{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


FOTO+VIDEO
/
TEST: Chevrolet Orlando 2.0 LTZ

S
29.7.2011. u 10:31
0
9
TEST: Chevrolet Orlando 2.0 LTZ
0
Prvo što nam je palo na pamet nakon druženja sa Orlandom bio je film "Crazy People" iz 1990. godine, gdje Dudley Moore u ulozi marektinškog stručnjaka koji je doživio nervni slom kreira niz brutalno istinitih reklamnih slogana, a koji doživljavaju neočekivan uspjeh kod javnosti. Jedan od njih bio je za Volvo, i glasio je: "They're boxy but they're good!" Isto je i sa Orlandom, kockast jeste, ali je itekako dobar.
Klišei i predrasude su generalno nešto čega se teško riješiti, a među automobilima ih ima možda i najviše. Tako i pored činjenice da Chevrolet već duže vrijeme pravi privlačne i kvalitetne porodične automobile, prva misao na pomen ove marke kod većine će vjerovatno biti da je to ipak samo Daewoo sa drugačijom značkom, ili će se u boljem slučaju sjetiti Corvette i njenog moćnog V8 motora.

U stvarnosti, Chevrolet je izgradio zdrav imidž jednog potpunog i savremenog proizvođača koji se uz dobru ponudu pristupačnih i kvalitetnih automobila gura među “mainstream” proizvođače i fenomelanim uspjesima u uglednom WTCC šampionatu turističkih automobila. Također, koliko god to teško bilo priznati, Chevrolet je uspio sa svojim modelima izgraditi i prepoznatljiv te orginalan stil, tako da na prvi pogled imaju sve predispozicije za uspjeh. Njihova najsvježija prinova, ali i razlog za optimizam i daljnji rast je Orlando, model podređen velikim porodicama, ali djelimično izvan klasičnih okvira monovolumena.



Masivan, kockast ali i dopadljiv

Teško da možemo Orlanda svrstati među predstavnike klasične automobilističke ljepote, ali svakako moramo priznati da je vrlo originalan. U društvu porodičnih monovolumena sa sedam sjedišta originalnost se može rijetko kome pripisati, ali bez obzira na to Chervolet je uspio u prilično atipičan oblik karoserije upakovati sasvim prostran i upotrebljiv automobil.

Zanimljivo je i to da pored evropske tehnologije, ali i ukupne prilagođenosti evropskim kupcima, Chevrolet zadržava dizajnerski trend koji je svojstven savremenim američkim automobilima. Tako uopšte nije čudno da Orlando iz nekih uglova izgleda i kao bliži rođak nekih modela Dodgea ili Jeepa.

Upravo zbog neobične forme karoserije, masivnih blatobrana, visokih bokova i otvorenog koketiranja sa SUV-ovima, Orlando gotovo da možemo svrstati i među prave crossovere. U krajnjem slučaju, tu će svakako pripadati, jer se crossoveri i automobili koje nije baš tako lako definisati pojavljuju iz dana u dan. Iz ugla vozača i svakodnevne upotrebe primjetno je da ravne plohe karoserije i oštri uglovi imaju pozitivan uticaj na preglednost, pa i uz visoke bokove, ali i pozamašnu dužinu, Orlando je sasvim dovoljno pregledan, te je sa njim prilično lako manevrisati kroz gradske gužve.

Okretan kao i bratski kompakti

Iako je Orlando nastao na platformi koju koristi Cruze, te iako je riječ o istoj platformi na kojoj se zasniva i nova Astra, u vožnji nas je veliki porodični “autobus” zatekao svojom razigranošću. Istina, ovjes nije tako sofisticiran kao na Astri, pa su na zadnjoj osovini izostale Watts spone koje novu Astru čine tako agilnom i sigurnom, ali i bez toga Orlando je vrlo uvjerljiv na cesti.

