Nakon što se Jaguar 1956. godine povukao s trkaćih staza, na stanju im je ostalo nekoliko čuvenih modela D-Type (pored ostalog, trostruki pobjednici Le Mansa) i mnogo različitih dijelova za njih.
Neko se sjetio, pa je zbog toga donesena odluka da se na osnovici preostalih modela D-Type napravi cestovna verzija XKSS s kojom je nakon modifikacija izvorne karoserije stiglo veće vjetrobransko staklo, vrata, čak i cjevasti nosač prtljaga iza sjedišta. Istovremeno, mehaničke komponente ispod karoserije nisu se mnogo modifikovale.
U Jaguaru su 1957. godine od preostalih D-Typeova napravili 25 automobila, ali je do svojih kupaca stiglo samo 16 primjeraka, jer je devet automobila progutao veliki požar koji je izbio u Jaguarovoj tvornici Browns Lane.
Da završe davno započeti posao, odnosno opet naprave devet uništenih modela XKSS, entuzijasti u Jaguaru su se (nakon 18-mjesečnog preliminarnog istraživanja i analiziranja) zaista potrudili.
Rezultat svega je devet originalnih Jaguara XKSS čiji brojevi šasija odgovaraju brojevima primjeraka koje je progutala vatra. Karoserije su ručno napravljene od legure magnezija, a Dunlop je za automobile isporučio disk-kočnice, gume i dvodijelne magnezijske felge, naravno prema specifikacijama iz 1957. godine.
"Stari novi" XKSS pokreće redni 6-cilindarski 3,4-litarski motor iz modela D-Type koji se napaja preko Weberovih karburatora i raspolaže sa nešto više od 260 KS, a s modela D-Type je i ovjes.
Unutrašnjost (materijali, boje, instrumenti...) u potpunosti odgovara unutrašnjosti originala iz 1957. godine, a u Jaguaru kažu da su jedine promjene u odnosu na originalne primjerke napravljene ugradnjom rezervoara za gorivo čiji materijal odgovara današnjim sigurnosni standardima.
Svi od devet spomenutih sretnika za svoj su primjerak već izdvojili 1.117.000 eura, što i nije puno za ovakvo remek-djelo, ako se uzme u obzir da je za proizvodnju svakog primjerka potrošeno 10.000 sati ručnog rada.
Barbarez: Bilo bi nekorektno komentarisati prošlost, držimo se vizije koju imamo
