"Najboljih ljudskih kvaliteta najviše možeš da sretneš kod bajkera. Oni nikad neće da iznevjere, ljudi su od riječi. Ja bar nisam takve sretao. Među nama postoje kodeksi ponašanja. Zna se ko je kakav i šta je čije, to nije samo bajkerska osobina, to je osobina svakog normalnog čovjeka. Nažalost, kod mladih generacija ne viđam takve osobine. Sad možeš da radiš šta hoćeš, nikoga ne zanima šta radiš, funkcionisanje države, zakona i svega ostalog je sada drugačije", priča Neno za Klix.ba.
Da su bajkeri humani ljudi govori i činjenica da je Nenad za vrijeme poplava u Banjoj Luci zajedno sa još trojicom motordžija uzeo svoj čamac, prikolicu, prijateljev džip i njih četvorica su se uputili u pravcu poplavljenih područja. S obzirom na to da nisu uspjeli da stupe u kontakt sa civilnom zaštitom, njihova pomoć na terenu kao da nikome nije bila potrebna, ali to ih nije spriječilo da i dalje nastave sa humanitarnim radom organizujući mnoge žurke i skupove.
Ovaj rudarski inženjer sa licencom već tri godine je na birou, posla nema jer, kako kaže, "nije ni u jednoj političkoj partiji". Iza njega je mnogo neuspješnih prijava na konkurse, a sada se bavi izradom unikata, kao što su prsluci za bajkere, a radi i nosače farova, prtljažnike za motore, držače bisage, čapsove, kacige, a sve to u radionici u prizemlji zgrade. Od nečeg kaže mora da se živi, iako on sve to radi i iz ljubavi.
Prvi susret sa njegovom velikom velikom ljubavi bio je 1967. godine kada je prvi put sjeo na motor. Bila je to mašina lokalnog fotografa koji je, kako Neno priča, "zajedno sa poštarom i bricom bio glavna faca u kraju". Dok priča kako se interesovanje za motore pojavilo još u djetinjstvu, sa iskrenim sjajem u očima pokazuje slike iz tog perioda.
"Tada su i motori i slike imale drugu vrijednost. Sve vrijednosti su bile drugačije, sada je sve postalo obično. Treba uživati u svemu. Ja vozim 50 na sat, a niz brdo se razmahnitam 60 km/h, uvijek me zezaju da je moj stari motor laka mašina, ali nikada ga ne bih prodao", govori Neno.
BMW R 25/2 iz 1951. godine prvi je Nenadov motor i koštao je tadašnjih 1.000 maraka.
"Ne možeš porediti ovo vrijeme i odnos novca i robe kao tada. Zapamtio sam da je tada kutija drine bez filtera koštala jednu marku, hljeb je bio jednu marku i litra goriva, tih 80-ih godina. Kažu da je neki čovjek orao njivu tim motorom koji sam ja kasnije kupio. S njim smo putovali do Kotora jednom prilikom. Naspemo pun rezervoar i putujemo do mora, litra pet maraka, pa natovarimo nekoliko litara goriva pozadi i pravac more", priča Neno.
Iako je u mladosti jedno vrijeme bio poznat po tome da vozi motor bez dozvole, osim te prve godine kada je tek počeo da vozi, nije nikada imao problema sa policijom. Vjeran je učesnik mnogih skupova motordžija, a često i osvajač nagrada, uglavnom za vlasništvo nad najstarijim motorom na skupu.
"Dok sam studirao u Beogradu, bio sam jedini student u domu koji je vozio motor. Ta ljubav je ostala i do dan danas, aktivno moj prvi motor vozim po skupovima i dobijam nagrade, uglavnom jer imam najstariji motor na skupu", kaže Tomić.
Iako ima više od 50 godina, Nenad se u duši osjeća mlado i pun energije. Sve što radi, radi iz ljubavi i strasti, a motori za njega nemaju cijenu. Oni vrijede onoliko koliko ljubavi prema njima gajite.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
