Testirali smo Mazdu 3 1.6i TX: Uzornija nego ikada

U Mazdi zaista mogu sebi čestitati na trenutku kada su odlučili odbaciti ugled koji su nosili njihovi prilično konzervativno dizajnirani automobili, pa je početak famozne zoom-zoom filozofije za ovu marku predstavljao pravu renesansu. Sada nakon već solidne vremenske distance pozitivne posljedice tog poteza se ogledaju u svakom novom modelu, pa ovaj proizvođač sada u ponudi zaista nema nijedan dosadan i nezanimljiv automobil. Novi korak naprijed i razvoj započete filozofije predstavile su Mazde 2 i 6, a ubrzo nakon njih sa istom namjerom stiže i Mazda 3.

Uzoran japanski kompakt za kojeg smo navikli da je tehnološki brat blizanac Ford Focusu i u prethodnoj generaciji privlačio je simpatije odmjerenim dizajnom i kvalitetom koja je već odavno svojstvena kompaktima ovog proizvođača. Sa novom "tojkom" u Mazdi nisu imali namjeru mjenjati filozofiju u potpunosti, već je samo dodatno izbrusiti i prilagoditi savremenijim prohtjevima tržišta. To je jasno već i na prvi pogled, s tim da u slučaju testnog automobila u sedanskoj verziji postoji i prilična doza ozbiljnosti koju sa sobom neminovno nosi trovolumenski oblik karoserije.

Mazdine dizajnere očito je oduševio način na koji je tržište prihvatilo izgled modela 6, pa su sa Tricom povećali uloge, što se vidi iz gotovo svakog detalja. Možda je mazdin novi kompakt najbolje posmatrati parkiran upravo uz Šesticu. Dizajneri su si zaista dali oduška, i tako svaki detalj, a posebno svjetla i masku, su tečno oblikovali ali i istovremeno predimenzionirali u toj mjeri da ni iz daljine ne dolazi do zamjene identiteta. Pored Mazde 3 aktuelna Šestica izgleda znatno ozbiljnije i suptilnije, pa je zanimljivo da bi Trica zahvaljujući raskošnim oblinama i detaljima na prvi pogled mogla izgledati i kao veći automobil od svoje starije sestre. Ipak, bilo bi pregrubo reći da je Trica u bilo kojem detalju neskladna, pogotovo u sedanskoj verziji gdje zahvaljujući "izvučenom“ prtljažniku izgleda kao zaista veliki porodični automobil. Istina, kao i u slučaju većine kompakta ovog oblika, i kod Mazde je teško ne primjetiti da je ostatak automobila ipak dizajniran za potrebe komapktne petovratne karoserije.

Raskošne dimenzije, gdje prije svega spada dužina od skoro 4,5 metra i međuosovinsko rastojanje od preko 2,6 metra, daju naslutiti da je i unutrašnjost prostrana i pogodna i većoj porodici. U slučaju sedanskih karoserija pažnja se opravdano usmjerava prije svega na prostor iz prednjih sjedišta. U tom polju Mazda je iskreno mogla napraviti i bolji posao. Daleko je od toga da će se putnici osjećati klaustrofobično, ali i na prvi pogled je jasno da je konkurencija ipak nešto prostranija, čak i ona koja generacijski kaska za novom Tricom. Za noge će u većini slučajeva biti dovoljno mjesta, ali padajuća linija krova i odlična silueta ipak su bili cijena koju plaćaju visočiji putnici i njihove frizure. Ono gdje ovaj karoserijski oblik uzima bodove je zapremina prtljažnika, pa ukupno 430 litara u odnosu na 340 litara zapremine u petovratnoj verziji predstavlja značajnu prednost. S druge strane, ugođaj na prednjim sjedištima dijele sve karoserijske verzije, a on spada u jedan od boljih. Pozicija za upravljačem je sasvim solidna, pa vozaču smeta tek prilično loša preglednost pri vožnji unazad. Odlično oblikovani instrumenti u "alfističkom" stilu i bogata centralna konzola koja je blago orijentisana potrebama vozača čine vožnju ugodnijim iskustvom, pa smeta tek prevelik broj prekidača čija rasvjeta u mraku možda izgleda impresivno, ali automobilistička ergonomija već godinama ide u pravcu pojednostavljivanja osnovnih funkcija. Jedan od najzanimljivijih detalja je i info ekran iznad centralne konzole koji je zakrenut prema vozaču, koji istina neodoljivo podsjeća na rješenje iz Honde Civic, ali svakako čini mnogo sretnije rješenje od skromnog displeja kojeg je imala prethodna generacija Mazde 3. Kvalitet materijala je u okvirima standarda koji su nametnuti u ovoj klasi, dok ono što značajno i nadmašuje klasu je nivo završne obrade koji je kod Mazde na poslovično vrhunskom nivou.

Ipak, i pored atraktivnog i modernog dizajna te futurističke unutrašnjosti nemoguće je ne istaći da se Trojka i u ovoj generaciji prije svega ističe odličnim ovjesom i njegovim dinamičkim osobinama. Još jednom se potez posuđivanja Focusovog podvozja pokazao kao najbolji mogući izbor. Istina, testni auto pokretan osnovnim 1,6-litarskim benzinskim motorom sa samo 105 KS teško da može zadati težak zadatak ovako sposobnom ovjesu i upravljačkom sklopu. Ipak, lakoća sa kojom Mazda 3 ostaje neutralna i precizno vođena kroz pretjerano brze zavoje bez pogovora tjera da joj se oprosti poneki neudoban prelaz preko oštrijih neravnina. Na nivou zadatka je i precizan upravljač koji i na većim brzinama precizno usmjerava "nos“, te samo djelimično pati od nedostatka povratnih informacija sa ceste, što je svakako postala popularna "bolest" na svim savremenim automobilima. Iako se u Mazdi trude da svaki novi model bude lakši od prethodnog činjenica je da ovakva Trojka ima skoro 1.200 kilograma, pa je stoga zaista nerealno očekivati posebnu agilnost osnovnog benzinca. Istina, za potrebe gradske vožnje biće i više nego dovoljan, ali već iole zahtjevniji i brži planinski prevoj natjeraće ga da izgubi dah.

Srećom, ušteda kilograma imala je efketa barem kroz potrošnju goriva, pa je prosjek od oko 7 litara sasvim prihvatljiv za ovakav automobil.