Alternativni izvori sve su popularniji zbog otežanog pristupa stranih firmi nalazištima zemnog gasa u Rusiji, Kataru i Iranu, u kojima je koncentrisana polovina svjetskih rezervi tog energenta.
Svjetske rezerve "alternativnog gasa" Međunarodna agencija za energetiku procjenjuje na nešto manje od 1.000 biliona kubnih metara (s tim što skoro polovinu čini gas iz uljnih škriljaca), dok je "klasičnog" zemnog gasa skoro pet puta manje (177,4 biliona kubnih metara).
Velikim rezervama alternativnog gasa se mogu pohvalilti mnoge zemlje - SAD (do 120 biliona kubnih metra), Rusija (do 100 milijardi), zemlje Bliskog istoka (do 70 milijardi), Kina (do 36 milijardi) i Australija (sa 22 biliona kubnih metara).
Značajne rezerve posjeduju takođe Kanada, Indija, Nemačka, Južnoafrička Republika, Ukrajina i Kazahstan.
Zahvaljujući alternativnim projektima, SAD su uspjele da prošle godine od Rusije preuzmu status svjetskog lidera u proizvodnji gasa sa 745,3 milijardi kubnih metara. Dok je 1990. godine samo deset posto gasa u SAD dobijano iz netradicionalnih izvora, sada ovaj pokazatelj premašuje 40 procenata, a do 2020. godine će dostići 60 posto.
Daljnji rast proizvodnje omogućit će Sjedinjenim Državama da se u budućnosti potpuno oslobode uvoza, kojim sada pokrivaju 16 posto potreba. Prije samo tri godine, SAD su razmatrale mogućnost uvoza tečnog gasa, pa i iz Rusije, dok su danas takvi planovi zaboravljeni, navodi list.
Ruski "Gasporm" je odgodio projekt izgradnje fabrike tečnog gasa na nalazištu Štokman (Barencovo more) na tri godine.
"Ponuda gasa na tržištu je veća od tražnje i zbog 'buma' proizvodnje gasa iz škriljaca u SAD", rekao je nedavno izvršni direktor operatera projekta "Štokman" Jurij Komarov.
Nove tehnologije osvaja i Kina, koja je planirala da od 2005. do 2010. godine poveća proizvodnju metana iz ugljenih naslaga 100 puta, na deset milijardi kubnih metara.
Prognozirane rezerve metana u ugljenim naslagama u Rusiji se porede sa tradicionalnim nalazištama prirodnog gasa i procjenjuju na 49 biliona kubnih metara.
Svjetski petrohemijski giganti su propustili "škriljnu revoluciju" u SAD i sada pokušavaju da propušteno nadoknade u Evropi.
"Statoil", BP, "Total" i "Eksonmobil" aktivno investiraju u istraživanje nalazišta u Austriji, Mađarskoj, Poljskoj, Francuskoj, Švedskoj, ali se postignuti rezultati ne objavljuju.
"Na isporuke ruskog gasa u SAD treba zaboraviti", smatra analitičar Mihail Korčemkin, koji ukazuje na rastuću konkurenciju na evropskom tržištu.
Svaki kubni metar gasa iz škriljaca će zamijeniti kubni metar ruskog gasa. Troškovi eksploatacije škriljnog gasa su oko 100-150 dolara za hiljadu kubnih metara, što je više nego u slučaju zemnog gasa.
Škriljni gas se, međutim, dobija u mjestu potrošnje, tako da nema troškova transporta, dok "Gasporm" mora da gradi nove gasovode do sve udaljenijih nalazišta.
Međunarodna agencija za energetiku, međutim, prognozira da u narednoj deceniji "Gasprom" niko neće ugroziti na evropskom tržistu.
Scenarijom u izvještaju za prošlu godinu predviđeno je da će 2020. godine ruski gas podmirivati oko 33-34 posto evropske tražnje, u odnosu na sadašnjih 25 procenata.
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
