TEST: Škoda Rapid Spaceback 1.2 TSI Elegance

Praktična strana Rapida ostala je jednako izražena i u ovoj verziji, pa uvijek iznova oduševljava količina prostora po dužini kabine. Iza visokog vozača u svakom slučaju na zadnjem mjestu ostaje i više nego dovoljno prostora, kako za putovanje tako i za manevrisanje i smještanje dječije sjedalice ili utovar nekog kabastog prtljaga. Ono što će mnogima lako promaći je činjenica da je ulazak na zadnja sjedišta u Spaceback još komotniji i lakši nego u slučaju „hatchback“ verzije. To se može zahvaliti raskošnom otvoru vrata čija linija ovdje ne pada tako koso kao što je to slučaj kod običnog Rapida.

Dakle, Spaceback je jednako, pa možda čak i više praktičan i prostran od svog brata, a ako se nekome ne sviđa podatak da ima manju zapreminu prtljažnika treba istaći da kod Rapida tih 135 litara zaista ne predstavlja veliku razliku. Spaceback i dalje ima itekako velik i upotrebljiv prtljažnik, koji uz veoma velik otvor petih vrata ne ostavlja nijedan zadatak i prevoz neobavljenima.

U vožnji Spaceback ne donosi ništa novo, te je teško primjetiti bilo kakvu razliku u odnosu na obični Rapid. Ovjes je prilično jednostavan i podređen trajnosti. Dakle, dinamična vožnja nije bila u pravom planu, ali će biti dovoljan i za brzu i sigurnu vožnju bez pretjerivanja. Sve više od toga Rapida čini neuvjerljivim, počinje se naginjati, a prebrze prolaske dugih zavoja odrađuje uz dozu nesigurnosti i nedovoljnog osjećaja kontrole u upravljaču. S druge strane, u upotrebi za kakvu je i predviđen, Spaceback se snalazi odlično, dovoljno je grub i izdržljiv da podnese torture tovarenja i vožnje po lošoj cesti bez da ispušta suvišne zvukove, dok je količina udobnosti u granicama tolerancije. Nije pretjarano udoban, ali ne možemo ga proglasiti ni potpuno neudobnim, dakle i Spaceback je podešen slično kao i većina ostalih Škoda.

Najzanimljiviji dio Spacebacka, pored njegovog zadnjeg dijela, bio je ipak TSI motor. Ovaj turbobenzinac u najslabijoj verziji, nažalost, rijetko ko će i pogledati na našem tržištu. Prava nepravda! Bez obzira na skromnu maksimalnu snagu, ovaj 1,2-litreni turbak odlično se nosi s nemalim Spacebackom. Kada je u kabini samo vozač ubrzanja su iznenađujuće žustra, a najviše nam se svidjela činjenica da snage i momenta ima kroz cijelo radno područje. U podrumu okretaja svoj posao herojski odrađuje mali turbopunjač, dok kasnije kroz obrtaje TSI morfira klasičnog atmosferca koji je željan što više okretaja. Jasno, ukupne performanse su skromne, ali činjenica je da je Spaceback veoma zabavan s ovim motorom, i to na bezbjednim brzinama, mnogo zabavniji nego što će to ikada biti sa nekim TDI-jem ispod haube.

TSI može biti i vrlo skroman potrošač, pa je nama u uglavnom gradskim uslovima vožnje trošio oko sasvim prihvatljivih 7 litara, dok na otvorenoj cesti njegov prosjek spada na nivo kojim će poniziti i mnogo razvikanije dizelaše. Dizelaše koje će potući u potpunosti kada pogledate u cjenovnik i viditie koliko su skuplji od TSI-ja.

Istina je da bismo za potpun ugođaj ipak preporučili isti ovaj TSI ali u verziji sa 104 KS, gdje bi odnos performansi i potrošnje bio i još ugodniji. Jedini element gdje nas je TSI razočarao je nivo buke i zvuk koji proizvodi. Trebao je motor biti ipak mnogo bolje izolovan, što na kraju krajeva otkriva i pogled na ogoljenu unutrašnjost motornog prostora. Uz to sam rad TSI-ja koji svojom grubošću podsjeća na neki trocilindraš ipak se ne može ubrojati u zvukove koje volimo čuti u autu.

Slično kao i sa običnom verzijom, Škoda je i sa Spacebackom napravila odličan posao. Izuzetno prostran i praktičan auto sada je postao i vrlo privlačan auto, a sve to u paketu koji se skoro uklapa u gradske minije. Čak i cijenom! Rapid Spaceback moguće je kupiti već za 21 hiljadu, pa nije ni čudo što smo se nemučili da mu nađemo barem približnu konkurencijom. Dakle pred vama je karavan koji u stvari nije karavan, nego je prostrani kompakt koji cijenom ne spada među kompakte nego među gradske minije. Očito je da su u Škodi napravili jedan pametan koktel.