Prije svega, vrlo pozitivna osobina Orlanda je da i uz priličnu visinu i težinu karoserije ne pati od izraženog naginjanja pri promjeni pravca, kao klasične boljke monovolumena i sličnih visokih automobila. Za razliku od toga, mnogo više podsjeća na limuzine sa velikim međuosovinskim razmakom koje se mogu ugodno i sigurno brzo voditi na zamišljenoj putanji. Jasno sa masom od oko 1.700 kilograma ne treba očekivati čuda u agilnosti vožnje, pa će dionice sa kratkim oštrim zavojima biti putnicima mnogo ugodnije na manjim brzinama, ali i vozaču mnogo bezbrižnije.

Za dobar osjećaj za upravljačem treba zahvaliti i preciznom upravljaču sa dovoljno povratnih informacija sa ceste, a koji u slučaju da odaberete dizelski model dolazi sa hidrauličnim servo ojačivačem, za razliku od elektro-hidrauličnog sistema koji se isporučuje uz benzinske modele. Pohvalno je da je Chevrolet mislio o tome da dizelski modeli raspolažu sa značajno više obrtnog momenta, te da za njihovo upravljanje vozaču treba nešto više osjećaja.

Najveća zamjerka podvozju Orlanda definitivno ide na količinu buke koju ovjes proizvodi. Činjenicu da je na kratkim i oštrim neravninama prilično neudoban za jedan porodični automobil možemo i oprostiti jer se ipak tako dobro vozi, ali bez obzira kakav ste kupac, teško da ćete se moći navići na ziasta loše izolovan ovjes koji prenosi značajnu količinu buke unutar putničkog prostora.

Moćan i rastrošan, možda čak i pretjeran motor

Dvolitreni turbodizelski motor sa preko 160 KS u porodičnom automobilu zvuči i više nego poželjno. Rezultat bi trebali biti ugodni brzinski prosjeci i snažna međuubrzanja uz skromnu potrošnju goriva.

Nažalost, Orlandov najsnažniji dizelaš u ponudi ispunjava tek dio tih želja i uslova. Prvi dio u kojem je zakazao je potrošnja goriva, pa je na našem testu i uz mješoviti režim vožnje nismo uspjeli spustiti ispod 9,6 litara dizela na 100 kilometara. Daleko je to od fabričkih specifikacija, ali i od očekivanja za jedan razuman porodični automobil. Jasno, opravdanje leži u velikom i “nasviranom” motoru koji mora nositi tešku i ne baš tako aerodinamičnu karoseriju, ali ni to nas ne spriječava da ipak preporučimo slabiju verziju ovog motora. U tom slučaju sa 131 KS Orlando bi trebao biti nešto ekonomičniji, kako nominalno tako i zbog činjenice da manje potiče vozača da “zakucava” pedalu gasa u pod.

Drugi segment kojim nismo baš oduševljeni najsnažnijim dizelašem je sama isporuka snage, pa u vrijeme savremenih dizelaša ali i turbobenzinaca izgleda previše “retro” motor na koji treba osjetno sačekati da se probudi nakon pritiska na papučicu gasa. S druge strane, 163 KS i 360 Nm okretnog momenta ipak su dovoljna mjera da se umrtvljenost u startu kasnije poništi silovitim ubrzanjem.

Šestostepeni ručni mjenjač dovoljno je precizan za jedan porodični auto, iako bi bilo poželjno da malo bolje podnosi brže izmjene stepeni prenosa, pogotovo jer su one nužne ako ne želite da obrtaji previše opadnu, a motor opet ode u uspavano radno područje.

Da je ipak riječ o modernom proizvodu, Orlandov turbodizelaš otkriva uglađenim i vrlo tihim radom, a što je najbitnije u kabinu prenosi minimalnu količinu vibracija.

Kvalitetan i prostran, osim na pomoćnim sjedištima

Posebno prijatno iznenađenje Orlando donosi u modernoj i kvalitetnoj unutrašnjosti. Uređenje koje nam je u velikoj mjeri poznato iz Cruzea, je daleko od tek dobro oblikovanih plastičnih obloga. Masivnost i kvalitet obrade su vrlo zadovoljavajući, pa je na tek pojedinim umecima primjetna štednja na kvaliteti. Uz ovako bogati paket opreme koji je bio na testnom modelu usuđujemo se reći da Chevrolet sa Orlandom uopšte ne zaostaje za bratskim Opelom.

