Potreba za lutkama koje simuliraju ljude u ispitivanjima sigurnosti automobila pri sudaru ukazala se tridesetih godina 20. stoljeća, kada su crne brojke nezaustavljivo rasle. Unutrašnjost automobila u to je doba bila nesigurna sredina i pri najblažem sudaru. Ploče s instrumentima bile su izrađene od čvrstog metala, stupovi upravljača nisu se uvlačili u podnicu, a ispupčeni detalji i razne ručice bile su posvuda. Samo tijelo automobila bilo je kruto, zbog čega su se sile sudara prenosile izravno na tijelo putnika. u to doba još nisu postojali sigurnosni pojasevi, pa bi putnici često proletjeli kroz vjetrobransko staklo i bivali teško ozlijeđeni ili pogibali.
Krajem pedesetih godina 20. stoljeća čelnici autoindustrije složili su se kako je automobilske nesreće gotovo nemoguće preživjeti. Nakon testiranja na dobrovoljcima i životinjama, 1949. se pojavila prva testna lutka, koja se koristila u ispitivanjima avionskih sjedala i sigurnosnih pojaseva.
Lutke kakve se danas koriste specijalizirane su za pojedine vrste sudara. Tip Hybrid III prikuplja podatke iz frontalnih, a EuroSID II iz bočnih sudara. To su vjerne simulacije ljudskog tijela, opremljene najsofisticiranijim mjernim instrumentarijem. Izrada svake od ovih lutaka stoji oko 100.000 eura.
Virtualne testne lutke GM-a i Toyote bit će nasljednice Toyotinog THUMS (Total Human Model for Safety), sustava virtualnih crash test lutaka lansiranog 2000. Proizvođači očekuju da će predstaviti radnu inačicu novog simulatora do 2010. usporedno će raditi i na ostalim tehnologijama izbjegavanja sudara i praćenja vozila.
