sebi pokušava pojednostaviti stvar: prvo štedi na usavršavanju a kad zagusti htjela bi se poslužiti stručnjacima u inostranstva kao da je u samoposluživanju", smatra potpredsjednik SPD-ovog zastupničkog kluba Ludwig Stiegler.

No čak i sindikati, najveći zaštitnici interesa njemačkih radnika, uviđaju da će srednjoročno, ukoliko Njemačka želi zadržati vodeću privrednu poziciju u svijetu, biti prisiljena uvoziti radnu snagu. Predsjednik Njemačkog udruženja sindikata (DGB) Michael Sommer doduše smatra da se u prvom planu mora nalaziti usavršavanje i naobrazba one radne snage koja stoji na raspolaganju u Njemačkoj ali je isto tako svjestan da bez manjeg ili većeg otvaranja granica neće biti moguće riješiti problem nedostatka kvalificiranih radnika. On stoga predlaže uvođenje sistema bodovanja, slično kao i u Kanadi ili Australiji, koji na kraju omogućuje odabir najboljih kandidata za neko radno mjesto u Njemačkoj, javlja Hina.

Jedno je sigurno: masovnog uvoza radne snage kao u šezdesetima više neće biti. Njemačka je odlučila postupiti pragmatično i odabrati samo one koji su joj zaista potrebni. Novi element u njemačkoj imigraciji je svakako i pojam "integracijske prognoze" koji govori o tome do koje je mjere useljenik sposoban i prije svega spreman uklopiti se u njemačko društvo. Ono što se novim useljavanjem u svakom slučaju želi izbjeći je stvaranje novih paralelnih društava koja su u nekim dijelovima Njemačke već stvarnost.