Pažnja u unutrašnjosti prije svega odlazi na dva dodatna sjedišta, zbog kojih se Orlando ubacuje u igru sa priličnim brojem etabliranih porodičnih sedmerosjeda. Dileme treba otkloniti u startu. Iako se Chevrolet potrudio da sistem ulaska na dva dodatna sjedišta učini što lakšim, a njihovo sklapanje i rasklapanje jednim od efikasnijih na tržištu, ipak govorimo o sjedištima koja su tu za prijeku nuždu ili prijevoz djece. S druge strane, ako nekoga od (ne)prijatelja i uspijete nagovoriti na duže putovanje na njima, onda vam baš i ne ostaje mnogo prostora za prtljag.

Srećom, u prva dva reda sjedišta je atmosfera potpuno drugačija, pa mjesta neće nedostajati, dok udobnosti na zadnjim sjedištima ide u prilog i mogućnost podešavanja nagiba naslona. U kokpitu vizuelno ali i praktično najviše prostora je “pojela” široka centralna konzola, pa iako vozaču i suvozaču neće nedostajati prostora, u vožnji je neugodno oslanjati se nogom na prilično oštar rub konzole.

Ipak, to bismo joj mogli i oprostiti jer je udomila jedan od najpametnije rješenih pretinaca na tržištu. Ispod cijelog audio uređaja Chevrolet je sakrio prilično velik pretinac u kojem su smješteni i priključci za vanjski audio uređaj i USB, što je istovremeno i praktično ali i sigurno mjesto za sakriti sitnice od eventulanih provalnika. Barem dok i oni ne upoznaju Orlando malo bolje.

Finansijski as iz rukava

Bilo bi bezobzirno i nepravedno reći da je glavni adut Chevroleta cijena i odnos uloženog i dobivenog. Veliki i praktični porodični automobil koji se ovako dobro vozi zaslužuje mnogo više priznanja.

Ipak, činjenica je da nema baš puno adresa gdje biste mogli dobiti automobil najsnažnijim dizelskim motorom u ponudi, raskošnom opremom i sedam sjedišta za znatno manje od 39 hiljada maraka. Ako ste spremni na naše prijedloge i odaberete slabiji dizelaš, onda govorimo o 33 hiljade maraka, a to je cjenovni rang jednog prosječnog, znatno manjeg i slabijeg kompakta.

Daleko od toga da je Orlando savršen i da postavlja nove standarde među monovolumenima sedmerosjedima, ali je još dalje od toga da spada među autsajdere. Ipak je za prvo pojavljivanje u klasi donio toliku količinu dobrih stvari i osobina da ga svrstamo među poželjnije, a finansijski faktor je ipak presudan element zbog kojeg bi Orlando mogao dati nova krila Chevroletu, čak i na našem tržištu.

Na kraju, da se vratimo na početak, da jeste kockat i u nekim detaljima pomalo grub, ali u suštini nam se sviđa, koliko zbog svoje pristupačnosti tako još više zbog odličnih voznih osobina.

Chevrolet Orlando iz drugog ugla by Elmir Tozo:
Prsti nervozno kuckaju po stolu umjesto po tastaturi, dok pred očima titra “velika bjelina” otvorenog Word dokumenta. Prevruće je za “konfekciju”. Prvi pokušaj: dva reda teksta.

Nije dobro. Brišem, pa ponovo. Drugi pokušaj: tri reda teksta. Opet brišem. “Ja bih jednu kafu za ponijeti…” Novi Chevy MPV (Multi Purpose Vehicle, višenamjensko vozilo, prev. sa eng.) dolazi iz GM-ovih južnokorejskih pogona. Uz dobar kvalitet materijala, nekolicinu zgodnih detalja i činjenicu da vizuelno nije od onih koje može voljeti samo majka, svejedno se čini da (uz MPV segment bogatiji nego ikada prije) Orlando kod nas neće tako lako biti prvi izbor za kojim će posegnuti višečlane porodice.

