Pozitivne aspekte i mogućnost za povećanje izvoza, koje omogućava Sporazum, jedini koji će potpuno iskoristiti su bh. kompanije koje su i dosad izvozile u EU, s obzirom na to da jedine posjeduju neophodne certifikate i već su ranije prevazišle netarifne i tehničke barijere koje Sporazum ni na koji način nije umanjio.
"Poznato je da su to najvećim dijelom kompanije iz metalskog sektora, autoindustrije i još neki rijetki izuzeci iz drugih oblasti koji uglavnom obavljaju lohn-poslove", rekao je Gavran.
Dodao je da bi relativno najveću potencijalnu korist mogao imati poljoprivredno-prehrambeni sektor, ali ne toliko u povećanju izvoza (jer su netarifne barijere u ovoj oblasti najjače), koliko u povećanju konkurentnosti na domaćem tržištu zahvaljujući ukidanju carina na uvozne sirovine i repromaterijale.
Ovim će direktno biti umanjeni ulazni troškovi za domaću proizvodnju i mogućnost za dodatno investiranje sredstava koja su dosad trošena za carinske dažbine. Ovaj sektor će najduže biti "zaštićen" i po osnovu ukidanja carina na uvoz, jer će se dešavati vrlo postepeno, a na pojedine grupe proizvoda će određena carinska zaštita biti zadržana i nakon isteka šestogodišnjeg prijelaznog perioda.
Značajna olakšica svim sektorima privrede, a posebno onima koji po prirodi posla imaju veći vozni park (prije svega prijevozničke firme) bit će i ukidanje carina na uvoz motornih vozila, što će osim smanjenja troškova obnove i nabavke novog voznog parka kompanija povećati i sigurnost građana jer će se otvoriti prostor za "podmlađivanje" ukupnog bh. voznog parka, inače među najstarijim u Evropi.
Istovremeno bi se negativno na neke naše kompanije moglo odraziti povećanje konkurencije na tržištu zbog potencijalnog smanjenja cijena finalnih industrijskih proizvoda iz EU, ali ovaj problem mogu anulirati sopstvenim povećanjem konkurentnosti kroz korištenje olakšica na uvoz sirovina i repromaterijala.
Jedan od poznatih primjera koji može očekivati negativne efekte i možda potencijalno i prestanak rada je montaža vozila u Vogošći, ali to sigurno nije krivica Sporazuma, već višegodišnjeg zadržavanja stepena montaže na najnižem nivou koji nije davao nikakvu dugoročnu perspektivu.
"Najveći razlog za zabrinutost je višegodišnja inertnost nadležnih institucija vlasti koje umjesto hitne uspostave svih neophodnih kontrolnih, certifikacijskih i akreditacijskih institucija, čije nepostojanje ili nefunkcioniranje su naša najveća prepreka za izvoz u EU, čak i izmjenu Carinske tarife BiH, nisu bili u stanju realizirati na zahtjev privrednika putem Komore, nego tek u sklopu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, kao da je više stalo Evropskoj uniji do naše privrede, nego našoj vlasti", rekao je za Fenu menadžer za makroekonomsku politiku Vanjskotrgovinske komore BiH Igor Gavran.
