Većina ekonomista smatra da se završava era visokih cijena nafte, pošto svjetska ekonomija u svojoj istoriji nikada nije mogla dugo da "trpi" ekstravisoke cijene što je neizbježno dovodilo do njihovog pada.
Aktuelna "kriza visokih cijena", međutim, uopće ne liči na prethodne zbog čega može i da izostane dublji pad cijena, ističu eksperti Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), prenijela je ruska internet stranica finmarket.
"Naftni šok" 1970-1980. je izazvao recesiju globalne ekonomije, koja takav "šok" sada sasvim mirno doživljava.
Osnovna razlika je u tome što su prije 30 godina cijene rasle isključivo zbog krize ponude, a sada je njihov osnovni pokretač rast tražnje.
Centralne banke većine zemalja počele su bolje da upravljaju inflacijom, tako da skokovi naftnih cijena rijetko izazivaju dugoročno poskupljenje ostalih proizvoda.
Dok je prije 30 godina rast cijena nafte pratila ubrzana inflacija u svijetu, a kriza se odražavala i na tržište rada, sadašnje poskupljenje nafte tek neznatno povećava stopu inflacije, ali ne izaziva istovremen rast nominalnih zarada.
Zahvaljujući tome, centralne banke mogu da vode politiku na stimulisanju privrede, čak i uz rast cijena nafte.
U prethodnih 40 godina stabilno je opadala količina energije potrebne za ostvarivanje jednog dolara prihoda.
Ovaj proces se zapaža kako u razvijenim tako i zemljama u razvoju, s tim što u ovim drugim energetska efikasnost raste brže.
MMF očekuje da će do 2030. energetska efikasnost u Sjedinjenim Američkim Državama, Indiji i Narodnoj Republici Kini biti izjednačena.
Poučene gorkim iskustvom krize 1970-ih zapadne zemlje su diverzifikovale svoj uvoz, pa na primjer SAD kupuju naftu i benzin od 40 dobavljača, a kerozin od 25 zemalja.
Aktivno se koriste i drugi energenti, uglavnom prirodni gas, ali će u bliskoj budućnosti nafta ponovo dobiti na značaju i njen udio u svjetskoj potrošnji energenata će rasti.
Nasuprot ovakvim optimističnim procjenama, eksperti MMF-a, međutim, primjećuju da čovječanstvu možda predstoji "rimejk" naftne krize.
Naime, ekonomisti MMF očekuju da će u drugoj polovini ove godine svjetska ponuda nafte opasti, čak i bez dramatičnih događaja na Bliskom istoku.
Ovog ljeta na snagu će stupiti evropske sankcije prema Iranu, čije će isporuke djelimično nadoknaditi Saudijska Arabija, ali slobodnih kapaciteta u proizvođačima nafte nema.
Novi skok cijena nafte mogao bi da izazove pravi šok za globalnu ekonomiju. Čak i manje smanjenje isporuka moglo bi da izazove nagli skok cijena.
Na formiranje cijena utiče i bojazan investitora od bilo kakvog smanjenja ponude.
Stanovništvo razvijenih i zemalja u razvoju, već izmoreno finansijskom krizom, suočiće se sa padom primanja zbog rasta cijena energenata.
U razvijenim zemljama rast cijena nafte će produbiti visoku nezaposlenost i usporiti i onako nedovoljan rast u SAD i Evropi.
Zbog poskupljenja nafte povećat će se i cijena veštačkih đubriva, a samim tim i cijena hrane, što će biti težak udarac za siromašne širom svijeta pa su politički potresi sasvim mogući, prognoziraju eksperti MMF.
Kriza u zemljama uvoznicama nafte ugrozit će proizvođačke zemlje na Zapadu. Naime, u vrijeme krize stanovnici naftnih regiona prednost daju štednji a ne potrošnji, čime se smanjuje tražnja robe zemalja u razvoju.
U normalnim uvjetima rast štednje bi smanjio kamatne stope na svjetskom tržištu i globalna ekonomija bi se brzo oporavila, ali aktuelne kamate više ne mogu da padaju.
Svjetska ekonomija zbog krize sve lošije preraspoređuje naftne prihode, što samo pojačava negativne efekte rasta cijena nafte, zaključio je MMF.