Amerikanci imaju svoj pogled na svijet, ali okrenemo li se oko sebe vidimo da Evropljani, za sada, više preferiraju sopstvene monovolumenske višenamjenske automobile. Orlandu ostaje da nas demantuje. Na papiru, sedam sjedišta je super kombinacija, ali posljednji red treba uzeti s rezervom, jer se radi o dva sjedišta za nuždu (ili malu djecu), osim ako volite putovati sa glavom u ramenima i visoko podignutim koljenima. Ako se koriste sva sjedišta, krovni kofer je obavezan, jer prtljažnika više nema. Zbog načina na koji su sjedišta u trećem redu preklopljena na podu, u prtljažniku ni tada ne treba očekivati preveliku raskoš. Ima dužine, ali ostaje plitak, što se ne može vidjeti kada se automobil posmatra izvana.

Motor “potegne” solidno, bez obzira na opterećenje automobila, ali za dobar ritam treba znati da ovaj 2.0 VCDi ne voli lijenost vozačeve desnice i pogrešne stepene prenosa. U tom slučaju moglo bi se desiti da nakon pritiska na pedalu gasa reakcija motora osjetno zakasni. Druga zamjerka odnosi se na prosječnu potrošnju goriva. Orlando je težak, ali i pored toga čini se da motor “pije” više nego što se očekuje od modernog turbo-dizela u ovoj kombinaciji.

Šta nam se sviđa bez rezerve? Sviđa nam se lakoća s kojom ovaj “autobus” na 17-inčnim točkovima prolazi kroz krivine. Niti se naginje, niti od vozača traži posebne korekcije putanje. Tada postaje jasnije zašto Huff i društvo iza upravljača Chevrolet Cruza ove sezone “vedre i oblače” u WTCC-u.


Osnovni podaci o testnom automobilu: Chevrolet Orlando 2.0 LTZ
Cijena osnovnog dizelskog modela: 33.526 KM
Cijena testnog modela: 38.660 KM

Motor: 4-cilindrični, 4-taktni, turbodizelski, smješten naprijed poprečno. Promjer i hod klipa 86 × 86 mm. Radna zapremina 1.998 ccm. Maksimalna snaga 120 kW - 163 KS pri 3.800 okr/min. Maksimalni obrtni moment 360 Nm pri 2000 okr/min. Četiri ventila po cilindru. Ubrizgavanje goriva na principu zajedničkog voda - common rail.

Performanse i potrošnja goriva: Ubrzanje od 0-100km/h - 11,0 s. Maksimalna brzina - 195 km/h. Potrošnja na testu - 9,6 l/100 km. Fabrički deklarisana potrošnja goriva u gradu 7,9 l/100 km, na otvorenoj cesti 4,9 l/100 km, kombinovano 6,0 l/100 km.

Dimenzije: Dužina - 4.652 mm. Širina - 1.836 mm. Visina - 1.633 mm. Međuosovinski razmak - 2.760 mm. Krug okretanja - 11,3 m. Prtljažnik - od 90 do 454 do 1.487 litara. Masa praznog automobila - 1.695 kg.

Serijska oprema paketa LTZ: ABS, ESP, prednji i bočni zračni jastuci za vozača i suvozača, zračne zavjese, automatski klima uređaj, CD-radio MP3, 6 zvučnika, USB, električno pokretana i preklopiva vanjska ogledala sa grijannjem, električni podizači prednjih i zadnjih stakala, upravljač s komandama audio sistema, upravljač podesiv po dubini i visini, putni računar, zadnji parking senzori, svjetla za maglu naprijed, auminijumski naplatci 17", tempomat, senzor za kišu.

Dodatna oprema na testnom modelu: metalik boja karoserije - 880 KM

Garancije: 3 godine ili 100.000 pređenih kilometara, 3 godine garancije na boju karoserije, 12 godina garancije na prohrđavanje.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: