Dobri primjeri, dobri ljudi: Goraždanska radionica koja zapošljava osobe s invaliditetom
Jasmina Karauzović jedna je od takvih osoba. Mlada Goraždanka od rođenja je stopostotni invalid. Istovremeno prelijepa, ljubazna, snalažljiva, vrijedna i hrabra prije svega, jer nositi na plećima breme invalidnosti znači i nositi cijeli život uprte oči na sebi, neke od sažaljenja, neke od razumijevanja. Ni jedno ni drugo nije potrebno ovoj djevojci hrabrog i ponosnog pogleda.
Jasmina je veoma rano izgubila oca koji je poginuo tokom rata. Majci i mlađoj sestri ujedno je bila i oslonac i podrška. I one njoj. Invalidi danas teže dolaze do posla, a posebno djevojke, no Jasmina je nakon godina traganja pa i napornog rada u odavno propalom In-Šeh krugu konačno našla novo mjesto na kojem se osjeća dobro. Danas je jedna od šest uposlenika radionice "Životna pomoć" u Vitkovićima kod Goražda. Prezadovoljna je ambijentom i onim što radi. Sem toga, konačno je dokazala okruženju da osoba s invaliditetom može biti itekako korisna i ravnopravan član društva.
Kao porodica
"Završila sam Tekstilnu školu u Goraždu i radila sam u firmi In-Šeh Krug, čiji je osnivač bilo Udruženje ratnih vojnih invalida, sve dok se nije ugasila. Godinama poslije pokušavala sam pronaći posao, ali nisam uspjela, jer kada vas vide, odmah kažu kako za nas nema posla. Konačno, ukazala mi se prilika ovdje. Prezadovoljna sam. Funkcioniramo kao prava porodica, zna se šta ko radi i ovo je dokaz da ništa nije nemoguće", kaže Jasmina.
Njenom radnom kolegi Arminu koji je invalid 90 posto, ovo je prvi posao u životu.
"Nikada nisam radio, a završio sam školu 2003. Uvijek su mi govorili 'Nema posla ni za zdrave osobe, a šta bi ti'. Dugo nisam vjerovao da ću ikada moći negdje raditi, ali dobio sam priliku i sretan sam. Radim sve što mogu", kaže Armin Zec.
Iako društvo konstatno ističe potrebu za senzibilitetom prema invalidima, realnost je surova i skoro su svakodnevni primjeri diskriminacije prema osobama s invaliditetom.
"Osobama s invaliditetom je teško doći do posla. Zato smo mi uvijek pokušavali praviti neke projekte kako bi ih angažovali, a istovremeno smo se uvijek borili s opstankom udruženja u finansijskom smislu. Nama je ovo višestruka korist, osim što naši članovi mogu zaraditi pokazuju ujedno kako su korisni i vrijedni članovi društva", kaže Mirsada Ćulov, direktorica firme.
U radionici koja je počela raditi sada već daleke 2005. godine najprije su se proizvodile drvene slagalice za djecu koje su, zahvaljujući prijateljima, plasirane na tržište u Njemačkoj. Radionicu su inače osnovali članovi Udruženja oboljelih od cerebralne paralize i distrofije uz podršku prijatelja iz općine Gera iz Njemačke kao i općine Goražde. U Njemačkoj postoje slične radionice u kojima se zapošljavaju invalidi pa je otuda i došla ideja.
Kućne papuče za svakoga
"Za dvije godine mi smo puzzlama snabdjeli sve vrtiće u njemačkoj pokrajini Turingen i onda smo stali. U našoj zemlji nije bilo interesa za to i jednostavno smo prestali“, priča ona.
Radionica je čak i devastirana, no to ih nije obeshrabrilo. Posebno jer ih prijatelji iz Njemačke nikada nisu ostavili. Pomogla je općina, kompanija Prevent im osigurava komade materijala za proizvodnju, dio toga sami nabave. Proizvodi se na industrijskim presama za krojenje, mašinama za šivenje i vez. Iz radionice danas izlaze najkvalitetnije kućne papuče.
"Svima nam trebaju papuče, imamo redovne kupce i odlično nam ide pa ćemo možda proširiti tržište", kažu u radionici.
Papuče se prodaju na tržište u Goraždu i Sarajevu, a ističu kako za razliku od ranijih godina danas postoji Zakon o zaštitnim radionicama pa je i ova firma nedavno dobila taj status. Pomoć je stigla i od Fonda za zapošljavanje osoba s invaliditetom iz Sarajeva, koji su podržali zapošljavanje dvije osobe s invaliditetom.
